nažalost svi smo toliko pod svim vrstama stresa da je teško uvijek se kontrolirati
ja obično viknem kad P. radi neku štetu (ne samo po kući, nego bi mogao i sebi nešto napraviti), a predaleko sam da ga fizički odmaknem, nema mi druge nego mu pažnju skrenuti na taj način, bar me onda pogleda što vrištim, umjesto da nastavi
inače, znam i ja pozvizditi tu i tamo samo tako iz tko zna kojeg razloga, ali njemu je to ionako svaki put jako smiješno. Kad me uhvati vika (iako nastojim se kontrolirati) umire od smijeha, smije se oko glave i misli si: "daj stara, što te opet spopada, tko te doživljava", prije sam zbog toga znala pop..... još jače, ali sad to doživljavam: ma imaš ti sine pravo! 8)