 |
|||
KAKO ORGANIZIRATI SVAKODNEVNICU UZ DJECU
Za 3 tjedna moram roditi 2 dijete.Starija djevojčica mi ima 6 godina.Zanima me kako ste organizirale svoje dane kako bi sve stigle.A pod time mislim na čišćenje kuće,bavljenje jednim i drugim djete tom,mužem,obitelji,ali i pronalaskom vremena samo za sebe.
uz pomoć trikova i čarobnog štapićaimaš ih kupiti kod blizanaca iz harry pottera
dežurni cinikus
čišćenje - u samom početku teta čistačica. sad stignem i sama. kad stignem.
kuhanje - svedeno na minimum, na extra brza i jednostavna jela. vrlo često i naručivanje iz restorana.
bavljenje djecom - balansiranje. starija dio tjedna u vrtiću.
obitelj sam super spojila s kuhanjem vikendom - obavezno bar jedan dan za vikend idemo nekome na cjelodnevni boravak i ručak
vrijeme za sebe i MM-a - ako uspijem ostati budna nakon što cure zaspu navečer. a to uspijem otprilike 2 puta tjedno :/
Čišćenje-prepustila mužu (tak i tako ti to ne smiješ)
Dijete-u vrtiću.
Ručak -prepustila svekrvi (a muž to samo pokupio što skuha)
Peglanje-svekrva
A sad sve stignem sama (uz velikodušnu pripomoć moga odabranika srca).
Ja nisam nikad imala ženu koja mi čisti,kuham svaki dan,nitko mi ne čuva djecu,kuća mi je čista i uredna a djeca zadovoljna.Ovako kad to sve napišeš u jednoj rečenici zvuči ko teški SF ali uopće nije.Sve je stvar organizacije.Ne kažem da se ne dogodi da bi neko od djece baš u taj tren nešto a ja ne mogu ali neće im kruna pasti s glave.Zimi mi kćer ide u vrtić,sad više ne jer smo radije skupa,otkad je došlo lijepo vrijeme uglavnom smo vani.Vrijeme za sebe smatram ovim forumom kad svako malo sjednem po 3 minute i preletim nabrzinu po postovima i temama,onda se dignem i nastavljam dalje gdje sam stala
Jel dovoljno detaljno?Sve se može,ne brini.
Re: KAKO ORGANIZIRATI SVAKODNEVNICU UZ DJECU
Ovo mi je fenomenalna konstrukcijaSany* prvotno napisa
Kod nas isto funkcionira manje-vise ok. Tipican dan izgleda tako da se probudimo, obucemo se i donesemo hranu i kave na stol. Onda se jede, muz odvede Zorku u vrtic, ja ostanem sama s mladjim curama. Malo se igramo, malo pospremim nesto, eventualno pripremim rucak za kasnije. Oko podne idemo po Zorku. Nakon toga najcesce ostanemo u parku s prijateljima, vracamo se na rucak i onda opet izlazimo. Doma smo oko sedam. Cure tada skidaju prljavu robu, operu se. U medjuvremenu muz dodje doma ili se nadjemo prije vracanja doma u parku, svratimo na sladoled i sl. Nakon vecere se obicno ide odmah u krevet jer svi budu totalno premoreni. Posto djeca zaspu (oko osam, pola devet), nama jos ostane dva-tri sata za uzivanje, eventualno pospremanje sitnica, pranje vesa ako nisam stigla tijekom dana itd.
Nikakvu pomoc nemamo i organizacijski mi stvarno nije neki problem sve postizati. Ima dana kad mi se nista neda i naradije bih se uvukla u misju rupu
Prvi mjesec-dva nakon poroda ja sam obicno bila "u balunu" i muz se brinuo za vecinu stvari koje je trebalo obaviti. Kasnije sam se pomalo ukljucila u svakodnevicu i dok trepnes okom sve postane rutina.
ovako kako cure pišu za dvoje, ja sam se "organizirala" s jednim
.............nema mi druge, kad dođe drugo, morat ću nabavit još koju baku i svekrvu
Cure dobre ste.Prvih dana će mi mama biti doma sa mnom,a i svekrva je u prizemlju pa će skuhati i otpeljati stariju curku u vrtić,a muž će ju dopeljati.Ali iskreno,jedva čekam da se oporavim i da radim sve sama,pa da tu i tamo kad zatreba tražim pomoć.Jer već 6 mjeseci mirujem i jedva čekam da se pokrenem u svakom pogledu.Od čišćenja,kuhanja,šetnji,a bome i vježbanja jer me od ovog ležanja već sve boli.
Dižem vam kapu. Ja jedva preživim dan sa jednim. :?
postoji jedna čudna stvar - sa dvoje je puno lakše nego s jednim.
stvarno
sa zarom nisam stizala ništa, nisam kuhala, nisam spremala, nisam spavala, nisam jela, nisam mogla na wc niti u kadu dok MM ne dođe doma, kaos u pravom smislu riječi
a sa zarom i margitom stignem i uspijem napraviti (skoro) sve.
primijetila sam da je to čest slučaj
Ooo kako mi je ovo poznato,
meni je bilo jako teško u početku, ali sad je već neko vrijeme super. Otkako su se njih dva zavoljela i meni je
Stižem skoro sve i nemam ničiju pomoć, nikad pa čak ni za nedjeljni ručak. To me uvijek iznova rastuži ali tako mi grah pao :/
Jedino bih voljela da imam malo više vremena za sebe, tu sam zakinuta do daljnjeg. Nemam vremena otići do frizera, na depilaciju...
Ja sa jednim, ako mi se da - stignem sve
a ako mi se ne da - ne stignem ništa
Ali po šogorici vidim da se može i sa dvoje i da je isto kao i kod mene s jednim.
Ona ima dana kada si napravi i stigne sve (kad je dobre volje)
a ima dana kada mi navečer zna reći da ju ''boli mozak''
Istina.I s troje je lakše nego s jednim
ovako je i kod mene. s dvoje.Ja sa jednim, ako mi se da - stignem sve
a ako mi se ne da - ne stignem ništa
i još samo da nadodam, tebi će biti otprilike kao i meni razlika u godinama djece. i sigurno će ti biti lakše nego s malom razlikom, iako se, naravno, i to da organizirati. meni prvih dva mjeseca juraj nije išao u vrtić, da budemo svi skupa, a poslije je krenuo jer mu je dosadilo biti s nama doma. iako sam ga svako jutro žicala da ostane s nama, samo ponekad mi je uspjelo. nije on meni ništa posebno pomagao, ali dovoljno je bilo da ju zabavlja dok pola sata skuham ručak ili dok se odem istuširati. za razliku od frendice koja ima dvije bebe, i ne smije ih niti sekundu ostaviti same da manju starijine bi počupao, puno pomaže samo to što uopće nije pokazivao ni trunkicu ljubomore i što je strašno pažljiv, čak bi se moglo reći i paničar kad je ona u pitanju. jedino - i on je dijete i, naravno da mu zna ići na živce. sve češće i češće, sad kad je veća i kad u sve mora zabiti svoj nos. a najviše u ono s čim se on igra.
sjećam se njegove rečenice - daj, šta štediš te cice, daj bebi, vidiš da je dosadna
genijalno!
ovo je zato što smo s prvim neiskusne i mislimo da sve treba bit po PS -u i glumimo mame iz knjige...Istina.I s troje je lakše nego s jednim
sa svakim sljedećim smo pametnije
od danas mi je ovo mantra
Slazem se s curama koje kazu da je s vise djece lakse.
Ovo potpisujem.
a čuj, donedavno su ti moje cice svima u familiji bile univerzalno rješenje za sve probleme.genijalno!
Strigica, nije samo stvar u tome. Mene je nakon rodjenja prve kceri unistavala vlastita nesigurnost. Niti sam znala sta i kako trebam, a iz okoline je pljustala gomila savjeta za koje sam ja osjecala da su pogresni, ali nisam znala sta i kako drugacije. Pa bi se jos vise pogubila u tome svemu, pokusavala uraditi ispravno, a svi su valjda znali bolje...S drugim djetetom vise nitko nista nije "pametovao".
neku vecer je moj sin, mrtav umoran i ljut na cijeli svijet, ispod oka gledao tonku kako cica, i izjavio: ja bih sad trebao raditi to sto ona radi!a čuj, donedavno su ti moje cice svima u familiji bile univerzalno rješenje za sve probleme.genijalno!
zato i planiram trećeIstina.I s troje je lakše nego s jednim
štrigica, kod mene ono što si napisala nije bio slučaj.
a nije bila niti nesigurnost u igri.
nego jedna sveopća i apsolutna neorganiziranost koja je ipak donekle funkcionirala pa ju nisam morala mijenjati.
ali kad je zara, narasla njene potrebe su se povećale, a došla nam je i margita - i kaos više nije funkcionirao. pa sam se konačno morala organizirati.
osim sto potpisujem lutonjicu, potpisujem i zoranu.
i dodajem da je meni dodatni problem s prvim djetetom bio taj da sam u to doba jos bila izuzetno traljava, spora i neiskusna u svim kucanskim poslovima.
kad se tonka rodila, vec sam bila puno uvjezbanija (iako mislim da sam jos uvijek sporija od mnogih u vecini poslova).
ja isto mislim da je s 3 lakše nego s dva. Mojih dvoje se stalno svađaju i to mi je najteži dio svakodnevnice
imaš pravo.. i to isto Zorana
aaaaah, svaki početak je težak...
kasnije kad se sjetiš da si bio savršeno nesposoban za obavljanje osnovnih higijenskih radnji kao što je pranje zubi koje bi kod mene došlo na red u podneajme majko...
s vrimenom to krene lakše...
e da, i to istododajem da je meni dodatni problem s prvim djetetom bio taj da sam u to doba jos bila izuzetno traljava, spora i neiskusna u svim kucanskim poslovima.
kad imas 3, onda se dvoje uroti protiv treceg, tad tek nastane cirkus
salim se, naravno da ne mora biti tako (ali je tako bilo kad smo brat, sestra i ja bili klinci, i to je moju mamu dovodilo do ludila).
meni su do nedavno svadje T&T bile uzasan problem - em sto me to rastuzivalo, em je u praksi bilo tesko ista napraviti kraj njih jer sam se bojala i na tren ih ostaviti same. To je pocelo negdje poslije tonkinog prvog rodjendana (kad se ona pocela sve vise petljati u toncekove poslove), kulminiralo kad je imala dvije, i sad se konacno situacija smiruje. Medju njima je sad sve cesce idila, samo me nema puno na forumu pa se ne stignem hvaliti
a idem i kucnuti u stol da ih ne ureknem.
[quote="a zakaj"] [ To je pocelo negdje poslije tonkinog prvog rodjendana (kad se ona pocela sve vise petljati u toncekove poslove), kulminiralo kad je imala dvije, i sad se konacno situacija smiruje. quote]
kod mene još ima boks mečeva... na dane bih ispalila...
kad dođe treće bit će bolje :? ...
Eh, sad ću se odlučit na drugo da si malo olakšam svakodnevicu!
Ja sam bila matora prvorotka koja je o kući znala svašta ali oko dece ništa. Matora neznalica pa još sa blizancima.
Mamu sam rezervisala već nakon drugog UZ-a. Kad sam se napokon porodila i došla kući probala sam da ubedim sebe da mi mama puno pomaže (''Pa ne mogu ti pomoći ništa kad ih dojiš'', ''Joooj, ne umem ti ja to na kašičicu. A da im ipak daš na bočicu?'', ''Moram da peglam polako i pažljivo da se ne zavrću rubovi na pelenama, to će ih nažuljati i napravićemo problem. Za ručak ćemo izmisliti nešto!'', ''Ne bih ti ja smela sad da kupam ovako malo bebče pa da mi milione daš''...''). A onda sam nakon 20-tak dana lepo vratila mamu tati a ja napokon pomerila dasku za peglanje i sklonila veš u drugu sobu, pristavila pošteni ručak, usisala i deci izjavila:''Društvo, šta da radim, mora se spavati i jesti istrovremeno inače će vam mama skrenuti od dojenja i nespavanja''.
Moram da napomenem da je mm samo tranzitni tata koji proleti kroz stan 3-4 puta dnevno, poljubi koga dohvati, jede razgovarajući telefonom i tek u poslednje vreme zna da ih pokupi i odvede mi ih negde na sat vremena da ja završim nešto po kući ili odspavam.
Kuća mi se nekad blista (obično subotom uveče) ali je uglavnom u kreativnom haosu koji čine igračke u boravku, suđe u sudoperi, veš u gostinskoj ili na žici, u kupatilu se cakli samo šolja jer podmladak ne koristi tutu. Peglam samo mm-ovo i dečije ali i tu uglavnom biram nepeglajuće stvari, barem za po kući. Ono što MORAM jeste da isključim prašinu najviše moguće i da deci menjam posteljine 3 puta sedmično jer je jedan alergičan na grinje i kućnu prašinu tako da neretko usisavam tako što četkom pomeram igračke da bih došla do poda.
Subota nam je inače rezervisana za 'generalku' koju uglavnom obavim dok oni spavaju u podne. Pre podne iskoristimo za odlazak na pijacu a onda se oni igraju dok ja pristavim par ručkova (kuvam za celu sedmicu pa zamrzavam) da se kuvaju dok njih uspavam. Dok oni spavaju bacam se na kupatilo i malo generalnije potiranje podova, razvrtstavam veš, peglam, sređujem igračke, završavam ručkove...Popodne nam je kao i svako drugo - igra, šetnja, posete. I večeri su nam iste svakog dana - raskrčim igračke, pustim mašinu, operem suđe, sredim sebe i krevet (sama ili u društvu
A posvećivanje deci me je najviše iscrpilo. Dvojica su sisala, dvojica podrigivala, dvojica se kupala, dvojica prohodavala, dvojica tantrumisala...Ali sam im dala celu sebe, hebeš kuću-apoteku
Eh, da sam ja znala ovo o čemu vi pričate, i ja bih kao Magdalena: kad je zagustilo odmah pošla po drugo.
Nego ovako, kod mene moja neorganiziranost polučila kontraefekt: minula me svaka želja za djecom.
Kako sam se ipak povratila nakon 11 godina, sada bih mogla dvostruko "žalit'": mogla sam imati još jednog petnaestgodišnjaka i za 2,3 godine držati prst u uhu.
Ovako ću do penzije imati malu djecu.
u svakom slučaju, sad kad sam počela raditi i kućni budžet će se popraviti, ozbiljno se bavim mišlju angažiranja neke gospođe za pomoć oko čišćenja. i već sad guštam kad zamislim- subota, mi negdje u šetnji (skoro svako subotnje jutro ja i mm provedemo čiščeći stan
Jasam često sama s njih dvije i stvarno mi se ne dogodi da gladujem, trpim za ići na wc ili da se ne otuširam.
Jučer sam se otuširala, a one su se igrale kraj mene, zabavljaju jedna drugu.
Večeramo skupa- što one, to i ja.
Bile u parku, sjedile u slastičarni (ja u miru pila limunadu, a one se igrale kraj mene- što s jednim djetetom nikad nisam mogla
Nekad čistimo same, nekad teta.
Imaju male metlice i krpe pa to radimo skupa. One uživaju. A i ja.
Baš me pogađaš u zadnje vrijeme. Ja isto sa Eminom nisam stizala ništa, i mislila sam da nikad u životu neću više stići ništa. Ulijevaš mi hektolitre nade
I nama je drugo dijete donijelo baš dobru ravnotežu u obitelji. Nekako se sve bolje rasporedilo. Meni je puno toga lakše, ne jer imam manje posla (imam ga svakako više) nego jer nam je jednostavno ljepše.
A. i D. se sve više igraju zajedno (tu me A. zapravo očarao, jer on nije nikad birao društvo mlađih i nije se nikad igrao "skrbnika").
I mene rastužuje kad se svađaju, pogotovo kad je A. grub prema bratu (u teoriji mi je jasno da toga mora biti, u praksi me ništa ne pogađa kao to). Nikad nisam sigurna koja je prava mjera interveniranja u njihove odnose. (a zakaj, otkad je bio onaj tvoj topic "Solomonsko rješenje" razmišljam kako sam tamo napisala nešto skroz nepotpuno i ispalo je kako to sve rješavamo s lakoćom, a to se odnosi samo na jedan tip situacija. Ima ih još mali milijun u kojima stvarno ne znam šta trebam napraviti i trebam li išta.)
Mislim da je puno toga ipak različito od obitelji do obitelji. Nama su se problemi pojavili isto negdje kad je D. imao jednu ili jednu i po godinu, i to zato što je počeo odbijati A.-ovu pažnju i brigu (jer je htio isključivo mene), a A. mu je to jako zamijerao. Počeo je uzvraćati grubostima, i to ne baš bezazlenim, i to mi je bio loš period. Ali smo ga prošli, i mislim da je naš roditeljski upliv bio tu od velike važnosti.
Inače, imamo tetu čistilicu (tri sata tjedno) i svaki dan smo u šetnji (pa nas manje zabrinjava sve što nije obavljeno kući). Uz njih dvoje mogu i skuhati i nešto raditi, što mi je uz samo starijeg bilo vrlo teško. Oni se ili igraju zajedno, ili mi jedan od njih pomaže/pravi društvo, a drugi radi nešto svoje. Treba nam još samo malo discipline (za velike u obitelji) pa da nam kućanstvo funkcionira na zadovoljavajući način. Malo smo, jel'te, neuredni. Trebali bi mantrat "Stavi pravu stvar na pravo mjesto/učini to često"
AdioMare, odbijam vjerovati da si ti ikad bila neorganizirana. Držim da si ti od onih kojima, kad kukaju kako im je sve u neredu, dom zapravo izgleda kao meni kad ga maksimalno sredim.
Jedino bih voljela da imam malo više vremena za sebe, tu sam zakinuta do daljnjeg. Nemam vremena otići do frizera, na depilaciju...
I ja se nadam da će tako biti.Trebam roditi za najviše tri tjedna.Taman će mi mala ići još koji dan u vrtić prije ljetnih praznika i taman da se ja oporavim od carskog,jer zbog placente previe moram na carski.ovako je i kod mene. s dvoje.Ja sa jednim, ako mi se da - stignem sve
a ako mi se ne da - ne stignem ništa
i još samo da nadodam, tebi će biti otprilike kao i meni razlika u godinama djece. i sigurno će ti biti lakše nego s malom razlikom, iako se, naravno, i to da organizirati. meni prvih dva mjeseca juraj nije išao u vrtić, da budemo svi skupa, a poslije je krenuo jer mu je dosadilo biti s nama doma. iako sam ga svako jutro žicala da ostane s nama, samo ponekad mi je uspjelo. nije on meni ništa posebno pomagao, ali dovoljno je bilo da ju zabavlja dok pola sata skuham ručak ili dok se odem istuširati. za razliku od frendice koja ima dvije bebe, i ne smije ih niti sekundu ostaviti same da manju starijine bi počupao, puno pomaže samo to što uopće nije pokazivao ni trunkicu ljubomore i što je strašno pažljiv, čak bi se moglo reći i paničar kad je ona u pitanju. jedino - i on je dijete i, naravno da mu zna ići na živce. sve češće i češće, sad kad je veća i kad u sve mora zabiti svoj nos. a najviše u ono s čim se on igra.
sjećam se njegove rečenice - daj, šta štediš te cice, daj bebi, vidiš da je dosadna
Lijepo je čuti da je i s troje lako,jer bih i ja rado troje djece.Znači samo se moram naučiti dobro organizirati i (što i druge kažu) biti malo brža. :D
Uh, ja sam skepticna da je sa 2 ili 3 lakse...Sta ako ipak nije, nema povratka
Zapravo nisam mislila isključivo na kuću, na sve skupa.
Ja sam bila premlada i pogubila sam se u prioritetima, sjećam se da sam dugo razmišljala: tko sam ja, od kuda dolazim i ima li na ovom svijetu još malo vremena za mene, pa tko je dijete, od kuda dolazi i što mu to sve pada na pamet?
Što je kuća, zar je moguće da i ona nešto traži i ima li tome kraja?!
Najteže je bilo što se to isto pitao i moj mlađahni muž.
Onda sam napravila najgoru moguću stvar: povezala sam svoju kaotičnu situaciju s dolaskom moga sina. I iako je ljubav i briga bila neupitna, cijelo njegovo najranije djetinjstvo čekala sam trenutak kada ce se on dovoljno osamostaliti da se ja mogu bar malo vratiti na staro.
Kada sam okrenula gumb koji je štekao u glavi i shvatila da se ja ne trebam vraćati na staro, nego iskobeljati iz gabule u koju sam odmah u startu upala, sve je konačno bilo u redu.
Nažalost, nisam imala nikoga u blizini s kim sam mogla razgovarati o tome i shvatiti, da je potpuno normalna stvar da ti dolazak djeteta pretumba svijet. I da on nikada više nije i ne treba biti isti.
Što se tiče kuće... ja sam dok se mala nije rodila svaku subotu ulupala u čišćenje stana. Mrvicu kasno sam shvatila da to nije ono što ja vikendom želim raditi, pa sam rasporedila ponešto kroz tjedan i puno sam zadovoljnija.
I nisam tako pedantna kako se pravim
Mene je dugo ovo držalo - da se što prije trebam vratiti u staru kolotečinu jer mi je OVO dijete uzdrmalo čitav svijet..........srećom nije dugo trajalo - već nakon godinu dana (
Zato mislim da sam s drugim već u startu u prednosti jer ipak imam realnija očekivanja i bar izdaleka mogu pretpostavljati što me čeka i kako bi to moglo izgledati.
AdioMare
cekam da se javi litala
mi smo zasad u kaosu--ja sam jos "u babinju", a vec sam solo s njih dvoje, mala stalno place jer ima grceve, stariji je zasad ljubomoran pa ju hoce istuci. mala se budi u 5 za kenjanje, pa nakon sto ju uspijem smiriti ovaj se budi, bez opcije daljnjeg uspavljivanja, tako da sam pomalo vec zombi. njemu jedva dam dorucak, mala za to vrijeme rida (cim ju negdje ostavim, gotovo). maramu imam ali ne mogu opet stalno biti u njoj, kuham se. i tako. dok izduram dan.. cinim se sama sebi kao nadcovjek.
jedva cekam da
-ona malo naraste
-se on malo smiri
-se ja priviknem na situaciju i organiziram neku rutinu.
Ja mislim da je sa jednim djetetom najteže iz sto razloga.Npr najčešće se dogodi da beba dođe odmah nakon vjenčanja,znači nismo se još prilagodile niti zajedničkom životu,novoj sredini,svekrvi
A s trećim da i ne govorim
I nisam tako pedantna kako se pravim
I
Trina, opet dežuraš na ovakvim temama
I nisi jedina
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom