Ma jasno da ti je bilo. Da nije iselila bi ranije.
Uopce nije sporni da je djeci lijepo.
 |
|||
|
|
|||
Ma jasno da ti je bilo. Da nije iselila bi ranije.
Uopce nije sporni da je djeci lijepo.
Zbilja svašta.
Niti ja “namjeravam”, a bome ni kći ne “namjerava”
Naravno da ćemo živjeti zajedno ili blizu. Kako god nam bude drago.
Mi se volimo i trebamo jedna drugu.
Ja sa zadovoljstvom njoj kuham što poželi i peglam njene kute…
Meni je apsolutno nevjerojatno i neshvatljivo da netko ne radi i ovisi o partneru.
Ali to je iz moje perspektive i odgoja.
Uvijek sam radila.
I kad smo imali jako puno i jako malo.
I nikad nisam ovisila o nikome.
Ali to sam ja.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Moj životni san je bio biti blizu djeci i biti im na usluzi, kako mi to nismo imali to je nekako bilo moj mjesto za češanje, odnosno to me svrbilo.
Baš nekidan je stariji pričao o nekim svojim željama, snovima gdje i kako bi živio i kako si ne može zamisliti život da mu nisam blizu. Možda da mu je otac živio bi krenuo nekako svojim putem, ovako imam potrebu skrbiti jedni o drugima malo drugačije nego što je uobičajeno.
Nažalost mm nije uspio dovoljno godina radnog staža skupiti pa je njegova mirovina jako mala, tako da ću biti osuđena na rad do godina za penziju pa neću baš tako lako moći za njima.
Ja mislim da sirius gađa poantu.sirius prvotno napisa
Iskreno ću reći da je MENI nezamislivo i da ne radim i ovisim o MM, kao i da planiramo zajednički život s odraslom zaposlenom djecom koja bi trebala polako počet stvarat svoju obitelj.
Da se razumijemo, ja sam u odličnim odnosima sa svojim roditeljima, mama mi je ko najbolja frendica, svaki dan se čujemo, vidimo što je moguće više a živimo u različitim dijelovima grada, no oduvijek mi je osamostaljivanje bilo prioritet a to ću nastojat i svojoj djeci prenijet. Može se bit u super odnosima, a da se ne živi pod istim krovom. Moj dojam je općenito govoreći da puno roditelja radi medvjeđu uslugu djeci s tim da o njima "skrbe" još u 30-ima pod istim krovom peru im, kuhaju,....
Smatram da djecu treba pustit, dat im krila i neka slobodno lete.
Pokušavam zamislit neke praktične život.situacije, ono sin bi doveo curu kod sebe, a ono tamo i ćaća i ja (a možda mu i sestra), nisu sami, nezgodno brate milipa čak i društvo za feštanje, ne može ništa spontano ako smo u istom domaćinstvu.
No svatko zna najbolje za sebe i nije svima ista situacija doma.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 27.02.2023. at 17:03
Pa živjeti blizu nekoga i živjeti s njime nije isto. Moj prvorođeni planira na faks u Zg, kaže da bi volio tamo i ostati i volio bi da sam mu ja blizu. Mali tko zna gdje će, ako mu se snovi ostvare sigurno neće u rodnome gradu ostati. >Pa zar ne bi bilo lijepo da i ja mogu priuštiti si stančić blizu njega i biti njemu i njegovoj obitelji na raspolaganju, ako je i mlađi u istome gradu još i bolje. Isto tako mislim da bi eventualno njihova briga za mene bila njima jednostavnija da sam blizu. Brate mili niej da im mislim biti na grbači ali nekad dobiješ gripu pa nije loše da ti može dijete donijeti lijekove i namirnice. A ne da sam 500 km od njih udaljena. Naravno da ne mislim da mi treba 24 satna njega, nego nekad ti eto zatreba neka pomoć- Ne zaboravljajte da smo Tanči i ja same, da nema partnera koji će skoknuti do ljekarne i skuhati čaj.
Samo na dugom štapu je to sve. Ali da, voljela bi, ako mogu, biti blizu svoje djece. Da je mm tu pretpostavljam da bi bilo drugačije.
Da, to su posve drugačije situacije.
I da, živjeti u istom gradu s djecom i živjeti u stanu s odraslim djetetom, koje već može imati i svoje dijete, to su MENI toliko dva različita koncepta.
I moji roditelji su, za nama djecom koji smo tu studirali, došli u Zg i preselili se. No nismo živjeli zajedno s njima u istom stanu. Našli smo dečke, ozbiljne veze,a da nismo, bile bismo podstanari, cimerice s frendicama,kao što smo bile s dečkima (danas muževima).
Posljednje uređivanje od Lili75 : 27.02.2023. at 20:05
Mislim samo da su u jednoroditeljskim obiteljima stvari drugačije posložene. Ni gore ni bolje nego drugačije. Isto kao i onima s jednim partnerom koji radi. Imam iskustvo obje situacije i stvarno je drugačije.
Ja sam šest mjeseci od kuće, šest svaki dan na poslu. Ali ono svaki. I taj tempo mi je tih šest mjeseci ubitačan, ali su mi primanja više nego odlična. Bar za moje pojmove. I aktivno tražim slabije plaćen posao iz ljubavi. Dotad imam improvizirani ured u boravku i sve za preživjeti treći svjetski rat u autu po šest mjeseci. Uživam u svakom danu rada od kuće i iskreno stvarno imam veliku slobodu organizacije rada. Još da radim što volim, to bi mi bilo idealno.
Imam više vremena, manje odjeće za prati i košulja za peglati, ugodnije mi je i jednostavno stvarno mi se čini da produktivnije i inovativnije radim. Ljudi mi ne fale, niti uređivanje za posao. Nedostaje mi pauza u kojoj ću popiti kavu u kafiću( pa si to ponekad priuštim i doslovno se presvučem iz pidžame i odem na pauzu pa opet u pidžamu).
Posljednje uređivanje od casa : 27.02.2023. at 20:57
Mi koje smo prošle taj horor, zajedno s našom djecom, višegodišnjeg bolovanja i liječenja naših muževa i na kraju smrt, gledamo na svijet drukčije.
I nitko nas ne može razumjeti, a ja to ni ne očekujem.
Da same smo, a zapravo nismo jer imamo djecu i ta naša djeca su u sekundi morala odrasti u onom trenutku kad im je otac prerano preminuo.
I možda i zato je naša veza jača, drukčija...
Prije dva tjedna sam bila, opet, u dnevnoj bolnici i cijeli dan su me mrcvarili, ponavljali pretrage jer nisu štimali nalazi...u istoj bolnici je kći imala vježbe, ali na drugom odjelu i svako malo me obilazila. Kako je vrijeme odmicalo, ja sam gubila volju i rekla sam joj na neću ići na punkciju koštane srži i da idem van jer mi je svega dosta i da prekidam liječenje...jednom riječju- pukla sam. Ona je isto pukla i rekla mi kako je izgubila tatu i kaj sad mora i mene? Ostala sam i otrpila do kraja sve zbog nje. Samo zbog nje. Ne zbog sebe. Zbog nje!
I tada sam sama sebi rekla da će tako biti ubuduće.
Ja nisam bitna. Bitna je ona. Previše je šokova doživjela u svom životu do sada i ja joj ne želim otežavati.
Je Tanči, istina je sve to. Nije tema. Trebale bi se mi na pp ćuti ponekada.
Ali sve i da nije tako, da imaju oba roditelja, ne vidim ništa loše da se ode za djecom ako životni stil to dozvoljava. To možda i spada pod kategoriju posao od doma.
Ja sam imala sreću da smo si mogli život organizirati da ja radim od doma kada su mali bili.
Imalo je to puno svojih prednosti, recimo ja sam tada mogla raditi noću. Preko dana hendlamo kozice, a noću završni. Sad to više ne mogu, nema ni potrebe.
Negdje 2018. sam počela pucati, oni 13 i 11 godina, dovoljno veliki da budu sami ali opet nedovoljno da me ostave na miru. Tada smo počeli organizirati selidbu. Preporodila sam se. Odonda nastojim raditi samo u uredu, ok bude nekad hitno ili završnih pa se radi svakako.
Nekako me najviše smetalo doma što nisam znala odvojiti vrijeme za rad, pa bude i da ti se netko nakelji na kavu dopodne, pa onda popodne bi mogla nešto, pa radim navečer umjesto da sam slobodna.
Curke
Cure, zagrljaj! Često se promijene okolnosti tijekom života, pa nešto što ne bismo nikad, na kraju ispadne da se nađemo u tome. Ja sam prva govorila da ja ne bih da mi kćer živi blizu, a na kraju je nekretnina takva da će možda baš tako ispasti da to nekako prekrajamo, a možda prodamo jer tko zna što će biti i gdje će nju život odvesti, što će s nama biti. U Dalmaciji se često gradio kat za sina, kat za kćer a na kraju te kuže zjape prazne ili samo s 2 starca. Ki bi da bi, vidjet ćemo što žoivot nosi.
Ne znam baš koliko ima tih kuća koje zjape prazne u Dalmaciji, na obali pogotovo, ali i u unutrašnjosti sve manje
Ja sam nedavno, nakon teme ovdje o cijeni nekretnina, a i priče nekog u mojoj okolini, došla doma i zahvalila mojim roditeljima što su mi sagradili kat na kući
Različite su nam osobnosti, ali i životne okolnosti.
Meni je nezamislivo da živi nekoliko generacija u istoj kući. Kod nas nitko tako nikada nije živio (čak ni bake, ni dede), svi smo doduše živjeli isključivo u stanovima, ne u kućama.
Da sam imala drugačije okruženje, možda bi drugačije i razmišljala.
Volim osjećaj da mogu spontano proizvodit raznorazne zvukove u razne svrhe
ina33, vidiš meni nikad nije bila ta ideja na pameti da mi djeca nisu blizu dapače, ali da smo u istom prostoru, e to mi je totalno nezamislivo. Kažem meni.
..
Posljednje uređivanje od Beti3 : 01.03.2023. at 17:34
Po noći nemrem delat, a i ne trebam.
Ovo kad su klinci mali je neka sasvim druga priča.
I kužim to sve.
Moja kći je odrasla, mlada žena, no evo npr danas je na Rebru cijeli dan i još mora navečer nešto do Šalate. Otišla je od kuće u 7:00 i ako bude sreće vratit će se oko 20:00 i tako je skoro svaki dan. Rijetko kad je kraće, a kad uistinu počne raditi to će biti još gore pa i noćne i vikendi.
Kad da ona kuha, pere, pegla, čisti stan..Bez dobre logistike ne može ništa pa onda ili mama pomaže ili će si u budućnosti morati naći ženu koju će plaćati za to.
I sve to bez obitelji, a kad dobije djecu će biti još teže.
I zakaj joj ja ne bi pomagala? Meni je to ok i rado to radim.
Imamo i dva psa i oni ne mogu biti dugo sami pa i zbog njih jurimo doma i dogovaramo se kako ćemo i kaj ćemo.
Ovo za život u zajedničkoj kući je ok tko ima takve uvjete i zašto to ne iskoristiti. Roditelji su ionako kuću gradili za djecu i unuke jednog dana kad dođu, a kad roditelji onemoćaju i njima će biti lakše da im je netko tu tko će brinuti o njima i kući.
Ima praznih kuca, al ima svakako i puuno obitelji koje zive u zajednickim kucama.Ne znam baš koliko ima tih kuća koje zjape prazne u Dalmaciji, na obali pogotovo, ali i u unutrašnjosti sve manje
Ja sam nedavno, nakon teme ovdje o cijeni nekretnina, a i priče nekog u mojoj okolini, došla doma i zahvalila mojim roditeljima što su mi sagradili kat na kući
Moj pradida je sagradio trokatnicu u nizu (tipa one na Luccu/Gripama) u kojoj mi je pola obitelji odraslo. A i danas mi dosta clanova obitelji tamo zivi.
Ima i na obali i u unutrašnjosti, i zašto se čuditi?
Ima i na obali i u unutrašnjosti, i zašto se čuditi?
Znam jedan slučaj u ZG gdje je mladić od 26 godina s curom kupio kuću na kredit i u gornji kat smjestio tazbinu, koji su do tad bili podstanari ko i mladić
Meni su se 2 frendice trenutno rastale (jedna je još u procesu rastave), cijeli život su živjele na katu kuće koju su sagradili muževi roditelji.
Naravno da su ulagale u taj prostor, no s rastavom one su odselile bez kune u džepu u smislu nekretnine. Nikakvu kompenzaciju za ulaganje u prostor nisu dobile.
Vrlo nezgodna situacija za naći se s djecom vani na ulici.
Poanta je da je super ako imaš priliku dobit svoj stan u kući gratis,al ako je taj stan dobio tvoj muž e onda je nezgodnije.
Mlade majke,liječnice zaista trebaju pomoć bilo plaćenu, bilo da uskače baka jer radno vrijeme je vrlooo zahtjevno.
Vezano uz temu, jedva čekam počet radit 1 dan od doma.
Nije tema ali jedan moj prijatelj je dobio dio ulaganja nakon što se rastao, znači da imaju pravo tražiti dio
Eh, to vjerojatno nije jednostavno. Moraš imati dokumentaciju da si ulagala, npr. ako se dizao kredit za krovište pa je tvoje ime na njemu, to možeš dokazati, ali godine i godine sitnih ulaganja za koja nitko nije dizao kredit ni pratio kako se trošilo - to je puno teže.
Ja sam se udala za useljivogkoji je naslijedio nekretninu, ali prvo što smo napravili u braku bila je kupovina vikendice u Zg županiji, koja ima svu potrebnu infrastrukturu i za potrebe hude sile možemo mirne duše i tamo. Ne bi bila neka sreća, ali bi se moglo. Osim toga, takve razjedinjene nekretnine (garaže, vikendice) uvijek možeš prodati u slučaju hude sile, a da ne diraš osnovnu nekretninu u kojoj živiš....
Da se vratim na temu rada od kuće - mislim da će mi se otvoriti prilika za rad od kuće nakon što odem u mirovinu (taj dan nije daleko), ali o tome ću misliti kad dođe vrijeme. Pogledati zakonsku regulativu, pitati Plavi ured ili nekoga od knjigovođa što mi se najviše isplati (paušalni obrt, jdoo ili nešto treće), vidjet ćemo. Nije to jednostavno, treba puno informacija.
Eto, meni je to budilo srsi nemiline u mladosti i srednjoj dobi, a ko zna u kakvim ću ja bit aranžmanima s potomcima i precima, nikad ne reci nikad.Ne znam baš koliko ima tih kuća koje zjape prazne u Dalmaciji, na obali pogotovo, ali i u unutrašnjosti sve manje
Ja sam nedavno, nakon teme ovdje o cijeni nekretnina, a i priče nekog u mojoj okolini, došla doma i zahvalila mojim roditeljima što su mi sagradili kat na kući
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.03.2023. at 23:15
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom