Treba li pricati price o strasilima i vjesticama?
1.
Price nisu uzroci straha kod djece. Strahovi su u mislima, osjecajima, a ne u knjigama. Price o strahovima mogu pomoci da uvidimo kako nismo jedini sa slicnim problemom.
2. Lijepa prica je idealan nacin ublazavanja straha. Djeca cesto traze da im se tisucu puta isprica ista prica, ma kako zastrasujuca bila. Privlaci ih i istodobno odbija “trnovit put glavnog junaka”, a nakon nekog vremena prelaze na druge price i strahove.
3. Bajke govore o najdubljim strahovima. Palcic se boji da ce biti ostavljen, tri prascica i Crvenkapica pate od straha od nepoznatog…
4. Bajke su najpotrebnije djeci od dvije do sedam godina. Stvarnost se tada cini poput carolije, predmeti imaju “dusu” i jos nije stvoren logican nacin razmisljanja.
5. Kako pricati price? U toplom ozracju, bez pretjeranih razumskih objasnjenja (bajka je emocionalno iskustvo), s djetetom na koljenima ili drzeci ga na ruku, pomalo tajnovitim glasom kako bismo mu pokazali da i mi vjerujemo u pricu, sa stankama i ponavljanjima svaki put kada to dijete zatrazi.
6.
Bez cenzure! Cenzure su nepotrebne, djece imaju strahove bez obzira na price. Ruzne dogadjaje iz stvarnosti nemojte povezivati s bajkom.