Izazov za mame vrištalice

[Kavin]

Što se tiče muža, većinom on nadrapa...sad je najgore, mislim ovih dana kad mi traju plodni dani totalno mi hormoni polude hoću iskočiti iz kože od ludila...na dijete ne mogu vikati pošto sam se ovdje zavjetovala , pa mora negdje izaći
Ne znam jel se još kome tako događa, meni se svakako stvar pogoršala nakon poroda, te ovulacije su postale bolnije i stresnije od menge i u tom periodu pucam ko petarda teško se iskontroliram...ima doslovno momenata kad sam svjesna situacije, ali ne odustajem pilim li ga pilim

[KORNY]

jutros veli mm: "sine,sad će mama ustat pa će radit papati" a ja bila do 3 budna,klinci podivljali. Nakon kaj smo se poklali oko mog vikanja ja čvrsto odlučila da nebum vikala dok je doma neg bum ak treba grizla nokte. tak i tak rijetko vičem kad ga nema,tj ne vičem jer nema potrebe (veli on meni da ne vjeruje da nisam vikala 2 tj) A kaj se tiče pmsa i poslije menge sam luda

[Kavin]

Prekršila sam zavjet ne vikanja
Prije dva dana došla menga i hormoni poludili i nemrem si pomoć nego sam se morala ići inatiti skupa sa svojim sinom i naravno ja bik on vaga ( s rogovima ), pa ko će popustiti?
Naravno ni ja ni on...već sam otpustila glasnice i izribala ga do daske, a zbog čega zbog gluposti...nije htio obući šlape, a kašlje, nos pun šlajma...
Dobila sam fraze, ja njemu: "obuci šlape" on ništa, ja opet, on ništa i tako jedno sto deset puta i jednostvno se nisam uspjela iskontrolirati puknuo mi je film i završio je na " razmišljanju" u krevetiću...koje naravno nije urodilo plodom.
A nemogu reći da nisam bila svjesna situacije i kuda to vodi, ali svejedno sam išla dalje...i kad smo rješili problem šlapa, on uzme ključeve i ključa po vratima od sobe i tako dođe do vrata regala ( koja su naravno bez ključanice ) i nekaj po njima šarafi, ja mu opet govori da "ne" ( a sve kuha u meni ), totalno me ignorira i ja se izderem da "ne i da prestane" uzmem ključ i on naravno u dreku...ja luda...dalje uletava mm...the end

Eto oni sad spavaju, a ja mozgam kako sam tako dopustila da me izbaci iz takta i za sve krivim hormone i te dane u mjesecu

Ne dam se, vratit ću se ja na staro i naći svoj "zen"

[KORNY]

Kavin draga,i ja.ne da mi se sad pisat jer sam već bila napisala pa mi je pukla veza.uglavnom i ja se izvikala.
ajmo mi ponovo.dajmo si podršku dok se opet vraćamo u nevikanje.pale smo,al to nije strašno jer ćemo ustati i nastaviti.
sad je opet par dana kritično dok se ne vratimo u nevikanje.ja jutros pukla. SRETNO!!!!!!!!

[Kavin]

Joj hvala KORNY, možemo mi to
Evo danas sam se malo izluftala kako bi rekla, muž je popodne radio, ja došla s posla, skuhala i ostalo, G je bio kod bake i dede do navečer...baš mi je to trebalo da malo povratim onaj mentalni sklop za nevikanje...osjećam da je bolje, ali nekako sam fizički iscrpljena, nikako se naspavati ( ni onih par sati, ne govorim da spavam pol dana ), još kad ga zaglavim na forumu u ove večernje i noćne sate...i kad pogledam na sat, a ono prošla ponoć, jedan... :shock: ...i kako onda od sebe očekujem da sutradan budem fit i nerazdražljiva.

Ustvari kad bolje razmislim za sve je forum kriv

[KORNY]

definitivno jr forum glavni krivac.mene je danas S izbacio iz takta jer nije dao da ga vježbam,pa nije htio jest,pa mu se A pridružila,a mm totalna flegma.poludila sam do max al se tješim time da sam bar donekle ok kad mm radi,kolik toliko me slušaju,a ka on dođe doma ko da su vragu iz torbe ispali,tj izbačeni.još gore kaj sam cijeli dan s njima a nemam ih kome ostavitna sat-dva.a tmn kad legnem uovo gluho doba onda se S u zadnjih dva tjedna ko za prokleto probudi.
kad se male ruke slože,sve se može,sve se može.....
onda možemo i nas dvije.

[Kavin]

Vidim da se utišao ovaj topic pa malo podižem...

Kako ste mamice vrištalice...ko jače vrišti vi ili malci?

Kod mene je još uvijek svaki dan borba, mogu reći da sam napredovala, ali ima puta kad pokleknem i izgubim taj filign za samokontrolom i teško mi onda nazad, ali velika je razlika od prije što se to dešava u manje postotku...radim na sebi


Ovaj topic mi je uveliko pomogao da sagledam problem sa više strana i osvjestim se na neki način da može i drugačije i da JA mogu i drugačije, zato mame pišite...pomoći ćemo jedna drugoj zato smo tu..."besplatni broj" za podršku kod pada sistema

[KORNY]

a evo,kako koji dan.ima dana da ne povisim tona ima dana ko jučer kad počnem i neznam stan.Na svu sreću takvih je sve manje.Al eto jučer nam je baš bio dan D.Mene čopila gripa,ostala bez glasa,A nemoguća,pa ju S slijedi,a ja molim i molim za mrvu poslušnosti i jednstvno sam navečer pukla i drečala se jedno pol sata .Jutros isti scenarij,mene sve boli,ona cvili jer tata mora na posao a ona to ne želi,pa je usput i S rasplakala i ja pukla onako ranom zorom.
Al sam odlučila da danas više neću vikati,ako zbog ničeg,onda zbog svog grla,da me brže prođe,pa da moguvikat bez bolova

[flower]

kaze meni teta iz vrtica da je moja na odgovor da li ih tucu kod kuce i koje su kazne rekla - ne tucu i mi nemamo kazni, ali imamo deranja znaci - problem uocen

[babyboys]

meni je super krenula ta samokontrola i autocenzura, što znači da ne dreknem nakon tri nego nakon 23 minute u manjem opsegu nego inače.
i onda se prvo razbolio J, pa onda i T i krenuo je neprekidan cvilež, a moji živci tanani...
pa su ozdravili i nastavili cvilit danima... sve dok T nije rekao bratu"sad nećemo više, samo što ne počne mama drečat"
a
bez obzira na to što je problem uočen, mama još uvijek dosta često drekne

[sanja74]

Da vam se i ja pridružim.

Što sam više trudna (umorna, iscrpljena, ma svakakva..) sve više vičem.
U situacijama u kojima inače ne bi ni reagirala, sad povisim glas na prvu. I bude mi žao već dok mi se oblikuju riječi i ton u glavi. Al se ne mogu ni isključiti.

Keti je u fazi cviljenja, puzanja, mijaukanja.. a ja to nikako ne mogu podnjeti. Lijepo je molim da razgovjetno priča punim rečenicama sa mnom (mogla je to s godinu i pol bez problema!) ali ne.. I onda naprći usnicu, počne joj drhtati, okice se orose, a meni žao, žao, žao...

[Kavin]

pa su ozdravili i nastavili cvilit danima... sve dok T nije rekao bratu"sad nećemo više, samo što ne počne mama drečat"

ovo je zakon, definitivno - problem uočen od svih umješanih strana!!


Teško je kad mi slušamo njih kako cendrrraju...cvillleee...i još štošta na cccc...a njima je problem i odmah orose okice kad mi dreknemo, teško nama kuku lele

Kad bi u tim fazama mogla nekako stisnuti "mute" ili ignor gumb sve bi dala...e daleko sam ja od savršenog roditelja

Jednostavno ne kužim kako odreagirati kad se takva situacija pojavi ili kako mu objasniti da nešto ne smije i to bez vikanja, kad je tada on taj koji vrlo vješto upotrebljava svoju mogućnost da mene izignorira, a meni para na uši, a prag tolerancije sve manji.
Onda ako doprem do njega i čuje da nešto ne smije ili da treba ovo ili ono počinje protest bacakanje po podu, tu i tamo hiti koji autić "slučajno" s garniture, pa onda još jedan, pa još jedan...ja kipim...on divlja...i tako to vodi znate već kamo :/
Kako u tom trenu si pomoći i nekako okrenuti situaciju?
nekad uspijem, ali ponekad kao da smo krenuli na put bez povratka.

[modesty71]

Neko vrijeme se već trudim ne vikati. Na žalost, jučer sam imala epizodu. Navečer sam već bila totalno krepana i psihički iscjeđena, ali ona se do 10h nije dala u krevet (sve radi usporeno samo da ne bi išla spavati). I tak sam izgubila živce i izderala se na nju , a ona se rasplakala i tužno mi dala do znanja da 'će si sad morati tražiti novu mamu' . Ne moram vam ni reći kak mi je bilo bad. Tad sam se i ja rasplakala, i ispričala joj se kaj sam vikala, i objasnila da sam zbog spleta okolnosti tanka sa živcima i da mi je žao, te ju zamolila da mi pomogne tak da ujutro i navečer bude ipak malo 'suradljivija'. I obećala je da bude

Nisam uspjela pročitati sve postove pa se ispričavam ak je netko to već spomenuo prije mene. Ima jedna SUUUUPERRR knjiga o nevikanju:

http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=26458

"Odgojite svoje dijete bez vikanja". Genijalna je, i primjenjiva ne samo na roditeljstvo nego općenito na međuljudske odnose, toplo preporučam. Otkad sam ju pročitala puno manje vičem. Kao što rekoh, još nisam uspjela svladati one najstresnije situacije - ujutro odlazak u vrtić, na posao - tu totalno gubim živce, i navečer kad sam već na rubu snage a ona se neće spremiti u krevet. Mislim da u prosjeku vičem svaki peti, šesti dan. Ostalo sam cool :D .

[kahna]

Hajde jedan savjet.
Ja sam slučajno skužila, inače stvarno ne vičem.
Pa mogu reći skoro nikad.
Ali kad me Luka ne doživljava kaj mu govorim, i dira i dira dalje - približim mu se i ŠAPNEM, ne baš onak skroz tiho, ali šapat je.
I fakat prestane, valjda je bitna promjena "jačine" glasa.
Ne znam dal to djeluje samo kod Luke ili bi moglo uroditi plodom :?

[Kavin]

Vrijedi probati, nemam kaj za izgubiti.

Knjigu sam kupila nedavno, ali nikako da nađem vremena da ju pročitam :/
jedino da se odreknem forumiranja pa u to vrijeme prihvatim knjige...inače pročitala sam nekih 30-tak stranica jedno veče i ima smisla, komentirat će skroz kad dođem do kraja

[EvaMONA]

Slučajno sam nabasala na ovu temu i pitam se da li su sve mame vikalice zauvijek zauzdale vikanje???
Ja nisam pa podižem temu. Meni dođe žao moje T. koja je totalna mirnica jer u žaru prepirke s bistricom br. 1 počnem rigati vatru na sve što se pomakne. E. je živa, živa i tvrdoglava od kad se rodila, ali nikad nisam vikala dok me djeca brojčano nisu nadjačala. Najgora sam si bila oko bebinih 3-4 mj. pa sam se primirila i opet eksplozija na moru kad je bistrica br. 1 morala teškom prilagodbom na promjenu lokacije satrati naše živce i dovesti me do jednog od rijetkih javnih urlatorskih performansa gdje sam skoro propala u zemlju što od jada što od srama. Morala sam moje sveto trojstvo poslati da sami odklipsaju ostatak puta do apartmana, a ja sjela na prvi kamen i suza suzu stiže. Eto toliko sam vikala.
Nakon 2,5 g. božanstvenog sklada između E. i MM i njemu polako popuštaju živci pa sad on sve češće drekne na mezimicu i tu tek kad njega čujem bolje vidim koliko mi se to ne sviđa i nema efekta. Al lakše je reći njemu da ne pretjera i smiri se nego to sam napraviti.
Uglavnom predlažem da ponovo malo uz grupnu podršku osvjestimo dobrobit nevikanja.

[Ninči]

Evo i mene ovdje....moju curku uhvatila faza "lude 2 godine" pa se sve češće nađem u situaciji da nekontrolirano vrištim. Kud valjda i ovi trudnički hormoni pa mi se sve teže kontrolirati. Onda dobijem packu: "Nemoj damit!" pa duboko udahnem i dođem sebi. Što je najgore-ne vidim apsolutno nikakvog učinka tog vrištanja jer moja curka nastavi gdje je i stala. Mislim da bih samo sebi uštedjela hrpu živaca da prestanem vrištati jer na kraju se stvarno osjećam jadno i isfrustrirano i tužno i bezvrijedno jer toliko vrištim. Probat ću i ja s metodom dubokog disanja

[EvaMONA]

Ninči drži se! Ja po novom odem u drugu sobu i zatvorim vrata, taman na toliko da me prođe prvi val i kad jednom povratim racionalni um nekako se lakše ohladim i dogovorim s njom.

[Marsupilami]

Ja cu se sramezljivo prikljuciti, te epizode dernjave (koje su btw bez ikakvog efekta, naravno) vise idu meni na zivce nego klincima
Prije nisam bila takva, meni su triger moji slabi zivci, ali vrijeme je da se spustim na zemlju i stanem na loptu.

MM mi stalno govori, nemoj dizati glas nego ga spusti, visoke tonove zamjeni niskim, vise efekta se postize.
Mogu priznati, kod njega to pali, kada on spusti glas i kaze "Mooolim?" svi posjedaju na pod od straha :? skupa samnom

Dakle od sljedeceg tjedna, dnevne ispovjedi vristalica, na ovom mjestu...to be continued...

woow, stvarno je super procitati svoj post star 2 godine i primjetiti da si se promjenio

Iskreno, ne sjecam se kada sam zadnji puta digla glas na svoju djecu...davno je to bilo.
Nadam se da ce tako i ostati