problem....

[anamari]

Moja Anamari ce u 8 mjesecu imati 4 godine.... Rastavljena sam gotovo godinu dana, nas dvije zivimo same. Inace nemam roditelje pa nemam pomoć sa te strane. Dijete puštam redovito kod oca i njegove mame. U riješenju od suda stoji da su susreti sa ocem svake srijede i svaki drugi vikend od subote ujutro do nedelje navecer. Bivsi suprug se odselio iz grada u kojem mi zivimo i dolazi samo vikendom. Ja svake srijede pustam malenu kod njegove mame, svaki drugi vikend spava kod njega, ali ja ju jos pustim kod tate jedan dan u vikendu kada od dode iz Zagreba. Nije mi tesko pustiti malenu tamo, jer je on njen tata i treba ga voljeti, ali je ovaj vikend bilo grozno. Pustila sam ju kod njega mada nije bio njegov vikend jer mu je bio rođendan, ali ona me je nazvala u subotu da mi kaze da bi jos ostala i ja sam rekla OK, ali je onda isto napravila u nedelju i jos mi je preko telefona rekla da me ne zeli vidjeti i da me ne voli... Srce mi je puklo.... Zivim za nju, disem za nju.... tolerantna sam prema njoj i neizmjerno ju volim.... Ne znam sta da radim.... Imate li neki savjet?

[zizi]

nemoj doslovno shvatiti riječi svoje male princeze... mislim da joj samo nedostaje tata...
Znam da ti je srce puklo... doživjela sam slično... nekoliko puta... ali moj Luka je malo veći, pa sam uspjela kroz puno puno razgovora shvatiti što zapravo stoji iza takvih i sličnih riječi...
Pusa i drž se

[anamari]

joj, ne znam sta bi ti rekla.... Znam da ne smijem to doslovno shvatiti, ali strasno boli...Ne znam sta da radim i kako da joj izbijem takve rijeci ili misli i to ne samo prema meni nego i obrnuto... prema tati....Sa moga stajališta takve rijeci ni u jednom smjeru nisu prihvatljive....

[zizi]

Sa moga stajališta takve rijeci ni u jednom smjeru nisu prihvatljive.

možda s njenog stajališta nije prihvatljivo da su tata i mama rastavljeni....

Nemoj zaboraviti, prije svega, da su to SAMO riječi... (iako riječi ponekad mogu jako boljeti.... ) zamisli koliko nju može boljeti vaša rastava....

Nisam ti ja neko mjerilo.... govorim samo iz svog iskustva koje je možda potpuno drugačije od tvog, ali meni te riječi ne bi bile neprihvatljive, nego početak... razgovora ili čega god...
Dijete tim riječima želi nešto postići, nešto vam reći.... ja se ne bih zamarala s prihvatljivim i neprihvatljivim... već bih pokušala doprijeti do nje i njenih misli i osjećaja...

[Noa]

Draga, tebe je to pogodilo jer si organizirala život oko svoje malene i sama činjenica da će ostati duže kod oca i da ćeš biti sama te pogodila a kamoli te riječi. Ali vjeruj, ona nije to rekla zato što je to mislila. Moj B. ima 3,3 godine i puno puta zna reći da me ne voli, pa što? Nikada to nisam shvaćala kao istinitu tvrdnju, znam da je to samo dječije razmišljenje u momentu kad mu se nešto ne sviđa ili...možda da popričaš sa svojim bivšim mužem da li je to ponavljala ili ni on to nije čuo osim taj put? Mislim da nije ništa ozbiljno, djeca svašta lupe pa ostanu živa, kao i mi odrasli, zar ne?

[Tata!]

ma bez brige mama anamari,
moj mali vragolan kad je kod mame kuka za tatom, kod tate za mamom, to je najnormalnija stvar. On bi volio da je kod oboje, odnosno da su oboje s njim i to je ono što mene puno više zabrinjava, kako će pomirit emotivni sklop u sebi, danas sutra prema toj odvojenosti (sad mu je 2,5god), nego voli li više mamu ili tatu...

Voli vas oboje, ja vidim da često kad padne i ogrebe ručce, iz navike traži mamu da ga zagrli, ali se uopće ne čudim tome, niti mi smeta, niti se smatram time manje vrijedan roditelj.. naravno nema mame pokraj njega, pa je i tatin zagrljaj na kraju sasvim jednaka zadovoljština i prijeko potreban oslonac u tom trenu...

Druga stvar kad ga vraćam doma mami iz igre, ma ne želi čut da joj ide, nego viče da bi tati na spavanje, jer mu nedostaje tate, a i tata je uvijek raspoložen i skoncentriran za njega pa se nauživa u igri do besvjesti... međutim svejedno, čim vidi mamu, odmah mu zaigra srce i za njom i na kraju rado i bez problema ostaje najnormalnije s njom...

mala djeca ne shvaćaju još tko je kakav, osjećaju samo bliskost prema onom s kim jesu najviše i najčešće i tko ih zaklanja sigurnošću... dvije najvažnije osobe na svijetu su im mama i tata i to svakako razlikuju u odnosu na poklanjanje povjerenja pred bilo kim drugim, bakama, dedama, rođacima...

stoga se nimalo ne zamaraj i moj miš kaže mami prek telefona kad je sa mnom, da ne bi išao doma, al čim dođe do nje, poleti joj u krilo!

[anamari]

hvala vam svim... stvarno ste me malo smirili....I je, moje je zivot sasvim skoncentriran na Anamari, pogotovo zato sto ja nemam roditelja i cijelu sebe dajem u to da ju lijepo odgojim... Anamari je samnom po cijele dane, a sa tatom skoro svaki vikend... i valjda je normalno da je on onda puno više skoncentriran na nju i na igru nego sto sam ja preko tjedna poslije posla.....!!! To mi se je prvi put desilo..., nisam to ocekivala... i totalno me je skrsilo....!!!! I moja Anamari vec ovako malo, cini sve da spoji mamu i tatu... i mama bi bila najsretnija tako..., ali jednostavno ne ide.....amo sto mi je zao sto ju tata kupuje.... sto god ona zamisli i koliko god da kosta... on joj kupi...., a ja niti to zelim .... niti sam u stanju.....Zelim da nas voli jednako... kao sto i mi nju volimo......

[Tata!]

I moja Anamari vec ovako malo, cini sve da spoji mamu i tatu... i mama bi bila najsretnija tako..., ali jednostavno ne ide.....amo sto mi je zao sto ju tata kupuje.... sto god ona zamisli i koliko god da kosta... on joj kupi...., a ja niti to zelim .... niti sam u stanju.....Zelim da nas voli jednako... kao sto i mi nju volimo......

vjerojatno je to podsvjesna reakcija svakog djeteta, jer i meni moje dijete, na te svoje nježne pokušaje spajanja tate i mame, rascjepa srce, od emotivnosti koju iskazuje, ali ponoru odnosa izmedju mene i BŽ ne vidi se ni dno koliko je dubok i nepopravljiv, tako da je jedina opcija isključivo suživot u ovakvim okolnostima. On polako shvaća da je tako!

gledaj ja sam isto otac i dao bih svom mališanu najradije cijeli svijet, ali to tako ne ide! vidim da neke stvari nisu posložene među vama kako treba, a bitne su za suradnju oko odgoja. trebao bi i tata tvog djeteta shvatit da se ljubav ne kupuje stvarima, nego pažnjom, pa iako nema srca reći NE na svaku djetetovu želju, da bi trebao naći svakako razuma za to, između ostalog i radi suradnje s mamom. Pa se tako lijepo i otvoreno dogovori s tatom da je to naprosto nužna odgojna mjera i da ne može navikavati dijete na raskoš i sveimanje, jer joj ti to isto ne možeš priuštiti. pa se ograničite na kupovinu tek sitnica ili kupovinu samo jedne stvari, a ne pet odjednom, pa ako dobije lutkicu, onda nema sladoleda, ako dobije sladoled nema bombona i sl. Dijete ne smije osjetiti toliku slobodu ispunjavanja želja, koja bi vrlo lako mogla otići u nepopravljivu razmaženost, pa pokušajte malo, međusobnim razgovorom iznać neko rješenje. posavjetuj se možda s nekim roditeljskim parom iz blizine kako to drugi čine, možda padne još kakav dobar primjenjivi savjet.. a vjerujem da bi i mame ovdje, po tom pitanju, imale itekako što za savjetovat... čudi me da se ne javljaju u većem broju!?

[mimim]

drage forumašice,
ima li tu netko sličan?
za pomoć :?

[mimim]

drage forumašice,
ima li tu netko sličan?
za pomoć :?

[sorciere]

drage forumašice,
ima li tu netko sličan?
za pomoć :?

sličan kome?
kakvu pomoć?

[mimim]

tata je u drugom gradu
većinu vremena što se viđaju dijete provodi s njegovom mamom
dijete nikako ne prihvaća tatu, i nakon godina ravoda dijete plače kada mora ići kod tata

strašno !!!
što mi je raditi

[mimim]

tata je u drugom gradu
većinu vremena što se viđaju dijete provodi s njegovom mamom
dijete nikako ne prihvaća tatu, i nakon godina ravoda dijete plače kada mora ići kod tata

strašno !!!
što mi je raditi