HITNA pomoć za moju kćer - 10 god

[DiLala]

Ne znam kome da se obratim, sve smo državne ustanove (centri za soc.rad, psiholozi, psihijatri, Goljak....) prošli - pomaka i pomoći nema.
Ja više ne znam što da radim. Ja sam se rastala - otišla od "muža" kad je ona imala 3 mj - otišla živjeti kod mojih. Greška. Otac mi pije, mama bolesna - uglavnom oni se svako malo mlate i viču i razbijaju. Pa je kratka faza kad je sve "ok"- pa opet kaos. Nisam imala financije ni hrabrosti da promijenim situaciju. Sada sam se preudala i već 3 godinu živimo sami u kući. Dobili smo i sina (7mj.) s kojim se ona super slaže, voli ga i pazi - nije ljubomorna. I očuh je dobar jako prema njoj i ona ga je prihvatila. Tata za nju ne pita, ne plaća alimentaciju ali ja sam sretna da i ne dolazi jer kad je dolazio po nju njeno stanje je i lošije bilo. Sudski ona više i ne smije ići kod oca ali je dozvoljeno da ga viđa (ne da mi se objašnjavat). Ona je povućena, ne priča ni sa kim - ako priča onda su to gluposti - šali se sa nama - na razini vrtićke dobi, u školi je katastrofa, ima same 1, cijeli 3 raz je imala instrukcije i tada je imala 2 i 3. Sada nema instr. i sada je koma.
Ona je kao biljka - ona sve posluša ali SVE radi bez života, bez neke inicijatice, radosti, protesta, borbe.... Poprilično je neuredna i ono najgore - pišala je u krevet i gaće sve dok nije počela živjeti sa nama - to je prestala ali ona i dalje kaka u gaće i onda i skrivećki baca u smeće. Držim to 1,2 mjeseci pod kontrolom - svaku veče mi mora pokazati gačice i onda se pere i oblaći čiste - i svaki put su gaće bile OK, čim moja kontrola prestane - ponavlja svoj ritual. Do sada sam joj kupila oko 100-tinjak gačica. Sada nema ni jedne. Ni ne bi više kupovala - čemu?
Ne želim surađivati više sa centrom za soc. skrb - ni pod razno. Ni sa svim tim drž.ustanovama - pitam vas:
Zna li netko što da radim, privatni psihijatri, liječenja ....... BILO ŠTO? Ako mi date adresa vanzemaljca koji će pomoći - IDEM.
Napominjem da je sada stanje u kući idilićno s naše strane, nema svađe, muž i ja se jako slažemo, imamo potpuno povjerenje jedno u drugo, materijalna strana je više nego dobra, u kući se uvijek razgovara i smije- sve to ona vidi ali i dalje ne surađuje.
Ne želi ni ona ocu a kad je i išla - išla je kao da mora - nikad se nije radovala. MOLIM POMOĆ, SAVJET!

[DiLala]

Zaboravih - u svim tim drž. ustanovama - nema nekih posebnih zaključaka - samo da je slabije intelegencije, da psihom spada u mlađi naraštaj - nedozrela. Treba puno rada sa njom - u školi ima individualizirani program. Mislim da je problem dublji.

[stray_cat]

pa jel postoji jedna pozitivna stvar kod tvoje male?

jel njoj iko testirao inteligenciju? jel imala testove za disleksiju? disgrafiju? jel ima prijatelje? jel moze uspostavit kontakt s vrsnjacima?

jel ima kontakt ocima?

da se neko prema meni ponasa tako diktatorski (gledanje u gace i kontroliranje kakanja) ja mislim da bi mu se valjda pokakala di god samo ne na wc

po meni je ona preplasena, emocionalno zapustena

nisam skuzila di je bila kad velis da je sad kod vas.

[tridesetri]

Napominjem da je sada stanje u kući idilićno s naše strane, nema svađe, muž i ja se jako slažemo, imamo potpuno povjerenje jedno u drugo, materijalna strana je više nego dobra, u kući se uvijek razgovara i smije- sve to ona vidi ali i dalje ne surađuje.

a mozda ona ipak suradjuje? procitaj poglavlje "djeca suradjuju!" iz knjige "moje kompetentno dijete" jespera juula.

inace, vjerujem da ti je tesko ali moram ti reci da jako ruzno zvuci to sto si napisala o svojoj kceri, cijelo vrijeme mi stoji knedla u grlu i najradje bih

pises o tome kako je odrasla u groznim uvjetima, pretpostavljam da je imala i neko ostecenje na porodu (slucajno sam procitala tvoju pricu s drugog poroda pa zakljucujem), sada zivi u novoj "sretnoj" zajednici - tvoj novi partner, tvoje novo dijete. sve mi to zvuci jako stresno za nju.

samo da je slabije intelegencije, da psihom spada u mlađi naraštaj - nedozrela. Treba puno rada sa njom - u školi ima individualizirani program.

vjerujem da nema instant rjesenja i da su ti dobro rekli kada su rekli da treba puno rada s njom.

Mislim da je problem dublji.

i ja mislim da je problem dublji...
na sto ti tocno mislis? sumnjas li na neku drugu dijagnozu, ili?

[AdioMare]

Dok ne dođe netko s konkretnim prijedlogom što da radiš, ja te molim da prigrliš svoju djevojčicu i daš joj puno, puno, ljubavi.
Ništa što ona radi, ne radi namjerno ili iz neke, ne daj Bože zloće, a da bi prkosila tebi ili drugima... to je jednostavno izvan njene kontrole i ona ti na taj način pokazuje da je nešto jako muči...

Molim te, nađi snage, ostavi sve: i muža i mlađe dijete i kućanske obaveze, i budi uz svoje starije dijete koje te jako, jako treba. I nemoj ju kažnjavati ili nedaj Bože tući.

[DiLala]

Nema prijatelje, oduvijek je sa mnom sada sa nama, kontakt očima - slab, ispadam ko diktator znam - ali kad pokušam lijepo i razgovorom - nema nikakvog efekta, nagrade ne pomažu. Ona zna da može sve dobiti ako se malo potrudi, sve može tražiti - ali ona ništa ni ne želi. Ako i želi - ne kaže. Vikendom uvijek gledamo da odemo negdje - družimo se ali ona je uvijek odsutna i ne znam. Znam da je sve to grozno. Nekako si već polako mislim da pomoći tu nema. Inače sam u životu veliki borac i optimista ali ovaj slučaj - ništa što poduzimamo nema efekta.

[DiLala]

Stray - cat - da se neko prema meni ponasa tako diktatorski (gledanje u gace i kontroliranje kakanja) ja mislim da bi mu se valjda pokakala di god samo ne na wc


To si super rekla i ja bi bila čak i sretna da ona tako napravi, u biti radim takve stvari - sve u nadi da se u njoj probudi neka borba - ali ne ništa se ne događa. Totalno sam bespomoćna, tužna, ne znam šta da radim

[MartinaK]

Vjerujem koliko ti samo teško može biti. Potpisujem prijašnje postove, mislim da treba ljubav, podršku. Ne kažem da joj ti ne daješ, nego ona treba puno više nego ostala djeca u toj dobi. U situaciji u kakvoj je silom prilika rasla smatram, laički, da je istraumatizirana i potrebno je da joj se posvetiš maksimalno. -nikako sve ostale zaposaviti, ali pronađi što ona voli i to radite skupa. Ako je to zurenje kroz prozor, zurite, zagrli ju i voli ju kakva jest!!!!! Bit će pomaka sigurno!!

Nisu bitne ni ocjene ni gačice,ona treba pažnju i treba joj da ju se voli apsolutno. Nemoj ju špotati, nego reci, ok, ajmo zamjeniti čiste, ja te volim. Ako treba presvuci sve najlonom, ali daj joj topline i pohvali svaku i najmanju i tebi beznačajnu dobru stvar.

Jeste li bili u poliklinici za zaštitu djece kod Buljan-Flander? Oni s plavog telefona.

I ti trebaš puno snage i veliku podršku i vodstvo dobronamjernih i stručnih osoba. Nemoj odustati, kucaj uporno!! Naći ćeš pomoć!!!

Neki dan je na Oprah show bila mama koja je izvukla sina iz autističnog ponašanja, mislim da se svašta može učiniti!

Želim vam da nađete pravu pomoć i da budete sretni.

Na žalost nemam konkretno osobu, ali ako išćeprkam nekog preporučit ću ti!

[DiLala]

Bili smo i kod Buljan-Flander, niš konkretno, obavili sve pretrage i isto zaključili da emotivno, psihički kasni - i mali IQ, ali ništa extremno. Sa svime se slažem šta ste rekle, vjerojatno je to tak.... baš sam u bedu

[DiLala]

"moje kompetentno dijete" jespera juula. - gdje da nabavim tu knjigu. Idem vidjet po netu.

[Marsupilami]

DiLala imas li osjecaj da ona zivi u svom svijetu bez potrebe za bliskoscu s ljudima?
Da li ju je tesko dozvati kada nesto radi tj. kada je koncentrirana na nesto? (npr. kada gleda TV ili nesto cita)

[DiLala]

Pa živi u nekom svom svijetu - ali i u tom svijetu se niš ne događa koliko mi se čini. Ona nema maštu - baš ni malo. Kad je dozovem - tu je. Recimo ona gleda film ali ono - ne čita prijevod, gleda slike i mogla bi da ja ne branim buljiti u TV cijeli dan - ne razmišljajući pritom puno. Kad recimo i gleda nešto što ju zanima- npr. dokumentarac o Titanicu - opet se ona ne trudi da čita - jer jako sporo čita pa ne stigne. Najsretnija je kad ju se ne dira i kad se ona igra sa bratom - 7 mj, onda je baš vesela sa njim - totalno se spusti na njegov nivo.
Da - čini se kao da nema potrebu za bliskošću sa drugima - kažem jedino je sa bratom bliska tjelesno i voli ga maziti ali k drugima nikako ne. Kad je ja ili mm primimo ona ne bježi ali osjeti se da nije ono - priljepljena i sretna što je u kontaktu - takva je bila otkad je znam. Nije zlostavljana, osim što je bila svjedok zlostavljanja i batinjanja- predobri deda i baba.

[DiLala]

tridesetri - Citat - i ja mislim da je problem dublji...
na sto ti tocno mislis? sumnjas li na neku drugu dijagnozu, ili?

Mislim da je kod nje sve krenulo od samoga početka krivo. Nije osjetila ni moju ljubav, očevu još manje - poslije poroda bila sam u depresiji i otišla od njenog oca kad sam shvatila da nas on ne voli i ne želi se brinuti o njoj. - svoj sam novac morala svaki puta davati kad bi taj nečovjek njoj išao kupovati mljieko - on me oženio misleći da moji imaju love do neba - shvativši moju slabu fin. situaciju - pokazao je pravo lice. Uglavnom - s moje strane je osjećala samo depresiju, nezadovoljstvo - od njega NULA, a poslije od babe i dede - osim što je gledala zlostavljanja - nije niš od ljubavi dobivala. Njihova je "ljubav" bila sebična, što god bi joj dali - pa čak i vrijeme provedeno s njom - sve je to preračunavano u novac i bačeno meni pod nos - pred njom naravno. Mislim - ukratko sve do sada njen je životni put od začeća do 10 godine bio u takvom okruženju da mi se povraća. To je u njoj jedna rupa emotivna- koma živa. Da vjerujem da joj treba extra puno ljubavi ali me ljuti kad vidim da i t o nema efekta ili mi ne vidimo. Doduše moram priznati - i drugi su primijetili - naše društvo a i njeni kolege u razredu skup sa učiteljicom - napredak je ogroman na bolje u ove 2 šk. godine - no opet - nije to to.

[DiLala]

ponovo tridesettri .Citat:
pises o tome kako je odrasla u groznim uvjetima, pretpostavljam da je imala i neko ostecenje na porodu (slucajno sam procitala tvoju pricu s drugog poroda pa zakljucujem), sada zivi u novoj "sretnoj" zajednici - tvoj novi partner, tvoje novo dijete. sve mi to zvuci jako stresno za nju.

nije ona imala oštećenje na porodu - bar ne fizičko ali ono drugo sigurno je. Porod je bio grozan - uglavnom vidjela sam je drugi dan i bila već u depresiji tako da nisam niš osjećala i nisam htjela dojiti - sestre nisu ni nudile. Ta nova zajednica za nju - hm da li je sretna - teško pitanje, ako ja sad i kažem da prevladava sklad, ljubav, razumijevanje - svako od vas će biti skeptičan naravno i da - naravno da nije savršeno - to je kao da imate prelijepu, njegovanu ruku, savršeno manikirani nokti, dijamantni prsten - ali mali prst na toj ruci je slomljen sa bradavicom. Eto slike naše obitelji. Zašto da muljam, kad bi muljala - sebe bi muljala - vi me tak ne znate a nisam tip ni da sebe muljam - tak je kak je. MM je stvarno ok, pun razumijevanja, nesebične brige, miran i staložen, prije sam ja ta u kući koja divlja i nije ok. Mislim da promjena u tu novu sredinu nije stresna - jedino još su ostali svi oni negativni dojmovi, primjeri od prije. koma je to. Ona kao da ispašta sve zlo koje se dogodilo - moji roditelji, moj prvi "brak".

[summer]

Mislim - ukratko sve do sada njen je životni put od začeća do 10 godine bio u takvom okruženju da mi se povraća. To je u njoj jedna rupa emotivna- koma živa. Da vjerujem da joj treba extra puno ljubavi ali me ljuti kad vidim da i t o nema efekta ili mi ne vidimo.

Ne znam, ti pises kao da ti u tih deset godina nisi bila s njom. Nemas se ti tu sta ljutiti sto ne vidis rezultate, ti trebas davati i davati i davati tu ljubav, bezuvjetno i ne traziti njene efekte, i biti beskrajno strpljiva, jer takve emocionalne rupe ne mogu tek tako zacijeliti, ako mogu uopce u potpunosti.
Strpljenja i ljubavi, i puno, puno vremena posvecenog bas i samo njoj.

[DiLala]

Pa baš - ko i da nisam bila s njom. U sredini u kojoj sam - smo bile -bila je takva da smo još i super normalne. Da - Što nisi otišla sa djetetom. Da imate moju mamu za mamu znale bi zašto. Na samu pomisao ona bi se prijetila i omalovažavala me - tipa - šta češ ti, nemaš ti novaca, ti si nitko i ništa, ovdje se ipak JA brinem za sve..... i tako dalje i tako dalje. Uglavnom kad bolje razmislim iz kakve sredine smo obje došle i kroz što smo na neki način obje prošle - mi smo još i super normalne. Ja kad bih prije vidjela normalnu obitelj uvijek bih tužno gledala i mislila si zašto ja tako nešto nemam. sad imam - samo moram popraviti taj odnos sa kćeri, pa nadam se da budem, mada sam često beznadežna.

[Marsupilami]

DiLala, bitno je da se rjesis osjecaja krivice jer ste u svemu tome i ti i tvoja kci zrtve nesretnih okolnosti i zlocestih ljudi

Najbolje sto mozes uciniti za svoju kci i vasu obitelj je da krenete na grupnu psihoterapiju.
Po svemu sto pises ja bih rekla da je ona izgubila povjerenje u odrasle ljude pa tako i tebe, znam da grozno zvuci
Zato i ima tako krasan odnos sa bracom jer on je jos beba i nece ju iznevjeriti.

Moja topla preporuka je poliklinika za zastitu djece grada Zagreba.
Kod njih se provodi individualna terapija kao i obiteljska.
Imaju puno strucnjaka koji bi vam mogli postaviti dijagnozu i predloziti rjesenje.

Nemoj si postavljati nemoguce rokove, dapace, nemoj si postavljati nikakve rokove.
Kod vas to traje 10 godina i ne mozes ocekivati rjesenje problema za par mjeseci.
Dajte si vremena, puuuuno strpljenja i puno puno ljubavi

p.s. Ovdje imas kontakt podatke za kliniku pa se mozes i raspitati prije nego odete da li vam mogu pomoci.
http://poliklinika-djeca.hr/index.ph...tact&Itemid=40

Sretno!

[SabinaC]

Težak je put roditelja djece sa posebnim potrebama. Jednom sam pročitala tu negdje na forumu kako je jedna mama rekla da su za svoje dijete željeli samo da bude sretno, a sve ostalo što je došlo je bio dar. E sad čini mi se da te muči što ona nije sretna, što te na neki način drži na distanci i nema nikakav interes. Neznam da li bi tvoju djevojčicu možda usrećilo da odvojiš neko vrijeme samo za vas dvije, sada kad si konačno ti sretna možda i ona nauči od tebe.

[DiLala]

Hvala na savjetu - baš smo pričali mm i ja i zaključili da ćemo imati strpljenja s njom i dat joj ljubavi i razgovarat s njom puno. Ipak ste mi sve puno pomogle i baš vam hvala. Sada imam više nade i vjere. Za ovu polikliniku ću još vidjeti - mada iskreno ne da mi se jer sam ja išla i išla i priču ispričala već 100 puta da na kraju pomaka ne bi bilo. Ja sam u tom vremenu puno sazrela i kao osoba i kao majka i oslobodivši se zločestih - puno jasnije vidim i imam snage pa ću sa mužem raditi na tom odnosu sa kćeri. A što se mm tiče - on je zaista divna osoba, puna razumijevanja, mudrosti i strpljenja - on nam je još najbolja terapija. Ne da ga sad bezveze hvalim nego stvarno je tak, da je neki ni vrit ni mimo šutila bi, da ne valja davno bi ga se otarasila ali stvarno je divan. Uspjet ćemo mi to ali škicnut ću i na tu int.stranu. Puno vam svima hvala baš ste dobre i pametne cure

[MartinaK]

Drago mi je da smo djelovale ohrabrujuće!

Mislim da je tebi to jako potrebno i molim te javi se da te podignemo opet!

Mi se svi svakodnevno borimo s životnim situacijama, a relativno smo zdravi, a koliko je snage tek tebi potrebno!

Ne znam da li si vjernik, pa ako jesi ne odbaci moć molitve za snagu i ustrajnost...

[mama Jelena]

držim vam objema fige - mami da ima snage voljeti bezuvjetno, a kćeri da upije tu ljubav...
Mislim da je izuzetno vrijedno čuvati odnos sa malim bracom i graditi ga, učiti je da ga čuva i njeguje, da se osjeća korisno i važno u nečemu, da je možeš za nešto pohvaliti i krenuti od toga nadograđivati odnos, a ona očito njega voli, neka sudjeluje u svemu, neka bude "mala mama" i stalno je hvalite i potičite
Vjerujem da je jako teško, naročito ako je uspoređujete sa "normalnom" djecom, ali ona, kao i sva djeca, traži ljubav...
ono što bih ja još preporučila zbog kakanja jest bihevioralna terapija koja je vrlo uspješna i kod djece sličnog mentalnog statusa, jer je vrlo jednostavna, ali se mora dosljedno provoditi... Ne znam gdje sve ima terapeuta ali mogu se raspitati - vjerujem da će oni uspješno pomoći da se to ponašanje smanji, a vjerujem da će svima tada biti lakše ...

[DiLala]

Hvala - zovem za bih.terapiju, nisam ni znala što je to pa sam malo čačkala po netu - ima mi nekog smisla. Ne želim imati posla sa soc. službama i tim dječjim poliklinikama iz jednog razloga a to je da mi se čini da oni kad im se dođe odma pomisle - zlostavljanje, najčešće sexualno i kad skuže da nije to nego nešto što i sami ne znaju ili im se čini komplicirano - onda odustanu, kao nije važno. Tak sam ja dojam dobila. Ili imaju previše pacijenata pa se to sve odugovlači bez kraja i najčešće bez pomaka. Bit će bolje, imam vjere i u Boga, uostalom moram priznati da On i jest taj koji nas je izvuko iz onog pakla u kojem smo dugo bile. Zaista.

[Ria]

Ja tebi i tvojoj curki želim puno ljubavi, strpljenja i sreće koji će vas dovesti do uspjeha

A odpreporuka, od srca ti mogu spomenuti Modus. Da ti ne pisakarm tu evo ti link papogledaj. Imaju super stručnjake i odličan pristup...ako vam se učini ok probajte.

http://www.dpp.hr/hr/modus.php

[thousands of voices]

DiLala, je li malenu iko testirao na autizam? Ovdje imaš listu simptoma
http://www.webmd.com/brain/autism/autism-symptoms
http://www.displaysforschools.com/autism.gif. Ne kažem da je to to, nisam stručnjak ali loš kontakt očima i slaba interakcija sa okolinom me je ponukala da pomislim na autizam.

Što se tiče socijalnih i psiholoških službi kod nas to ide otprilike tako da doktoru moraš reći: Mislim da moje dijete ima simptome...možete li ga testirati na...? Tek tada oni shvataju da dijete možda ima neki drugi problem i da nije u pitanju zapuštenost i zlostavljanje...i odlučuju se za dalji rad sa djetetom...Totalno u suprotnosti sa radom pedijatara koji ne dozvoljavaju da im kažete šta je djetetu. Sad je li to dobro ili loše, ne znam...

Sretno

Pusica malenoj...i veeeliki zagrljaj...

[DiLala]

Nije autizam, a loš kontakt je samo kad napravi nepodopštinu, što je normalno. Gleda ona u oči, samo kad napravi neku "glupost" - meni sve lađe potonu jer mi se čini da nema pomaka. Posebno ono u gaće. Jednostavno kad se treba suočiti sa istinom onda ne može gledati u oči i kad laže naravno. Ma bit će bolje. Sad ćemo sa ljubavi i pohvalama jer drugo ne vrijedi - samo se više zatvori - a ja sam očekivala kad su neke kazne da će se boriti protiv njih ali nažalost ona je svaku kaznu prihvaćala i zatvarala se u sebe, sad smo odlučili hvalit je puno a kad napravi loše - pojasnit joj smireno i kao odrasloj da to nije u redu - valjda bude to tako išli. Nadam se.

[bibai]

...sad smo odlučili hvalit je puno a kad napravi loše - pojasnit joj smireno i kao odrasloj da to nije u redu - valjda bude to tako išli. Nadam se.

Mislim da su ovo dobri temelji budućih odgojnih postupaka i da drugačiji ne bi smjeli biti...ipak, Ona nije odrasla! Ona je još uvijek dijete, gladnije ljubavi i pažnje nego beba koju imaš.

Ja se ne mogu oteti dojmu da ti nisi načisto s prihvaćanjem intelektualnih i emocionalnih okvira u kojima tvoja curica za sada funkcionira.
Možda neke stvari ne može popraviti, ne zbog toga što ne želi, već zbog toga što zaista ne zna i ne može, a nije izgradila povjerenje kako bi se oslonila na vas niti ste hranili njenu samosvijest pa da se trudi. Zato se samo prepusti.
Znam da nije lako niti ogoliti se tu, no to je još jedan dokaz da ti je stalo i da ćeš uz pomoć svoje obitelji sigurno naći modus da izgradiš sretnu i zdravu odraslu osobu.
Moraš samo biti strpljiva i uporna.

[Marsupilami]

thousands of voices ja sam takodjer pomislila na autizam, zato sam i pitala da li se zatvara u svoj svijet.
Moje djete ima poremecaje iz autisticnog spektra i kada smo bili na centru za rehabilitaciju ERF-a ( www.centar.erf.hr ) profesorica nam je rekla da nemogucnost kontakta ocima nije pravilo kod autisticne djece.
Ona kaze da se u praksi susretala sa djecom koja su je mogla 10 min bez prestanka gledati u oci bez obzira na autizam :/

Autizam ima sirok spektar, stvarno je jako puno poremecaja koji mogu biti dio tog spektra.


DiLala a da probate kod njih?
Oni vam nisu dio naseg sustava (HZZO, socijalno sluzba itd.) a bave se raznim stvarima.
Evo izvadak s njihovog weba (malo vise je link):

Centar za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta jedinica je Fakulteta u kojoj se provodi:

*

klinički stručni rad
savjetovanje, prevencija, dijagnostika, tretman, terapija i (re)habilitacija u području:
o roditeljske zabrinutosti za djetetov razvoj, ponašanje ili učenje
o neurorazvojnog rizika
o oštećenja vida
o oštećenja sluha
o intelektualnih oštećenja
o poremećaja iz autističnog spektra
o motoričkih poremećaja i kroničnih bolesti
o poremećaja u ponašanju
o teškoća jezika, govora i glasa
o teškoća čitanja i pisanja
o teškoća učenja
o ADHD poremećaja
o emocionalnih teškoća
o komunikacijskih teškoća

Svi su jako ljubazni i ako im objasnis slucaj i kazes da vam je jako hitno narucit ce te dosta brzo
Malo pogledaj po njihovim stranicama ima negdje i cjenik.
Znam samo da je prvi dolazak tj. dijagnostika 50kn.
Za to dobis uplatnicu koju platis u posti

[andrij]

Sad ćemo sa ljubavi i pohvalama jer drugo ne vrijedi - samo se više zatvori - a ja sam očekivala kad su neke kazne da će se boriti protiv njih ali nažalost ona je svaku kaznu prihvaćala i zatvarala se u sebe, sad smo odlučili hvalit je puno a kad napravi loše - pojasnit joj smireno i kao odrasloj da to nije u redu - valjda bude to tako išli. Nadam se.

Pokušaj joj nabaviti i ŽIVOTINJU koju će ona maziti ,dirati , gnjaviti ... Taj kontak čini čuda ... vjeruj mi!

Problem je kad dijete ne kuži gdje pripada i komu ... Percepcija kod djeteta nije ista kao kod nas odraslih i obratno ... Stavi se u njenu poziciju od malih nogu ... pa razmisli - što bi ti radila i zbog čega ...

[andrij]

Moje djete ima poremecaje iz autisticnog spektra i kada smo bili na centru za rehabilitaciju ERF-a ( www.centar.erf.hr ) profesorica nam je rekla da nemogucnost kontakta ocima nije pravilo kod autisticne djece.
Ona kaze da se u praksi susretala sa djecom koja su je mogla 10 min bez prestanka gledati u oci bez obzira na autizam :/

Moja curica ima elemente autizma i gleda bez problema u oči

Ne - ja ne mislim da je ovdje riječ o autizmu jer je to nešto što bi se davno vidilo i dijagnosticiralo ...

[dramica]

tako mi je tužno čitati kako grube riječi koristiš kad opisuješ TVOJU djevojčicu, znam da ti nije lako ali takvim stavom nije niti moguće da ju hvališ i potičeš. Sasvim je razumljivo da je utjehu pronašla u braci jer od njega osjeća iskonsku ljubav bez uvreda,ismijavanja i poniženja. Drago mi je da imaš dobrog partnera koji ima razumijevanja za sve vaše probleme, ali zapamti da si ti ta koja mora biti nježna i puna pažnje da bi tvoj sadašnji suprug bio još bolji prema tom ranjivom malom biću koje vapi za ljubavi. Napravila si veliki korak uvidjevši grešku i tražeći pomoć, nadam se da ćete obiteljskom grupnom terapijom poboljšati odnose i pronaći sreću, da TM pokažeš da si dobra majka prema svojoj djevojčici i da bude siguran da je odabrao i za vaše zajedničko dijete osobu koja je spremna i sposobna biti mama

[Anvi]

"moje kompetentno dijete" jespera juula. - gdje da nabavim tu knjigu. Idem vidjet po netu.

Imaš ovdje http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=17621
I ja ti je, kao i ostale prije mene, najtoplije preporučam. Ako ništa drugo, nakon što je pročitaš bolje ćeš razumjeti svoje dijete i njezino ponašanje.

Također preporučam Modus: http://www.dpp.hr/hr/modus.php?id=2

Meni se vaša situacija ne čini nerješiva, koliko god tebi izgleda teška. Tvoje dijete šalje signale da joj treba pomoć i na tebi je da pomoć potražiš. Ona to ne može učiniti za sebe. I ako si već bila na 100 razgovora i 100 puta objašnjavala jednu te istu stvar, odi još jednom, i još jednom, i nemoj odustati i nemoj prestati dok ne nađeš pomoć kakvu trebate.

[@n@]

DiLala, posve nepristrano, objektivno, moram primijetiti:

Tvoje je dijete strašno povrijeđeno i odbačeno. Ti tražiš pomoć za nju izvana, ali u sebi si digla ruke od nje.
Ona ti na neki način smeta u tvojoj novoj sretnoj zajednici jer je posebna.
Osjećam da činite s njom i njoj ono što VI želite, a ne ona.

Jako puno stvari o kojima ne razmišljaš, ali su itekako u tebi prisutne, se dade iščitati iz tvojih rečenica.

Kada ti se dijete te dobi 'otvara' jedino djeci (sigurno bi bio slučaj i sa životinjama), onda znaj da je to dijete 'ubijeno' i 'otpisano' od svijeta.
Ona osjeća vaše emocije puno, puno više negoli ti misliš, i zato se tako ponaša.

Nemoj joj kupiti životinju (netko je ovdje to predložio), jer ćete je dokrajčiti ako joj se slučajno toj životinji nešto, ne daj Bože, dogodi...

[andrij]

Nemoj joj kupiti životinju (netko je ovdje to predložio), jer ćete je dokrajčiti ako joj se slučajno toj životinji nešto, ne daj Bože, dogodi...

Što će je dokrajčiti? To što će životinja kad tad uginuti ili što je nitko ne vidi onakvu kakva ona jest ?

I nemoj me s ovim oko ugibanja jer onda niti jedan jedini roditelj svom BOLESNOM djetetu nebi nabavio psa ili neku drugu životinju jer i oni osjećaju - zar ne !

A curica jako dobro kuži i vidi sve sebe...

[@n@]

Draga Andrij, to dijete prvo treba izvući iz sebe, pa onda možemo pričati o terapiji životinjama.
Slučajno si naišla na nekoga tko radi s psima.

Konkretno u svome navodu nisam mislila na ugibanje životinje. Mislila sam na, recimo, predomišljanje roditelja i uklanjanje životinje. Mislim da bi dijete to teško prihvatilo, da joj daš, pa uzmeš.
Ne slažeš li se?!

Za životinju cijela obitelj mora biti više nego 100% sigurna da to želi i roditelji moraju biti svjesni da je to njihova odgovornost, ma o kojoj životinji se radilo.

[dramica]

mislim da bi im nabavka životinje samo stvorila pomutnju u njihovoj kaotičnoj situaciji, bila bi dodatna briga, a čini mi se da se prvo trebaju pozabaviti sa radom na sebi i odnosom prema djevojčici.

[andrij]

No , drage moje , pa da ste pročitale i ono njeno što sam stavila kao citat onda bi uspjele povezati KADA životinju u dom k djetetu....

Životinja je uz ono u citatu NADOPUNA ...

Uostalom , zar ljubimac mora biti pas ili mačka ?
Ja imam zamorčicu i fantastična je ... a još kad se počne glasat :D

[mim]

Ja imam zamorčicu i fantastična je ... a još kad se počne glasat :D

Srećom pa se još nisi susrela s bolešću zamorčića. Nažalost, ugibaju lako kad se razbole, veliki je problem izliječiti ih.
Ni ja nisam za nabavu životinjice. Ne još.

Čitam ovu priču i nekako mi se jedna misao nameće:
DiLala, u tvojim postovima si dosta puta rekla tako prekrasne riječi o TM, ali nigdje ne vidim da si ičim pohvalila svoju kćer. Nemoguće je da baš ništa ne napravi dobro, da nema ni jedan trenutak kad je treba pohvaliti.
Čak i djetetu koje ima apsolutno sve preduvjete za sretan život rođenje brata je ipak šok. Promjena sredine, novi "tata", psihičko zlostavljanje.... Jednom djetetu je to previše. Kaznama i kontrolama nećeš postići ništa nego je (još više) gurnuti u osamljenost. Meni se čini da je ona u svom problemu sama, a dijete od 10 godina se s tim ne može nositi. Tvoja beba te sad, koliko god čudno zvučalo, manje treba od tvoje kćeri. Odvoji za nju vrijeme, grli je, budi nježna, uvijek dostupna kad poželi razgovarati, provedi vrijeme SAMO s njom, vodi je kamo god treba i na terapiju koju god treba samo nemoj dići ruke od nje.

[andrij]

Pa mislim ...

Pored svih trauma koje je proživila ova sa životinjom bi ju zbilja definitivno dokusurila :? i tko kaže da mora biti jedna životinja i jedna vrsta ... svašta!
Ako žena ima vrta još bolje...

I ako se išta može lako nadoknaditi u životu jednog djeteta onda je to životinjia ...ono što nije lako nadoknaditi je sve ostalo što ljudi uskraćuju jedni drugima i toliko ste napali majku da je meni a djevojčica je prerano gurnuta u svijet odraslih ...zato ju ništa ne zanima ...

A da se moglo drugačije - sigurno da bi se i uradilo drugačije , a ono što mami najmanje treba jest nabijanje na nos što je uradila ili nije kad je trebala i to od strane nepoznatih osoba !

Mama drži se i budi uporna , a curi šaljem veliki ,veliki poljubac ... i bit će to sve OK.

Ako želiš budem joj pisala i ja i moji klinci ...

[Marsupilami]

cure nemojte napadati DiLalu
Ja nisam nigdje iscitala da ona ne voli svoju kci jednako kao i mladjeg sina.
Ljubav prema muzu tu ne treba ni mjesati jer to definitivno nisu iste nijanse.

Od njenog rodjenja pa do danas one su prolazile pakao, pakao koji vecina nas ne moze ni zamisliti.
Izrazavanje osjecaja vjerovatno im je bilo potisnuto u drugi plan, iza onog nagona za prezivljavanjem.

I sama je rekla da se treba ponovno povezati sa svojom kceri, da ju ne voli vec odavno bi ju smjestila u neku ustanovu na promatranje, ali umjesto toga ona trazi info i pomoc kako da ponovno uspostave dobar odnos kakav bi majka i kci trebale imati.

DiLala ja znam da cete uspjeti jer imas jaku volju, mozda se to sada ne cini jer si umorna i zalosna i ne vidis izlaza, ali zapamti, to sto mi ne vidimo izlaz ne znaci da on ne postoji.
Za svaki problem postoji rjesenje pa tako i za vas samo si morate dati vremena da dodjete do njega

Sto se ljubimca tice ja ne bih za sada nabavljala nikakvu zivotinju jer ona sada treba raditi na komunikaciji s ljudima, u ljude treba steci povjerenje i nauciti da nisu svi odrasli zlocesti.
Ona treba komunikaciju, puno razgovora, treba ju poticati, poticati joj mastu, poticati na pokret, zainteresirati ju za zivot.
Ljubimac je dobrodosla stvar ali tek nakon sto uspostavi normalan odnos sa ljudima jer za povezati se sa ljubimcem nisu potrebne rijeci zar ne?
To bi za nju bilo kontraproduktivno, barem u ovoj fazi

[andrij]

cure nemojte napadati DiLalu
Ja nisam nigdje iscitala da ona ne voli svoju kci jednako kao i mladjeg sina.
Ljubav prema muzu tu ne treba ni mjesati jer to definitivno nisu iste nijanse.

Od njenog rodjenja pa do danas one su prolazile pakao, pakao koji vecina nas ne moze ni zamisliti.
Izrazavanje osjecaja vjerovatno im je bilo potisnuto u drugi plan, iza onog nagona za prezivljavanjem.

I sama je rekla da se treba ponovno povezati sa svojom kceri, da ju ne voli vec odavno bi ju smjestila u neku ustanovu na promatranje, ali umjesto toga ona trazi info i pomoc kako da ponovno uspostave dobar odnos kakav bi majka i kci trebale imati.

DiLala ja znam da cete uspjeti jer imas jaku volju, mozda se to sada ne cini jer si umorna i zalosna i ne vidis izlaza, ali zapamti, to sto mi ne vidimo izlaz ne znaci da on ne postoji.
Za svaki problem postoji rjesenje pa tako i za vas samo si morate dati vremena da dodjete do njega

Sto se ljubimca tice ja ne bih za sada nabavljala nikakvu zivotinju jer ona sada treba raditi na komunikaciji s ljudima, u ljude treba steci povjerenje i nauciti da nisu svi odrasli zlocesti.
Ona treba komunikaciju, puno razgovora, treba ju poticati, poticati joj mastu, poticati na pokret, zainteresirati ju za zivot.
Ljubimac je dobrodosla stvar ali tek nakon sto uspostavi normalan odnos sa ljudima jer za povezati se sa ljubimcem nisu potrebne rijeci zar ne?
To bi za nju bilo kontraproduktivno, barem u ovoj fazi

Potpisujem

[Lady A]

[quote"=DiLala"]
Kad recimo i gleda nešto što ju zanima- npr. dokumentarac o Titanicu - opet se ona ne trudi da čita - jer jako sporo čita pa ne stigne.

Mislim da bi možda mogli krenuti od ovoga. DiLala, čitaj joj ti, razgovarajte o Titanicu, ako malecka nije pogledala film-gledajte ga zajedno, samo vas dvije, za početak. Viđala sam onu ogrlicu kao iz Titanica za kupiti, bar kod nas, možda da nađeš nešto takvo i pokloniš joj. A kad je u pitanju kakanje u gaćice, kad je to počelo? Palo mi na pamet, možda je vidjela kako mali braco radi isto, pa se ti pobrineš oko njega (ili ona to radi od prije). Ja imam osjećaj da je ona, zapravo, željna tebe ali u nekom drugačijem načinu komunikacije. Drago mi je što ti je muž podrška i drago mi je što je tvoj život općenito krenuo nabolje, ali sa tvojom djevojčicom moraš krenuti od početka. Želim vam svu sreću svijeta![/quote]

[Lady A]

Izvinjavam se na neuspjelom citiranju, u žurbi sam...

[Maya&Leon]

Kaznama i kontrolama nećeš postići ništa nego je (još više) gurnuti u osamljenost. Meni se čini da je ona u svom problemu sama, a dijete od 10 godina se s tim ne može nositi. Tvoja beba te sad, koliko god čudno zvučalo, manje treba od tvoje kćeri. Odvoji za nju vrijeme, grli je, budi nježna, uvijek dostupna kad poželi razgovarati, provedi vrijeme SAMO s njom, vodi je kamo god treba i na terapiju koju god treba samo nemoj dići ruke od nje.

mim, baš si to lijepo rekla, veliki X

toj djevojčici je sada potrebno bezgranično strpljenje i ljubav - to je jedini ispravni put

[stray_cat]

Stray - cat - da se neko prema meni ponasa tako diktatorski (gledanje u gace i kontroliranje kakanja) ja mislim da bi mu se valjda pokakala di god samo ne na wc


To si super rekla i ja bi bila čak i sretna da ona tako napravi, u biti radim takve stvari - sve u nadi da se u njoj probudi neka borba - ali ne ništa se ne događa. Totalno sam bespomoćna, tužna, ne znam šta da radim

daj budi ozbiljna, pa sad mala treba zbog tih par trenutaka kad si ti smirena i po tvojem pozitivna odusevljeno postat aktivna?

mi smo sa malim krenuli po pomoc kad je imao 3,5 godine i jos uvijek se ucimo kako u svakoj situaciji ostat smireni i odreagirat pozitivno na situaciju jer to klince stvarno gura da daju vise

neki ljudi se na kokodakanje zatvore, jednostavno im ubijes duh, za sva vremena

[tanjads]

Dilala, tvojoj kćeri sigurno treba ljubav, podrška i oporavak. Ja bih ti preporučila psihoterapiju (po meni dr. Zlatko Bastašić-on radi psihoterapiju s djecom) s tim da je vrlo vjerojatno potrebno da i ti budeš uključena u terapiju (to jest da se radi i na vašem odnosu). To sve naravno ovisi koliki je njen IQ-a ako je u širim granicama prosjeka, onda može kod Bastašića, a ako je na nivou LMR (blaža ment. retardacija), onda je bolja bihevior terapija.
Ono što je sigurno jest da se ne nadaš da će to nestati preko noći, ako si spremna stvarno učiniti sve da joj pomogneš, očekuj dug oporavak (tj. dugu psihoterapiju) i promjene koje ćeš i ti morati napraviti. Vrlo je važno da ne prestaneš nakon samo par puta, odluči se i ne odustaj od nje.

[DiLala]

Evo me opet! Pročitala sam sve odgovore - pisala sam o kćeri sve crno u trenutku kad mi puko film - kad sam opet saznala za bacanje 10-tak gačica i poslije rod. sastanka kad mi je uč. rekla da je popustila i ako tako nastavi past će 5 raz.ili ići po posebnom programu - i nakon što je lagala za jedinice i nakon što se rod. sastanka sjetila u zadnji tren....
Daleko od toga da sam odustala od nje ili da me/nam smeta - ali to mi se sada i ne da dokazivati riječima i uvjeravanjima. A o mm sam sve pozitiv pisala - u želji da pokažem da nije on uzrok lošem stanju već negdje daleko u našoj (mojoj i kćerinoj) prošlosti. - ali opet nisam ni lagala u vezi mm - stalo mu je do nje i uvijek potiće da se rješi taj "problem" kod nje. U biti greška je baš u toj prošlosti. I da - teško je to riješiti - ozdraviti u par koraka, to je proces od sad pa do -.... uvijek.
Što se kakanja tiče - oduvijek to radi, moram napomenuti da za to krivim svoju mamu (ok i sebe - ali samo u toj mjeri što nisam pokupila prnja i otišla u podstanare - soba 2 sa 2 - nema veze), ona je kćer uvijek predstavljala kao jadnu, bolesnu a mene kao nesposobnu i također jadnu i za niš sposobnu. Kad bi ona napravila kak u gaće - ona bi rekla nad njom kak je jadna, bolesna.... bla bla U biti je ona-kćer tražila pažnju- ali ne bolesnu pažnju. I ona zaista nije bolesna, povrjeđena je, ali nema nikakve retardacije ni drugih smetnji. Inače je povućena (takva sam i ja poprilično - mirni tip), jako je emotivna i suosjećajna. U srcu je još pravo dijete i veseli se malim stvarima i stvarno ne mislim da je ona sva negativa, kad govorim tako crno o njoj - to vrišti iz mene nemoć da promijenim prošlost i stanje koje je njome izazvano.
Kakvo bi dijete moglo biti ako tatinu ljubav ne osjeti nimalo, osjeća maminu veliku depresiju i svjedok je kako se u kući svako malo babetina i deda mlate i optužuju jedno drugo. Ma cure moje - prošle smo takvo sranje da ja kažem da sam tek sada počela živjeti. I to ne zato što sam se zatelebala u mm (jer nisam - kraj njega sam osjetila mir i samopoštovanje) već zato što sam shvatila da vrijedim i da sam sposobna i da konačno mami mogu reći - ostavi me na miru. I da - prekinula sam odnos sa njom- svaki. I ne - nemojte mi pisati ne treba tako. I te kako treba. Iz početka smo išli kod nje svi (i dede) i s moje strane je bilo ono - ja te poštujem i zaboravljam sve što je bilo - ali me pusti da živim svoj život. E ali to nije išlo, i dalje je maltretirala - na koji način neću ni spominjati jer se tresem od toga - i od onda sam rekla - mama ne zovi me više i ne dolazi, niti ću ja kod tebe doći. Ja sam htjela ostati u dobrim odnosima i nisam ja ta koja te odbacuje nego ti mene. I to je to.
Vidjela sam je zadnji puta prije više od godinu dana. Molim Boga da ne budem majka kao što je ona meni bila.
A što se kćeri tiče imam vjere da ide na dobro, već je krenulo - čim smo se suočili sa problemom i uočili gdje je problem. Ožiljci će uvijek ostati to je neminovno ali može ojačati s vremenom. I sigurna sam da ćemo uspostaviti dobar odnos. Za gaće sam joj rekla da je to ružno raditi - pogotovo zato što je ona zdrava, dobra i lijepa, ali ako i napravi - nemoj lagati reci samo meni i ja neću nikom reći, oprat češ to na ruke - ja ću ti pomoći i idemo dalje. Dopalo joj se to.
Neki roditelji iz djeteta naprave divan cvijet koji krasi svijet, a neki unište taj cvijet i pokaze ga i onda još pljuju po njemu.
Plačem se sada ali sam i sretna, ja sam cvijet koji je ponovno viknuo i nitko ga ne gazi a moja kćer je isto cvijet koji tek pupa. Ja ga moram paziti i gnojiti (hahahaha) da bude lijepi, mirišljavi i neka mi dragi Bog pomogne.
Hvala vam cure. Puno mi je lakše otvoriti se ovako pismeno.

[@n@]

DiLala, mislim da će te tvoja snaga i sposobnost da se suočiš s činjenicama daleko odvesti! Od srca ti to želim.

Ima nas još koji ne kontaktiramo mame i uvjerena sam da se po tom pitanju nemamo kome i zbog čega opravdavati.
I ja sam rekla: "dosta! Imam pravo na svoj život i na svoju sreću!"
DiLala,

[DiLala]

Uvijek sam mislila da sam jedina koja ne kontaktira sa mamom - mislim ono - da je takvih ko ja jako malo. S nikim nisam ni pričala o tome osim sa mm i jednom prijateljicom na poslu. Oni me razumiju i podržavaju, no kad me neko (primjer susjeda) pita za roditelje uvijek to prešutim, bude mi teško, izbjegavam takva pitanja - ne da mi se objašnjavati zašto je takva situacija. Ali vjerojatno ću s vremenom biti ravnodušna na pitanja.
Bitna je kćer i moja nova cijela obitelj. Ja sam sa svoje strane pokušala biti fer tako da me ne treba savjest peći. A i normalno je da se ljudi tome čude, ipak većina ljudi ima normalne roditelje i normalan odnos sa njima. Ja sama 30 godina nisam vjerovala i opravdavala sam je, koliko sam bila ljuta i jadna zbog nje ali opet sam si mislila da tak mora biti.
Hvala Bogu NE MORA

[mamma san]

DiLala, imaš pp.

[Trina]

Gospođo mama,ja mislim da vama treba stručna pomoć pa kad riješite svoje probleme tek onda ćete moći početi rješavati kćerine.Vaši postovi odišu negativnošću,ravnodušnošću i ostavljate dojam da vam vaša kćer u vašem novom braku i novom životu uz novu bebu-smeta.Ona je dijete kojoj treba dodatna pažnja,što podrazumijeva i dodatno strpljenje i razumijevanje za njene potrebe.A ja mislim da vi nemate volje ni snage opterećivati se dodatno.Žao mi je ako sam pretjerala ali odavno mi se nije dogodilo da sam nešto čitala sa želucem u grlu kao ove vaše postove.Pozdrav!