:D:D
Uživajte u predivnoj obitelji!
 |
|||
|
|
|||
:D
Uživajte u predivnoj obitelji!
Predivno!
cestitamo :D
pa ovo je predivna vijest Vlv!!!
Cestitam od
Predivno, čestitke od srca
Vlvl, čestitam i želim sreću cijeloj tvojoj obitelji!
Čestitam :D
Prekrasna vijest
Draga Vlvl,
čestitam vam svima i veselim se zajedno s vama ! :D
želim vam svu sreću i užitak učetvoro
čestitam od srca na drugom sinu
Vlvl, čestitam i veselim se s vama. :D
Čestitam!
onda, kako vam je?
Draga Vlvl ljubim vas svih četvero
Ajme nisam vidjela ovaj topic.
Vlvl, čestitam vam!!!!
Jel je malac stigo napokon kući?
Od petka je malac kod nas, a večeras se vraća i stariji bratac, pa ćemo biti u kompletu.
Kako je? Umorno!Malo dijete treba znatno više naše pažnje i vremena za svaku sitnicu, nego veliko. Svom srećom hoće ići rano spavat, ali u krevetu iskamči drugu, treću priču... Neki dan smo i nas dvoje legli prije 22, totalno krepani.
Ne pomaže što je kuća u kaosu od selidbe i što svaku stvar trebamo prvo otkriti u kutijama.
Još smo na početku navikavanja. Povremeno ispituje koliko će tu ostat, hoćemo li posvojit još nekog. Mislim da bi on rado da i njegovu bivšu cimericu koju zove seka uzmemo.
Hvata rodbinske veze, tko je kome što. Pregledava svoj registrator s crtežima koje je dobio u vrtiću.
Rekla sam mu da to što smo mu mi sad roditelji ne znači da mora zaboraviti svoje prve mamu i tatu. A i udomiteljicu je zvao mama. Sad smo mi na nekom prelaznom putu da postanemo mama-tata, povremeno nas oslovljava tako, vježba, pjevucka, zove iz vrta... pa onda opet neko vrijeme imenom.
Tek uči što se kod nas smije što ne. Pokušavam ne zabranjivati i ne opominjati puno, ali to mi teško pada. On je mali, a kuća velika i ne do kraja sređena. No dobro, mm je na posvojiteljskom, radovi polako napreduju. Za sad inzistiramo na skidanju i oblačenju cipela, javljanju prije izlaska u dvorište, na ne hranjenju psai radimo na jedenju bez mljackanja.
Eto tako, polako.
prekrasne vijesti...
sretno vam i dalje!
:D :D :D :D :D
Svakim danom bit će sve manje kutija, a sve više reda i mira; kako u kući, tako i u vama
Veseloj četvorci jedan veliki
Cestitam svima
Cestitam!!!!! Ovakve price me uvijek posebno dirnu
Ajme tek sada vidim ovu krasnu vijest! :D :D :D
Cestitam vam vlvl, bas sam happy zbog vas
čestitam
Prebrbljava sam ja da stanem!Mony prvotno napisa
I zanima me hoce li biti nastavak onih tvojih prelijepih prica
Čestitam, Vlvl, i jedva čekam tvoje nove priče u nastavcima...
Vlvl, uživam čitajući te.
Molim te, piši piši piši piši.
A tu ste!!!
Vlvl, koliko sam sretna zbog vas, onako istinski, istinski sretna, ne mogu to dovoljno dobro sročiti!
Piši nam, molim te!
I sad bi ti da ti se ne divim?
Vas četvero, svatko iz drugačije obitelji, sa drugačijim nasljeđem (ne mislim na genetiku nego običaje, navike, međuljudske odnose...) i rodbinom. Sve to dovesti u neki sklad i ravnotežu - mislim da takav par zaslužuje bar mrvicu divljenja.
Čestitam vam od
Nemam pojma kako mi je promakla ova vesela vijest,ali nikad nije kasno za čestitke!
Želim vam brzo navikavanje i uživanje u proširenoj obitelji
Vivi, iskreno se radujem, i želim vam uživanje u proširenoj obitelji, a ne moram ni napomenuti da bih vrlo rado bila u vašoj koži
Od srca vam čestitam!
vlvl, vlvl!!!!!! javi se! :D :DPiši nam, molim te!
Ne mogu a da ne usporedim naše prvo ljetovanje u četvero s prvim ljetovanjem u troje, prije pet godina, i tada friško nakon posvojenja. Prepoznala sam u sebi iznova tadašnje osjećaje: smjenjivanje trenutaka kada je sve tako prirodno, baš kako treba biti i kao da smo oduvjek zajedno, s onim osjećajem začudnosti, novine, dragocjenog blaga nama povjerenog.
Ima i razlika. Drugi naš sinak mlađi je nego je prvi bio, manje komplicirana osoba, kod njega (još) nema onog procjenjivanja i odvagivanja, lakše ga je oraspoložiti.
Uz razlike među njima dvojicom ja vidim i razlike u svom odnosu prema djetetu: mnogo sam opuštenije prihvatila mlađeg, mnogo aktivnije. S prvim sam bila donekle vanjski promatrač, gledala sam kako se mm zbližava s njim, kako nježnost daje i traži, pa i dobiva, dok sam ja čekala da nam to dođe prirodno. I u sebi sam mislila: pa ne mogu raditi ono za čim ne osjećam potrebu, neću se na silu ponašati ovako ili onako, neću ni dijete vabiti da se ponaša drugačije nego mu je prirodno. I tako smo dosta dugo ostali rastrzani na dvojce: mm i ja, mm i dijete, i to nikako nije bio dobar početak zajedničkog života.
A sada sam bila spremna i sposobna preći preko tih nekih svojih zapreka. Dohvatit dijete, pozvati, zagrliti, pošuškat po glavi, pusnut, ali ne samo to, nego i upozoriti, izgrditi, kazniti ako treba. Nisam imala takvu potrebu paziti na svaki svoj pokret, takvu želju da se svidim. Ne da mi nije stalo, naprotiv, ali čini mi se neminovnim da me dijete dobro prihvati - obezobrazila sam se s godinama, valjda.
Iako sam se u početku osjećala malo čudno, posebno kad smo počeli uvježbavati mama/tata, pa smo govorili malom Odi mami ili Pitaj tatu, uskoro mi je to sve postalo posve normalno. Ovaj početak mi prolazi s takvom lakoćom da moram požaliti za svim što nisam činila prije pet godina. To što već jesam roditelj, što sam s ovim našim velikim-malim namčorom prošla i dobro i loše, učinilo me hrabrijom, sigurnijom u sebe, spremnijom da se otpustim od ponašanja za koje sam mislila da je meni svojstveno. Kao da me je roditeljevanje prvom djetetu učinilo boljim roditeljem za drugo dijete.
A taj prvi je sad u takvom neljubaznom raspoloženju da se samo pitam što možemo i trebamo napraviti, ako išta, da ga malo upristojimo. Jedva čekam početak školske godine. Nadam se da će putujući do škole upoznati dostojno društvo i da će time život u ovoj selendri ("u kojoj je dolazak vrtuljka i tri štanda s glupostima događaj godine") postat lakši njemu i nama.
Sa trećim će biti još lakše
Sa trećim će biti još lakše Wink Grin
čestitam
I ne samo tebe... moja najdraža autorice forumskih pričica
ajmeeeeee, pa ja tek sad vidim da ste postali četveročlana obitelj!
jako, jako sam sretna zbog vas, a tvoje pričice su, kao i uvijek...
Kako je ovo istinito!
Vlvl, uživam čitajući tvoje postove.
Imali smo i mi teških trenutaka, uglavnom ja, uglavnom u svojoj glavi. Iz starih nalaza pokazalo se da je malecki imao probleme i zaostajanja za vršnjacima od ranih dana, a nerazrješeno je ostalo je li uzrok nepoticajna sredina ili drugo. Nakon toga sam njegovu bebastost i teškoće gledala četverim očima, u strahu da se radi o pokazateljima tko zna čega.
Dodatno me pogodilo što od centra nismo dobili baš sve informacije i što nam je jedna strana obiteljske povijesti bolesti gotovo prešućena. Ali nagovarali su nas da razgovaramo s doktoricom, i nisu krivi što je nismo uspjeli ulovit.
Uglavnom, ja se ukomirala, ali srećom mm ostao hladan ko špricer. Trebalo mi je neko vrijeme da prestanem paničarit, da shvatim da strahovi za budućnost uvijek postoje, da na problemima radimo i da nam je zapravo sasvim dobro. Naprosto se osjećam zadovoljno tu gdje jesam okružena obitelji kakvu imam.
S malcem se puno bavimo i napredak je vidljiv. Prije gotovo nije znao ispričati svoje doživljaje, a slikovnice je doslovno reproducirao. Od nedavno je počeo uz našu pomoć, poslije samoinicijativno i samostalno razumljivo pričati i prepričavati.
Inače, upravo sam pročitala (ko da su za mene napisali
Ali zato možemo prihvatiti našu djecu takve kakvi jesu i pomoći im da dostignu svoj maksimum.
Tvoja ljutnja na Centar radi prešućivanja nekih informacija opravdana je, jer njihova je dužnost da kažu sve što znaju. Iako su vas upućivali na razgovor s liječnikom, trebali su vam natuknuti da neki problemi postoje (ili su postojali). Mogu pretpostaviti kako si se osjećala.
Da, strahovi za budućnost uvijek postoje, a mi ih se moramo riješiti i prihvatiti svoju djecu onakvu kakva jesu. To vrijedi za sve roditelje.
Ovo mi je predivnoNaprosto se osjećam zadovoljno tu gdje jesam okružena obitelji kakvu imam.
Tako sam sretna zbog vas.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
