Nastavljamo u četvero
Kad smo u travnju poslali molbe za drugo posvojenje, očekivali smo brze odgovore, ali ne tako brze - prvi je poziv stigao za dva dana. Naš se sinak izjasnio da bi radije sestru, ali curica prikladne dobi nije bilo. Pričekali smo kratko, obavili dvije posjete centrima i nekoliko razgovora, i onda se odlučili - za dječaka zbog kojeg su nas prvo zvali.
On je nešto mlađi nego smo prvotno planirali - 7 godina. Procijenili smo da je bolje uvesti u obitelj nekog malog, koji se ne može usporediti po snazi, spretnosti i znanju, nego dječaka koji bi se mogao ubrzo početi nadmetati. I iskreno, htjeli smo si pružiti malo predaha prije nego nas dohvati pubertet sljedećeg djeteta.
Tako u našu obitelj ulazi jedan mali mišek. Trebao je biti prvoškolac, ali je doktorica preporučila odgodu upisa zbog adaptacije, pa dobivamo predškolca, čemu se nismo nadali.
Stariji nije oduševljen, doživljava ga kao (potencijalno) smetalo. S vremena na vreme nas podsjeti da se ne namjerava puno igrati s njim. Međutim, tolerira mu ponašanje za kakvo bi druge zajedljivo upozoravao i odnosi se prema njemu blago, pa smatramo da smo dobro odlučili. Malac u njega gleda velikim očima i nema sumnje da ćemo imati obožavanog velikog brata.
U međuvremenu smo dovršavali kuću, preselili, imali upis sinka u srednju školu, vodimo postupak promjene roditeljskog posvojenja, pa se i ovo posvajanje oteglo. Ali sad je postupak na samom kraju, za tjedan dana dolazi nam malac za stalno!
:D
 |
|||
Odgovori s citatom
maria71 prvotno napisa
Samo polako, sad još ne znam što je poslije bilo.
