odgoj jedinaca

[Trina]

Što se tiče jedinaca...Imam dosta prijatelja jedinaca i svima im je žao što nemaju brata ni sestru.Ali ono,baš svima.A pričala sam i s nekim mamama jedinaca i one ne mogu prežaliti što su rodile samo jedno dijete iz ovog ili onog razloga.I meni je nezamislivo imati samo jedno dijete i mislim da mi nijedan razlog nebi bio dovoljno dobar da se baš svjesno odlučim na tako nešto.Mame jedinaca koje nemate namjeru više rađati,nemojte se uvrijediti,ovo je isključivo moje osobno viđenje stvari.Ja nekako razmišljam da je svaki početak najteži.Pa tako treba izgurati njihove male godinice i naše nespretne početke. A za mene je baš pravo bogatstvo imati više djece.Ali eto,svi smo mi drugačiji

[iridana2666]

Što se jedinaca tiče, baš nekako imam drukčiju sliku. Oko mene je jako puno jedinaca (moja vjenčana kuma, dvije jako bliske prijateljice, djeca naših prijatelja....) i svi su mi oni reklid a ni trenutka ne žale što su jedinci i da nikad nisu poželjeli sestru ili brata. Od naših prijatelja kći (ima 16 godina) 'zaprijetila' je roditeljima da ima se ne bi slučajno desilo da dobiju još jedno dijete jer da se ona onda seli iz kuće , a oni su nam potvrdili da jo oduvijek bila jako samostalna i da često ne želi biti ni u društvu već je kao 'dovoljna sama sebi' (inače vrlo inteligentno dijete i razumno za svojih 16 god).
Moja vjenčana kuma, njoj je 36 godina, kaže da NIKAD nije ni pomislila na brata ili sestru i da je sasvim bila (i još uvijek jest) sretna i zadovoljna kao jedinica, a da i sama priželjkuje samo jedno dijete.
Sve je to individualno.
Ja nisam tipična nemajka - mrzila sam trudnoću, rodila elektivnim carskim, nisam dojila, ne zanimaju me djeca ispod 3 godine (dapače, idu mi na živce, ali - užasno!), odlazila po 15 dana sama na GO u inozemstvo dok su mi djeca bila ispod godine dana, volim sebe, svoju slobodu, volim si priuštiti lijep stan, auto, garderobu, putovanja - zato mi je dovoljno ovo dvoje (a nekad mi je i to previše).
Pored malih beba, duže od 15 min , a ako urlaju, dam petama vjetra.

[sladjanaf]

ja znam nekoliko jedinaca i osim što nemam pojma žale li za potencijalnim bratom ili sestrom, moram primjetiti da us svi odreda izrazito sebični i samoživi. a drugačiji niti ne mogu biti kad u životu ništa, ali baš ništa, od čokolade do roditeljske pažnje nisu morali dijeliti s bilo kim.

sad to netko može zvati individualnošću, no za mene je sebičnost. to je jedna od stvari za koju ne želim da mi djeca niti čuju, a kamoli usvoje.

i da nadodam, da ne bi bilo nesporazuma: pričam iz iskustva, znači, o ljudima koje osobno poznajem. Moj post se ne odnosi na vas, vaše rođake, kumove, poznanike.

[iridana2666]

Znam i one koje nisu jedinci pa su sebični, zato kažem da je sve individualno.

[MGrubi]

da li je sebičnost urođena ili stečena osobina?

[Nataša,Sarajevo]

Evo ja sam mama jedinca i mogu reći da je svakakav ali sebičan stvarno nije! I dijeli sve sa svima, od igračaka do čokolada i bombona, još ako mu kažeš "ne mogu, hvala" dolazi još tristo puta dok ne popustiš

[Anci]

Slažem se da je to individualno.
Ali mi smo uvijek htjeli imati više od jednog djeteta. Imamo dvoje. I zadovoljni smo

Ja imam i brata i sestru i oni su stvarno moje bogatstvo. Troje je već prava ekipa
I MM ima sestru. Kad se mi skupimo sa svom našom djecom...
Ma to mi je...

[Nataša,Sarajevo]

Slažem se da je to individualno.
Ali mi smo uvijek htjeli imati više od jednog djeteta. Imamo dvoje. I zadovoljni smo

Ja imam i brata i sestru i oni su stvarno moje bogatstvo. Troje je već prava ekipa
I MM ima sestru. Kad se mi skupimo sa svom našom djecom...
Ma to mi je...

za vas Anci!!!

Tako je bilo kad sam ja bila mala! Moja mama sa dvije sestre, rođake da ne spominjem, bilo nas je po dvoje djece od svakog, pa su nam sva obiteljska okupljanja bila pravi mali praznici :D

[Ana i mamino zlato]

Ja sam jedinica. Moja mama je izbor napravila svjesno razmišljajući o svojem djetinjstvu i mladosti. Uvijek je bila u sjeni mlađe sestre. Njoj je bilo sve podređeno. Moja mama se puno puta osjećala nevoljeno i to pokušavala nadaknaditi. Zato i dan danas obrađuje vrt u kući svojih roditelja i održava tu istu kuću dok je njena sestra hladna i bilo joj je najvažnije podjela te iste kuće.
Mama se uvijek bojala da neće biti pravedna prema dvoje djece i da će jedno patiti kao šta je ona. Danas joj je malo žao, ali meni i ne previše.
Imala sam uvijek svu pažnju koja mi je trebala, mislim da sam uspješna, familiju i posao imam.
Da li ću ja imati više djece? Ne znam, mislim da hoću.

[Ivana2]

Ja sam jedinica u tate jedinca kojem je mama isto bila jedinica. Svi troje smo izuzetno samosvjesne osobe sklone odlučivanju na svoju ruku. Rijetko tražimo pomoć iz okoline, nismo skloni kompromisima, teško podnosimo autoritete... I nije to tako loše kako zvuči. Zapravo ima više koristi nego mana.
Moja mama ima dva brata i sestru, a njihovi odnosi su toliko zamršeni da je meni to totalno naporno. Uglavnom, većina koji imaju braću kažu da je obično sve lijepo dok netko ne osnuje svoju obitelj ili dok ne umru roditelji.
Koliko sam ja o tome čitala, ne postoje velike razlike između jedinaca i ostalih, ali postoje zanemarive prednosti jedinaca: obično su jedinci obrazovaniji i naginju intelektualnim pozivima, manje su frustrirani jer rjeđe dolaze u sukobe kakve imaju braća, malo su suzdržaniji u druženju, ali imaju više prijateljstava izvan kuće dok su braća često upućena jedni na druge. Zato su jedinci manje usamljeni u odrasloj dobi jer su naučeni uspostavljati kontakte izvan obiteljske sredine. Ja se u ovome totalno prepoznajem, a prepoznajem i većinu svojih poznanika koji imaju braću i sestre.
Ja imam jedinca, ali voljela bih imati još djece, ne zato da M ima društvo nego zbog istih razloga radi kojih sam željela i njega.

[maria71]

Ja sam jedinica, jako sam sebična i zločesta. Mrzim kad nisam u centru pažnje. I imam jedinca sina kojeg ću odgojiti na svoju sliku i priliku.

[Anci]

Moja mama ima dva brata i sestru, a njihovi odnosi su toliko zamršeni da je meni to totalno naporno. Uglavnom, većina koji imaju braću kažu da je obično sve lijepo dok netko ne osnuje svoju obitelj ili dok ne umru roditelji.

Vidiš, opet uz naglašavnaje činjenice da je sve individualno i da ne možemo generalizirati, ja uopće nemam ovakvo iskustvo kao ti.

I kao što je gore napisala Ana i mamino zlato.

Ako se jedno dijete osjeća zapostavljeno, isključiva je to greška roditelja. Ja svoju djecu volim jednako i nijedna nije zapostavljena na račun druge.
Kad bi jedna od njih osjećala da volim drugu više od nje i da je zanemarujem, imam neke iskrivljene kriterije, osjećala bih se da sam totalno fulala.

Ja sam se sa svojom sestrom još više zbližila odkad smo postale mame. I nije to samo do toga da sad imamo više tema. Ne znam to objasniti, ali nekako smo bliže...

[M.a.r.t.a]

Ja sam jedinica i uvijek sam žalila zbog toga.
Razmazili su me jer sam djedi i baki bila jedino unuče (moja mama jedino dijete nakon 10 poroda :shock: ).

Uvijek sam dobijala sve što sam željela, doslovno mi je baka na štakama cijedila naranču . kad sam razmišljam o tome dala bi si pljusku.
i razmišljala sam da ću biti ko iridana, uvijek sebi na prvom mjestu ako (ikad) rodim djecu. ali sa tom mojom kompliciranom trudnoćom sve mi se promijenilo u glavi. i naravno da ne želim ostati na jednom djetetu. više od dvoje mojih i muževljevih gena bi bilo previše .

i da, mm je dobio seku sa 20godina tako da je i on praktički jedinac i slaže se sa mnom.

[sofke]

ja bi imala još jedno kad bi se rodilo sa tri godine

[sladjanaf]

Ja sam jedinica, jako sam sebična i zločesta. Mrzim kad nisam u centru pažnje. I imam jedinca sina kojeg ću odgojiti na svoju sliku i priliku.

Da se ponovim - ja pričam iz iskustva, znači o ljudima koje poznajem osobno, koje gledam kako se ponašaju.

Tebe ne poznam - možda jesi, a možda i nisi takva. No meni je to nebitno. Nije da ćeš sa mnom na ljetovanje ili da ćeš mi biti radna kolegica

[sladjanaf]

ja bi imala još jedno kad bi se rodilo sa tri godine

a tko ne bi

[cvijeta73]

ja ne mogu zamisliti da se posvađam sa sestrom. onako, životno posvađam. ona još nema djece, jako smo bliske, obožava moju djecu i oni nju. pet godina je mlađa od mene i trenutno vodi sasvim drukčiji život od mene, naravno.
ne mogu zamisliti niti jednu jedinu stvar koja bi nas posvađala. s njenim dečkom se super slažemo, juraj kaže da je on njegov najbolji veliki prijatelj.
moje iskustvo s jedincima (npr. moja mama) je takvo da oni ne žale zbog toga jer ne možeš žaliti za nečim što nisi upoznao. to je kao da ja žalim što nisam imala još braće/sestara.
druga stvar je što mi koji nismo jedinci i koji se dobro slažemo sa svojom braćom/sestrama znamo koliko je to bogatstvo.

a u ovo da će jedinci biti sebični/razmaženi - ne vjerujem. meni je juraj 6 godina bio jedinac pa nema ni s od sebičnosti. o ovom drugom, hm tu bi se dalo razgovarati, ali i za maru to jednako vrijedi.

[Dijana]

Mislim da ovdje (kao ni nigdje uostalom) nema mjesta generalizaciji. Hoće li dijete jedinac postati sebično, ovisi mislim, prije svega, o odgoju. Ako mu se ispunjava svaka želja, ne postavljaju granice, možda i hoće postati sebično.
Ja znam ljude koji su imali sestru ili brata, pa su sebični.
Legitimno je i željeti više od jednog djeteta, ili samo jedno, ili pak nijedno, ništa od tog nas ne određuje.
Inače, meni moje dijete nikad ne bi moglo utjecati na moju odluku da imam više djece, u smislu da želi ostati jedinica.

Ja si inače jako želim drugo dijete (ali mi ne ide), i to od početka, imam volje i živaca za proći sve ono zahtjevno dokad dijete postane bar malo samostalno.

[M.a.r.t.a]

[quote="cvijeta73"]
moje iskustvo s jedincima (npr. moja mama) je takvo da oni ne žale zbog toga jer ne možeš žaliti za nečim što nisi upoznao. to je kao da ja žalim što nisam imala još braće/sestara.
druga stvar je što mi koji nismo jedinci i koji se dobro slažemo sa svojom braćom/sestrama znamo koliko je to bogatstvo.
/quote]
Ja sam žalila jer sam u osnovnoj imala prijatelje iz mnogobrojnih obitelji koji su živjeli drukčije od mene, imali su prijatelja za igru u svako vrijeme; u srednjoj i na faksu mi je trebao stariji brat da me čuva ko kap vode na dlanu i da izlazim sa njegovim društvom, i trebala mi se seka da čuva moje tajne, a sad mi treba istinska podrška, ljubav , pomoć oko djeteta, netko tko će me saslušati uvijek bez loših primisli.

[Danka_]

Ja sam jedinica, jako sam sebična i zločesta. Mrzim kad nisam u centru pažnje. I imam jedinca sina kojeg ću odgojiti na svoju sliku i priliku.

Da se ponovim - ja pričam iz iskustva, znači o ljudima koje poznajem osobno, koje gledam kako se ponašaju.

Tebe ne poznam - možda jesi, a možda i nisi takva. No meni je to nebitno. Nije da ćeš sa mnom na ljetovanje ili da ćeš mi biti radna kolegica

a zasto to istices, ako mislis da nije pravilo?

[Danka_]

[quote="M.a.r.t.a"][quote="cvijeta73"]
moje iskustvo s jedincima (npr. moja mama) je takvo da oni ne žale zbog toga jer ne možeš žaliti za nečim što nisi upoznao. to je kao da ja žalim što nisam imala još braće/sestara.
druga stvar je što mi koji nismo jedinci i koji se dobro slažemo sa svojom braćom/sestrama znamo koliko je to bogatstvo.

Ja sam žalila jer sam u osnovnoj imala prijatelje iz mnogobrojnih obitelji koji su živjeli drukčije od mene, imali su prijatelja za igru u svako vrijeme; u srednjoj i na faksu mi je trebao stariji brat da me čuva ko kap vode na dlanu i da izlazim sa njegovim društvom, i trebala mi se seka da čuva moje tajne, a sad mi treba istinska podrška, ljubav , pomoć oko djeteta, netko tko će me saslušati uvijek bez loših primisli.

ja imam i brata i sestru, ali na faksu sam se cuvala sama naime, najstarija sam.
istinsku podrsku, ljubav, pomoc oko djeteta, saslusavanje bez losih primisli moze se (i treba) dobiti i od drugih ljudi, ne samo od brata i sestre.

[M.a.r.t.a]

Mislim da ovdje (kao ni nigdje uostalom) nema mjesta generalizaciji. Hoće li dijete jedinac postati sebično, ovisi mislim, prije svega, o odgoju. Ako mu se ispunjava svaka želja, ne postavljaju granice, možda i hoće postati sebično.
Ja znam ljude koji su imali sestru ili brata, pa su sebični.

slažem se. ali je isto tako i činjenica da će se tom jednom djetetu pružiti apsolutno sve.
ja npr. nisam znala dijeliti do svog prvog dečka. tek sam s njim naučila da ako imam 10 kn, mi imamo 10kn, znači nije samo moje. i obratno. meni je to recimo bilo čudno.
ili, jedan strašan primjer sa narančama. svako jutro sam si cijedila 2 naranče i jedno jutro sam primjetila da imam samo jednu, drugu je on pojeo. reakcija mi je bila grozna. sramim se.
želim reći da sam na takvim primjerima odrastala i to samo zato šta sam bila jedinica.

[sladjanaf]

Ja sam jedinica, jako sam sebična i zločesta. Mrzim kad nisam u centru pažnje. I imam jedinca sina kojeg ću odgojiti na svoju sliku i priliku.

Da se ponovim - ja pričam iz iskustva, znači o ljudima koje poznajem osobno, koje gledam kako se ponašaju.

Tebe ne poznam - možda jesi, a možda i nisi takva. No meni je to nebitno. Nije da ćeš sa mnom na ljetovanje ili da ćeš mi biti radna kolegica

a zasto to istices, ako mislis da nije pravilo?

pa upravo iz razloga koji se već počeo događati: svi navode primjere gdje to nije istina...

u mom iskustvu je istina; no zasigurno ne mogu reći da su svi takvi: možda upoznam nekog nesebičnog i nesamoživog, ne odbacujem mogućnost da takav postoji.

no ja pričam o odraslim ljudima - djeca ne spadaju u ovaj opis. kad sam spomenula svoju djecu, bilo je to u kontekstu njih kao odraslih ljudi jednog dana.

[M.a.r.t.a]

Danka baš zato šta nisam imala nikog, to sam idealizirala. ko zna kako bi u stbarnom životu izgledalo

[kloklo]

Pošto ovdje svako svakog pobija svojim iskustvom i ja ću pobiti Cvijetu

Jedinica sam i cijeli sam život jako patila zbog toga. Dobro se sjećam kako sam imala izmišljenu cijelu galeriju, što mlađe što starije braće i sestara. Svatko od njih je u mojoj mašti imao svoju osobnost i svatko mi je "služio" za nešto. S nekima sam zamišljala da se igram, s nekima da su stariji i da im se povjeravam kad sam tužna, s nekima da su puno manji od mene pa da se ja brinem o njima itd. itd.

A kad vidim kako se Leona već sad veseli malom braci i koje izljeve nježnosti i ljubavi ima prema bebi koju tek može naslutiti preko trbuha, srce mi je veliko ko kuća i znam da će to drugo dijete biti možda i najbolja odluka koju sam u životu donijela

Ako ikako budemo mogli, ja bi rado i treće

[latica]

Moja mama je jedinica i cijeli zivot pati zbog toga. Ne moze oprostiti baki sto je bila
tako sebicna (a to je razlog-sebicnost) i nije joj rodila brata/sestru.
Ja imam sestru i zivot bez nje mi je nezamisliv. Ona je bila moja potpora i najbolji
prijatelj u najkriticnijim (pubertet) godinama zivota. Vodila me je na koncerte i tulume cak
i na more sa svojim drustvom (njen izbor). Sad svaka ima svoj zivot, ali i dalje kad nam je tesko imamo jedna drugu.
MM i ja smo se dogovorili da cemo imati jedno dijete, ali kad je mene uhvatila zelja za
drugim (kad je L imala 3g) samo smo nabrojali jedince koje znamo i to je pomoglo odluci za
povecanjem obitelji.
Nije da su jedinci koje znam sebicniji/razmazeniji (moja mama nije-ali je strasno
iskomplesirana) nego im jednostavno nesto fali-kao da nisu kompletne licnosti jer su zakinuti za to neko bratsko iskustvo.

[Danka_]

Ja sam jedinica, jako sam sebična i zločesta. Mrzim kad nisam u centru pažnje. I imam jedinca sina kojeg ću odgojiti na svoju sliku i priliku.

Da se ponovim - ja pričam iz iskustva, znači o ljudima koje poznajem osobno, koje gledam kako se ponašaju.

Tebe ne poznam - možda jesi, a možda i nisi takva. No meni je to nebitno. Nije da ćeš sa mnom na ljetovanje ili da ćeš mi biti radna kolegica

a zasto to istices, ako mislis da nije pravilo?

pa upravo iz razloga koji se već počeo događati: svi navode primjere gdje to nije istina...

u mom iskustvu je istina; no zasigurno ne mogu reći da su svi takvi: možda upoznam nekog nesebičnog i nesamoživog, ne odbacujem mogućnost da takav postoji.

no ja pričam o odraslim ljudima - djeca ne spadaju u ovaj opis. kad sam spomenula svoju djecu, bilo je to u kontekstu njih kao odraslih ljudi jednog dana.

hoces reci da neki tu tvrde da su ljudi koji imaju bracu/sestre sebicni, a jedinci nisu?

moram priznati da nisam primijetila nikakvu korelaciju izmedju imanja/nemanja brace ili sestara i karakteristika licnosti, govorim o ljudima s kojima se ja susrecem i kontaktiram.

jesi li radila i druge korelacije? npr. boja ociju i karakter, ili duljina kose i umijece kuhanja... i tako dalje?

[sladjanaf]

ja npr. nisam znala dijeliti do svog prvog dečka. tek sam s njim naučila da ako imam 10 kn, mi imamo 10kn, znači nije samo moje. i obratno. meni je to recimo bilo čudno.
ili, jedan strašan primjer sa narančama. svako jutro sam si cijedila 2 naranče i jedno jutro sam primjetila da imam samo jednu, drugu je on pojeo. reakcija mi je bila grozna. sramim se.
želim reći da sam na takvim primjerima odrastala i to samo zato šta sam bila jedinica.

ja pričam o ovakvim stvarima - zamislite dvoje oženjenih jedinaca (mislim oženjenih jedno za drugo) i dođu na ljetovanje kod tete koja kuha ručak za sve. ali ona još uz to skuha hrenovke i krene jesti. i on hoće. ona neda jer ih je "ona kupila i ako hoće hrenovke nek si kupi" :shock:

to je samo jedan "lagani". a di su oni kad jedinac dobije dijete pa se iščuđava nad tim kak je dijete užasno zahtjevno jer mu oduzima svo slobodno vrijeme koje je on prije toga imao samo za sebe... i tako dalje...

[aleksandra70vanja]

ja sam jedinica
sebična jesam
u djetinjstvu sam isto maštala o starijem bratu koji bi me kao čuvao, o sestri s kojom bi sve dijelila
MM ima sestru koja je, odgovorno tvrdim, sebičnija od mene (ako se to može biti ) mada ima brata
imam sestričnu, koja ima sestru, ta sestrična je jedno tako sebično i samoživo stvorenje koje misli da gdje god ona dođe svi trebaju padati na dupe od oduševljenja i stavljati crveni tepih, da mislim da joj ni jedan jedinac nije ravan
tako da mislim da to nema puno veze
i ja znam puno primjera da su se braća dobro držala dok nisu osnovala vlastite obitelji, a pogotovo kad roditelji umru, a nisu riješili stvari materijalno, onda uglavnom bude rat

imam jedno (ali vrijedno ) dijete i tako će i ostati
zna me nekad uhvatiti želja za još jednim djetetom, malo da bi V imala nekoga, više iz tuge kad pomislim da više neću nikad držati malu bebu na rukama, da neću dojiti...
ali kad pomislim na neke druge stvari, na to kako i s 1 uz naše poslove teško hendlamo, kako moramo kemijati da bi V vodili na aktivnosti, kako nekad nemam vremena ni za nju.... prođe me volja

[sofke]

sladjanaf, mislim da si previše isključiva i da baš generaliziraš

[sladjanaf]

hoces reci da neki tu tvrde da su ljudi koji imaju bracu/sestre sebicni, a jedinci nisu?

moram priznati da nisam primijetila nikakvu korelaciju izmedju imanja/nemanja brace ili sestara i karakteristika licnosti, govorim o ljudima s kojima se ja susrecem i kontaktiram.

jesi li radila i druge korelacije? npr. boja ociju i karakter, ili duljina kose i umijece kuhanja... i tako dalje?

jesam i ispalo je da je ironija i cinizam u korelaciji s nesposobnošću prihvaćanja drugačijih mošljenja, jednom riječju, s uskogrudnošću.

a to pak uopće nije u korelaciji sa statusom jedinca, jer evo primjera...

[sladjanaf]

sladjanaf, mislim da si previše isključiva i da baš generaliziraš

to je vjerojatno zato što imam crnu kosu i oči

[Danka_]

ja pričam o ovakvim stvarima - zamislite dvoje oženjenih jedinaca (mislim oženjenih jedno za drugo) i dođu na ljetovanje kod tete koja kuha ručak za sve. ali ona još uz to skuha hrenovke i krene jesti. i on hoće. ona neda jer ih je "ona kupila i ako hoće hrenovke nek si kupi" :shock:

to je samo jedan "lagani". a di su oni kad jedinac dobije dijete pa se iščuđava nad tim kak je dijete užasno zahtjevno jer mu oduzima svo slobodno vrijeme koje je on prije toga imao samo za sebe... i tako dalje...

primjeri koje navodis su grozni, ali meni nije jasno zasto mislis da su ti ljudi tako grozni (a grozni jesu) samo zato jer su jedinci?
to sto dvoje ljudi u braku nisu u stanju medjusobno podijeliti hrenovke samo znaci da nesto u tom braku ne stima.

moj muz je jedinac, i SAVRSEN je kao otac. ali ako netko nije spreman za roditeljstvo, nece mu pomoci ni sestoro brace, sto mladje, sto starije. zivotna zrelost se, na zalost, ne moze steci pukim imanjem ili nemanjem brace i sestara.

mislim da si otisla predaleko s pokusajem da racionaliziras te ljude (za koje ne tvrdim da nisu sebicni, po onome kako ih opisujes). kada bi se ljudsko ponasanje moglo tako jednostavno tumaciti, svijet bi bio puno ljepse mjesto, ali vjerojatno i dosadnije mjesto

[Danka_]

hoces reci da neki tu tvrde da su ljudi koji imaju bracu/sestre sebicni, a jedinci nisu?

moram priznati da nisam primijetila nikakvu korelaciju izmedju imanja/nemanja brace ili sestara i karakteristika licnosti, govorim o ljudima s kojima se ja susrecem i kontaktiram.

jesi li radila i druge korelacije? npr. boja ociju i karakter, ili duljina kose i umijece kuhanja... i tako dalje?

jesam i ispalo je da je ironija i cinizam u korelaciji s nesposobnošću prihvaćanja drugačijih mošljenja, jednom riječju, s uskogrudnošću.

a to pak uopće nije u korelaciji sa statusom jedinca, jer evo primjera...

ruzan post, nisam te zeljela provocirati do mjere da me ides vrijedjati

ja sam te samo pitala da mi pojasnis zasto uopce istices svoja iskustva, ako ne mislis da je to sto si napisala pravilo. i ako mislis da jest pravilo, bilo bi dobro da argumentima potkrijepis to svoje misljenje. a ja bih ga onda mozda i prihvatila (kada bi ti argumente, je li, imala)

[sofke]

ne, nego ti je poveznica jedinac-nedijeljenje-sebičnost i to sebičnost kao karakterna osobina

to mi je malo prepojednostavljeno

[sladjanaf]

ja sam zaključivala s pojedinačnog slučaja na opće načelo no jasno mi je da se na tome ne može izgraditi znanost.
i ogradila sam se od generaliziranja. zar nisam? očigledno nedovoljno.
zato o ovome više neću pričati jer nisam objektivna s obzirom da ne poznajem svakog pojedinog jedinca na ovom svijetu

[sladjanaf]

ruzan post, nisam te zeljela provocirati do mjere da me ides vrijedjati

ja sam te samo pitala da mi pojasnis zasto uopce istices svoja iskustva, ako ne mislis da je to sto si napisala pravilo.

pa i ja provociram, otkud sad vrijeđanje? svi uvijek samo provociramo...

i stvarno je glupo pisati o vlastitim iskustvima, to je čisto gubljenje vremena i živaca.

[sofke]

Trina je to nekako postavila da djeci bude žao što nemaju braće ili sestara, a u konačnici jednog dana i roditeljima što se ipak nisu odvažili

to mi je ok tema za prožvakavanje jer sam i sama u istoj dilemi, a i strina mi je rekla da joj je najveći životni propust što nisu imali još jedno dijete (imaju samo tog mog jednog bratića)

ali onda ići u krajnosti i kao argumente navoditi da su jedinci po defaultu sebični mi je preveliko generaliziranje

[Mony]

pričam iz iskustva, znači, o ljudima koje osobno poznajem. Moj post se ne odnosi na vas, vaše rođake, kumove, poznanike.

Moje dijete poznajes

[buba klara]

Želja nam je imati još djece ali iako se trudimo već skoro 2 g. ne ide, i da, to me jako opterećuje jer baš želimo bebu (i ne samo jednu) i MM i ja. Nije da nisam zahvalna na M. (3 g.) i uporno si govorim kako se neću opterećivati sa time što nam ne ide, međutim, i dalje sam tužna svaki mjesec i što vrijeme više prolazi, to me više kopka i muči.
Kad M. pitamo o toj temi, on uporno odgovara da hoće imati svoju djecu , šta god to značilo. Par puta se izletio da želi brata a ne seku :? i to je sve.
A kakav je on kao jedinac? Plah, pomalo sramežljiv, voli samostalno igranje ili 1 na 1 (sa svojim naboljim prijateljem), ne zna se izboriti. Da li je to zato jer je jedinac ili je takav po naravi, ne znam...Mislim da je ipak više stvar u naravi jer ima puno jedinaca koje vidim u kvartu ili u grupi u vrtiću koji se itekako znaju izborit za sebe a identična takva sam bila i ja, iako sam imala sestru.
Škrtost? Ni manje ni više nego njegovi vršnjaci koji imaju braću ili su sami. Nekad dijeli, nekad ne, kako kome i kako što.
U međuvremenu u cijelom njegovom odgoju mi ta predrasuda o razmaženosti jedinaca stalno sjedi u primozgu, glupo ali tu je, negdje zapisana i ukorijenjena

[ronin]

Trina je to nekako postavila da djeci bude žao što nemaju braće ili sestara, a u konačnici jednog dana i roditeljima što se ipak nisu odvažili

to mi je ok tema za prožvakavanje jer sam i sama u istoj dilemi, a i strina mi je rekla da joj je najveći životni propust što nisu imali još jedno dijete (imaju samo tog mog jednog bratića)

ali onda ići u krajnosti i kao argumente navoditi da su jedinci po defaultu sebični mi je preveliko generaliziranje

potpis

većini bude žao,nekima ne bude,neki ispadnu altruisti,neki sebičnjaci
više je do odgoja nego broja djece

[kloklo]

više je do odgoja nego broja djece

U ovo sam sasvim, sasvim sigurna

[Trina]

Samo da se zna,ja nisam otvorila novu temu nego sam pisala na temi o želji za još jednim djetetom.A moderatorice su premjestile u novu temu.
Inače bi malo ljepše formulirala prvi post,nebi izgledalo ovako s neba pa u rebra.

Inače,da se malo nadovežem,ja nisam rekla da su jedinci sebični jer tako nešto ovisi o puno drugih faktora u životu.Ali bi rekla da jesu malo komotniji,naviknuti na komfor,što oni koji su morali dijeliti sve, nisu mogli ni pomišljati.

[cvijeta73]

više je do odgoja nego broja djece

U ovo sam sasvim, sasvim sigurna

i ja.

[ina33]

Ja sam jedinica, jako sam sebična i zločesta. Mrzim kad nisam u centru pažnje. I imam jedinca sina kojeg ću odgojiti na svoju sliku i priliku.

Uh. Obožavam svoju sestru. Moja kćerka će najvjerojatnije ostat jedinica (neplodnost). Sad kad vidim kako je maria71 jedna kul ženska, manje se brinem oko toga .

[cvijeta73]

Samo da se zna,ja nisam otvorila novu temu nego sam pisala na temi o želji za još jednim djetetom.A moderatorice su premjestile u novu temu.
Inače bi malo ljepše formulirala prvi post,nebi izgledalo ovako s neba pa u rebra.

Inače,da se malo nadovežem,ja nisam rekla da su jedinci sebični jer tako nešto ovisi o puno drugih faktora u životu.Ali bi rekla da jesu malo komotniji,naviknuti na komfor,što oni koji su morali dijeliti sve, nisu mogli ni pomišljati.

pa i meni je malo čudan post bio, al' rekoh - ajd nemoj sad tražit dlaku u jajetu, tema je zanimljiva.

[cvijeta73]

Ja sam jedinica, jako sam sebična i zločesta. Mrzim kad nisam u centru pažnje. I imam jedinca sina kojeg ću odgojiti na svoju sliku i priliku.

Uh. Obožavam svoju sestru. Moja kćerka će najvjerojatnije ostat jedinica (neplodnost). Sad kad vidim kako je maria71 jedna kul ženska, manje se brinem oko toga .

a ako još bude na mamu koja tako nesebično odgovara svima na pdf-u potpomognuta ...

[iridana2666]

ja sam jedinica
sebična jesam
u djetinjstvu sam isto maštala o starijem bratu koji bi me kao čuvao, o sestri s kojom bi sve dijelila
MM ima sestru koja je, odgovorno tvrdim, sebičnija od mene (ako se to može biti ) mada ima brata
imam sestričnu, koja ima sestru, ta sestrična je jedno tako sebično i samoživo stvorenje koje misli da gdje god ona dođe svi trebaju padati na dupe od oduševljenja i stavljati crveni tepih, da mislim da joj ni jedan jedinac nije ravan
tako da mislim da to nema puno veze
i ja znam puno primjera da su se braća dobro držala dok nisu osnovala vlastite obitelji, a pogotovo kad roditelji umru, a nisu riješili stvari materijalno, onda uglavnom bude rat

imam jedno (ali vrijedno ) dijete i tako će i ostati
zna me nekad uhvatiti želja za još jednim djetetom, malo da bi V imala nekoga, više iz tuge kad pomislim da više neću nikad držati malu bebu na rukama, da neću dojiti...
ali kad pomislim na neke druge stvari, na to kako i s 1 uz naše poslove teško hendlamo, kako moramo kemijati da bi V vodili na aktivnosti, kako nekad nemam vremena ni za nju.... prođe me volja

Baš ovo što av70 kaže - ja nisam jedinica (imam još brata i sestru i volim ih do neba), ali sam uvijek bila sebična. Prvi me brak malkice promijenio, ali ne previše, još sam se malo 'popravila' sa rođenjem prve kćeri, ali drugi brak i druga kći mi nimalo nisu promijenili viđenje same sebe i svog života. Neke sam stvari zadržala kao moje pravo i izborila da ih se poštuje i tako će i ostati. Imam osjećaj da bez toga ne bih bila ja. Možda je to krivi odgoj mojih roditelja, materijalni status u kojem sam odrasla jer sam imala sve što hoću i triput više (sa time da mi ni sestra ni brat nisu bili zakinuti) :/
I sad se ponekad nađem kad se za neku stvar moram malo strpiti, najčešće to prihvatim kao neizbježno, ali ponekad su mi reakcije kao u razmažena djeteta koje nije dobilo svoju igračku i idi ga sad znaj :/

[Trina]

Baš ovo što av70 kaže - ja nisam jedinica (imam još brata i sestru i volim ih do neba), ali sam uvijek bila sebična. Prvi me brak malkice promijenio, ali ne previše, još sam se malo 'popravila' sa rođenjem prve kćeri, ali drugi brak i druga kći mi nimalo nisu promijenili viđenje same sebe i svog života. Neke sam stvari zadržala kao moje pravo i izborila da ih se poštuje i tako će i ostati. Imam osjećaj da bez toga ne bih bila ja. Možda je to krivi odgoj mojih roditelja, materijalni status u kojem sam odrasla jer sam imala sve što hoću i triput više (sa time da mi ni sestra ni brat nisu bili zakinuti) :/
I sad se ponekad nađem kad se za neku stvar moram malo strpiti, najčešće to prihvatim kao neizbježno, ali ponekad su mi reakcije kao u razmažena djeteta koje nije dobilo svoju igračku i idi ga sad znaj :/

Oprosti ali meni je ovo što ti pišeš strašno.Pa me ovakve stvari baš lijepo natjeraju da budem sretna što imam ovakav život i ljude u njemu.

[cvijeta73]

Baš ovo što av70 kaže - ja nisam jedinica (imam još brata i sestru i volim ih do neba), ali sam uvijek bila sebična. Prvi me brak malkice promijenio, ali ne previše, još sam se malo 'popravila' sa rođenjem prve kćeri, ali drugi brak i druga kći mi nimalo nisu promijenili viđenje same sebe i svog života. Neke sam stvari zadržala kao moje pravo i izborila da ih se poštuje i tako će i ostati. Imam osjećaj da bez toga ne bih bila ja. Možda je to krivi odgoj mojih roditelja, materijalni status u kojem sam odrasla jer sam imala sve što hoću i triput više (sa time da mi ni sestra ni brat nisu bili zakinuti) :/
I sad se ponekad nađem kad se za neku stvar moram malo strpiti, najčešće to prihvatim kao neizbježno, ali ponekad su mi reakcije kao u razmažena djeteta koje nije dobilo svoju igračku i idi ga sad znaj :/

Oprosti ali meni je ovo što ti pišeš strašno.Pa me ovakve stvari baš lijepo natjeraju da budem sretna što imam ovakav život i ljude u njemu.

ma daj trina, to ona o cipelama, i sniženju do kojeg se mora strpiti