Ponukana temom ljenosti (inače), ali naročito za čišćenje otvaram ovu! Zašto je meni mrsko usisavati??? Pa zato što u tom procesu moram izmaći skoro sve stvari osim kreveta. A sve stvari skoro pokrivaju zidove, tj. nema mjesta gdje je zid slobodan.
Sve te stvari imaju svoje mjesto - jednostavno im je mjesto tu!
Zašto mi je mrsko brisati prašinu? Pa zato što nemam par ukrasa, nego su to ukrasi i knjige na sve strane. I onda mi je mrsko... i te stvari tako stoje... neke su mi drage, neke nisu, neke eto tu stoje da popune valjda onu rupu da se ne bi ni slučajno vidjela koje je boje polica.
Trenutno živimo sa mojom mamom, ali ni kada sam živjela sama nisam imala drugačije nešto i sada sam odlučila da bih ipak ja nešto drugo za sebe, a ne da sam u stvarima zatrpana u svom stanu.
Tako ovdje u ormarima imamo: milijardu nekakvog suđa i servisa par komada - to je za neke valjda bogom dane goste za koje ćemo to izvaditi, pa kada ti gosti dođu, ne pada mi na pamet da se zbog njih verem na stolicu i skidam i perem to...a boga mi ni mojoj mami, tako da neki od tih servisa čeka da se preselim pa ponesem sa sobom, ali naravno ja imam već jedan "svakodnevni" koji je meni sasvim dovoljan.
Osim toga ima razno raznog suđa koje je pitanje da li će se više ikad korisiti.
Neću ni da pričam o tome da u ormarima ima moje garderobe od prije 20-30, jer čeka na moju djecu...
Mamine, a vala i moje odjeće, u razno raznim veličinama i koje se godinama nije obuklo, a sigurno i neće, ali eto, čuva se.
Na policama razno razni ukrasi koji samo praše se i neki su mi stvarno dragi i podsjećaju me na djetinjstvo, ali brate mili skidanja prašine s njih tolikih mi je dosta.
E onda, samo uređenje gdje trebam da preskačem preko dvosjeda, trosjeda i drugih čuda da bih došla do kuhinje...
Tepisi nekakvi UNIKATNI, a takvi su i za usisavati stoje na podu i idu mi na živce, i još kada sjednem na njih bockaju me....
Nekakve stvari koje nam nikada neće trebati, od razno raznih pekača, čudotvornih kuhala, rezača itd. koji stoje u kutijama i čekaju bolje dane, ali zlu ne trebalo, nek se nađu tu!
I naravno, kada baš odlučim i odvažim se da bacim to nešto što mi godinama nije trebalo ne prođe niti mjesec dana ja oplakujem tu nesretnu stvar, jer mi BAŠ SAD TREBA! (!?)
U mom ormaru stvari stvarno za bacati, zato ću uskoro otvoriti svoju prodaju na Rodinoj burzi, pa valjda i prodam šta, bit će mi jako drago!
Kakvi su vaši stanovi i ormari? Gušite li se i vi u stvarima?