tu emisijuSanja prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
tu emisiju
Apsolutno razumijem o čemu govoriš, ali kod mene nije postojala mogućnost izbora zbog nemanja - bilo je samo to što je bilo i ništa drugo.
Sad je srećom drugačije, ali ispade ovo još jedna korist od hroničnog kokuzluka - 1. dotjeraš se u liniju i 2. naučiš dijete da jede ono što ima u tanjuru
Zaboravila sam napisati da je nama pomaglo plivanje bilo u bazenu bilo u moru.Nakon plivanja hoće jesti.Trudimo se biti redoviti a nadamo se da će iduće godine i početi trenirati taj sport u klubu za sad ga mi "treniramo". :
Pomagalo bi nam i promjena zraka npr. odlasci u planine ili na snjeg.Kod nas je to odbijanje stvarno bilo drastično tako da je dijete skoro dvije godine imalo 10 kg. a o bolestima bolje da ne pišem
U svakom slučaju trebalo je puno strpljenja da bi postigli da danas ima sve obroke i da jede skoro sve.Slažem se da nikako ne treba forsirati npr. mlijeko ili veko voće jer možda dijetetu to škodi ali trebalo bi i obratiti pažnju da dijete nije bolesno pa da zato neće jesti.Često i neke bolesti npr. infektivna mononukleoza ,angina ,ili povećani krajnici prate to odbijanje hrane.Infektiva mononukleoza zna proći i kao obična viroza a ostaviti dugoročno slabi apetit ,mislim da je to bio naš slučaj.
Nataša,
pepa23, i ja sam skužila da bolje jedu kad ih se fizički izmori. Mogu si misliti kako si se osjećala kad se dijete dvije godine nije micalo s određene kilaže, a ako se tome još pridodaju bolesti, situacija je zaista gadna. Drago mi je da vam je sad bolje. Vidiš, nisam imala pojma da je nedostatak apetita povezan s krajnicima (!!!) ili čak infektivnom mononukleozom. Hvala ti na toj informaciji.
Dijana, izvagala sam Fionu, ima 19,4 kg (na prazan želudac
Ako vas zanima, danas sam krenula u akciju.
Za užinu je Flora dobila voćku, a Fiona ništa. (Joj, fakat sam okrutna.
Kad je došlo vrijeme ručka, nestrpljivo je sjela za stol i dok je čekala da faširanci budu gotovi, pojela je pola doručka
Krenulo me, ha?
Clumsy mom, kakve su tvoje novosti?
super je krenulo, javljaj kako napredujete!
oooooo, 19,4 kg :shock:izvagala sam Fionu, ima 19,4 kg (na prazan želudac
oćeš da te utješim: lorea ima (na pun želudac) 17kg.
i to zahvaljujući mojim starcima, odnosno starom koji kuha iskuljučivo ono šta Šefica poželi i mami koja svaki obrok mora čitat priču.
jedino di sama pita jeste je na moru. :D
i meni te riječi "ja bi nešto jest" zvuče ko najlipša pjesma.
ja sam okrenila ploču što se tiče njenog izvoljevanja oko obroka. hoćeš jest - super, jedi. nećeš jest - ok, diži se sa stola, drugo nećeš dobit dok ne dođe slijedeći oborok ili dok ne ogladniš pa pojedeš ono što ti je prvotno ponuđeno. od gladi umrit neće bez obzira što je tanašna ko leptirica.
ja ispalim na mm-a koji, kad vidi da L. ne želi jest ono što je skuhano za ručak, počne: ćeri hoćeš ovo, hoćeš ono. a kad dođe do pitanja "hoćeš li paštete" dođe mi ga udavit. milijun puta sam mu kazala: ne nudi dite tim smećem. ok ako je mi pojedemo, i to kad nas ona ne vidi, ali ne nudi je njoj. jer će je ona obavezno prihvatit.
Ma meni je ova kilaža san snova :D moji ima 3 godine i 14 kg ali mi smo i s tim presretni
Potpis, ali mi smo s 3 godine imali 13 kila. I svi nam govore kako je veliki :/ Ne znam, prema ostaloj djeci njegove dobi izgleda skroz normalno. Zafrkava s hranom, istina. Najradije pojede tjesteninu ili rižu ili krumpir, s ostalim sastojcima ručka ide teže.Ma meni je ova kilaža san snova :D moji ima 3 godine i 14 kg ali mi smo i s tim presretni
Jučer je pak vikao da je gladan (to doživim jednom godišnje) pa sam mu na brzinu ponudila nekakav puding iz frižidera jer dok ja nešto pripremim on više nije gladan, a on je rekao da hoće ciklu i krastavce i masline. I pojeo je dosta toga.
pitam ja sogoricu koliko njena mala ima kila (curica ima skoro tri godine), a ona veli: uuuu, preko 12
e, ako dorian dogura s 3 godine preko 12 bit ce dobro
ja sam se isto jedno vrijeme jako zivcirala oko nejgovog nejedenja, i konacno sam prestala, ako hoce nek jede, ako nece nek ne jede i u principu cekam da me sam trazi. al sad se zivciram oko izbirljivosti. prije je skoro sve jeo, a sad bira. na kraju ispada da on hoce jesti jedino banane, krumpir i kruh i putar. za svaki rucak sto god mu nudim mi napravi moleciv pogled i govori 'kupin'. e sad, nekad on prihvati i nesto drugo, ako slici na krumpir
Bravo Sanja!
Jako mi je drago da je krenulo :D
Ne znam kako nisam vidjela ovu temu. :/ Bit će g.o.
Kao što moje zepedeićke već znaju
Prvih 5 mjesece izbacio je u potpunosti SVE povrće. Meso je jedino pojeo pohano (do tad mu nisam pohala, ali je smazao pohani batak kod bake i kad je počeo sa tim....dalje znate). Uslijedilo je more. Na moru nije jeo NIŠTA osim jogurta (obični i voćni). 5 dnevno. Ako sam inzistirala na hrani, nije jeo ništa. Cijeli dan. Doslovno.
Prije mora smo otišli kod pedijatrice totalno izbezumljeni. Žena nam je rekla: "Dijete nije bolesno. Izgleda uhranjeno. Vi se ponašate isto kao i skoro svaki roditelj dvo-trogodišnjaka. Naime, nakon 2 godine dijete pokaže volju za drugim okusima. Njegov intenzivan rast prestaje i smanjuje se (čak drastično) količina hrane koju dijete unosi u sebe. I baš zbog te količine roditelji se zabrinu i počinju svaštariti kako bi nadoknadili upravo tu količinu. Tu počinju problemi. "
Točno je tako i kod nas krenulo. SAd kad gledam, nisam poštivala njegovu odluku da nije gladan da ako i je gladan želi probati nešto drugo (a ne samo moju "zdravu" hranu). Greška je bila i u tome da mi svi zajedno u stvari nismo zajedno jeli..izuzev vikenda. Dnevni tempo je bio drugačiji.
Anekićin savjet znam. Još od onda.
SAmo još malo fakta:
Sad ima 4,5 g. Kruh nije htio jesti do vrtića (skoro 2,5 g.). Rajčicu je prvi put probao prošlo ljeto. Tjesteninu i rižu ovo ljeto. Općenito bilo koju vrstu salate ovo ljeto.
Voće: jabuka (od prošlog ljeta), mandarinke (prošlo ljeto) i banane.
Ako mu je za ručak juha i još neko jelo. Juhu pojede odmah, a ostatak ručka za 2-3 sata. :/ Voće iza ručka?(tako da mi tvoj uspjeh, Sanja, sa količinom hrane i bananom iza ručka izgleda vauuuuuuuu).
U vrtiću je tek od prošle jeseni počeo jesti SVE. Cijela godina prije toga bilo je nekakav brljonž za doručak i juha sa kruhom za ručak.
Sada...pa mogu reći da je počeo jesti (uspoređujem situaciju sa ranijom) s time da od prošle godine je opet počeo jesti povrće i preferira ga u odnosu na meso što mi sa njegovim problemima u vezi opstipacije izuzetno odgovara.
Moji tipovi:
1. Pokušati pojesti zajedničke obroke (pa makar jela uduplo :/ )
2. Ne forsiram ga. Ali tražim da sjedne za stol kad idemo jesti. Ako se počne glupirati (a znam da je gladan), nakon par upozorenja i ignoriranja istih, maknem ga od stola i "zabranim" mu prilazak stolu. Odmah se vrati (folirajući plač), ispriča se i počne veselo jesti.
3. Ako imam neko novo jelo, i sumnjiva sam sa tim da li će i on htjeti to probati, serviram jelo na svoj tanjur, njegov ostavim prazan (kao idem po njegovu hranu) i pri tome kažem: "Ovo sam sebi pripremila. Obožavam ovo "nešto". Nemoj mi to pojesti! (ili "Pazi da mi tata ne smaže!)". Dok namjerno spremam po kuhinji (dajući mu par minuta), čujem kako počinje "krađa" moje hrane. Onda mu dam još par minuta da pojede do kraja.
4. Pazim da skoro uvijek jedemo za stolom. Ali ako je vidno umoran, iscrpljen i nervozan te obično u takvoj fazi inzistira na crtiću (više puta moje inzistiranje na klopi, uz njegovo potpuno odbijanje, plač i spavanja uz prazan želudac, te buđenje po noći jer ga boli buša od gladi...nije urodilo plodom), popustim mu uz dogovor da pojede klopu uz crtić. Tada mu napravim mali stol i serviram hranu i on pojede. Sve. I odmah iza toga gasi se crtić, peru zubi (posebna priča) i idemo spavati.
5. Prestala sam histerično histerizirati oko strane (tata nije). Sada samo povremeno histeriziram. Ne više histerično.
6. I još nešto: pazim da mu hrana bude lijepo servirana. On voli da mu je npr. povrće na lešo na posebnom tanjuru od mesa. Voli brljaviti po više posuda.
7. I znam još ponekad napraviti veliku grešku: "Lovro, što bi htio za doručak?"...čisti zaheb jer je odgovor: "Ništa."
Ali zato kad mu napravim doručak /večeru i sl. i želim mu dati mogućnost izbora: "Evo ljubavi. Imaš na tanjuru sira, abc sir i kruhić. Želiš li mlijeko ili jogurt uz to?" Odgovor je uvijek nešto od to dvoje.
Ima 17 kg i nije neuhranjen. Ali bila bih sretnija da je još jedna kilica gore. Ali čmrljim.
................................
5. Prestala sam histerično histerizirati oko HRANE (tata nije). Sada samo povremeno histeriziram. Ne više histerično.
...............
ispravak brljotine.
Sanja, S. ne jede ništa. a kad i pojede, to su mikro količine. doktorica mu je u knjižicu napisala da je "neuhranjen", stalno ga šalje vadit krv i davala bi mu željezo i svašta.
hoću reći, razumijem te.
Ja sam ovaj problem riješila tako što prvo jede(mo) glavno jelo a potom supu.
Ja sam ovaj problem riješila tako što prvo jede(mo) glavno jelo a potom supu.
Kod nas je često juha bila gotova puno prije ostale klope pa sam onda ja juhe počela raditi s hrpom povrća i bilo bi mi draže da pojede juhu nego ostatak.
Inače, meni se ova varijanta s juhom i ostatkom ručka kasnije ne čini lošom - ne pretrpava se hranom odjednom i kasnije fino pojede ručak, a ne neke bezvezarije jer ih niti ne može
R. ima 21 mj.
počela je jesti sa 18. mj. točnije tada je prvi put dozvolila da joj se nešto stavi u usta. dohranu smo počeli sa 7 mj. zbog mojih alergija. preciznije rečeno tada sam počela svakodnevno kuhati. i uredno sam nakuhavala do tih 18 mj. pojela je jednom, nakon toga 10 dana opet nije okusila ništa.
sada smo u ovom ritmu:
juhu pojede svaki n-ti put,
voće 0 bodova (lubenica je jedino voće koje je ikada progutala, 1. put ovo ljeto, još možda dva puta, i nikada više),
povrće imamo ovim redom: ako jede mrkvu, neće ništa drugo, ista stvar sa tikvicom i graškom. krumpir može, ali isključivo prženi. kuhani, pire ili pečeni ni pod razno. drugo povrće ne postoji.
meso neće, osim bolonjeza ponekad.
riba ni pod razno.
riža povremeno, i to od nedavno.
tjestenina isto tako.
palačinke hoće, ali samo sa nutelom, i to jedva dva griza.
mjesecima smo pokušavali prijeći čarobnih 11 kila, i onda smo odjednom došli na 11,5. i na moru izgubili cijelu kilu.
trudim se ne živcirati, ni oko njenog nejela ni oko savjeta koji stalno pljušte sa svih strana, što sve krivo radim. ne polazi mi za rukom nijedno.
I mi se pridružujemo ekipi!
Naš problem je 'birkanje' i to što je postepeno izbacio iz prehrane voće i većinu povrća.
Jednostavno više nemam ideja kako da ga navedem da počne jesti voće :/ (jer nije ono bitno samo zbog vitamina, već i zbog peristatike crijeva - nadam se da sam dobro napisala).
Imamo bolje i gore dane, kao i svi, ali u globalu bi jedan 3,5 godišnjak trebao jesti puno raznovrsnije
Da kucnem, zdrav je (ali me jako brine naslijeđena sklonost bronhitisu- u 10. i 3. mjesecu je imao i tad je jedino i bio bolestan).
Zato se opet vraćam na tips&tricks iz gornjih postova, nadam se da će nešto upaliti i kod nas.
Filip ima isti izbor kao i nika. Izbirljivost mu je drugo ime, a "male kolicine" valjda prezima.nika nas u zadnje vrijeme pomalo izluđuje svojim odabirom hrane!
npr. za rucak imamo saft i tijesto- ona jede cisto tijesto
za rucak imamo krompir i meso- ona jede samo meso
blitva i riba- ona jede samo ribu...
dijete od najranije dobi ne mijesa ugljikohidrate i proteine!
Neki dan je (na moru) po prvi put pojeo krumpir-do sad ga nije htio ni u kakvom obliku, a od tad je već 3 :shock: puta s užitkom jeo pire s šniclama :D
Ja bila sretna ko da sam dobila Nobelovu nagradu! :/ To roditelji kojima djeca normalno jedu ne mogu razumjeti. Ima dana kad ne pojede skoro ništa, živi samo na mlijeku i soku od jabuke (uvijek prvi tjedan na moru)- nakon cjelodnevne smirenosti, navečer sam na rubu očaja.
A jel' po težini kao drugi sa ovog topica koji ne jedu?
Procitala sam samo 1. i 4. stranicu pa ne znam koje su tezine ostali (vidjela da je netko imao 13 kg s 3 god). Filip ima 3 god 4 mj. i 14 kg (sad vagali na kućnoj vagi). Ja zadovoljna (visok 104 cm), dobio je kilu od zadnjeg vaganja. On je mršo, ali pun energije, a i otac mu je mršav i cijela ta familija, pa me to ne brine. Ali kad po cijeli dan skoro niš ne pojede - ko da mi netko krv pije na slamku, navecer ne znam bi li popi..ila ili sjela i plakala. Uglavnom se ja dobro nosim i ne obraćam previše pažnje na njegove prehrambene hirove i faze, ali ekstremni dani znaju biti teški.
A kad pojede nešto, bez pitanja i CSI analize sastojaka, pa to još ponovi par puta u danu - Oh, happy day, oh happy day
Update: danas je jeo boraniju i paškanat na lešoOnako u supi ali je jeo
kikica je s godinu dana imala 14, a s dvije godine 19 kg
Čitam i sjećam se naše noćne more: s godinu dana M. je prestala jesti. Doslovno prestala! Postala je ponovo dojenče od 13 kila. Srećom pa sam je dojila iako je bilo zaista teško nahraniti toliko dijete isključivo mojim mlijekom. No, unatoč tome što ništa drugo nije stavila u usta 3,5 mjeseca uredno je dobivala na težini i rasla. Nakon tog perioda nastavila je tamo gdje je stala s 1. rođendanom.
Neka vas tješi da ih se u pubertetu jedva može nahraniti. Sad jede sve, ne bira vrstu hrane-samo da je količinski dovoljno.
I M. također. Mislila sam da je to normalno, a sad vidim da su nam cure nekako izuzetak. :/kikica je s godinu dana imala 14, a s dvije godine 19 kg
:shock: :shock: :shock:kikica je s godinu dana imala 14, a s dvije godine 19 kg
Ja sam mislila da je moja komad ženske: 22 mj, 14 kila. JA ću tebi STVARNO doći na kelj
Već sam mislila otvoriti temu, stvarno puno jede, kad isprazni tanjur, sve onako gleda gdje ima još... (a uvijek ima kod seke u tanjuru)
ne daj bože da sam joj dala jesti koliko je tražila... ja sam dolazila s posla, i jela skrivećki. jer je htjela i MOJU klopu :shock: . jednom je urlala uz gorke suze "mamaaaaaa ne daaaaaaaa paaaaaaapaaaaaatiiiiiii"... ajme, strašno... a ručala je sat vremena ranije :? .
imaš na receptima moj recept za kelj
E, ovako i ona
Ja onda brzinski jedem da joj manje ostane
izraz "sol na ranu" je upravo dobio novi smisao
Da malo preokrenem pitanje: sta radite kad dete NE PRESTAJE da jede sve dok mu se ne smuci? Moje princezice su, inace, mrsavice, izbirljivice, preskakacice, jedna mesa, druga mleka. Vec sam u nekom od gornjih postova rekla da me to ne uzrujava previse. Medjutim, kada su u pitanju neke stvari koje obozavaju (voce, sladoled,...), ne umeju da stanu. I tu stavljam pod znak pitanja njihovu kompetenciju da odluce koliko im prija. Jer, naprosto im bude zlo. Dakle, sta cinite? Da li im zabranjujete, pregovarate, sklanjate...Koliko TU postujete njihov integritet?
Moja starija obožava mlijeko. Mala ga uopće ne pije.
No, znam da kad starija popije previše da mi se žali da je boli trbuh.
Večeras je tražila extra pa sam joj rekla da znam da bi ona SAD pila, ali da mislim da će joj biti previše i da bi je mogao boljeti trbuh.
Ništa se nije bunila. Kaže "Dobro, daj onda nešto drugo"
Ja tako.
Ja pustim nek se prejede. Sigurno ima neki razlog. Eto, kao primjer: M. je neki dan pojela 12 kriški lubenice navečer. Napuhala se ko balon i pola noći provela na wc-u. Nije joj bilo ništa. Ili primjer kad je toliko mlatila po pečenim skušicama da mi je bilo muka za gledati. Valjda je djetetu to trebalo.
To naravno vrijedi samo za voće ili konkretnu hranu. Ostatak je količinski ograničen tj. ne može se prejesti grickalica ili slatkiša. Sladoled pojede u normalnoj količini pa ne ograničavam.
Zbog ovoga mi bude zao. Ili kad pola noci povraca i place zbog "kamenja" u stomaku...
No, da.izraz "sol na ranu" je upravo dobio novi smisao
Vishnja, u vezi pretjeranog jedenja iste namirnice, i meni bude žao da im je zlo, pa im unaprijed odredim porciju koju mogu pojesti (na tanjur im stavim malo manje, pa me one traže još i tada im serviram i ostatak porcije, ali im kažem "evo, dobit ćete još, no to je sad to"). Recimo, to sam radila s trešnjama, kojih su obje mogle pojesti zaista neograničene količine, no po cijenu grčeva i proljeva. To mi se činilo previsokom cijenom, a ne mogu očekivati od dvogodišnjeg i četverogodišnjeg djeteta da si samo zna postaviti granicu.
Mi smo jučer opet imali nejedački dan.
Ovo je odlicno, moracu i ja poceti sa tim malim trikom!
Ah, bice ih i ovakvih i onakvih... nekad se zgranem na koliko malo hrane gospodjice lete na raketni pogon citav dan...
I moja Lucija pripada u ovaj "klub nejedača". Ima 5 g. i 19,5 kg :/ . Jede juhu, ponekad mrkvicu iz juhe, špagete bolonjez (kad god je pitam što bi za ručak uvijek je odgovor "pažgeti"), faširance, pileći file. Uglavno meso, povrće ni pod razno, salate ni primirisati.
Lana joj je sušta suprotnost (2,5 g. i oko 15 kg), ta pojede bilo koju vrstu hrane koju joj serviram
I, kako je prošao vikend kod vaših nejedača?
Fiona je pojela nešto sitno, no dajem joj bodove jer je htjela probati dvije stvari koje do tada nije htjela jesti. Istina, odmah je pljunula i rekla da neće više, ali barem je probala.
Flora je pak živjela od finog zagrebačkog zraka.
Pa vikend nije loše prošao, štoviše mislim da bi moja ribica s obzirom na količine hrane, mogla imati koju kilicu više.
Ujutro je pojela jedno pečeno jaje i dvije hrenovke, iza toga dvije banane. :shock:
Za otprilike sat i pol dala sam joj jabuku, pojela je pola.
Oko dva je bio ručak, pileća juha i rižoto s graškom i piletinom, malo sam presolila jelo, pa rižota nije baš puno pojela, ono, trećinu tanjura, ali juhu jest.
Za jedno dva sata smazala je tri knedle sa pekmezom, pa poslije i pola kruške i malo grožđa.
Navečer je pojela ostatak od ručka s paradajzom, uz crtiće, i moje hranjenje.
Sva sretna išla sam je vagati (punog želuca, naravno
Ali s obzirom da je nakon operacije mandula u travnju imala 14 kila, idemo nabolje, zar ne?
Ja sam nešto u fazi da ne jedem nikakve kekse, ni čokoladu ni slične gluposti, pa ne jede ni ona, nekad uzme cedevitu bombon, i baš se mislim kako je to dobro, vjerojatno utječe na bolji apetit, samo da potraje.
Dijana, super vijesti! Držim fige da tako i nastavite.
Kod nas se ovaj vikend pojelo dosta voća, no većinom ga je smazala Fiona. Flora je dvaput probala jabuku i pojela je pola banane.
Flora u mojoj prisutnosti gotovo uopće ne jede, samo kaže "ja bi cicu" i baci se na mene. Meni je pak bed reći "ne može", jer nakon odbijanja slijedi vodopad suza, no isto tako mi je bed dojiti dijete od skoro dvije i pol godine do te mjere da uopće više ništa ne jede. Postalo mi je jako naporno.
Mene ovaj topic poprilicno zbunjuje. Lovro (5g4m) ima 20kg, koljeno mu je najdeblji dio noge, jede koliko jede - nikad se nisam zabrinjavala oko toga. :/
Valjda zato jer ipak ima dvadeset kila
Marta, nije meni do kila, nego do toga da mlade dame neće jesti zdravu hranu.
Da, to sam shvatila, al sam stekla dojam da se bojis da ce preglednit ako im ne das jesti, pa htjedoh reci, imaju one podlogu, nece im nista biti ako i ostanu gladne koji put. Al bolje da ne nastavim jer ce me krivo shvatit svi oni koji se boje gladi.
Marta, samo ti nastavi.
Ja se ne bojim da će se njima nešto dogoditi ako ostanu gladne, no one u tom slučaju postaju nemoguće. Nervozne su, histerične i svađale bi se.
Ako je zadnji obrok večera, na kraju sve završi tako da im dam bilo što samo da izbjegnem cjelonoćno nacicavanje. Ne mogu to više. Ne mogu.
Sanja, jesi pokusala da ih odvedes van u setnju, po mogucnosti negdje u prirodu gdje mogu slobodno trcati, skakati i vikati do mile volje?Nervozne su, histerične i svađale bi se.
Ja moram odati veliko priznjanje MMu koji je uveo revoluciju u djecju prehranu kad je bio na porodiljnom. Pravila su bila vrlo jednostavna: jede se samo prava i zdrava hrana (bolje jesti nista nego "bilo sto"), tko nije jeo, ima sansu to nadoknaditi na sljedecem obroku, a u meduvremenu se provodi "tjelovjezba" (bili smo tada u Grazu pa su u igri bili izleti na Rosenberg biciklom ili pjesice, usponi na Schlossberg i sl. - barem nekoliko km po svjezem zraku, po mogucnosti po neravnom terenu...). Nakon toga, pobozno bi sjedili za stolom i kusali sto god bi se na njemu naslo (na moje :shock: ). Dvije su spoznaje imale zaista veliki impakt na mene: 1) da mi djeca imaju vece potrebe za fizickom aktivnosti nego sto ih imam ja (a ni moje nisu male) i 2) da se doista nista strasno nece dogoditi ako povremeno upoznaju osjecaj gladi (uz preduvjet da na izboru zaista nemaju hranu bez nutritivne vrijednosti!).
Noah 5g10 mj i ima 18 kg. Ko stiglic je. Jede tesko i vrlo malo. Izbirljiv do zla boga. Svi stalno komentiraju kako je mrsav a sad jos kako je narastao u visinu jos vise mrsav izgleda.
Totalno kužim ovaj problem. Ja imam troje takve djece, s malom utjehom da oni imaju "faze" kad stvarno lijepo jedu.
A tvrdoglavi su do bola. Ako nešto ne žele probati, ne žele i gotovo.
Tješim se da će ih proći kad ih spopadne "pubertetska glad"
A. jako voli juhu i to mu je često JEDINO što jede za ručak - ali to se meni čini čisto OK. Mi juhu kuhamo svaki dan frišku i to s puno povrća i malo mesa.Ja sam ovaj problem riješila tako što prvo jede(mo) glavno jelo a potom supu.
Kod nas je često juha bila gotova puno prije ostale klope pa sam onda ja juhe počela raditi s hrpom povrća i bilo bi mi draže da pojede juhu nego ostatak.
Inače, meni se ova varijanta s juhom i ostatkom ručka kasnije ne čini lošom - ne pretrpava se hranom odjednom i kasnije fino pojede ručak, a ne neke bezvezarije jer ih niti ne može
A. (starija kćer) uopće ne voli juhu i ako ikako može izbjegava ju.
A ono što sam primjetila kod svih troje je da nikad ne jedu kombinacije u istom obroku. Ili jedu "glavno jelo" ili "prilog". Tjesteninu npr. uglavnom jedu "na suho"
Potpisujem skroz naskroz. Recept zapravo glasi, ako zelis da dijete jede zdravu hranu, onda mu nemoj nudit nezdravu. Banalno.Sanja, jesi pokusala da ih odvedes van u setnju, po mogucnosti negdje u prirodu gdje mogu slobodno trcati, skakati i vikati do mile volje?Nervozne su, histerične i svađale bi se.
Ja moram odati veliko priznjanje MMu koji je uveo revoluciju u djecju prehranu kad je bio na porodiljnom. Pravila su bila vrlo jednostavna: jede se samo prava i zdrava hrana (bolje jesti nista nego "bilo sto"), tko nije jeo, ima sansu to nadoknaditi na sljedecem obroku, a u meduvremenu se provodi "tjelovjezba" (bili smo tada u Grazu pa su u igri bili izleti na Rosenberg biciklom ili pjesice, usponi na Schlossberg i sl. - barem nekoliko km po svjezem zraku, po mogucnosti po neravnom terenu...). Nakon toga, pobozno bi sjedili za stolom i kusali sto god bi se na njemu naslo (na moje :shock: ). Dvije su spoznaje imale zaista veliki impakt na mene: 1) da mi djeca imaju vece potrebe za fizickom aktivnosti nego sto ih imam ja (a ni moje nisu male) i 2) da se doista nista strasno nece dogoditi ako povremeno upoznaju osjecaj gladi (uz preduvjet da na izboru zaista nemaju hranu bez nutritivne vrijednosti!).
J. je u subotu , uz hranjenje, pojeo punu zdjelicu bolonjeza. u njegovom slučaju, to je mesa za tjedan dana. popodne pola jabuke i za večeru zdjelicu čokolina.
On ima 12 kg.
T. ima 26 kg i 7 godina, jede u zadnje vrijeme jako dobro, a donedavno... ne želim se prisjećat...
Ali on nema grama sala, mali je ko isklesan...
Ja sam jučer pohala patliđane i super su ispali. Mala je gricnula dva zalogaja, ali Lucija :/ : Kaj ti je to, ja ti to ne volim (prvi put ih vidi
I nije htjela ni probati. Ali pojela je juhu prije toga pa sam se tješila da bar nije previše gladna. Da, i tražila je da joj skuham tjestenine bez ikakvog preljeva! I to je pojela.
Ovo sam morala podjeliti s vama.Bili smo u posjeti jednoj kolegici u drugom gradu i ostali preko vikenda.Kad god bi pričale na telefon ona meni kaže kako njezina djeca 3 i 4 i po godine imaju preko 20 kg i kako sve jedu.Kad ono djeca stvarno imaju i više od 20 kg. Od kuhanog nisam u 3 dana vidjela da su ništa stavilI u usta osim žganaca na mlijeku i pudinga :shock: Jedu po cIjele dane ,ali samo kakse , štapiče ,čokolade ,eventualno jogurt i koja vočka ,te naravno suhomesnato. :shock: Ja i MM bez teksta,a oni gledaju našu djecu kako su sitna i kako stariji jade kupus na salatu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom