Drage moje, najdraže,

Ja sam TRUDNA nakon 3 godine pokušaja, što prirodnih, što uz medicinsku pomoć, uspjeli smo prirodnim putem doći do naše male mrvice! Dogodilo se naše čudo! :D :D :D
Prvo je bio pozitivni šok da ne može biti veći, a sad se beskrajno veselimo i uživamo u činjenici da smo trudni i da nosimo u pupi svoje zlato malo.

Sve se odvijalo zadnjih par dana, ali nisam smogla hrabrosti objavit našu priču dok nisam vidjela drugu betu (ustrtarila se, valjda je to normalno…). Skupila sam hrabrost evo ipak i prije srčeka.

Ne znam otkud početi, priča je počela u studenom 2005. tad smo dragi i ja počeli raditi u kućnoj radinosti na našoj bebici (primjenjujući sve moguće metode praćenja O.). Nakon godinu dana uvidjeli smo da imamo problem i nakon par pretraga pokazalo se da su plivači MM jako spori (astehenozoosp. gravis), počeli smo obilaziti liječnike, bolnice,..i zakazali termin kod prekrasnog doktora Lučija na VV. Prvi stimulirani ICSI-IVF ciklus te 2 transfera smrzlića završili su s betom 0. Jako dobro sam reagirala na stimulaciju, sve OK, međutim kod mene je bio problem transfera embrija. Zbog istoga sam prošla 2 zahvata dilatacije grlića maternice (onaj u Zajčevoj je bio pod lokalnom i bilo je užasno) i ne znam više koliko probnih transfera. Doktor je bio uvjeren da ću zatrudnit od prve jer nije očekivao problem transfera (kut unutar grlića koji nisu znali kako savladat).Smatrao je to glavnim „krivcem“ jer su me pri transferu toliko izmučili, pravo krvoproliće, a bol strašna (inače imam visok prag boli, meni su punkcije bile ništa u usporedbi s transferom). Maternica je kontraktirala i izbacivala. Ja izmučena psiho-fizički u dogovoru s MM javljam dr. L. da ćemo sljedeći postupak planiran za lipanj odgodit za jesen da se oporavim. Paralelno smo dogovorili termin u Mariboru za 2009. i izvadili nalaze da ih pošaljemo nakon ljeta.

Nekad mi je bilo nezamislivo išta odgađati, odmah, sad, nema odustajanja, idemo dalje, ali jednostavno sam osjetila da je dosta da mi treba pauza, a i MM me uvjeravao da se trebamo malo odmorit, a moje tijelo pogotovo moj „jedinstveni“ grlić od sve te silne agresije (on se svaki put vraćao u svoje prvobitno, prirodno stanje). Puno sam o tome pisala na Traumatičnom transferu.

Otkad znam za sebe htjela sam djecu, majčinski tip, uvjerena sam bila da je to moja misija na ovom planetu, a onda sve ovo. Borac po prirodi nisam se dala, nakon svake kiše dođe sunce, s dragim pod ruku i uz vašu pomoć išla sam naprijed, posrtala, ali se uporno dizala i gazila velikim koracima naprijed.

U međuvremenu MM je pio čaj od g. Katurića (na Prije začeća) i Bioastin, i spermiogram mu se jako popravio, mislim još uvijek je to bila dijagnoza ali pokretnih je bilo puno više nego prije. Za sve te preparate ne bih znala bez vas drage moje rodice i zato hvala vam do neba.

I tako ja poslušah svog dragog, isplanirali ljeto u 2 dijela: Hvar, pa Komiža, i to je očito bio pravi trenutak, zvijezde su se poklopile. Iza toga, odugovlačenje s testom (zbog straha od ponovnog razočaranja, čak ga nisam imala hrabrosti ni napravit nego MM-plus ko kuća), čekanje 1. bete (1479), poludjeli od sreće, vikend, shit čekanje do PON do 2. bete (6500), plačemo od sreće, trčim na Sv. Duh poslije posla zahvalit Sv.Anti (uvjerena sam da je sve tako ispalo zahvaljujući i njemu), obavještavamo roditelje, seku, brata,....i idemo dalje, čekamo naš sljedeći UZV da čujemo srčeko i zabranjujemo svojima da dalje pričaju za bebicu dok ne prođe 1. tromjesečje. Uh, al im je to teško palo...

Nemam riječi kojima bih zahvalila svima vama, posebno curkama koje su me tješile i davale najveću potporu i savjete kad mi je bilo najteže bebomanka, sjetna35, ina33, barbi76, iva_luca...prestajem nabrajat jer znam da ću nekoga zaboraviti a ne bih to htjela. Hvala vam od svega srca što ste nam pomogli da lakše kročimo ovim našim teškim putem i hvala za sve savjete.

Curke, znam da ćete sve jednoga dana biti mame, samo vjerujte i bit će tako, samo dalje u borbu za bebice male, znamo sve kako je teško padati i dizati se, ali sa spoznajom da ste trudni nekako čovjek zanemari sve ono prije jer zna da je vrijedilo.

Želim vam svu sreću svijeta i da što prije doživite ovo što ja sad proživljavam jer čuda se ne događaju samo drugima. Pogledajte samo koliko nas ima.
Sorry ako sam vas zagnjavila s dužinom posta, ali nadam se da će ova naša priča biti ohrabrujuća za sve ostale.

I zavibrajte mi please malo za srčeko idući tjedan.

Sve vas puno voli i ljubi vaša trudna Lili75, bez vas ne bih ostvarila svoj san

P.S.
Ne mogu dočekat da napokon i ja napišem svoje Simptome trudnoće na forumu (ponekad sam mislila kad će više doći taj dan). By the way, ništa osim bolnih cica i non-stop pi-pi