vidim da su se strasti opet zahuktale!
ma, Tata, pomalo pretjerujes, moram ti reci! ka sta je i mama courage rekla, nitko te nije iznapadao. to je samo forum, ne kuzim zasto to sve shvacas toliko osobno?! i sam si rekao da te od njih nitko ne poznaje zapravo, sta se onda toliko brines oko tog kvotiranja - kada smo vec kod toga, ja jos nisam skuzila kako se to uopce radi, pa uvik, jadna, pisem sta je neko napisa... ako me netko moze uputiti, hvala!
no, evo zakomila sam s mojon mrvom na krevetu oko 22.30, sad sam se probudila, stavila je u njen krevetic, moran nesto s neta ionako skinit za faks, pa cu ici spremat ispit, ali da se najprije vama javim. odvojili ste svoje vrime (neki i zivce) kada sam vas upitala za savjet, pa je red da vam javim najnovije, pozitivne promjene. drago mi je sta ih konacno i ima u ciloj zavrzlami! :D
dakle, jucer mi je MM rekao da mu triba moja pomoc oko firme, rekla sam da nema problema (kao). to je podrazumijevalo da odredeno vrime provedemo sami, ali ja sam se tila osigurati (sta ja znam sta njemu moze susnit u glavu!) pa sam zamolila odredenu osobu iz firme da nam takoder pomogne i bude s nama. u tome je bila kvaka, ako je njemu to problem (a ocito da je), da kaze drugima kako se moraju malo vise ukljuciti, onda to ja mogu napraviti bez dreke i ko zna cega. danas sam to napravila i ispalo je odlicno i zahvalna sam njemu sta mi je konacno pustija da to napravim. ne samo to, nego i svi smo se bolje osjecali. korisno u najmanju ruku!
nakon toga smo malena i ja proveli cilo popodne kod njega i njegovih. dok je ona spavala, uspili smo sisti i dogovoriti neke stvari (poslusala sam vas i prestala odgovarati na njegove sms-ove, vec se suocila s njim). kada smo poceli razgovarati o onom sta je bilo, reka mi je da je to samo glumija da me zaplasi ( to je najnovija verzija ). rekla sam mu jasno i glasno na to da znam razliku izmedu glume i zbilje, da to samo sebi maze oci, a da ja ne planiram biti pod konstantnim stresom cili zivot oce me ko zviznit ili ne i da ne planiram ponavljanje onog sta smo vec prozivili. u tom slucaju, rekla sam da odma mozemo svak svojim putem. skuzija je da mislim ozbiljno, te nas je danas popodne narucija za termin kod mog ujca. moram naglasiti i to da dok smo radili, me pitao da li sam mu donila broj di nas moze naruciti. to je pozitivno da je razmislja o tome i svjestan da moramo proci taj dio!
veceras smo obiteljski isli s malenon na ljulje. ona se spasila sta vidi oboje zajedno. jucer mi je doslo plakati kada smo bili kod njegovih. on je isa rucati juhu, a ona je kategoricki mrzi. medutim, kada sam joj rekla da idemo "doma" (bidno dite mislim da vise niti ne zna di je to, ne znam ni ja, a kamoli ona), pocela je plakati i vikati "kod tate, papati juhu". danas mi kaze i njegova mama da moramo radi nje dati jos jednu sansu. da su i njoj dosle suze jucer. i ima pravo, malenoj toliko dugujemo da potrazimo pomoc i poradimo na odnosu. ali jos jedan kiks u obliku fizickog obracuna i gotovo je!!! zauvik!!! moram reci da je i smanjija satnicu obavljanja posla od naseg ekscesa. ne u smislu da ne radi vise, naravno da radi, bori se, ali napravi pauzu i danas ju je proveja s nama. ja nista vise nisam ni trazila. nije ni on robot, ne moze radit ka na traci, triba i njemu odmora. danas sam tek skuzila popodne koliko to fali, da budemo obitelj. da budemo zajedno i u miru. nadam se, stvarno se nadam da cemo uspiti. i da se scene od nekidan nece vise nikada, NIKADA ponoviti. jer ce u tom slucaju cili nas trud past u vodu. nadam se da je svjestan toga.
drzim ga za ric da ce se potruditi, kako je i obeca. kako je tuzno bilo veceras kada smo morale ici ca. ali ako sad popustim i pridem priko ovoga, ponoviti ce se. moramo rijesiti ovaj problem u korijenu, odma i sada, bez odgode. bolje sada bez njega i uz strucnu pomoc, nego s njim dobivati batine ili ko zna sta. prizivit cemo svi troje!
ne mogu vam opisati koliko sam trenutno sritna sta je prista na pomoc i sta cemo ici. bas sam sritna! znam da nema garancije, ali korak po korak. kako se kaze, kamen po kamen palaca, zrno po zrno pogaca. ako nam i ne pomogne, barem cu znati da sam probala sve sta sam mogla. i dite ce mi znati da je mama probala. bitno je za sada da je pokaza volju da rijesimo problem.
eto, toliko od mene za ovi put. svima se zahvaljujem jos jednom na svemu, fala vam sta se bili uz mene. naravno da cu vam se opet javitis novostima. drzite fige da nam uspije! a ja idem uciti sad.