Da li vičete na svoju djecu?

[Stijena]

nažalost svi smo toliko pod svim vrstama stresa da je teško uvijek se kontrolirati
ja obično viknem kad P. radi neku štetu (ne samo po kući, nego bi mogao i sebi nešto napraviti), a predaleko sam da ga fizički odmaknem, nema mi druge nego mu pažnju skrenuti na taj način, bar me onda pogleda što vrištim, umjesto da nastavi
inače, znam i ja pozvizditi tu i tamo samo tako iz tko zna kojeg razloga, ali njemu je to ionako svaki put jako smiješno. Kad me uhvati vika (iako nastojim se kontrolirati) umire od smijeha, smije se oko glave i misli si: "daj stara, što te opet spopada, tko te doživljava", prije sam zbog toga znala pop..... još jače, ali sad to doživljavam: ma imaš ti sine pravo! 8)

[ninet]

Ja kao i Mony...Inace nisam tip vristalice, ali umor i stres cine cuda, ja ustvari i ne podignem toliko glas (kad ga suvise podignem krestim, a ne zelim zvucati smijesno nego strogo.... ) koliko mu ton bude odvratan i prijeteci...

[sladjanaf]

ja sam deracica po karakteru.
tak da vise nitko, ukljucujuci i luciju, ne obraca paznju kad se derem.

eto, baš ovako.