Drage moje,
danima sam isčitavala što pišete, radovala se i tugovala s vama ali se nisam javljala.
Razlog je u naslovu! Beta je preslatkih 510.....i moja Luca je na putu!
Danas, kad me Luči prozvao, uđem k njemu nervozna ko leptir... A on stoji... s papirom u ruci i glada me... i ne sjeda... nit meni govori da sjednem... i kaže: "iva_luca, Vi ste trudni!" A ja ga gledam, nijemo i bez riječi! I ne mrdam! Luči ponovi istu preslatku rečenicu... ja ponovo ne reagiram... Obrada informacije u mojoj glavi trajala je beskrajno dugo... "Trudna???" uspjela sam procijediti pitanje.... "Jel ja?"...
Malo sam pustila suzu radosnicu, zagrlila ga i istrčala vani!
uj, eto, i luca nam razveselila dom. :D :D
idem u dućan po voće i slatkiše kao dodatni razlog da navratiš, da navratiš na degustaciju, ne samo da veselje podijeliš sa nama.
kisolino,
a&r
Došla sam doma, iscrpljena, umorna i sretna! Spavala sam do maloprije.
Slijedeću betu mi je rekao da radim u utorak a do tada - doma i laganini!
Cijelu priču napisat ću Vam kad čujem srčeko!
Do tada