Pokazuje rezultate 1 do 39 od 39

Tema: Adaptacija sa cca 3,5 god.

  1. #1

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    3,210

    Početno Adaptacija sa cca 3,5 god.

    Dugo sam tražila, pa kako ne nađoh.......

    Kako vam ide, idete li svaki dan u vrtić, koliko dijete ostavljate, kako reagira, kako ga nagrađujete(ako jeste), boravite li u vrtiću neko vrijeme prije nego ga ostavite da se igra, igra li se uopće, kako mu objasnite kad dolazite po njega, primjećujete li regresiju u ponašanju, pada li vam teško sve to...........
    Pisat ću čim stignem o našim iskustvima i što nas muči

  2. #2
    (maša) avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Zg, IR
    Postovi
    2,188

    Početno

    mi smo mlađi, 17 mj..krenuli 01.09.
    2 dana sam bila sa njim po sat, sat i pol,
    3. dan bila 40 min unutra pa izašla na 15,
    4. dan bila pola sata izašla na pola sata
    5. dan nisma ulazila unutra on ostao 1 sat...

    prvi dan plakao stalno tj 3. dan, 4. malo se uspjevao smirit, 5. dan malo se i zaigrao sa djecom i tetama al većinom plakao...

    u ponašanju nema promjena...nije povučeniji nije agresivniji, priča i dalje, doma je skroz normalan...jedino jučer otišla na wc i on pita tatu di je mama i on kaže da piški a ovaj se sav izgubio i nije mogao kupaonicu nać...mislio da sam otišla i počeo plakat...

    smiri se čim me vidi u vrtiću i išao bi se igrat u sobu al moramo otić kad dođem po njega...ujutro uredno ulazi obuva šlapice, pozdravlja tete...

    nadam se da ćemo uskoro bit be suza u grup..

  3. #3
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    makita

    moja L. je krenula s nepune 3.5 godine u vrtić, prošle godine.
    Jako se veselila, dotad je bia samnom doma jer sma bila na porodiljskom, drugom.

    Prva 3, 4 dana je uživala, ostajala je odmah sama, po sat, dva, pa tri...
    Poljubila bi me i uletjela.

    Onda je 4., 5. dan rekla da se ona tamo izigrala i da misli da više ne mora ići
    Onda je krenulo... jako teško je prihvatila. Ja sam nakon mjesec i pol, dva počela raditi i počela je ostajati u dežurstvu i u početku joj je sve to teško padalo.

    Nisam te mislila plašiti, to je samo moje iskustvo, ne mora biti da će tako ići i kod vas.

    Sretno i javljaj kako ide

  4. #4

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Postovi
    1,276

    Početno

    mi smo odradili prvi tjedan, e. je dva mjeseca manje od tri godine.
    prvi dan sam bila sat vremena s njom, drugi je bila sama dva sata, treći na ručku, četvrti na spavanju, ali nije spavala, samo je ležala, peti je spavala do 14. ide bez problema, veli da joj je lijepo. tete vele da odlično reagira, tješi one što plaču, ušutkuje one što im se ne spava, jede, piški, pita što ju zanima ...
    promijenili smo dosta dadilja, krizu odvajanja od mene je prošla, zadnja dadilja joj nije sjela, a i meni, fale joj djeca i neće biti baš po cijele dane tako da mislim da će joj vrtić biti baš ok iskustvo.
    ja sam potpuno mirna i sretna da je tamo, vjerujem da je i to pomoglo.
    tko zna, možda nas kriza čeka drugi tjedan, ali nekako mislim da ne.

  5. #5

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Postovi
    1,276

    Početno

    držite se svi

  6. #6
    odra avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    961

    Početno

    Evo, mi otprilike kao Kejt i E. Mjesec i pol prije 3. rođendana krenuli. Samo što kod nas u Os nema tog postepenog privikavanja, kod nas je odmah full program. Ja sam nekako mislila da je bolje da ga otpočetka ostavim cijelo vrijeme jer je i tako trebao ostajati na spavanju. Samo sam se trudila da do 14.30 dođemo po njega.
    Jedva je čekao da krene jer je stalno zavidio bratiću i sestrični što oni idu dok njega čuva baka Puno smo pričali o vrtiću, cijelo ljeto.
    Prvi dan se malo ukočio i stisnuo uz mene kad je vidio da drugi plaču. Prošlo je ok. Svaki dan mi kaže da je malo plakao, a ja pretpostavljam da je to kad se probudi. Teta je neka štura u objašnjavanju, to me silno nervira. 4. dan je došla kriza i otpor pa smo malo produljili ritual prije odlaska (gledanje baby tv, malo dulje razbuđivanje, maženje i pričanje) i išao je bez suza i negodovanja. U petak sve ok. Za vikend je čak pitao zašto nema vrtića, ali je večeras, prije nego što je zaspao ipak pitao: "Mama jel da sutra nećemo kad se probudimo ići u vrtić?" Morala sam ga opet podsjećati na sve dobre stvari koje ga tamo čekaju, normalno da je zaboravio koje su "prednosti" vrtića kad je imao vikend s mamom i tatom!
    Mislim da adaptacija ide ok, puno priča o vrtiću, stalno se nečega sjeti. Ima već i jednog prijatelja. Jedino me muči hrana jer on jede sasvim drugačije nego što se tamo služi.

  7. #7

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Postovi
    1,276

    Početno

    di si, odra, draga, pusa našem frendu a.
    to s hranom, hm, da. ja sam malo 'olabavila', al zna me štrecnut. da se i to mijenjati, treba probat, mislim da ja hoću kad se malo udomaćimo.

  8. #8
    Maruška avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Split
    Postovi
    3,926

    Početno

    Prvi dan smo bili dva sata skupa. Drugi dan je bio sat vremena sam. Treći dan - dva sata. Četvrti - tri, peti - četiri.

    Svaki dan bi si uzeli dovoljno vremena za rastajanje. Pritom ne mislim da bi se dugo pozdravljali, već da bi dobro pripremila situaciju tako da bi u trenu kad bi rekla da idem, on bio spreman na to i već 'ufuran' u vrtić. Suza gotovo da nije bilo (naročito sam pazila da ne odem dok god nije bio sasvim smiren).

    Tete su mi rekle da je pitao za mene (svaki dan sve manje) ali da nije plakao ni bio tužan. Da dobro reagira.

    U petak popodne je bio jako grintav; mislim da mu je pomalo bilo dosta.

    Jutros nam je bio najgori dan. Još doma je plakao. Imala sam isti pristup kao i prošlih dana. Iako sam ga danas planirala ostaviti i na ručku, zbog jutrošnje 'nervoze' smo skratili boravak tako da sam ga skupila malo iza 11. I današnji dan u vrtiću je protekao jako dobro. Čak iznimno dobro, obzirom da je danas bila jedna curica koja je plakala cijelo vrijeme.

    Sutra ćemo probati s ručkom.

  9. #9

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    3,210

    Početno

    Možda sad stignem utipkat naša zbivanja, barem ukratko
    Dakle, prošli ponedjeljak smo preskočili i krenuli u utorak.
    1.dan-utorak zajedno ostali cca 45 min pa on ostao pola sata sam. Ja bila jedina mama :? Nije se družio baš s djecom, spustio se jednom na tobogan, mrvicu se još zabavio i dalje bio uz tetu i plakao za mnom

    2.dan-srijeda zajedno ostali oko sat vremena, nisam ga htjela ostavljati jer mi se nije činilo prikladno obzirom na njega i raspoloženje

    3. dan četvrtak nakon mnogo razgovora doma(i ja i MM) očekivala sam da neće bit u grču baš onoliko. Željela sam da ostane pola sata. Rekao je da će plakat. Ja sam ga pridobila voljenom igračkom(mrzim mito i korupciju). Ostao je. Skoro je cijelo vrijeme plakao. Kad me dočekao, imala sam osjećaj da mi između redaka govori-eto otplakao sam po ure koliko si željela
    Kupili smo igračku. Nikad, al baš nikad se ni sa jednom igračkom nije toliko igrao i toliko ju držao pored sebe. Kad je navečer zaspao, kratko je u polusnu otvorio oči i još malo zakotrljao taj autić i zaspao

    4.dan, petak pri približavanju vrtiću grč od trenutka kad se čuje graja. Jedva je pojeo kruh od plača.
    Dok su se djeca igrala vani on je pristao ostati u vrtiću sa svojim autićem kojeg je ponio od kuće. Pitao je što će dobiti jer ostaje. Odgovorih:ništa. I još sam nešto ukretko objasnila, ne izgleda mi da sam nagradom stvorila problem. Al mi je bilo simpatično što pita za nagradu.
    Za nagradu je, recimo tako, dobio intenzivno druženje s mamom i tatom cijeli vikend.
    U subotu oko podne je bio snužden. Jer, fali mu vrtić :shock: :? A šta ti fali......kaže onlakanje. Na tren bi mi došlo da a na tren da
    Onda smo u sub.popodne išli svi skupa posjetit vrtić. Kapija je bila otvorena i bili smo u dvorištu, bio je zaigran, pokazivao sve tati, bez znakova tjeskobe.

    5 dan pohađanja, ponedjeljak. Nije htio ići. Objasnila sam da treba, nadam se da sam preuzela odgovornost za ovaj odlazak i da sam na tragu onog što Juul o tome kaže. O preuzimanju odgovornosti. Veća djeca su išla na sat vremena na misu pa su u vrtiću ostali nas 5-6 novih i još 2-3 većih. Jedno dijete je od plakanja povratilo. Ono je bilo prvi dan. Drugi su sporadično plakali. Skoro mi se čini da je za Bundaša bolje da je vidio ta plakanja.

    Kad smo došli doma, pitao me da mu oprostim što je danas plakao. Njigoov plač bi trajao po par sekundi kad bi goovrili o onom što mu se ne sviđa. Danas ga nisam ostavljala. Sutra sam htjela. E, da, i nisam više jedina mama koja je s djetetom

  10. #10

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    3,210

    Početno

    Samo kratko da prijavim.......i zar nema drugih od 3,5 god sa adaptacijskim sindromom :?

    Utorak i srijedu sam bila dugo( i po 2 h) u vrtiću s njim i vodila sam mlađe dijete sa sobom. Ovo kao da ga je opustilo. Lijepo se je igrao, iako me stalno držao na oku i katkad bi bio uz mene.
    Jutros sam ja bila umorna. Nakon doručka mi je Hlapić bio nervozan i nisam mogla više ostat tamo, a Bundašu sam obećala da će ostat, makar na kratko bez mene. Počeo je plakati, a i mlađi je plakao. Otišla sam pozdarvivši ga, mlađeg sam ostavila kući i vratila se unutar max 7 min. Bundaš je, dok sam odlazila, vrištao kao nikad u životu. Kad sam došla bio je nakako na rubu suza i kontrolirao se kad ga je teta uzela u šetnju po dvorištu dok su druga djeca bila još unutra. Onda je on njoj počeo objašnjavati:
    -Znaš li ti onaj dućan (i kaže ime dućana koji je točno nama nasuprot kuće)?
    -Znam.
    -E, tamo ti mene samo odvedeš, i od tamo ti ja bez problema dođem kući

    Zagrlila sam ga s leđa i pričala se s njim. Najprije kako je divan i snalažljiv,a onda kako je "sišao s pameti"-na što on umire od smijeha jer volil te igre riječi-jerbo se ja i on nismo izgubili usred shopping centra nego sam ga ostavila na sigurnom, gdje ga poznaju i gdje on već poznaje tete, djecu, prostor......tako sam ga uvjeravala da je to sigurno okružje, i igrali smo se još malo i vrtili i grlili pa uskoro pošli kući.
    Kasnije me je molio da mu oprostim što je jako plakao

    Ne znam dal će sutra ostati iti malo sam :?

    Druga nova djeca sve više i više pokazuju tjeskobu te neutješno i dugotrajno plaču

  11. #11
    mama_28 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2004
    Postovi
    313

    Početno

    Ima nas još... I mi smo krenuli sad, s nepune 3,5 godine i slična je priča kao i kod vas ostalih. Prvi tjedan prošao ok, fino smo se dogovorili i rastanak je tekao bez pola frke.
    1. dan bili zajedno 20ak min i ostao 10ak min sam
    2. dan bio sam 30min
    3. dan bio sam 1h
    4. dan 2h
    5. dan 3h

    Ovaj drugi tjedan nam je jako težak i tužan.
    1. dan ostao 3,5h, do spavanja
    2. dan nakon teškog rastanka i plača, obećala sam doći prije ručka, za 3h
    3. dan malo manje plača, ali velika tuga, 3,5h
    4. dan opet plač, ali manje, tuga, 3,5h.

    Kažu mi tete da je jako dobro prihvaćen u grupi. Ujutro nam djeca čim nas primjete dođu i imaju tisuću ideja. A moj maleni me moli i ima milijun razloga zašto ne bi ostao. Jučer smo se dogovorili da mi mahne kroz prozor i pošaljemo si puse, vidjela sam da se primirio. Kad sam došla po njega, ostavlja taj tren sve i leti mi u zagrljaj, oblači se i crta doma. Priča mi o prijateljima i prijateljicama, što su sve radili, usporedjuje s onim kako mi doma, totalno pozitivno. No, isto tako jučer navečer me molio da ne ide, čak se jadničak opet rasplakao... Ne svidja mu se boja sapuna, ne trebaju mu mali wc-i, ne svidja mu se njihov stol i stolice, ne voli što mora sjediti za stolom kad je ručak iako ne jede (priča s jelom nam je vrlo osebujna, uglavnom dogovor je s tetama da ne mora jesti ukoliko sam ne kaže da želi)...
    Imamo mi i bebu od skoro godinu dana i ja uskoro krećem na posao. Bebu će čuvati teta čuvalica i on to zna, sad me moli nek čuva i njega, da će joj pomagati s bebom, igrati se s njom... I njega je do rodjenja bebe čuvala teta koju je obožavao, a od onda smo beba, on i ja bili doma.
    Uvijek sam uvažavala njegov stav, uvijek je imao svoj glas, a sad mi se čini kao da ga gušim s tim nesretnim vrtićem dok dio mene opet misli da treba ići tamo zbog svih onih dobrih vrtićkih strana. I da, u mješovitoj smo grupi, a tete su nam dobre.
    Javim kako je bilo danas i držim vam svima palčeve da bude puno bolje nego jučer!

  12. #12
    Strobery Shortcake avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,756

    Početno

    Mi smo krenuli sa 3g 8mj. Sedam dana prije službenog primanja u vtrić vodila sam je na par sati dva dana. Onda smo krenuli od 1.09. na cjelodnevni. Prva je sedmica prošla relativno dobro, valjda je sve bilo novo i zanimljivo. Drugu sedmicu su krenuli problemi, prvo je izjavila da neće ići u vrtić, pa je (kad je ustanovila da joj nema druge) izjavila kako će nju čuvati kuharica. U jutro je počela ostajati plačući. Međutim to ipak nije ništa drastično, jer traje zapravo samo u to vrijeme jutarnjeg odvajanja. Kad dođem po nju zateknem je u igri, raspoloženu, zagrli i poljubi tete.
    Meni je u tome svemu najveći problem moja trudnička hipersenzibilnost. Taj njen plač mi je toliko teško psihički pao da sam obavezu odvođenja prebacila mužu, a dva dana sam i ja s njom plakala kad god bi se dotakli teme vrtića. Ubjeđena sam da bi sve bilo lakše, zabavnije da ja mogu nekako napraviti drugačiju atmosferu oko toga. Ali ja sam totalna koma, savladavam se koliko mogu, ali živci su mi kao strune. I znam da će proći, da je društvena, da će se navići sa djecom, ali hormoni mi zamagljuju racio. Eto, nek sam vam se iskantala
    Sada neka mi molim vas i ove ne trudne mame kažu kako je i njima beskrajno teško, da se malo utješim.

  13. #13
    Strobery Shortcake avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,756

    Početno

    P.S. Uz sve, danas je ipak malo bolje nego juče :D

  14. #14

    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    Italy
    Postovi
    41

    Početno

    Jao, samo vas čitam, i čitam šta me čeka. Pridružićemo se i mi sledeći ponedeljak jer polazimo u vrtić s 2 god. i 1o mj. I očekujem strašnu krizu jer je jako vezana za nas, od rođenja smo skupa kući, a beba stiže u novembru. Još uz to, ne govori jezik pa mi se sve čini da će biti teško. Ali moramo, da bi se uklopila i naučila jezik i igrala sa malo s djecom. A i meni bi trebalo biti lakše kad se beba rodi.
    Sad s oduševljenjem priča o vrtiću, i sva happy. Pa, vidjećemo. Javljam se...

  15. #15

    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    Italy
    Postovi
    41

    Početno

    Jao, samo vas čitam, i čitam šta me čeka. Pridružićemo se i mi sledeći ponedeljak jer polazimo u vrtić s 2 god. i 1o mj. I očekujem strašnu krizu jer je jako vezana za nas, od rođenja smo skupa kući, a beba stiže u novembru. Još uz to, ne govori jezik pa mi se sve čini da će biti teško. Ali moramo, da bi se uklopila i naučila jezik i igrala sa malo s djecom. A i meni bi trebalo biti lakše kad se beba rodi.
    Sad s oduševljenjem priča o vrtiću, i sva happy. Pa, vidjećemo. Javljam se...

  16. #16
    mama_28 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2004
    Postovi
    313

    Početno

    Evo našeg petka: pobuna i plač pri rastanku jer nije bila teta koju, ipak, više voli i molba da dodjem prije, a ne poslije, ručka. Ova druga teta ga je primila za ruku i ušetala s njim u sobu, a ja mu obećala da jurim do prozora primiti njegov pozdrav (to nam je stara fora još od čuvanja doma). Pri izlasku iz vrtića srećem tetu koju više voli i koja ide s njim do prozora i kažem joj da ju on čeka i da ju molim da ode do njega i nek dodju do prozora. Teta je krasna i odmah je pojurila unutra. Vidjeli smo se pri prozoru, pao naš pozdrav. Bio je tužan, ali manje nego kad sam bila unutra. Kad sam došla po njega sve 5, vidim ga kroz staklo kako se igra s prijateljicama, popričala sam s tetom koja kaže da je sve ok i da predlaže ostanak na spavanju idući tjedan. Naravno, i cijeli petak, dio i jučer igramo se vrtića. Moj je zaključak da mu je dobro tamo, ili to zdušno odradjuje (?!), ali rastanak mu definitivno teško pada.

  17. #17
    Karin avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    398

    Početno

    Evo da i ja podijelim naše "muke po adaptaciji". Marko ima 3 god i 1 mj. Krenuli smo ovaj tjedan. Prva 3 dana je ostajao bez problema jer mu je bilo sve novo i zanimljivo, pa je već 1. dan ostao sam 1 sat. A sve ostale dane ostaje po 2 sata.
    Drugi dan je tokom boravka htio nekom oteti igračku pa kad ga je teta upozorila totalno je poludio, bacio se na pod, lamatao nogama, skoro je opalio i dijete i tetu. Smirio se tek nakon 20 min i kad sam došla po njega sve je bilo OK. On je jako temperamentan i od 1. godine muku mučimo s tantrumima. Pogotovo kad je umoran ili pod nekim stresom - stvarno grozno reagira.
    Treći dan je također ostao bez problema i kad je pokušao nekom nešto uzeti, na tetino upozorenje je mirno reagirao.
    Četvrti smo došli normalno do vrtića, ali nije htio uči u garderobu, ja sam ga unesla, a on se bacio na pod i počeo vikati da neće u vrtić. Probali smo ga i teta i ja nekako zainteresirati ali ništa nije palilo. Onda sam ja otišla. Kad sam došla nakon 2 sata igrali su se u dvorani i bio je OK.
    Danas mu je 5. dan. Upravo sam se vratila doma, Tara spava, a ja plačem Danas je bilo stvarno grozno. S obzirom da sam pretpostavila da danas neće htjeti dobrovoljno ni do vrtića zamolila sam tatu da ode kasnije na posao, pa da ga on odvede. Kao što vidite u potpisu imam bebicu od 5. mjeseci, koja mora s nama (nosim ju u nosilici), pa onda ne mogu i njega primiti. On je još k tome težak 18 kg i kad se počne otimati to je grozno. Doma smo se sve lijepo dogovorili, rekao je da hoće da ga tata vodi prije posla pa su zajedno otišli. 5 metara od vrtića je rekao da ipak neće, da hoće doma po bicikl (jučer smo išli s biciklom) i da hoće mene. I moj pametan muž se, umjesto da ga uzme na ruke i unese u vrtić lijepo vratio doma, pozvonio na portafon i rekao nam nek silazimo i donesemo bicikl. Naravno da sad više M nije htio ni čuti da krene prema vrtiću, plakao je, otimao se. Grozno. Sva sreća da je vrtić 5 min od nas. MM je uz cijelu tu agoniju počeo prigovarati da kasni na posao, da kak sam to odgojila Marka, da se nitko tak ne ponaša itd itd. Ja sam ga pokušavala lijepo nagovoriti da ide, no bezuspješno. U garderobi se ista stvar nastavila. Bacio se na pod, udarao nogama i vikao da neće on svaki dan u vrtić, da mu je dosadno... Na kraju je rekao da će me čekati u garderobi i sjeo na klupicu. A teta je pak inzistirala da ga uvedem u sobu, što on nije htio ni u ludilu. Na kraju je ipak ostao u garderobi, ja sam otišla a teta ga je uzela u sobu. Kad sam sva izbezumljena izašla iz vrtića tamo me čekao MM sa novim prodikama, tak da smo se na kraju posvađali.
    Više ne znam ni sama. Marko je zaista težak karakter i burno reagirala. Nije s njim lako. Treba se s njim puno prepravljati i objašnjavati. Možda stvarno griješim. Možda sam ga stvarno loše odgojila. Jasno bi mi bilo da mi "soli pamet" netko sa dijetetom mirnijeg karaktera, ali stvarno me boli kad sve to slušam od njegov vlastitog tate! Pa nije on valjda najgori na svijetu. Često je i vrlo pristojan i poslušan.
    Jer imao tko tako burne reakcije? Uopće ne znam što da radim slijedeći tjedan? Neke dane može mi mama uskočiti da pričuva Taru,a ali ne svaki dan.
    Svašta sam tu sad nadrobila, znam. No morala sam sve ovo izbaciti iz sebe, stvarno sam totalno jadna.

  18. #18
    Maruška avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Split
    Postovi
    3,926

    Početno

    Karin

  19. #19
    mama_28 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2004
    Postovi
    313

    Početno

    Kod nas ohrabrujuće, nadasve dobre, vijesti. Od ponedjeljka smo krenuli s negodovanjem koje je do srijede još postojalo u tragovima, a jučer i danas ode sam u sobu, trk do prozora da mi mahne (a pridruži mu se još djece iz grupe =)), još dok odlazim, okrene se i ide igrati. Znam da ćemo imati kriza, ali ovo je super osjećaj. Više ne jurim poslije vrtića plakati.

    Karin, suosjećam s tobom. I ja cijelo vrijeme vučem i bebu s nama jer ju nemam kome ostaviti. Nemamo baku ni za ispomoć, daleko nam je. Sad nam je treći tjedan vrtića. Samo prvi dan, kad smo bili zajedno u vrtiću, priskočila mi je sestra u pomoć. A i to je bilo na pola sata. Prva dva tjedna uredno sam, čim bi se pozdravili i ja mu izmakla iz vida, otplakala rundu i onda dalje. Sreća pa mi je beba stvarno dobra i ima razumjevanja za "ludu" mamu. :D Meni je pomogla i teta kad je vidjela situaciju: jedan dan kad smo došli dala mi je znak da ju pričekam vani kad se s njim pozdravim i došla vani popričati sa mnom. Nije mi rekla ništa što dotad već nisam čula, ali ton, stav... jako sam sretna što je baš ona teta mog djeteta.

  20. #20

    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    ZGB
    Postovi
    377

    Početno

    Karin,
    Nije fer tvoj muz... Pa i on ga odgaja skupa s tobom.
    A i ovo s vracanjem je njegova greska.
    No sto je bilo bilo je, idemo dalje.
    Neka djeca su "lakseg" karaktera, neka ne i sto sad.
    Brzo ce se on prilagoditi na to da su kod tebe jedna, a kod tete druga pravila.

    Danas je ispalo tako grozno jer ste se vracali, pa je Marko pomislio - ako mogu dobiti odgodu, mozda ni ne moram u vrtic.
    Mislim da muzu moras sve nacrtati, tipa "Hocu da ga odvedes pravo u vrtic ma sto on htio putem, bez vracanja".

    Drzim fige da u ponedjeljak pocne novi ciklus

  21. #21
    Karin avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    398

    Početno

    Hvala vam svima na podršci

    Citiraj blazena prvotno napisa
    A i ovo s vracanjem je njegova greska.
    To je i teta rekla. No istina što je tu je. Bit će bolje. Danas kad sam došla se vidjelo da je plakao. Teta je rekla da se smirio, pa onda opet rasplakao. Iz vrtića smo otišli doma po bicikl i u šetnju. Bio je dobre volje.

    Citiraj blazena prvotno napisa
    Nije fer tvoj muz... Pa i on ga odgaja skupa s tobom.
    Pa naravno, zato me jako ljuti kad mi tako kaže. No bit će da je i njemu bilo žao jer je zvao oko 11 da pita kak je bilo.

    U svakom slučaju za pon sam se dogovorila da moja mama pričuva Taru. U utorak ćemo se morati sami snaći, no do onda možda već bude bolje. Vjerojatno ni danas ne bi bila takva scena da se nisu vratili.

    Sretno svima u ponedjeljak!

  22. #22
    Karin avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    398

    Početno

    Danas ušao i ostao bez problema, iako je doma rekao da ne bi išao. Uspjela sam ga zapričati do vrtića i na čuđenje i mene i tete ušetao je u grupu, sjeo na pod i počeo se igrati. Ipak, ne misli da je tu kraj. Vjerojatno će mu za koji dan ponovno dojaditi. Ma vidjet ćemo. Danas opet idem po njega u 11.
    Kak vama drugima ide?

  23. #23

    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    Italy
    Postovi
    41

    Početno

    Evo i mi smo krenuli od juče. Bila je malko rezervisana kad smo usli i stalno uz mene ali poslije se počela igrati a ja sam stajala po strani. Svako malo bi mi dosla pokazati igračku ili se samo javiti. Ostale smo 2 sata. Druga djeca su bez roditelja, nekim je prva sedmica nekim druga. Niko nije plakao, baš sam bila iznenadjena. Prve sedmice su po 2 sata .
    Tete su odlične, svima se posvećuju, ali ona ne razumije jezik i potpuno joj je sve strano sto pričaju. Ipak je isla sa svima kad su sjeli u krug da pjevaju i vidim da saradjuje sa tetama kad joj se obraćaju.
    Danas mi je teta rekla da pokusam otici. Nije uspjelo iz prve ali kad je počela crtati složila se da odem na kratko. Bila sam u hodniku 15 min i virila, bila je za stolom, crtala. Onda mi je čistačica rekla da ne mogu tu ostati i da udjem ili odem. NIsam htjela ući da pokvarim dok je mirna a i teta je izasla da mi kaze da odem pa sam otisla. Vratila se poslije pola sata, znači bila je unutra 45min bez mene. Teta ju je tješila, kaže da je plakala povremeno pa se smirilvala naizmjenično. PO njenom, nije ništa strašno.
    Eh ja se raspisala. Ne znam kako da postupim sutra. Bojim se da ostanem cijelo vrijeme da se ne navikava da cu biti s njom stalno, al opet na koliko da izadjem. Ne bih dugo da je ostavljam, jer kako da je utješi teta koju ne razumije ni riječi. Mislim da bi vrlo lako ostala da zna jezik jer s tete stvarno trude i zapričavaju ih i niko ne plače.

  24. #24
    Maruška avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Split
    Postovi
    3,926

    Početno

    Mi smo bolesni tako da ovaj tjedan još nismo bili. A i ne znam hoćemo li.

  25. #25
    Karin avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    398

    Početno

    Citiraj milicica prvotno napisa
    Ne znam kako da postupim sutra. Bojim se da ostanem cijelo vrijeme da se ne navikava da cu biti s njom stalno, al opet na koliko da izadjem. Ne bih dugo da je ostavljam, jer kako da je utješi teta koju ne razumije ni riječi. Mislim da bi vrlo lako ostala da zna jezik jer s tete stvarno trude i zapričavaju ih i niko ne plače.
    Vidi što će ti tete savjetovati, pa tako postupi. Sigurno da joj je teže jer ne zna jezik ali na svu sreću maleni brzo uče. A vjerojatno je do sad nešto i slušala talijanski pa možda i kuži više nego što misliš. Nadam se da će sve proći sa što manje suza.

    Inače mi smo jučer imali opet show. Išla je i Tara s nama, već kad smo izašli iz zgrade nije htio ići, bacao se po podu i vikao. A meni je Tara bila u klokanici. Jedva sam ga nekako docuglala do vrtića (na svu sreću blizu je). Kad smo već došli blizu neka prolaznica se sažalila i primila Taru, da ga ja mogu uzeti normalno na ruke , ušla s nama u vrtić i pričekala da ga predam teti. Ona ima unuka od 2 god u Americi koji je isto krenuo na adaptaciju pa se izbezumila kad je vidjela Marka kak se baca. Kad sam došla po njega teta je rekla da se brzo smirio, igrao se i sudjelovao u aktivnostima.
    Danas je opet navratila moja mama prije posla i pričuvala Taru. A on iako je doma stalno ponavljao da ne želi u vrtić, da prehlađeni ne idu u vrtić i da ljuti ne idu u vrtć, već samo dobri ipak smo normalno izašli, normalno došli i ostao je bez i jedne suze!

  26. #26

    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    Italy
    Postovi
    41

    Početno

    Danas smo bile skupa cijela 2 sata. Saradjuje s tetama i pomalo konta tako da mislim da je bolje dok mogu da idem s njom da idem, jer ce joj biti lakse. I teta je rekla da ostanem i da probamo polako, kaze da juce nije svo vrijeme plakala, nego bi se zaigrala a onda s vremena na vrijeme bi zaplakala. I ja je posmatram kad se igra i vidim da kad bi nesto da kaze onda dodje meni. E sad da li je to zato sto sam tu ili zato sto misli da je drugi ne razumiju. ne znam. Mislim da je ovo prvo. I pitacu tete koliko moze da jos smeta pri adaptaciji sto sam stalno tu

  27. #27

    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    Italy
    Postovi
    41

    Početno

    Danas smo bile skupa cijela 2 sata. Saradjuje s tetama i pomalo konta tako da mislim da je bolje dok mogu da idem s njom da idem, jer ce joj biti lakse. I teta je rekla da ostanem i da probamo polako, kaze da juce nije svo vrijeme plakala, nego bi se zaigrala a onda s vremena na vrijeme bi zaplakala. I ja je posmatram kad se igra i vidim da kad bi nesto da kaze onda dodje meni. E sad da li je to zato sto sam tu ili zato sto misli da je drugi ne razumiju. ne znam. Mislim da je ovo prvo. I pitacu tete koliko moze da jos smeta pri adaptaciji sto sam stalno tu

  28. #28
    DaDo avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    rijeka
    Postovi
    345

    Početno

    mi se evo isto adaptiramo, 2g i 7 mj. prva dva dana ju je vodio tata, ostala je bez problema. iako je prvi dan predviđeno da ostane 15ak minuta skupa s tatom, ona je ostala još i sama, on ju je pitao da li može ići kupiti novine, ona mu je rekla: možeš, samo se vjati po mene u vutić. jučer je ostala do ručka i teta joj je stavila podbradnik što je nju siroticu raspalilo i rasplakala se, a nije rekla teti da ona to ne nosi (nismo se sjetili napomenuti teti, kakvi roditelji :/ ), ali je taman došao tata i sve se uredilo. e danas sam je vodila ja, sva se veselila i još mi kaže da požurimo jer ćemo zakasniti. kad smo stigle oko 9 eto suza, ali je teta rekla bit će sve u redu i ja sam otišla. i kaže da se smirila, ali je oko 11 ponovo počela plakati do 11,45 kad sam došla po nju. i poslije mi priča ovako: bilo je sve u jedu u vutiću, samo sam malo plakala ni zbog čega..i kaže da sutra ide opet, pa će se igrati.sa starijim sinom je stvar trajala tjedan dana kad je imao tri godine i nije bilo nikakvih problema. doduše pokušali smo i krenuti u jaslice onda, ali to nije uspjelo...
    ono što sam ja htjela pitati vas mame i tate da li vi mislite da je taj period prilagodbe dobra fora ili dajemo klincima krivu sliku o tome što ih čeka? i koliko po vama to treba razvući??

  29. #29

    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    Italy
    Postovi
    41

    Početno

    Ja mslim da svakako prilagodba treba da bude postepena. I teta mi je rekla da moje prisustvo može samo pomoći. kod nas inače prilagodba ide ovako:
    prvi tjedan ostaju po 2 sata, drugi po 3,5, treći 4,5 uključujući i ručak i tek četvrti tjedan puno vrijeme 9-16. E sad ako nekom djetetu treba i roditelj u nekom periodu, O.K. tete nemaju ništa protiv. Sa nama ima u grupi djevojčica s kojom je mama već treći tjedan i tek je sad počela ostajati sama po malo. Ja isto mislim da ću ić prilično dugo jer ne razumije jezik.

  30. #30
    Karin avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    398

    Početno

    Slažem se da prilagodba treba biti postepena. Mi smo već treći tjedan a za sad je ostajo samo po 2 sata. Kaže teta da možda sutra ostane na ručku.
    Danas je opet bez problema otišao i ostao :D

  31. #31

    Datum pristupanja
    Feb 2008
    Postovi
    71

    Početno

    Naša Ivana krenula je prošle godine s 3 godine. Nakon prvih 2-3 dana, kad je shvatila da mora stalno ići, bilo je grozno, s puno suza, i trebalo joj je punih mjesec dana da se privikne. Ali danas obozava vrtic, jedva ceka ponedjeljak i opcenito super joj je. Tih mucnih mjesec dana vise se i ne sjetimo.

  32. #32

    Datum pristupanja
    May 2005
    Postovi
    236

    Početno

    Mi smo ga prije ljeta, nakon što je napunio 3 godine, vodili mjesec dana na 2-3 sata na adaptaciju.
    Od 01.09. je u vrtiću od cca 8 do 15,30....prva 2 tjedna je odbijao jesti i spavati, zadnja 2 tjedna se tu prilično popravio, međutim doma je postao jako inatljiv. Ne znam je li to posljedica adaptacije, ili nova faza (sa kojom se ne znam nositi pa me brine...) Npr. 1: ne želi se ujutro obući, umiti i ostalo ILI dođem sa posla i spremamo se za park - u koji voli iči. On prvo ne želi u taj park, na način da ignorira moje pozive na oblačenje, pa viče da neće u park, pa (ako ja ne odustanem) čak se i rasplaće...traži da ga nosim (ima 3,5 godine !) ali čim izađemo iz kuće odmah je sretan i zadovoljan što idemo u park.

  33. #33
    DaDo avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    rijeka
    Postovi
    345

    Početno

    kako rješavate taj period prilagodbe? mislim kako to organizirate s poslom?

  34. #34

    Datum pristupanja
    May 2005
    Postovi
    236

    Početno

    adaptaciju smo "odradili" dok smo još imali tetu čuvalicu

  35. #35
    Karin avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    398

    Početno

    Citiraj DaDo prvotno napisa
    kako rješavate taj period prilagodbe? mislim kako to organizirate s poslom?
    Ja sam na porodiljnom. Ne znam kako bi inače to išlo, vjerojatno puno brže. Mi smo još uvijek na 2 sata, a ovo mu je već 4. tjedan. Još nije ostao ni na ručku. No ja imam vremena i to mi odgovara. Ako ne bude htio spavati u vrtiću za sad (dok sam doma) ga neću ni forsati.

  36. #36

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    3,210

    Početno

    Prošli tjedan smo bili u vrtiću u utorak četvrtak i petak, prije toga smo bili bolesni 10ak dana.
    Ja sam na porodiljnom pa tako mogu voditi u vrtić po potrebi, odnosno stanju naše faze prilagodbe. Baš mi je teško ovih dana. Zadnja 3 puta je doma jako ako plakao i molio me po sto puta da ga ne vodim. Kad bi prešli vrtićki prag jedva da bi se osvrnio dat mi poljubac, naredio bi mi da kažem teti neke naše sitne dogovore i otrčao o svom poslu :shock:
    Kad bi došla po njega uglavnom je bio blizu teta il gledao crtić il tako nešto.....on mi kaže da se nije baš puno igrao i nekako mu vjerujem. Tete kaže da je razlika nebo zemlja u odnosu na onaj početak. Ovaj tjedan je ostajao na ručku, dakle od 8ipo do 12h.
    Rezime: ide u vrtić jer ja i MM to želimo i tražimo od njega, al njega to ne veseli. Ispuni kvotu, isčeka svoje vrijeme koje treba isčekati i sada ono najgore:doma se povlači u sebe, nije pričljiv, ništa ga ne može razveselit, ako da onda na vrlo kratko, ma ljudi, danas je cijeli dan bio kod bake i djeda mlađi je bio plačan i ja se sa starijim nisam uspjela izigrat i on je samo pošao kod bake. Cijeli dan ga nisam vidjela. Tako sam
    Kako li ću ga sutra odvest u vrtić???
    MM kaže da dam njemu na izbor i da mu kažem da sutra može uzet slobodan dan. Šta mislite o tome?

    Jer nisam sigurna da imam snage reći mu da mora ići ako me bude molio.

  37. #37
    Karin avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    398

    Početno

    makita znam kako ti je teško. Možda da ga vodiš na kraće dok se ne navikne na grupu i prostor. Normalno je da se na početku ne igra s djecom. Nije ni M. Tek si je nedavno našao kompiće koji mu se sviđaju i s kojima se igra (to mi je sam rekao).
    Marko je do petka ostajao samo 2 sata - do ručka. Tek kad je tih dva sata proveo zadovoljan i bez suza je krenuo na ručak. U tom preiodu on je doma bio relativno normalan ali nije želio uopće pričati o vrtiću, rekao bi da se ne sjeća. Sad vidim da je zadovoljan jer mi samoinicijativno zna nešto ispričati i kad ga pitam što su radili ipak mi nešto kaže.
    U petak je bio 1. put na ručku i sve je bilo super. Danas kad sam došla je sjedio za stolom i plakao ali kad me vidio je rekao da još nije pojeo i nek ga pričekam. Nešto pojede, nešto ne. Danas nije htio juhu (koju inače obožava) ali je pojeo knedle sa sirom, čak je tražio i još (ali nije više bilo).
    Inače on ide već mjesec dana, a evo tek je na 2h45min (9-11.45). A što se tiče spavanja na to ga neću ni forsati ako ne bude želio - dok god sam doma.
    Evo to je moje iskustvo.
    Ako tete kažu da je bolje možda pokušajte još malo, pa ako baš nikako ne ide i vidite da je jako nesretan, uvijek možete odustati. Ali ja bih mu dala još malo vremena za prilagodbu.
    Sretno i javi kako napredujete.

  38. #38

    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    Italy
    Postovi
    41

    Početno

    Mi smo isto još na 3 sata ali bez rucka. Ja bi sad da joj ukljucim ručak sto je dodatnih sat vremena, ali ona odbija. Kad sam joj juče rekla da idemo u vrtić počela je plakati, a kad sam rekla da cu doći prije ručka sva sretna je otišla. Ne plače više, samo me ljubi 100 puta dok ne izadjem i hiljadu ''cao''. Dobra je ,igra se, tete kažu da je dobro. Ali meni sad vrijeme curi i htjela bih dok ne rodim da se navikne i na spavanje a to će opet biti tek cruga faza, prvo se mora naviknuti na ručak. Ne znam, tete kažu da sačekamo malo

  39. #39

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    3,210

    Početno

    Mi smo na bolovanju opet

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •