Evo nam malo stofa za filozofiranje ...
Kaj vi mislite, da li klinci od 4-5 godina kuze sto je odgovornost? Da li razumiju vezu izmedju uzroka i posljedice i da se neke stvari u zivotu odvijaju po nacelu "Ako se desi A tad nakon toga slijedi B ili mozda C, a nikako D".
Na primjer:
- ako ne uzima lijek tada nece ni ozdraviti (ili ce ozdraviti puno sporije)
- ako ne pozuri sa doruckom tad necemo stici na vlak (ili u kazaliste ili u muzej ili tko zna kud)
- ako uokolo razbacuje lopticu tad moze razbiti prozor ili nesto drugo
- ako uokolo mase sa siljastim stapom tada moze ozlijediti sebe ili druge
- ako brze opere zube tad cemo prije citati pricu koju jedva ceka (a necemo se natezati oko tog pranja 15 minuta, umjesto da to napravimo za 1 minutu)
Nekad mi se cini da on samo folira i glumi da ne razumije (moguce ili one sigurne) posljedice nekih postupaka i dogadjaja iako ih ja opisujem x puta i to u detalje, no ponekad mi se cini da on iskreno neke stvari ne povezuje.
Kaj vi mislite? Da li klinci to sve razumiju?
Znam da je najispravniji nacin da se ti odnosi razumiju da se djetetu jednostavno sto je vise moguce dopusti da sam osjeti posljedice svojih postupaka na vlastitoj kozi (metoda preporucena u vise knjiga i meni osobno vrlo draga), no to ne mozemo uvijek provesti (npr. kod onog gornjeg primjera sa lijekom ili siljastim stapom).
Imam dojam da je to nerazumijevanje prepreka efikasnijem dogovaranju tipa "ti napravi ovo, ja cu ono" ili "kad dovrsis ono tad mozes ovo" koje nam sad dosta tesko ide.
Znam da sam vas udavio sa ovime, ali vjerujem da i vi imate slicnih problema (i da vas frustriraju kao i mene).