hipernova, nadam se da ne misliš da je to stanje nepovratno? Mislim da to što kažeš da si zabrljala imaš vremena popravljati i popraviti.
 |
|||
|
|
|||
hipernova, nadam se da ne misliš da je to stanje nepovratno? Mislim da to što kažeš da si zabrljala imaš vremena popravljati i popraviti.
ma je, je, stvari idu nabolje, trudimo se svi da se greške isprave i popravi ono gdje smo kiksali.
ali, mi je žao djece, što ih nisam znala naučiti kako da se nose sa nekim stvarima i poštedjela ih mučnih svađa, plača i kazni.
zato kažem, vraćajući se na prvotni post da djeca i njihovo ponašanje sa braćom ili bez njih je preslika roditelja i atmosfere u kojoj se to dijete ili djeca odgajaju.
ja sam to pitanje postavila jer i sama imam sestru stariju 20 godina. vise sam ju smatrala "mamom", nego sestrom i danas zivimo udaljene 400 kilometara jedna od druge, niti se vidimo niti cujemo.
ok, vrlo je vjerojatno da između moje djece nece biti takva razlika jer sam za to ipak prestara, ali sto je s razlikom od 10ak godina. znate ono, kad braca i sestre spavaju u jednoj sobi, imaju krevete na kat, pa ja necu moci curi u pubertetu uvaliti dijete od 3-4 godine u istu sobu ( cini se da cemo trebati veci stan), pa kad starije dijete ode na faks i brata/sestru vidi jednom u par mjeseci, nađe decka, pa ako mi se s 20 uda, a moje drugo dijete u nizim razredima osnovne skole...
Više puta sam napisala, ali ću ponoviti. Imam 8 godina stariju sestru i jako se dobro slažemo. Doduše, dobar dio djetinjstva mi je bila poput druge mame, ali smo oduvijek bile bliske. Igrom slučaja smo se udale i rodile u razmaku od mjesec dana pa nas je to još dodatno povezalo.
S druge strane, znam par primjera braće i sestara s minimalnom dobnom razlikom koji nažalost niti ne komuniciraju.
Sve je to tako individualno.
Posljednje uređivanje od Bodulica : 19.09.2012. at 16:33
djeca se trebaju rađati iz ljubavi i odgajati u ljubavi kad god dođu,dobro dođu,koliko ih dođe,dobro dođe.ionako ne možeš znati kakva će ti biti djeca unaprijed.možeš naštancati troje sa malom razlikom pa da se ne podnose,a može biti i veća razlika pa da su brižni jedno prema drugome.a i mijenjaju se odnosi tijekom vremena..
Slično je kod mene, ali ja imam 8 godina mlađeg brata. Isto imamo solidan odnos i danas kao što smo ga imali i u djetinjstvu. MM je jedinac i rekao je jednom da je to jedino što mu je falilo u životu - brat ili sestra...Bodulica prvotno napisa
Moja djeca su pak rođena s minimalnom dobnom razlikom (bili smo relativno stari roditelji, pa smo odlučili probati).
S druge strane, lako se moglo dogoditi da ostanemo na jednom djetetu. To bi bila ravnopravna solucija. Ja sam dugo bila jedino dijete u obitelji i znam kako to izgleda. Zapravo, ne vidim načina da se uopće usporedi što je bolje jer to je jednostavno drugačije, a svaka kombinacija je dobra. Što se tiče odnosa braće u odrasloj dobi, to ovisi o previše stvari (karakter, životne okolnosti) ne samo o dobnoj razlici i odgoju. Teško je tu bilo što predvidjeti.
Ja imam seku i ne mogu zamislit da sam bila jedinica jer znam što bih sve propustila.
Isto tako kad smo se mi suočili s dijagnozom neplodnosti i kad smo krenuli u MPO, ja nikad al nikad nisam pomislila i zamislila to jedno iščekivano dijete nego su mi cijelo vrijeme u mislima bila moja djeca njih dvoje (i troje mi je preslatko al mi je too much logistički po ZG + moji carski + nespavanje..), drugo da niej išlo vjerujem da bi posvojili. Na kraju smo dobili iznenađenja prirodnim putem njih dvoje. i zbog toga mi je srce prepuno!!!!
Odgoj definitivno ne može biti isti jer nisu iste ni okolnosti, al vjerujem da itekako ima jedinaca koji nisu razmaženi i egocentrici,e sad koliko je takvih u odnosu na ukupan broj, o tome bi se dalo diskutirati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom