"moje dijete jede sve" - a moja djeca skoro ništa

[pepi]

A ja sam imala totalno drukčiji problem.

Sa starijom stalno vodim bitke oko jela. Ona tako fino jede i vidi se da uživa u hrani, da ja moram stalno paziti koliko pojede i kada jede.

S ovom mlađom sam do prve godine doslovno plakala, jer je bilo dana kad doslovno ništa nije stavila u usta.I stalno smo isprobavali što bi jela, samo da nešto pojede.
I onda je oko 1,5 godne jednostavno počela malo po malo isprobavati okuse tako da sada više nemam nikakvih problema s njom.

Ali nad starijom uvijek moram imati kontrolu, jer je njoj sve fino i bojim se da ne bude "vječna bucka". :/

A govori mi jedna moja poznanica.: "Ma budi sretna kad ti djeca jedu.Ti ne znaš kolika je to muka kad ti djeca neće jesti!"

[Honey]

Zanimljivo, često se kao veliki problem u medijima spominje pretilost djece.
Na forumu su uvijek top-teme one o djeci koja ne jedu.
Kak to?

I trik iz moje nejedilačke karijere: kad izliješ juhu iz tanjura obavezno obrisati rub tanjura, da se ne vidi da je iz njega nešto lijevano
Neko vrijeme sam bacala u smećkantu i na to još malo smeća da pokrije, da mama kad otvori ne vidi što je unutra, dok nisam skužila da se u wc-u pusti voda i sve ode.

Kad gledam fotke iz svog djetinjstva, čudim se kak nisam završila na infuzijama, same kosti vire iz ramena, na nogama najdeblji dio su koljena Katastrofa! Sanjala sam da postoji tableta u kojoj je sve, pa ju pojedeš i ne moraš imati posla s hranom.

Naravno da moje dijete nastavlja tradiciju. No, ipak baka priznaje, mene je mogla bura otpuhat, on je još dobar

[kloklo]

I trik iz moje nejedilačke karijere: kad izliješ juhu iz tanjura obavezno obrisati rub tanjura, da se ne vidi da je iz njega nešto lijevano

O, da! To sam i ja radila

Sjećam se koliko je puta moja baka doslovce plakala: "Vidi se! Sama kost i koža! Što će ljudi reći?! Mama i tata rade u Njemačkoj, a ti tako mršava i još nećeš zimi ni štrample nositi, pa će biti da ti mi ne damo jesti i da ti nećemo ništa kupiti za obući! Što će ti roditelji misliti, na što mi trošimo novce koje nam šalju? Kuku meni s tobom!"

[melange]

I trik iz moje nejedilačke karijere: kad izliješ juhu iz tanjura obavezno obrisati rub tanjura, da se ne vidi da je iz njega nešto lijevano

O, da! To sam i ja radila

ja to i danas RADIM. s porilukom

[zhabica]

I trik iz moje nejedilačke karijere: kad izliješ juhu iz tanjura obavezno obrisati rub tanjura, da se ne vidi da je iz njega nešto lijevano

O, da! To sam i ja radila

o da, da, potpis! 8)

[clumsy mom]

Kako je sve smešno kad pričate o sebi kao o nejedačima. I kako sve dobije sasvim drugi smisao kad pomislimo da će i danas doći doba ručka i da će naši najmiliji opet frktati i njariti se da oni ''to ne vooooleeee''

[tajchi73]

kod našeg M. ( T. još uvijek sve tamani-makar i ona počinje zezat ) pali bakin recept hranjenja:
mrkva se papa jer su od nje ljepše oči ( kad pojede komad mrkve-vidiš kak su ti sad oči još ljepše )
brokula- od nje djeca rastu ( sad si bar pol centimetara viši )
kuhani paradajz- od njega rastu mišići
od nečeg drugog su bijeliji zubi itd.itd.

Moj je inače tamanio sve voće,povrće i meso koje je smio ( zbog alergije ), s 2 g. je počelo natezanje oko hrane, jedan dan se ubije u čušpajzu a drugi dan vrišti ko konj. Kod nas je kao i kod ronin obavezan ručak + mlijeko za doručak i večeru ( sve ostalo mogu izvoljevat - ne ostaje baš puno ), nekad za ručak bude suza ali dio mora pojest ( makar 5 žlica ). Mene osobno ne smeta što ne jede, nije me strah da bu premršav ( bio bi prvi u našoj familiji ),nego me nervira što kad ne ruča ima napadaje bijesa i živčanoče jer je gladan( ma kao i svi muški kad su gladni ).

Inače, moj nećak ( 23 god. ) nije vegetarijanac ali ni dan-danas ne jede meso :? , nećak od 15 god. ne jede povrće ako ne mora, kad mora onda ne mješa npr. meso, povrće, salata, on pojede samo povrće ( vrstu, po vrstu ), pa salatu, pa meso ( ne nužno tim redom ) i čini mi se čak da ne smije biti sve zajedno na tanjuru ( baš moram pitat sestru ).

[Sanja]

mala od frendice je s 5 godina gledala, kad sam joj dala goveđu juhu s knedlicama. pitala je "što je to", jer da ona to ne jede.

Moja u gostima uredno kaže nešto slično za većinu hrane koju normalno jedemo doma. Kao, "što je to, nikad vidla". Ali neće probati, neće i neće, no kod kuće, ni nigdje drugdje.

Ja kuham, nudim, mi ostali jedemo...nadam se da će nam se i ona pridružiti.

To je i moja trenutna taktika. Kad nađem vremena, pročitat ću Juula da vidim kaj on ima za reći po tom pitanju, pa možda malo promijenim strategiju.

"Zadatak roditelja je da pripremi kvalitetnu hranu u dostatnim kolicinama, a pravo dece je da pojedu koliko zele".

Viš, viš, ovo je kul. Ozbiljno.

A što kažu o pravu onoga tko kuha da se osjeća frustrirano kad djeca redovno koriste svoje pravo da ne jedu?

Osim toga, mesajuci se u detetov osecaj gladi/sitosti dolazimo u opasnost da poremetimo taj osetljivi mehanizam koji je priroda tako savrseno podesila...

U pravu si, no ja njima ne namećem jelo kao takvo (ne tjeram ih da jedu kad nisu gladne), nego postoje vrste jela koje bih voljela da jedu.

Kroz taj period kuhali smo mu odvojeno npr. nama varivo ,njemu žgance i jednostavno nismo mu više nudili našu hranu.Malo po malo počeo je pitati šta mi to jedemo i sada jeda apsolutno sve što i mi.

Bila bih presretna da tako bude i kod nas.

MM je sat vremena sjedio kraj njega i nije mu dao da ustane od stola dok ne dovrši večeru.

U trenutku krajnjeg očaja probali smo i to. Jednom. Izdržali desetak minuta najočajnijeg tuljenja u svemiru i slavno odustali.

A da upoznamo mi Fionu i Borisa?

Odlična ideja.

Ajedino što jede u neograničenim količinama je pašta, gola, eventualno sa malo maslinovog ulja, jedino u restoranu jede paštu sa 4 vrste sira

I kod nas prolaze špagete bez ičega (kod kuće) ili karbonara, ako smo u restoranu. Ali količine ne bih nazvala neograničenima.

kad popustis i prihvatis njihov izbor i one ce krenuti jesti sve vise i vise, na tebi je da ponudis - one ce odbiti ili prihvatiti.

Da, to i meni zvuči kao zdravorazumsko rješenje, ali treba mi strpljenja, a baš njega mi fali. :/

ne mislim da je rjesenje kuhanje neceg drugog nakon sto sam skuhala jedno pa nudila...u smislu da ce biti gladna, nista joj nece biti.

Ponekad one u cijelom obroku ne pronađu ništa za sebe, ništa. I onda izjave da hoće neko x jelo (najčešće nešto posve jednostavno, što se u biti jede za doručak) i ako im ne dam, za pola sata, najviše sat su gladne i nervozne. Nema šanse da izdrže do idućeg obroka, a ako im ponovno ponudim ono što je ostalo od ručka, odlučno odbiju.

Zanimljivo, često se kao veliki problem u medijima spominje pretilost djece.
Na forumu su uvijek top-teme one o djeci koja ne jedu.
Kak to?

Meni to uopće nije čudno. Djeca koja se hrane pravilno i uravnoteženo nemaju previše šanse postati pretila. Baš ovakvi koji ne vole "pravu" hranu mogu lako skupiti neželjene kile, jer bi, da im se dozvoli, mogli živjeti na čokoladama i sličnim glupostima. Naime, ne pojedu dovoljno za vrijeme obroka, pa stalno sa sobom nose neki osjećaj gladi koji bi rado utažili slatkišima, keksima, sladoledom, sokovima i sl.

kod našeg M. ( T. još uvijek sve tamani-makar i ona počinje zezat ) pali bakin recept hranjenja:
mrkva se papa jer su od nje ljepše oči ( kad pojede komad mrkve-vidiš kak su ti sad oči još ljepše )
brokula- od nje djeca rastu ( sad si bar pol centimetara viši )
kuhani paradajz- od njega rastu mišići
od nečeg drugog su bijeliji zubi itd.itd.

Probali. Jednokratni uspjeh.

[ronin]

je da,tako sam prije dvije godine ja Josipu pripremala kvalitetnu hranu u dostatnoj količini i nisam se miješala u mehanizam gladi i sitosti

bio je pravo kompetentno dijete

omršavjelo na kraju,blijedo, s težom anemijom

više nije kompetentan po pitanju hrane ,nema 6 godina još,visok je ko da ide u treći osnovne i ima 27 kila...a ne sjećam se kad je bio bolestan zadnji put...i odonda kažem,o hrani i spavanju odlučujemo MM i ja

[melange]

mala od frendice je s 5 godina gledala, kad sam joj dala goveđu juhu s knedlicama. pitala je "što je to", jer da ona to ne jede.

Moja u gostima uredno kaže nešto slično za većinu hrane koju normalno jedemo doma. Kao, "što je to, nikad vidla". Ali neće probati, neće i neće, no kod kuće, ni nigdje drugdje.

moj brat rođeni, kad je imao 15ak godina je kod mamine tete na moru za večerom ovakvim izrazom lica :shock: popratio serviranje svinjskih šnicli na stol, smazao 4kom, kao da je iz gladi pobjegao i onda na kraju, onako šeretski dobacio mami - ajme mamaa, što je ovo fino, a zašto ti to nama nikad ne praviš? mama kad mu nije istresla onu zdjelu salate na glavu kod kuće ga ne bi mogao sam vrag natjerati da proba uopće išta osim piletine


a ima još jedna priča s hranom koja mi je jako zabavna, a vama će možda biti i poučna slavili smo prvi maj i peklo se jare
i kad je bilo gotovo, složila nama mama male sendviče, i nas dvoje čim smo sjeli, nećemo mi to jesti, mi ne volimo jaretinu. ma nije vam to jaretina, to je meso. kao piletina, isto tako (piletinu smo, jelte, vidi se i iz prijašnje priče, voljeli jesti ) aj ok, jedemo mi, mama slaže repete, kad mamina prijateljica zove svog sina, ivaneeee ajde dođi jesti, gotova je jaretina. a nas dvoje :shock: MOOOOLIM?!, a mama će mrtva hladna, ma to ivan ne voli jesti meso, pa mu mama govori da je to jaretina da pojede

[Nataša,Sarajevo]

Draga Sanja, ne mogu ni zamisliti koliko ti je teško jer ja imam jednog skoročetveogodišnjaka koji jede sve što stigne i to u popriličnim količinama. Pokušavam da se sjetim kakao je to sve krenulo ne bi li ti dala kakav koristan savjet.
Znam da je moja prijateljica muku mučila sa svojom curicom oko hranjenja, ali kako moj G. uredno jede sve što je u tanjuru, ja sam ih znala staviti na kauč jedno pored drugog, dva tanjura, i JA hranit - zalogaj M. zalogaj G. i išlo je ko podmazano...a ako je bilo - šta je ovo?ja to ne bih, onda bi joj ja rekla kako je to G.ova ooomiljena večera ikako je on to bratski s njom podijelio i ... i tako Winnie the pooh ide dalje šumom kad ŠTA, nešto iskoči iza drveta i fiksiram ih pogledom,a kašika radi...

Onda, hmmm, sve što nije htio, ako je bilo iz kategorije slanih namirnica, miješala sam s purom ili pireom od krompira, pa s vremenom povećavala udio tog nečeg, a smanjivala udio kamuflaže...

Ili, voće, hmmm, isprva bilo je sa kruhom nadrobljenim u mlijeko i džemom od istog, poslije pasirala voće, itd., ili miješala sa kornfleksom voće i jogurt ili gotov voćni jogurt,
ribu smo uveli u kombinaciji - kockice kruha + jogurt + mrva mrvica usitnjenog mesa, količina mesa se povećava jel.

Pomaže li ovo?

A danas kad se desi da nije za jelo, moj je recept ( ukoliko mi je iz nekog razloga jaaako bitno da nešto pojede ), da si izabere slikovnicu, ja čitam sa što je moguće više audio efekata, on gleda u slikovnicu, ja hranim.

[clumsy mom]

Rekoh već da ja sa Borisom imam problem da neće ni probati ono što ''ne voli''. Danas mi je sinula sjajna ideja i uspeli smo da probamo paradajz. Trik je sledeći:

Ležimo danas na ležaju i prepričavamo dan dok se ručak podgreva. neki od njih me pita kada ćemo na more i ja krenem da vezem:''Dogodine ali postoji problem - tati su rekli da nećemo moći da se kupamo ako ne porastete za ovoliko (i raširim prste koliko mogu). Tata ih je pitao šta se mora jesti da bi se toliko poraslo i oni su rekli da pitamo tetu N (pedijatricu). Onda je tata zvao nju i ona je rekla da morate jesti ovo što već sad jedete ali da ćete od toga porasti samo ovolicko (pa prepolovim 'visinu'). A da biste porasli onoliko kaže da svakog dana kad sednete za sto mama mora da vam u malu tacnicu sipa po jednu kašičicu njihovog ručka i da to morate da pojedete a onda da pojedete i vaš ručak'. Znači samo jednu malu kašičicu i gotovo! Ako pojedete još porašćete ovoliiiikoooo (pa uduplam)'

Za ručak je Boris izabrao paradajz. Uzeo zalogaj a onda nakon nekog vremena još par :D . I sutra će, kaže :D

[Dijana]

ajme clumsy, pa ti si pravi umjetnik u nagovaranju.
A ja pak, nisam taj tip. :/ Naš problem je kao što rekoh mlijeko i sve mliječno, ali ja nekako zazirem da je uopće nagovaram, jer mislim da joj možda uopće ne odgovara organizmu, i da bi joj možda bila i muka kad bi je nagovorila da to konzumira. Možda griješim.
No svakako je druga priča kad dijete nešto nikad nije ni probalo, a tvrdi da "ne voli".

[kloklo]

Eh, zašto se ne dijeli Nobelova nagrada za naprezanje moždanih vijuga kako bi pridobili klince da našto rade/ne rade
Mislim da svi mislioci i nobelovci ovog svijeta nisu do koljena roditeljima po pitanju genijalnih rješavanja problema 8)

[zhabica]

Naš problem je kao što rekoh mlijeko i sve mliječno, ali ja nekako zazirem da je uopće nagovaram, jer mislim da joj možda uopće ne odgovara organizmu, i da bi joj možda bila i muka kad bi je nagovorila da to konzumira. Možda griješim.

ja mislim da ne grijesis.

ja sam cijeli zivot "morala" pit mlijeko iako mi je cijeli zivot muka od njega, dobijem proljev i povraca mi se.

naravno da sam s vremenom skuzila u cemu je stos i zasto mi ne pase, ne pijem ga iako jedem i volim sve mlijecne proizvode ali sam vec kao dijete skuzila da mi mlijeko ne pase i odbijala ga samo me nitko nije shvacao ozbiljno (pa san ga prolivala u sudoper ).

ja ju ne bi tjerala.

clumsy

[sorciere]

mala od frendice je s 5 godina gledala, kad sam joj dala goveđu juhu s knedlicama. pitala je "što je to", jer da ona to ne jede.

Moja u gostima uredno kaže nešto slično za većinu hrane koju normalno jedemo doma. Kao, "što je to, nikad vidla". Ali neće probati, neće i neće, no kod kuće, ni nigdje drugdje.

e, pa ja sam joj objasnila da je kod mene u gostima, i da sad jede isto što i kikica i ja. kikica je rekla to isto, i rekla kako je ona u gostima jela i ono što joj nije bilo fino - ali da treba biti pristojan i pojesti. i curka je pojela.

btw - kikica nije lagala, jer se sjećam da je (s nekih 5 godina) kod tete na selu jela žgance s mlijekom, ŠPEK :shock: , sir s vrhnjem, i još neke "delikatese" koje jedu na selu . špek doma nikad nije ni okusila, do dana današnjeg ...

[kloklo]

Određen broj ljudi ima intoleranciju laktoze, jednostavno im organizam nije u stanju probaviti taj mliječni šećer jer nemaju enzima za to!
Zato ja šizim na medijsko bombardiranje kako djeca "mooooooooooraju" piti mlijeko i ne želim zamisliti kako je onim siročićima koje roditelji u neznanju tjeraju da to rade, a očito im škodi

[sorciere]

Određen broj ljudi ima intoleranciju laktoze, jednostavno im organizam nije u stanju probaviti taj mliječni šećer jer nemaju enzima za to!
Zato ja šizim na medijsko bombardiranje kako djeca "mooooooooooraju" piti mlijeko i ne želim zamisliti kako je onim siročićima koje roditelji u neznanju tjeraju da to rade, a očito im škodi

debeli potpis na ovo...

i mene su tjerali da pijem mlijeko - jer je "zdravo" ...

[clumsy mom]

Kad smo kod jedenja u gostima...

Jednom sam čula/pročitala post neke forumšice (ne ovde) koja je otišla negde u inostranstvo u goste na mesec dana. Jednog dana joj se ne dopada ručak - rođaka joj smandrlja nešto drugo što voli, drugog dana joj se ne dopada ručak - rođaka opet, trećeg dana joj se ne dopada ručak...I rođaka je obavesti da je kod njih u kući dozvoljeno da svako izabere 3 jela koja ne voli i da će se ta odluka poštovati. Tu grupu namirnica nemaš pravo menjati svaki čas i onog dana kad je na meniju nešto što ne voliš dobiješ nešto drugo.

Ovu metodu planiram da uvedem kod svojih ukućana ali kad malo poodrastu. A do tad muvam i muljam gde god mogu ne bi li im provukla i neomiljene namirnice. Spremam se da intenzivno krenem raditi na otkrivanju novih ukusa i recepata i da ih pritom serviram onakve kakve jesu a ne kamuflirane u pire i žgance. Mislim, ako jedeš kelj ješćeš ga onako da znaš da ga jedeš a ne miksanog i maskiranog u blitvu

[zhabica]

Određen broj ljudi ima intoleranciju laktoze, jednostavno im organizam nije u stanju probaviti taj mliječni šećer jer nemaju enzima za to!
Zato ja šizim na medijsko bombardiranje kako djeca "mooooooooooraju" piti mlijeko i ne želim zamisliti kako je onim siročićima koje roditelji u neznanju tjeraju da to rade, a očito im škodi

ja sam ovo naucila na faksu i tek tada skuzila sta mi je.

zato: ne tjerajte djecu da piju mlijeko!

[anek]

Ponekad one u cijelom obroku ne pronađu ništa za sebe, ništa. I onda izjave da hoće neko x jelo (najčešće nešto posve jednostavno, što se u biti jede za doručak) i ako im ne dam, za pola sata, najviše sat su gladne i nervozne. Nema šanse da izdrže do idućeg obroka, a ako im ponovno ponudim ono što je ostalo od ručka, odlučno odbiju.

Moju taktiku znaš, već smo o tome jednom pričale
Nema šanse da bi ima ja dala to x jelo umjesto ručka koji je na stolu.
Pa što ako su gladne i nervozne za pola sata; kako misliš da nema šanse da izdrže do slijedećeg obroka?
Naravno da će odbiti opet ručak, ali lijepo im objasni da je za ručak upravo to što si pripremila, a ne jelo x i da mogu jesti i kasnije, ali tvoj ručak.
Vid ponekad kad ugleda ručak kaže da on neće jesti, ili da on to ne bi i sl. i onda mu ja kažem da ne mora, da ne jede zbog mene nego zbog sebe i da jede onda kada bude gladan, ali da je za ručak to što je na tanjuru. I dogodi se da on fakat ne takne i ne jede ništa recimo 2-3 sata /unutar kojeg ga ne nudim ničim drugim, jer znam da neće "umrijeti od gladi"/, i onda dođe sam do stola, sjedne i slisti sve.
Poštujem da ima stvari koje on STVARNO ne voli jesti, i na to ga nikada ne silim, ali mu nikada nisam kuhala posebne obroke, uvijek je jeo isto što i mi.

[Becky]

No dobro, mi imamo tek godinu dana pa možda i nismo baš "konkurenti" za ovu raspravu, ali ja sam si već učvrstila neke stavove u glavi kaj se tiče odgoja u prehrani. Povod je zapravo MM, koji je kod izbora hrane apsolutna katastrofa. Samo pečeno meso, pečeni krumpiri, lazanje, pizza, burek, tu i tamo kakva tjestenina, čokolada- i to je u biti to. Nikakvo povrće, varivo, gulaš, kruh koji nije bijeli, voće... ma strašno. Krivac? Njegova baka koja mu je kao djetetu kuhala ono kaj bi on izvoljevao, i izbjegavala bilo kakav konflikt oko hrane (ono- pusti dijete da jede kaj hoće). Rezultat je danas prestrašan. Mene pak su učili da jedem sve. Nekad milom, nekad silom, a nekad- mineralnom . I danas imam stvari koje baš ne volim previše, ali ću ih pojesti.
Pa sam ja odlučila malu gospođicu učiti da jede sve. Uopće nemam iluzije da ona neće neku hranu odbaciti, niti da će jesti sve. Ali- trudim se, pa će vrijeme pokazati. Isto tako, nemam namjeru tjerati je da jede nešto što joj se možda neće nikako sviđati. Ali nemam namjeru niti kuhati 53 ručka svaki dan a da bi ona odabrala koji bi ona sad zapravo jela. Napr. nedavno je par dana za redom uporno odbijala ručak (povrće i meso, a sve je to već prije jela i bilo joj je fino). Ja sam lijepo ručak sklonila, ona je plakala- kao jadna ona, gladna je, a ja joj ne dam jesti... Sveki me gledala u čudu, kao- zašto joj ne skuhaš nekaj drugo, jadno dijete gladno... Prošlo je pola sata, i gladna mlada dama je sama došla do mene, sjela, pojela ručak u jednom dahu, i otišla zadovoljno dalje.

[maria71]

Ne znam što je gore, ovakvi odbijači hrane ili ova šmizla koju ja gajim....

Danas, jer nismo stigli mi kupili 2 smrznute pizze i kao dat ćemo mu svaki dio, a on.... ja to neću jesti, to je smeće , ja jedem samo KUHAAANOOOOO...

a što -ćeš Marko za jelo ?

( ni na kraj pameti mi nije bilo neko raskuhavanje - ubila sam se od slaganja udžbenika po n ti put a i mm je imao naporno prijepodne pa ni on nije stigao kuhati )

ako imaš vremena varivo od tikvica ,a ako ne skuhaj mi 2 krompira ,2 mrkve, salatu od paradajza i jedno jaje

tako i bi ,a sutra je to famozno varivo od tikvica

[Becky]

Ne znam što je gore, ovakvi odbijači hrane ili ova šmizla koju ja gajim....

Danas, jer nismo stigli mi kupili 2 smrznute pizze i kao dat ćemo mu svaki dio, a on.... ja to neću jesti, to je smeće , ja jedem samo KUHAAANOOOOO...

a što -ćeš Marko za jelo ?

( ni na kraj pameti mi nije bilo neko raskuhavanje - ubila sam se od slaganja udžbenika po n ti put a i mm je imao naporno prijepodne pa ni on nije stigao kuhati )

ako imaš vremena varivo od tikvica ,a ako ne skuhaj mi 2 krompira ,2 mrkve, salatu od paradajza i jedno jaje

tako i bi ,a sutra je to famozno varivo od tikvica

Čovjek drži liniju, a ti bi njemu pizzu

[maria71]

mali pizdek se nakačio na emisiju od Ane Ugarković.
i onda mi soli pamet.

ukinut ću mu tv. zauvijek.

[Becky]

mali (gruba rijec) se nakačio na emisiju od Ane Ugarković.
i onda mi soli pamet.

ukinut ću mu tv. zauvijek.

Zakaj? Ma iskoristi situaciju ženo! Samo nek mali to gleda, kad još nauči par trikova- pusti ga u kuhinju, a ti bježi van!-

[sorciere]

mali (gruba rijec) se nakačio na emisiju od Ane Ugarković.
i onda mi soli pamet.

ukinut ću mu tv. zauvijek.

Zakaj? Ma iskoristi situaciju ženo! Samo nek mali to gleda, kad još nauči par trikova- pusti ga u kuhinju, a ti bježi van!-

bravo becky!!!

i meni je super kad kikica kuha

[maria71]

znači, ja bih objema pustila diskretno neku kulinarsku emisiju.....

[MalaSirena]

Ponekad one u cijelom obroku ne pronađu ništa za sebe, ništa. I onda izjave da hoće neko x jelo (najčešće nešto posve jednostavno, što se u biti jede za doručak) i ako im ne dam, za pola sata, najviše sat su gladne i nervozne. Nema šanse da izdrže do idućeg obroka, a ako im ponovno ponudim ono što je ostalo od ručka, odlučno odbiju.

Moju taktiku znaš, već smo o tome jednom pričale
Nema šanse da bi ima ja dala to x jelo umjesto ručka koji je na stolu.
Pa što ako su gladne i nervozne za pola sata; kako misliš da nema šanse da izdrže do slijedećeg obroka?
Naravno da će odbiti opet ručak, ali lijepo im objasni da je za ručak upravo to što si pripremila, a ne jelo x i da mogu jesti i kasnije, ali tvoj ručak.
Vid ponekad kad ugleda ručak kaže da on neće jesti, ili da on to ne bi i sl. i onda mu ja kažem da ne mora, da ne jede zbog mene nego zbog sebe i da jede onda kada bude gladan, ali da je za ručak to što je na tanjuru. I dogodi se da on fakat ne takne i ne jede ništa recimo 2-3 sata /unutar kojeg ga ne nudim ničim drugim, jer znam da neće "umrijeti od gladi"/, i onda dođe sam do stola, sjedne i slisti sve.
Poštujem da ima stvari koje on STVARNO ne voli jesti, i na to ga nikada ne silim, ali mu nikada nisam kuhala posebne obroke, uvijek je jeo isto što i mi.

Točno ovak sam i ja radila pa stoga potpis.

[Becky]

znači, ja bih objema pustila diskretno neku kulinarsku emisiju.....

Naravno!!! A možeš i neku u kojoj se pere suđe, pegla i riba kupaonica

[limunada]

I moja Eva je nejelica. Izbor namirnica nam je iz dana u dan postajao sve manji. I kao i druge mame, ljuti me najviše kad ne želi nešto niti probati. Ili nešto što je jela prije tjedan dana odjednom više ne jede.
Ali trudim se da me to ne izbaci iz takta, pokušavam naš jelovnik koliko toliko prilagoditi njezinom, tako da bar jedan dio ručka pojede i ne silim ju na jelo.
Živim u nadi da će početi jesti, a tješi me što bar voće jede, pa nije potpuni bad. :/

[Dijana]

sanja, koliko fiona ima kila? nekako mi je ostalo da je bucka. To naravno nema veze s tim što ti smatraš da ne jede dovoljno ili dovoljno raznovrsno, ali tek da usporedim s mojom mršavicom.

[Ailish]

Sanja, jedino što mi pada na pamet je da probaš povrće pripremiti na manje zdrav način, recimo pohane tikvice i patlidžane jede i moja #1 koja je pred godinu-dvije isto izbacila hrpu namirnica (čitaj povrća) koje je prije jela. #2 tamani sve, nakon pune zdjele miješane salate još popije i ocat koji je ostao na dnu :shock: i nadam se da će tako i dalje.

Inače je moj stav da su djeca kompetentna što se tiče količine hrane dok se ne dokaže suprotno, tj. nema šanse da ih hranim na silu ili trikovima dok ne postoji zdravstveni problem. Izbor hrane koju nudim je moja odgovornost i da počnu izvoljevati posebni meni postupila bih kao anek.

[summer]

Meni je tata u nastupu ocaja i frustracije umocio glavu u tanjur hladne blitve. Beat that.

Da ne dobijete krivu sliku, mrzila sam povrce, blitvu bih ponekad i pojela, pa su me tjerali da sjedim za tanjurom kad bih bas zabrazdila da necu ni to. Mama bi se na kraju smilovala pa me pustila. I s drugim jelima sam bila izbirljiva, u skolu sam krenula s 19 kg i bila najmanja u razredu. Sestra je bila mrvicu bolja, ali obe smo bile 'teske' - meso iskljucivo bez zilica, gadi nam se kozica, kosti, iznutrice... Neke stvari, kao mlijecne proizvode sam obozavala.

Pa sam do blizu tridesete od zelenog povrca jela grasak i mrvicu blitve. Ostalo, kelj, kupus, tikvice, brokule, mahune... nula bodova. Onda me MM preodgojio - on voli zelenje, a ja sam shvatila koliko je hrana koju jedem (meso i krumpir, malo salate, tjestenine, junk food) ucinila 'cuda' za moju figuru i koliko je njegovo zdravije. Sad jedem skoro sve (s kupusom se nikad nisam bas sprijateljila).

Malisa, ovo cete obozavati, jede sve i s velikim gustom. Otkrili smo da ne voli catu (dinju, mlun), i to je zasad to. Ponekad, jednom u mjesec dana, ne zeli pojesti obrok vise od par zlica, ne silim ga.

Da imam Sanjin problem, mislim da bih se nastavila truditi u 'priblizavanju' namirnica curama, pokusala utvrditi koje zaista ne vole a koje jednostvano ne zele probati iz tkoznakojih razloga, i smanjila bih im alternative i zmajene za obrok. Mozda, Fionica je vec dovoljno velika, ponudila tri obroka (neka i ona sudjeluje u kreiranju liste) na izbor, pa neka odluce sto ce se kuhati, ali onda moraju pojesti bar nesto od skuhanog.

[summer]

zmajene = zamjene
tri obroka = tri jela

[Sanja]

više nije kompetentan po pitanju hrane (...) i odonda kažem,o hrani i spavanju odlučujemo MM i ja

Ronin, ja se u potpunosti slažem s tobom, za hranu i spavanje odgovorni su roditelji, u teoriji. U praksi mogu ja odlučiti kaj god hoću, no ako njih dvije ne surađuju, što mi preostaje? Silom gurati hranu u usta? To ipak ne bih. Bojim se da bi gubitak bio veći od dobitka.


melange, ti si me fakat dobro nasmijala. Mogu si zamisliti vašu mamu i njezinu facu. Ja sam vjerojatno imala sličnu kad mi je dijete jednom prigodom reklo "Mama, danas smo u vrtiću dobili kivi i bio mi je jako fini. Zašto ga ti nama nikad ne kupiš?" A kod kuće, naravno, dvije zdjele pune voća, među kojem i najmanje pola kile kivija.


Nataša,Sarajevo puno ti hvala na idejama. Kod mojih na žalost ne pomaže varijanta "jedimo u društvu", jer da funkcionira, imala bih svaki dan nekoliko djece na igranju. Ni kamuflaža ne pomaže (nema što nisam probala ), jer imaju nevjerojatne detektore za namirnice koje ne vole i čim otkriju da sam ih umiješala u nešto što vole, ispljunu sve skupa. Jedino što dobijem jest da neće uopće više jesti i prestanu mi vjerovati kad im idući put ponudim hranu.


clumsy mom, držim fige da vam priča s morem i hranom bude dugoročno rješenje. Javljaj nam napredak.


Dijana, kloklo, Sorcie, zhabica, što se tiče mlijeka, ni ja ga ne podnosim. Na sreću, moj tata je vrlo rano skužio da patim od intolerancije na laktozu, pa me kod kuće nikad nisu tjerali da ga pijem, no zato tete u vrtiću nisu odustajale, iako su im moji roditelji uporno ponavljali "nemojte joj davati mlijeko - nemojte ju tjerati da pije mlijeko - ona ne smije piti mlijeko" i tako iz dana u dan.

Mi curama uopće ne dajemo mlijeko, nego samo mliječne proizvode, koje (kuc-kuc) barem zasad vole. Gris im kuhamo na rižinom mlijeku iz kućne radinosti.

Spremam se da intenzivno krenem raditi na otkrivanju novih ukusa i recepata i da ih pritom serviram onakve kakve jesu a ne kamuflirane u pire i žgance. Mislim, ako jedeš kelj ješćeš ga onako da znaš da ga jedeš a ne miksanog i maskiranog u blitvu

Živio govornik! Posve se slažem s tobom, to je i moj stav, tim više što ja nisam neka "tradicionalna" kuharica, nego zaista volim eksperimentirati i isprobavati nove stvari, a i mm to voli. Samo čekam da curke malo narastu. Ni ne znaju što ih čeka.


Anek i MalaSirena, je l' vam ta taktika zaista funkcionira? Ne žicaju vas između obroka nešto drugo? Ono, u stilu, "ne volim kelj, ajde mi namaži sirni namaz na kruh?" Ako ne pojedu ručak i izdrže gladni sve do večere, dajete li im za večeru ostatke od ručka ili cijela obitelj jede nešto sasvim drugo za večeru? Ako imate volje, bila bih vam zahvalna za još koji detalj.


maria71, dobro ti kažu, iskoristi Markovo znanje i za koju godinu mu prepusti kuhanje. Inače, Fiona obožava gledati kulinarske emisije, draže su joj čak i od crtića. Kaže ona "moram ih gledati da se naučim kuhati". Uopće ne znam odakle joj ta ideja, no ne bunim se.


Dijana, Fiona je bucka od rođenja. Ima dvadesetak kila, izvagat ću je poslijepodne, pa ću ti napisati. Baš zbog toga se bojim da ne nakupi suvišne kile zbog krive prehrane. Ona jede količinski sasvim dovoljno, no po mom mišljenju jede krive vrste hrane, dakle, nije problem u količini.


Ailish, probala sam i s pohanjem. No, kaj da ti velim - dok je jela povrće, jela ga je u svakom obliku, a sad kad ga neće, neće ga ni u jednom.


summer, fakat si dovela tatu do zadnjeg stadija očaja. Inače, zajednički odabir i pripremu obroka smo već pokušali. Ona je strašno kooperativna, obožava kuhati sa mnom, no kasnije hladnokrvno odbije uopće i probati ono što smo skuhale. Što se tiče odabira, probala sam i to (pružila sam joj ograničeni izbor), no mislim da je još premala: sad bi jedno, za minutu bi drugo, pa bi treće i zapravo mi se čini nezadovoljnija nego kad mi biramo.


Pada mi na pamet da vam napišem kako su i što jele zadnjih dana, pa vi vidite.

Nedjelja: za doručak je Flora pojela skoro cijelo kuhano jaje s pola šnite integralnog kruha i acidofil od 180 g. Fiona je pojela dvije-tri žlice kuhanog jaja, bez imalo kruha, i popila oko 2 dcl tekućeg jogurta. Za užinu su dobile jabuke, pojele tak-tak. Fiona je otišla s mojima u grad i pojela par forneta od sira. Kad su se vratili doma, za ručak (kod mojih) su bile špagete u nekom mesnom umaku i salata. Ona je od svega ponuđenog pojela samo hrpicu praznih špageta; umak i salata nula bodova. Za večeru je pojela zdjelicu grisa na rižinom mlijeku. Flora je pak za ručak (kod nas) imala juhu od bundeve koju nije htjela ni probati. Nakon nje smo imali špagete u umaku od artičoke i ricotte i salatu od paradajza, od čega je pojela samo par komada praznih špageta (jeste skužili: jele su istovremeno istu stvar, ali na dvije različite adrese ). Naravno, uskoro je ogladnila, pa je pojela skoro dvije banane. Za večeru je pojela šnitu integralnog kruha s dukatelom i opet acidofil.

Ponedjeljak: za doručak su obje pojele kuhano jaje (opet ) s integralnim kruhom i jogurtom. Fionin ručak u vrtiću: malo juhice, prazne špagete (opet ), bez bolonjeza i salate. Florin ručak, pojeden na vrhu tobogana ( ): tanjur poriluka s udrobljenom šnitom kruha. Ne znam što je Fiona imala u vrtiću za užinu; Flora je pojela mrvicu grožđa. Poslijepodne je Fiona kod kuće pojela malo grožđa (poriluk je s indignacijom odbila), a Flora ništa. Večera: Fiona je pojela šnitu kruha s dukatelom i acidofil, a Flora samo acidofil. Nakon večere su dobile svaka jedan medenjak.

Danas su doručkovale žgance s jogurtom.

I sad vi vidite što one jedu: čisti ugljikohidrati s malo mliječnih proizvoda i mrvicom voća. (Please, nemojte mi reći da jedu dovoljno - ja ne mislim da one jedu malo, nego da jedu krive stvari.).

[Ailish]

Hm, mliječnih proizvoda je čini mi se dovoljno, ne malo. Jaja + mliječni proizvodi = dosta proteina pretpostavljam.
Jedino što mi se čini da je moglo bez fornetta i bez banana umjesto ručka, pa bi možda pojele neko povrće ili voće.
Ali znam dosta odraslih koji se ne hrane ništa raznovrsnije i (za sada) im nije ništa

[Rene2]

Ste gledale "Istina o hrani" kad je bilo o dječjoj prehrani.

Super mi je bilo kad su doveli popularne glumce u školu na užinu. Glumci su zagrabili pune tanjure povrća (brokule, mrkve, graška) i mesa. Za njiam su išli nejedači povrća i također grabili sve što i njihovi idoli. I od tada jedu svo to povrće.

Za krepat.

Od tada ja mojoj govorim, znaš Hana Montana obožava grašak, a Barbie je luda za mrkvicom... i uglavnom upali. 8)

[Rene2]

Zaboravih dodati: kod nas se ne radi toliko da ne jede, nego jede samo ono što voli, a to su pretežno slatke i ugljikohidratne stvari uz ćevepčiće, pohano meso i sl.

Vrlo malo ili nikako povrće.

Tako da muku mučimo kako je nagovoriti na raznovrsniju prehranu i služim se svim trikovima. Neki čak i upale.

Do sad smo došli na to da jede špinat, mrkvu, kelj, mahune.

Krumpir je uvijek voljela.

Sad još nekako da uvalim grašak, brokulu, leću, slanutak...ja bih bila presretna.

[Ailish]

usput, moja mala teorija zašto #2 voli svakakve okuse uključujući ljuto i kiselo: u trudnoći i za vrijeme dojenja sam tamanila strašne količine luka, češnjaka i općenito začinjene hrane, a otkad je počela dohranu krade iz mog tanjura (da, znam, karijes i ostale zaraze, ali joj je tak slatko )

[cvijeta73]

ja nemam takvih problema kao vi što se tiče (ne)jela, ali - mara jede kad je gladna sve, a juraj je do negdje dvije godine jeo isto sve, a onda je postao izbirljivko. i to ne samo što se tiče vrsta hrane nego i načina pripreme - što znači, blitvu će pojesti samo na način kad je skuhana onako kako mu paše - nema šanse da ju npr. u restoranu pojede, a doma može pojesti pun tanjur blitve.
uglavnom, pazim da, kad je on na ručku, skuham ono što voli i na način koji voli. naravno, u vrtiću jede sve - dakle, nije od onih kojima se diže želudac na neke vrste hrane - nego, samo, da prostite, zahebava doma. ali - opet, ne mogu se žaliti jer jede svu salatu, od kuhanog povrća - blitvu, špinat, kelj, grašak, fažol, meso, ribu, juhu. tjesteninu - jedino u varijanti s mesom ili tunom. kakve artičoke i rikota - to ne bi niti pipnuo. ono što me čudi (i istovremeno raduje) je da nikad nije volio npr. pomfrit - ali zato slisti kuhani krumpir s maslinovim uljem, pire ili krumpir salatu. pohano meso isto tako ne voli. tikvice i balancane - nula bodova (ali mislim da većina djece ne vole tikvice).
kodnas, dakle prolaze jednostavni, čisti okusi - bez začina (osim sol, češnjak, peršin), svakiokus za sebe - ništa pomiješano i zbrljano.
onako kako to u većini slučaja voli i glavna kuharica naše familije

[Ana i mamino zlato]

Teško mi je sa mojom malom koja jede, ali uz zabavu. Nema kod nje da je ručak samo ručak. UVIJEK mora barem neke kockice preslagivati. A kad ni tako više neće onda mi s liijevom ručicom odmiče žlicu i viče: Neeemoooj. AAAA
Da samo malo naraste primijenila bih sljedeću metodu:
1. skuham ručak, ja isprobam i ako je ukusno slijedi
2. ponudim
3. ako neće slijedi odmicanje od stola (pa valjda zna kad je gladna)
4. slijedi njena glad, ali ako ona je kompetentna odlučiti kada je gladna, a kada sita, bome sam i ja kompetentna reći kada ću i što kuhati.
5. ima frižider sa zdravim (po mom izboru) namirnicama
6. kuham večeru
Gdje bi dospjele mame sa puno djece da svakom rade ručak po izboru. I to dva puta.
za sada kod mene ovo ne funkcionira. Dođe do mene i plače: Cicaaaaa

[cvijeta73]

još nešto - juraj bi često vrlo rado zamijenio ručak nečim drugim, kao nije gladan - pa mi napravi sendvič. e - to ne dolazi u obzir. pazim da mu skuham ono što voli, iako - ponavljam, u vrtiću jede sve - dakle, ne inzistiram na tome. al kad krene da neće jesti ono što voli jer mu trenutno ne paše - nema šanse da mu napravim neki drugi meni. jesti će to isto kad ogladni. što, kako je netko drugi već napisao, bude za cca sat - dva.
a kad je bio manji, morala sam dobro paziti da ništa ne stavi u usta od doručka do ručka - već čaša soka bi mu pokvarila apetiti i ništa od jela. samo voda. dakle, probaj recept s izgladnjivanjem (ako već nisi - nisam čitala od početka) i onda ručak s nekakvim jednostavnim, a zdravim jelom. jer ako su u parku pojele fornete i banane - dovoljno da nisu gladne i da neće jesti. a kad bi se to desilo, a naravno da je znao mrknuti koju čokoladicu ili sl - nema druge, nego ručak premjestiti dva-tri sata kasnije.

[Maruška]

Meni je tata u nastupu ocaja i frustracije umocio glavu u tanjur hladne blitve. Beat that.

Mene je mama polegla na stol, naslonila se preko mene, jednom rukom mi držala otvorena usta a drugom ubacila u njih... nešto. 8)

Ponekad sam jako blizu da Lovri učinim isto.

[babyboys]

sad kad sam sve ovo pročitala pitam se zašto nije bilo ove teme i juula prije 5 godina kad sam ja sjedila s t. za stolom po dva sata nakon kojih smo oboje plakali, a pojeo nije ništa.

čitav život je veći od svojih vršnjaka, ali to je stvar genetike. do prije godine dana- ne voli ništa i ne jede ništa. u vrtiću su tete muku kučile snjim, a ja doma dobivala živčane slomovei - na kraju odustala.

A onda, prije godinu dana- košarka i trenerove propovjedi o jelu rezultirale su tim da moje dijete koje neće vidjet meso pojede 3 šnicle i prilog za ručak. i još viče kak je fino. zadnji ispad je bio- "daš mama malo tog paradajza?"
a nije ga prije htio ni vidjet.

Sad s J. imam iti problem. dobro, ne baš isti. to je dijete tvrdoglavo i uporno do bola. početke dohrane sam preplakala, sad izvlačim iz šešira čarobne trikove, po par puta dnevno. a nekad mi se ne da, pa se uvjeravam da je on kompetentan. i onda on tako kompetentan ode do frižidera i izvadi - jaje s superponosnim ceerom na licu.

Moram još dodat da sam ja čitav život anemična, cijelo djetinjstvo sam provela pothranjena i odnijela starcima bar 5 godina života dok su me pokušavali nahranit. s godinu dana me stara držala, a stari trpao u usta. i onda bi mu ja to lijepo kompetentno pljunula u facu. dobro da ima ogroman prag tolerancije, inače ne znam kako bi to završilo...

[clumsy mom]

Današnji pokušaj 'iz tacnice' je propao. Naišao nam tata-spasilac u sudbonosnom trenutku

Došao je, rekao ''A danas ne probate paradajz?'' na šta je dobio ''Probao sam juče'' i odbio bilo kakav pokušaj da ga opet proba. A o probanju današnjeg ručka nije bilo ni pomena od tajinog ulaska

Jbt razvešću se od njega i tražiti zabranu prilaženja deci

[MalaSirena]

Anek i MalaSirena, je l' vam ta taktika zaista funkcionira? Ne žicaju vas između obroka nešto drugo? Ono, u stilu, "ne volim kelj, ajde mi namaži sirni namaz na kruh?" Ako ne pojedu ručak i izdrže gladni sve do večere, dajete li im za večeru ostatke od ručka ili cijela obitelj jede nešto sasvim drugo za večeru? Ako imate volje, bila bih vam zahvalna za još koji detalj.

Funkcionira, ali on je ušao u neku vrlo jedljivu fazu kad jede da mi je nevjerojatno (sad se osjećam kao ona hvalisava prijateljica od clumsy mom ) i što se tiče količine i što se tiče raznovrsnosti (neki dan je čak probao maslinu - liznuo je - i vrhnje uz pizzu; donedavno nije bilo šanse da bi probao nešto novo, a bome niti nešto što je sezonsko pa je jeo prošle godine, npr. dinju i lubenicu).

Bilo je kod nas slučajeva da nije htio ručak, ja očajavala, on je tada bio u prilično mršavoj fazi pa sam još i više očajavala, ali nisam mu kuhala nešto drugo - rekla sam mu da ima to što ima ili može jesti voće (to mi nije bed da ponekad pojede umjesto ručka...što se mene tiče, može ga jesti po cijele dane, samo što on ipak radije odabere ručak ).

Desilo se nekoliko puta da doslovno AMA BAŠ NIŠTA nije pojeo od doručka do večere (doručak i večera su u 90 % slučajeva gris s čokoladom ili zobene pah. s čokoladom). Nisam nudila ništa drugo, a za večeru bi dobio ono što je bilo za ručak, makar da proba.

Razgovarali smo o tome da se neki put mora jesti hrana koja mu možda i nije fina, ali je zdrava. Ja sam mu odredila da npr. pojede onoliko žlica koliko ima godina i to će mu biti dovoljno hranjivo za taj dan i stvarno je jedno vrijeme palilo.

Umake više skoro niti ne poslužujem odvojeno jer bi i on golo tijesto ili golu rižu...eventualno mu ostavim da poslije par žlica ove s umakom dobije prazno tijesto/rižu za desert (odn. tijesto obično s orasima i čokoladom).

Ne inzistiram da pojede enormne količine, meni je dovoljno da pojede par žlica, ma čak i jednu, čisto da se nauči na okus, da proba.

Također, više se ne nerviram (kao što sam znala) ako prođe dan-dva da ne pojede niti jednu voćku ili ako jedan dan ne pojede povrće jer to obično obilato nadoknadi treći dan.

Ne tjeram ga da jede ono što ne voli (npr. nikad nije niti probao svježi krastavac i ne želi, neće luk, rajčicu, papriku, rikulu, krumpir i grah salatu mada voli i krumpir i grah), mada ga ponekad pokušam nagovoriti da proba - rijetko uspijem, ali i to je uspjeh.


Sretno s curkama i s tvojim živcima , moj nije nikad bio tako tvrd orah, ali nikad se ne zna kaj ih može spopasti .

[Nataša,Sarajevo]

A da suziš izbor??? G. nije imao kad da postane probirljiv je je uvijek bilo nuđeno samo jedno jelo, bez obzira koji je obrok u pitanju...

[Kanga]

Draga Sanja , ne znam sto da ti kazem, osim da meni Fiona fizicki izgleda vrlo zdravo dijete, pa bi te jedino ohrabrila u tome da razvijas povjerenje u njezinu kompetentnost sto se tice hrane. Ja razmisljam i djelujem na tragu onogo sto su pisale Flower, Anek, MalaSirena i Cvijeta73. Ako ti cure ne pojedu za obrok ono sto se nudilo i kasnije pokazuju simptome gladi, je li za meduobrok opet nudis ono sto je bilo za obrok, odnosno nesto sto je tebi prihvatljivo i kvalitetno (ja bih tako)?

Evo jos nekih mojih razmisljanja i iskustava.

S dovodenjem placa i prehrane u uzrocno-posljedicnu vezu ne mogu se sloziti manje nego sto se slazem, pod bilo kojim uvjetima. Mislim da za medicinski opasana stanja treba pronaci i rjesavati pravi razlog – npr. deficit zeljeza, netolerancija ili alergija na neku namirnicu, neki prikrivin metabolicki poremecaj ili sl.

U svojim pionirskim majcinskim danima znala sam se (uspjesno) sluziti igrom ili skretanjem pozornosti s hrane na nesto drugo (npr. listanje slikovnice, dok ja trpam hranu u usta ) s ciljem da mi dijete (srecom, samo je Jerko time bio pocascen) pojede ono sto sam zamislila. U meduvremenu sam za 180 stupnjeva promijenila stav o tom pristupu (nema sanse da takvo nesto vise radim).

Djeca mi imaju autonomiju birati hoce li i sto jesti, a ja imam autonomiju u izboru onoga sto se nudi. Pravilo je da se ne komentira puno (pogotovo ne u negativnom smislu) ono sto netko ne zeli jesti - to ne jede i gotovo. Svim namirnicama koje imamo dajemo jednaku vrijednost – nema primisli o tome da je nesto sto se jede za desert (u nasem slucaju to je povremeno sladoled ili domaci kolac) atraktivnije od onoga sto se jede za glavno jelo (shodno tome, ne pada mi na pamet davati desert kao nagradu ili ultimatum za dobro pojeden glavni obrok). Naravno da nam izvana dolaze i drugaciji utjecaji, ali to je kao i s govorom – ponekad nam npr. iz vrtica zalutaju neki izraz koje ne koristimo u nasem domu, ali stvari se prije ili kasnije vrate na svoje mjesto

Poznata mi je frustracija kad si das truda pripremiti nesto posebno kvalitetno i zdravo, a to ne naide na zeljeni prijem. S vremenom sam shvatila da svrha pripremanja zdravih obroka nije samo da ih dijete pojede. Svrha je da dijete usvaja opcenita iskustva o tome sto se jede, i da to povezuje s pozitivnim iskustvima (zato njegujem dobru atmosferu za stolom, ponekad komentiram kako mi je to i to «dobro sjelo», kako se osjecam osnazeno ili sl...). Imam vjeru da sve to ima svoju svrhu.

Cesto puta mi djeca u toku jednog dana jedu jednolicno, ali kad se zbroji sve ono sto pojedu tijekom tjedna, ispada vrlo balansiran jelovnik. Valjda to kod njih tako radi.

[Sanja]

Hvala vam svima na odgovorima i sugestijama, sa zanimanjem vas čitam i polako si slažem neke stvari u glavi.


Ailish, i ja sam imala sličnu teoriju o vezi prehrane u trudnoći i prehrambenih navika djeteta; teorija je pala u vodu na drugom djetetu, jer sam se za vrijeme trudnoće i isključivog dojenja hranila jednako zdravo i raznovrsno kao s prvom bebom, a rezultat je bio sasvim drugačiji (prva je odlično prihvatila dohranu, a druga nikako).


Rene2, nisam gledala u emisiju, ali o njoj je na ovom topicu već bilo riječi. Zvuči zanimljivo. (To s glumcima je u biti isto što su u našem djetinjstvu napravili s Popajem: kažu da su zbog njega generacije i generacije djece zavoljele špinat.)


cvijeta73, mislim da ti imaš nešto čišću situaciju nego ja: ako dijete nešto jede u vrtiću, a kod kuće neće, to je sasvim druga stvar (ili mu se, osim vrtićkog društva, možda sviđa način na koji je određena namirnica pripremljena). Kod nas nije tako; ona, nakon što izbaci određenu namirnicu, nigdje neće jesti.


Ana i mamino zlato, i kod nas je cica u igri. (Iako, moram priznati, sve rjeđe, ali i moja curka je starija od tvoje.)


babyboys, ja se nadam da će i moje curke, kao tvoj dečkić, s vremenom početi jesti više. Ovo sa sportom i trenerom je super ispalo.


clumsy, nemoj se živcirati , danas je novi dan. Javi nam kako je prošao ručak.


MalaSirena, puno ti hvala na detaljnom odgovoru. Nekako mi se tvoj (Anekin, Kangin...) pristup čini optimalnim; zapravo, u mojoj glavi je sve tako nekako posloženo, samo da se još natjeram neke stvari provesti u praksi.


Nataša,Sarajevo, pa da, krajnji cilj mi je sužavanje izbora, tj. izbacivanje alternativnog jelovnika. Kod nas nije došlo do izbirljivosti zbog kuhanja drugog djela, nego obrnutim redoslijedom: zbog izbirljivosti smo im počeli raditi dodatni obrok.


Kanga, hvala ti na iscrpnom mišljenju. Da, Fiona nije ni mršava ni neuhranjena, a ni ne može biti, kad jede te silne ugljikohidrate. Inače, dijelim tvoje mišljenje što se tiče "uvaljivanja" hrane. To je jučer (?) napisala i Clumsy mom - mislim da nam je svima cilj da djeca jedu što zdravije i raznovrsnije, ali i da znaju što jedu. Mi smo napravili tu grešku u kojoj smo desert postavili na razinu nagrade iako smo već tada bili svjesni da je to krivo. E sad, možemo li nekako natrag? Vidjet ćemo.


Puno vam svima hvala. I još nešto: nisam ni slutila koliko je nejedača, mislila sam da sva djeca fino papaju, samo moje brljaju po tanjuru.