eh...prica pocinje sa mojim razmisljanjem kad mi je Lutonjica rekla da ide u Vz - "ona stvarno nije normalna 8) "
godinu dana kasnije i ja se odlucujem na istu nenormalnu stvar - roditi u Vz.
kad smo odlucili da je vrijeme za novo cudo, trebalo nam je cijelih tjedan dana vjezbanja da ostanem trudna bilo je pravo vrijeme ocito
dva tjedna pred porod su me opako prali lazni trudovi vec na samu pomisao da je termin tu blizu. kako sam izracunala sama termin drugaciji od doktorovog (zbog ciklusa) kad god bi me netko pitao rekla sam drugu stvar ovisno o raspolozenju - ili blizi termin jer mi je dosta ili dalji jer mi vec svi idu na zivce pa da me ne dave
no dakle..
PON
cijeli dan copram da ne krene danas jer je dr.D-C u trudnickoj pa da ju nekako izbjegnem. navecer me zove moja majstorica Reikija i pita "jel moze sutra? si spremna?" spremna? hmm, za koju godinu mozda bi i bila..rekoh "koliko spremna mogu biti jesam " mislila sam da se sali..
23.23 pocinju trudovi, ovaj put malo bolniji, ali stvarno malo pa si u glavi vrtim film - prodisat cu 1h pa idem corkati, nije to to, ali ne staju. za sat vremena odlucim se otusirati i u tusu mi toliko pase da sam uvjerena da su opet bili lazni. iskljucim tus, a voda jos curi. samo da mi je jos neki pravi znak da je to to, npr. da mi pukne vodenjak. (jesam rekla da mi voda jos curi po nogama?! ) ukljucim tus opet i jos malo se otusiram. isklucim, stanem na pod, sagnem se a ono jos curi..hmmm, pukao je
ok. to je to.
mm sam probudila prije tusa i iako mi ne vjeruje bas, digao se i otisao popusiti cigaretu, da se smiri, porbudi, sto li vec.
UTO
00.45 sjedamo u auto, neregistriran (ali necu misliti o tome) sin na zadnjem zicu spava i vozimo ga baki. baka je sva unezvjerena ko da cu roditi za 5min. istina, od kad je voda iscurila, trudovi su jaci i na svakih 3-5min, ali se ja pravim kul. disem sjedim u autu zafrkavam se sama sa sobom..nisam pametna jel da pricam ili da samo sutim. imam potrebu sutiti i koncentrirati se na trudove, ali mi se mm cini malo uspanicen pa objasnjavam sve i sva. nabrajam sto treba po doma pospremiti 8) gdje mu sto stoji od stvari o kojima se ja inace brinem...
2.00 stizemo u Vz
na prijemu dr.D-C :shock: :/ napad panike odmah. kud bas ona?! pa zar je moguce da je dezurna 24h?? sve nesto u tom stilu. ali kao i cijela trudnoca - prvo neka mozebitna komplikacija koja se na kraju super rijesi. na pregledu otvorena 3prsta, trudovi na 7min, sva pitanja opet ispocetka, a komentari "predivne" doktorice se redaju.
dr: a zasto ste doslo ovamo?
ja: jer sam cula da su bolji uvjeti nego u Zg
dr: svugdje vam je sve isto, niste trebali tu dolaziti
..
ja: evo, ovo je plan poroda. samo kao informacija sto bih zeljela. (diplomat, ha?)
dr: plan poroda?!?! ka vi mislite da mozete planirati porod? aktivno vodjenje poroda i ono sto sam naucila na faxu ja najbolje sto cemo uciniti za vas..a ne ono sto RODE kazu (!!!???!!!)
..
i tak...klisitr, brijanje sam obavila sama, cekam da prodje tih famoznih 1h dok dodje mm do mene. osjecam se izgubljeno, brojim sate do smjene jer onda dolaze dr.T. i dr.K. pa cu onda roditi (ne pada mi napamet da bi to moglo i prije)
moja majstorica salje sms "sta se dogadja? stalo je, Anja je zbunjena, ocemo roditi ili ne?" u tom trenutku shvacam da su sa mnom 3 mjastora Reikija i da svi skupa radimo najbolje sto mozemo da sto prije i sto manje bolno Anja Vita dodje na svijet.
3.30 mm dolazi u sobicu za radjanje
vec sam prikopcana na ctg. jedva izdrzavam i grintam pri svakom trudu sto moram biti na boku jer imam osjecaj da kocim prolaz umjesto da stanem ili kleknem kako bi se lakse otvarala. jedini prigovor na primalju Biserku je sto je u tom trenutku, kad sam ju pitala da stojim za vrijeme CTG-a, rekla "rodila sam mrtvo dijete. morate lezati i izdrzati tih pola sata da vidimo zapis" a takt?! no dobro. zena je stprljivo kasnije stalno namjestala sondu dok sam ja klecala na sve 4 na stolu ili stajala prodisavajuci trudove
05.00 gospodjo legnite..
..na desni ili lijevi bok. jaci su vam trudovi (ma da?!? ko da ne osjetim) tada vec disem ko zivotinja u teskom klincu. psece disanje, medvjedje disanje, dahtanje i rezanje su nista prema zvukovima koje ja proizvodim trazeci najbolji nacin da snagu usmjerim na otvaranje i pustanje zenske da si napravi put.stalno mi je u glavi "to su primitivni NORMALNI zvukovi...spusti ton, visokotonsko pistanje nikom ne koristi...dublji tonovi te prizemljuju..." i pogledavam na sat. sad vec toliko boli da si mislim da necu to izdzati. (sjecate se, cekam drugu smjenu koja dolazi u 7h)
nakon 1 truda na boku placem "reci im da mi daju bilo sto, kemiju, epiduralnu, drip, bilo sto, ja ovo ne mogu" u istom dahu "pickica jedna, ne mogu ni malo trudova zdurati.."
slijedeci trud "seeestrooo, ona je tuUuuuUUuuuUUUUUUU!" hmm..imaju li inace puno ovakvih "pjevalica" kao ja? 8)
kasnije sam skontala da je to bila tranzicija.
5.25 spustile su me na stolcic..
sjecam se da je mm rekao "da, da, ona zeli roditi na stolcicu" i u 3 truda Anja je dosla na svijet mm je prerezao pupcanu vrcpu, kaze iz drugog puta jer su mu se rukle tresle.
osjecaj duboke koncentracije i svijesti o prolasku dijeteta prema van je n sto neusporedivo sa totalnom osamucenoscu od bolova i kemije s prvog poroda. imala sam osjecaj da, iako nemam kontrolu, ipak tocno znam sto se dogadja.
bez rezanja, bez sivanja..nisam docekala drugu smjenu, ali ni dr. D-C..zapravo nijednog doktora. samo mi je primalja Biserka rekla "super ste to odradili. dodjite nam opet :D"
mm je bio sa nama stalno. i jos 1h nakon poroda, a onda ga je smlavilo. dao nam je puse nakon slikanja i otisao za Zg. vec je bilo jutro.
curka je odmah dosla na prsa. dojila je cijelih 1,5h prije nego je zacorila.
slijedeca 2 dana samo je bila na cici dok nije nadosla gomiletina mlijeka.
zbog male porodjajne tezine, 2940g i 48cm, prije otpusta su nam rekli da ju odemo vagati za 4 dana - da se provjeri napredovanje.
jucer je imala 3200g, 6 dan svog zivota :D koliko papa nije ni cudo mamina kci
eto, oduzih malo
da ne zaboravim - hvala MM na svoj podrsci cijelo vrijeme, primaljama Biserki i onoj drugoj kojoj zaboravih ime , mojoj majstorici i svim pomagacima koji su bili uz mene