R me poljubio i otisao s tetom pripremati dorucak :D (prvi put sam ga vidjela da kroci u prostoriju bez da drzi sestru za ruku)
T je jutros bila lose volje, pa smo se malo duze pozdravljale...
Cini se da idemo na bolje...
 |
|||
|
|
|||
R me poljubio i otisao s tetom pripremati dorucak :D (prvi put sam ga vidjela da kroci u prostoriju bez da drzi sestru za ruku)
T je jutros bila lose volje, pa smo se malo duze pozdravljale...
Cini se da idemo na bolje...
I J. je danas prvi put sama otišla u vrtić, seka je doma i mislim da joj je skroz čudno bez nje biti tamo...Kanga prvotno napisa
I moja je jutros otišla sa tetom, da vide šta su napravili u sobi. Muž je vodi, ja dolazim po nju. Svako se jutro dogovorimo da ću ja brzo doći po nju, nakon odmora i užine. Kad joj kažem da ću doći tako brzo da neće stići ni da se poigra ni da užina, kaže "je'l de da se šališ?". Dobro je, valjda sam i ja prošla prilagođavanjeHvata i njihov ritam spavanja, pa ranije kod kuće liježe, što mi je istinski važno. Najvažnije mi je da primjetim da je zapravo zadovoljna, igra se, uči pjesmice. Bilo je tu i nekakvog gurkanja, ali kad mi priča o tome, ne osječam neku traumu, valjda je njoj dovoljna satisfakcija što tete zaruže onog ko "napada".
Ja jedva čekam dva sata, da vidim kako je moja ljepotica prošla danas. Opet me ne pušta nervoza, jer stalno razmišljam kako joj je. Grozno mi ju je vidjeti tako žalosnu. Sama sebi mantram kako će danas sigurno biti bolje, ali to me ne smiruje.
Uf, jedva čekam odlazak po nju.
Danas mi je palo na pamet...
Mozda maleni, na svoj nacin, nama pomazu odradit adaptaciju?
Jer od svih onih promjena ponasanja (opisala u zasebnog topiku), od (ne)spavanja i svakojutarnjeg urlanja... ja sam nekako otupila i ne pere me vise griznja savjesti sto ga ostavljam.
moja je imala tih faza u jaslicama, odkako je prešla u vrtić sve je super. govorila sam joj kako sad ide u VELIKU grupu jer je sad velika i to joj se valjda dopalo. jako je važna bila.
uglavnom, primijetila sam da oni vole tako imat predstavu za roditelje i dok roditelji s grčem u trbuhu odlaze jer su ostavili dijete tužno i uplakano oni se odmah smire ko da se ništa nije dogodilo. uvijek bi nazvala tetu poslje takvog rastanka i uvijek bi mi rekla da je sve bilo ok za par minuta.
meni je psihologinja rekla da rastanci budu kratki i slatki i tako sam i radila.
a i nekako vjerujem da oni osjete da smo mi uznemireni što ih ostavljamo pa reagiraju plačem.
Jutros je odvela ja jer je MM morao rano biti na poslu. I opet je bila tura "buaaaaaaaaaa neću u vitić" i "ja ću biti malo tužna dok ti ne dođeš po mene". I ako sam mislila da sam prošla prilagođavanje
, opet su me suze obljevale, ali se nisam dala. A babo već od ponedeljka nije imao nikavih problema. Znači osjeti moju tugu i iskorištava je, mangupčić moj maleni.
Htjela sam vam se, žene moje drage, usput i zahvaliti, jer ste mi zaista pomogle svojim iskustvima da sagledam realnu situaciju, i lakše prođem ovo naše prilagođavanje. Da mi nije vas, ja bih od silnih emocija i "krivice" koju sam osječala na početku odustala 3. dan.
Mene gura naprijed to sto drugog rjesenja, dugorocno, nemam.
Mogu kupit mjesec-dva-tri... i to je to, opet se vracam na jaslice.
Moj mufljuz place i meni i tati, ne znas kome gore...
A moja plačljivka je jučer i prekjučer bila o.k. u vrtiću. Samo je malo plakala kad je ostala i poslije je bila mirna. Ali zato doma.....Plače od ustajanja pa dok ne krene u vrtić. Jutros je bilo najgore u ova 3 dana. Nije se dala ni obući. Jedva smo se spremile i krenule.
Poslije podne je manje-više o.k.
Jedva čekam 2 da vidim kakva je bila danas u vrtiću.
Moji vise ne placu. Al broje dane do vikenda :/.
Mi imamo dva suprotna slučaja, sin dan danas ne voli rastanke ni odvajanja, jaaako teško mu padaju hočeš vezano za vrtić, sl.aktivnosti koje obožava ili ostati kod prijatelja. Uvijek me pita hoću biti tu blizu na kavi(aktivnosti) ni slučajno ne smijem doma, ko da on to zna?!!!! i to uglavnom od mene a od tate puno lakše.....
Znači on je dosta EMOCIONALAN.
A kćer plače ako ne ide u vrtić, najlakša prilagodba u vrtiću, sama s 2,5g. ostala na ritmici gdje nikoga ne zna. I on i ona su veseljaci i društveni ali ona je puno samouvjerenija i ima više samopouzdanja u sebe, i to je to.
:D
pa brojim i ja dane do vikenda
bit će da se još nisam adaptirala
pa brojim i ja dane do vikenda
K. je danas, za promjenu od uobicajenog plakanja, urlao.
Opet kao onu srijedu kad sam mislila bacit koplje u trnje i odustat.
Odlijepila sam ga od sebe i predala teti, ona ga je nosila i njezno mazila
Ostala sam jos malko u nadi da ce mi mahnut, nije me htio vise ni pogledat, samo je tuzno tuzno smrcao.
Muka mi je vise.
Aj falaboguisvimsvecima, jos malo pa vikend.
Pitala Masa na drugom topiku, pitam ja i ovdje - kad je adaptacija gotova? Kad ostanu cijeli dan, kad prestanu plakat... Kad?
Ovo mogu samo potpisati.
A ovo i mene zanima. A pročitah na nekom topicu, više ni ne znam kojem, da adaptacija traje nekad i do Božića! :shock:
Moja više ne plače u vrtiću (zapravo samo malo kad ju ostavim), ali doma prije vrtića tuli sve u šesnaest. Suze krokodilske i zaslinjeni nos, koji naravno ne da obrisati. I uz sve moje osmjehe, skulirane face, okretanje situacije na šalu i pozitivne priče o vrtiću, ne prestaje barem pola sata.
To izgleda otprilike ovako:
-Mama, neeeee bi isla u vltiiiic!!!
-Ali Eva, mama mora ići raditi.
-Mama, neeeeeemoj ici laditiiiiiii!!!
-Trebam ići raditi da zaradim kune da možemo kupiti kruh i mlijeko (i još štošta, ovisno o situaciji)
-Neeeecu u vltiiiic!!!
-Ali tamo je lijepo, imaš puno prijatelja i prijateljica, i dobre tete koje te jako vole.
-Ne vooooole meeeeee!!!
-I ja te volim najviše na svijetu.
-Ne vooooolis meeeee!!!
I tako u nedogled. Te neću na tutu, te ja bi još bila na tuti, te nemoj me obući, nemoj me obuti, nemoj mi brisati nos..... I naravno dva lajt motiva - neću u vrtić i nemoj ići raditi - koji se ponavljaju svako malo.
I onda se najednom smiri, kad joj valjda bude dosta, obrišemo nos (to joj je prekidač za suze) i mirno ode u vrtić. Malo samo zaplače kad ju teta uzme, ali kažu da se brzo smiri i poslije je o.k. Sad se već i dosta smije u vrtiću, a prije ako i nije plakala, bila je tugaljiva.
Predlažem malo vibri za naše plačljivke i plačljivce, da se što prije naviknu na vrtić.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
limunada, kod nas je isto, samo što ja ne smijem napisati za što ja radim, jer nije baš prihvaćeno ovdje (nije kruh i mlijeko).
isto tako:
neće ići u vutića, bit će doma s mamooooom!
-ali ja moram raditi.
nemoj ići na posajo. nemoj tatica isto ići na posajo. S. će biti domaaaaa.
-ali čekaju te djeca i tete.
neće teteeeeeee.
vužas.
pitam svoju prijateljicu koja radi u vrtiću, samo soba do njega kad to prestaje. kaže da dugo traje :/, ali da se barem S. smiri u vrtiću.
inače, ja sam opet bolesna, očekujem da će i njega skrpati. pa opet ispočetka. idem onaj lijepi topic pročitati pa po njega u vrtić. s onim što ne smijem napisati da mu dajem
zaboravila sam, poslije mi kaže:
-mama, S. se malo plakao u vutiću.
Zašto sine?
-a jer su tamo puno tete
A moja kad ju pitaš kako ti je bilo u vrtiću, ko iz topa kaže "Lijepo!"
Onda ju ja pitam što je radila, a ona kaže "Malo sam plakala." :/
Čini mi se da je kod nje tanka linija između ljubavi i mržnje prema vrtiću. Nije da joj se baš ne sviđa tamo, ali ne bi išla. Zapravo, mislim da bi rado išla, ali kad bi ja bila tamo s njom.
Bok svima, evo i nas malo,
moramo se pohvaliti da nam ide svakim danom sve bolje :D. Nadam se samo da ce tako i ostati.
Dakle, mislila sam da ce plakati za mnom do Bozica, i da se nikad nece naviknuti, ali, ipak se pomalo navikavaju.
Curka ovaj (drugi) tjedan skoro vise uopce ne place, malo samo kad ih predajem, ono, reda radi, ali se brzo i umiri i zaigra.
M. dan pocinje placem i kenjkanjem da nece u vitic. Cak se ranije i probudi, da bi mogao na vrijeme otplakati svoju turu. Danas sam primijetila da malo vise visi na meni i malo vise trazi paznje. Dijete sve lijepo zna u teoriji - da mama mora ici raditi, zaraditi novceke, da je vrtic za male, a da veliki moraju na posao, da se M. samo malo ide poigrati u vrtic, a da ce onda mama doci po njega - dakle, sve dijete kuzi u teoriji, ali jos to moramo primijeniti i u praksi
Ali, eto, danas sam ih cak necim uspjela zapricati prilikom primopredaje tetama, cak su tetama kucali na vrata da ih preuzmu.
Sutra bi trebali ostati do rucka, sto znaci da ce mama imati hrrrrrpu vremena za kavicu, ducane, nabavku i slicno. Uh, ne mogu si to zamisliti
Slijedeci tjedan ostajemo do rucka. Spavanje u vrticu nam je zasad jos nezamislivo. Ali, pomaka eto, ima. Huraaaa.
Svima snage da izdrzite dalje.
E, da, i moji, kad ih pitate kaj su radili u vrticu, jedini odgovor je - plakali.
Kaj cete sutra raditi u vrticu? Plakati
Ima li napretka?
Kod nas se situacija malko popravila. U petak je išla gotovo bez suza u vrtić. Samo malo je zaplakala kad sam ju ostavljala.
Danas je plakala doma i putem, ali ne više histerično, nego samo tužno.
I ponavljala kao mantru: Mama, nemoj ići laditi, mama, nemoj ići laditi....
Bezbroj puta. I ušla u vrtić u suzama.
L. je malo zaplakala, ali ne onako grčevito da je tta mora čupati s mene.
Sama je ušla.
Sad ne znam što mi je gore- kad onako vrišti ili kad ovako sama tužno uđe
Mlađa se malko nećkala, ali me pozdravila i primila tetu za ruku i ušla. Ona nije plakala.
Meni je tuga ipak nekako prirodnija nego histerija. Normalno je da su nam djeca tužna kad se moraju odvojiti od nas a neće im se to baš. Ali jako mi je teško gledati je tako tužnu i uplakanu. Tješi me što teta kaže da se u vrtiću dosta brzo smiri i da se počela smijati. Valjda je ipak prebolila ono najgore, a sad treba vremena da se privikne.
Sad ne znam što mi je gore- kad onako vrišti ili kad ovako sama tužno uđe
Anci
I moje se odmah igraju brzo nakon što ja odem.
Relja me danima uporno opsjeda da rodim jos jednu bebicu pa da onda spava s nama u krevetu i ide s njim i Tonkom u vrtic
totalno sam zbunjena - jel kuzi vezu izmedu radanja i porodiljnog
S. je urlao od doma i vikao da neće teti N.
onda je zagrlio tetu N. i rekao (kroz suze): bok, mama, boki mahao mi.
ali poslije sam čula da je rekao da hoće jesti šunku pa se nadam da se smirio brzo.
K. danas nije plakao :D
U garderobi ponavljao "mama, mama", ja ispricala uobicajeno - kako idem radit, tata isto, kako ce se on tu igrat s tetama i djecom...
I da ode sad ispricat teti Lj. kako je pao (jucer s betonskog zidica, sav nos i celo mu oguljeni, a meni uzelo 2 god zivota).
Udje on i krene nesto brbljat teti, ja mu mahnem, on odmahne i dok se sjetio da sad treba plakat
Aaaah. Koje olaksanje.
Svima isto zelim
Nama ide očajno
Balarosa
Ja sam na rubu živaca, grozno mi je kad svaki dan započinjemo s plačem.
Nadam se da će uskoro krenuti na bolje....
Balarosa,
Drzite se
Da, moj ne spava u jaslicama i nadam se da cemo bar do proljeca uspjeti izgurati tako...
moja cura već 3 dana više neplače kad je ostavljam, spava svaki dan bez problema...prvi dan je samo kratko spavala a danas je već dva sata spavala
kod nas je adaptacija nadam se prošla i sada sa veseljem idemo u jaslice, fino jede, fino spava samo da ostane zdrava i sve super
to želim i ostalim mamama i bebama
Kakvo je stanje malih plačljivaca i plačljivki?
Moram reći kako smo mi pokleknuli i primijenili negativnu odgojnu metodu - potkupljivanje.
Iako sam protiv toga, nismo više znali što ćemo, jer je s produžavanjem boravka do 3 (a često će morati i duže ostati) počela jako plakati i poslije spavanja, čim su prva djeca krenula kući. Mm joj je, nakon što ju je i on nekoliko puta odveo u vrtić i slušao njen plač, obećao da ako cijeli ovaj tjedan ne bude plakala u vrtiću, u petak idemo kupiti igračku Tomicu kakvu ima bratić, i koja joj se jaaako sviđa.
Pitanje za milijun kuna - je li dijete plakalo jučer u vrtiću?
Čim je tata došao po nju teta ju je pohvalila kako nije uopće plakala, a mala šmizla je tatu s vrata pitala: Jesi kupio Tomicu?
I jutros smo otišli u vrtić bez suza. Sad čekam kraj tjedna, baš me zanima hoće li do petka biti bez plakanja.
evo meeee, mama ex plačljivca
Ja sam vam sretna, jer sam danas otfurala Patrika u vrtić, malo je vozio autiće u predvorju, pričao sa mnom usput (cca 2 minute) a ja sam čitala obavijest na ploči i dnevni meni. Nakon toga je sam otišao prema sobi, ja sam nasmijano rekla "Pusa" on mi ju je dao i veselo otišao u grupu. Mahnula sam mu, a on je krenuo svojim putem, veselo sa svoja dva auta i tetom. Presretna sam. (btw: doma je plakao dok sam ga oblačila, ali očito to nema nikakve veze s vrtićem). Eto morala sam se pohvaliti.
Puseeeee suzicama i nadam se da će brzo biti bolje!
evo da se i mi pohvalimo (i odmah pokucam, kuc-kuc-kuc, da ne ureknem)
Nakon sto je prvi put plakala kad sam ju ostavila relativno naglo (kratki rastanak) i na cijeli dan, uveli smo ritual (po cijenu kasnjenja na posao to necu izbjeci), kad dodjemo, ona se malo odmori na mom ramenu, malo jednom pa drugom, onda slijede poljubci, jedno 15-25 komada :D , pa me otprati do vrha stepenica, zatvori vrata (obavezno), mahne i ode u sobu
Od pocetka nije bilo problema s vrticem, jedino dizanje ujutro je malo bed, ali je tako slatka kad kaze da ce ici, ali će jos malo spavati.
evo, zelim da nam tako ostane, a i svim "placljivcima" da suze brzo nestanu i bude osmjeh na rastanku
Mi nikako na zelenu granu, sve je bilo vise-manje dobro, htio je i sam ici k teti nakon 4 dana, malo bi zaplakao ali se odmah smirio. Pa je bio bolestan i sad opet problemi. Drzanje za mene, histerican plac...ma srce mi puca! A drugi tjedan pocinjem radit...
Kod nas se bilo popravilo, ali se moj M. opet nesto poceo buniti.
Mislim doma, ujutro je sve 5, veseli je, svjestan je kud idemo, medjutim kad dodjemo u vrtic, onda sve sporije pocinje hodati, hoce da ga primim na ruke, a unutra mu samo bradica pocne titrati i na kraju misek brizne u plac. Tak je bilo jucer. Bas mi ga je bilo zao
Jos ne spavamo, cekaju jos malo tete, valjda bumo slijedeci tjedan poceli. Mislim da ce curka to prihvatiti, a za M. cemo jos vidjeti. On se vec u teoriji pocinje buniti.
Danas smo dosli u vrtic oko 9 h i imali su predstavu. Mi dosli, oni tihi i dobri oboje. Onda je dotrcala teta s druge strane vrtica po njih, da idu i oni u dvoranu gledati predtavu i tak mi ih je OTELA oboje iz ruku da su oboje briznuli u plac; cak i curka koja stvarno vise ne place. Bas sam bilai
Poslije sam je pitala za to, pa je rekla da se zurila jer su je drugi klinci cekali, da su se moji brzo umirili nakon toga i da se ispricava.
Danas ga je tata vodio u vrtić. Tužno je plakao na isti način. MM je došao za 10 minuta provjeriti kako je (da ga ne vidi naravno) i nije se ništa čulo, no vidio je da Liam sam tužno šeće sa preokrenutom tužnom usnicom i suzicama koje se slijevaju niz lice.
I sad je moje pitanje... računaju li one ovo njegovo stanje pod plač? Što ako je takav cijeli dan, ali to ne gledaju kao plač jer nije glasno, agresivno i intenzivno kao prije toga?
Sad bi najradije otišla pogledati kako je, ali me strah da me ne vidi pa da sve ne pokvarim.
Ako on cijeli dan šeće s tim tužnim suzicama, jel to moze ikako biti normalno za neku fazu adaptacije?!
Anita,
Mislim da je unutar prvih mjesec dana normalno da budu tuzni kroz dan.
A ako potraje, onda se racuna pod tezu adaptaciju...
Ne znam zapravo, K. nije bio tuzan u vrticu pa nemam iskustva.
Dobro je bilo!! Kazu tete da se rastuzi uoči ručka i prije spavanja, ali svo ostalo vrijeme da je bio super i sudjelovao u igrama i smijao se i sve....
To onda već bolje zvuči i odmah opuštenije dišem.
evo i nas s vama
danas je bio prvi dan,ostala sam s njim do ručka,sutra je plan da ja odmah odem, ne smijem ni pomisliti kako će to izgledati
Želim iznijeti naše iskustvo adaptacije jer se, nažalost, razlikuje od većine vaših. Ivo nikada nije bio tužan u jaslicama. Prvih tjedan dana je plakao kada smo ga ostavljali, ali bi prestao za 5 minuta. Prvi put kada je ostao na spavanju nije mogao zaspati, već drugi dan si je uzeo knjigu pod glavu i zaspao u tišini kao veliki čovjek. Doma ne može zaspati bez cice, a ako ga čuva i uspavljuje MM, baka ili netko treći zaspi u suzama. Do neki dan je kada bi došla po njega glumio suze, kao bilo mu je jako teško. Moš mislit! Jedan dan sam ga gledala, smije se trči, sve pet, vidi da sam došla i krokodilske suze. Sada je i to prestao. Pojede sve što mu daju. Jučer mu MM kaže: "Ivo idemo u vrtić", mali mu donese cipele, zagrli ga i izljubi.
Doduše, treba uzeti u obzir da je on u jaslicama samo 5 sati.
Možete zamisliti koliko sam sretna što je tako dobro prihvatio promjenu. I zaista se važno osjećam, gotovo kao pobjednik jer me zbog načina "odgoja" (dugodojenje, spavanje u zajedničkom krevetu i sl.) od 10 ljudi njih 9 uvjeravalo da ga od nečega treba odviknuti jer će biti problema u jaslicama.
Kumoooo :D !
Ivo JEST veliki čovjek, bez "kao"!
@n@, velika
Osvježavam temu ...
Bez obzira na brzu i laganu prilagodbu i odlično prihvaćanje jaslica, prema mišljenju teta, MENI još uvijek predstavljaju problem ti rastanci. U nekim periodima je lakše, naviknemo se i u pravilu primijenjujemo isti princip - razgovor i komentiranje ukrasa po vrtiću. Međutim, nekada me iznenade situacije na koje nisam spremna, pa ne uspijem dobro odreagirati i prirodno je da i moja mrvica onda ne osjeća sigurnost. Konkretno, u jasličku grupu je unazad 2 tjedna došlo 4 djece, koji plaču, pa onda izazovu reakciju i kod ostalih. Moja mrvica je 2 tjedna bila doma, pa sada ima promjenu - jaslička grupa, veća grupa, nova djeca, djeca koja plaču. I u neku ruku, normalno je da odreagira na sve te promjene, međutim, ja bih mu htjela maksimalno olakšati, pa molim vaše savjete/iskustva. Osim objašnjavanja, mislila sam mu u toj problematici, a i u nekoj drugoj, pomoći sa slikama. Iako ni sama ne znam kako bih to 'složila'; nešto tipa - na fotkama je on i druga djeca, tete, krevetić, hrana i igračke - u stilu - navikao se i smije se, a s druge strane tu su druga djeca i plaču (ali ne znam što oni još rade). Iskreno, ne znam da li bi mu to bilo jasno i da li bi (ikada) pomoglo. Sada ima 1.5 god. Sva iskustva su dobro došla. Hvala
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom