kako definirate vezu...

[Ifigenija]

Mi smo se zbog zaljubljenosti zatekli u braku. Pa smo upali u nevolje, i na koncu naučili da smo zajedno jer tako mora biti i da je zaljubljenost ponekad mudra.
Naša veza počiva na ideji - svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem - kao osoba, kao partner, kao roditelj, kao učenik, kao onaj koji radi i zarađuje. I uvijek se pitamo - što možemo bolje, kako da bude bolje.
Beskrajno smo različiti, i kad smo se prestali oko toga svađati naučili smo se nadopunjavati.
Učimo i jedno drugo, i djecu, da je ljubav najvažnija, da je tolerancija must have, da se sve može mirno, da je drugi čovjek svijet za sebe i da ima pravo na puninu svoje osobnosti i realizacije.
Posebno mi je drago što se trudimo usprkos opsežnom poslu roditeljstva i osiguravanja egzistencije pružiti jedno drugome mogućnost za ostvarenje snova. To uzima puno vremena, i puno smo manje zajedno nego što bismo htjeli, ali je lijepo znati da bodriš svoga druga u onome što mu je važno, i da on bodri tebe.
Nije uvijek lako, ali mislim da vrijedi.
Oboma nam je cilj da budemo najbolje što možemo biti, zbog obitelj i zbog sebe.

[flower]

mi smo prvenstveno prijatelji i jako dugo zajedno - trudimo se i u dubru i u zlu toga se prisjetiti.

[piplica]

Mi smo tim. Imamo zajedničke ciljeve u životu i obitelj nam je najvažnija.
Djeca imaju prioritet, ali to nas ne spriječava da povremeno ukrademo malo vremena i za nas, da se bar ponekad osjećamo kao par, a ne samo kao roditelji.
Iako imamo zajedničko društvo (i mi i djeca jako volimo druženja) imamo i svatko svoje frendove i ta prijateljstva njegujemo.

Naravno, svako malo se nešto počačkamo.



Fegusti !

[seni]

kemija (na fizickom i intelektualnom nivou), ljubav, razumjevanje, podrska, "pobratimstvo lica u svemiru", vodi nas slicna zudnja za zivotom.
zajedno rastemo. ne uvijek istim tempom, ali smo oboje osobe rasta i razvoja.

[Moover]

ajme kakva idilična tema...

[lucylu]

Inače je naša veza uvijek bila strastvena,krcata kemije.Sad više nije.Zato što ja jednostavno ne mogu zaboraviti neke stvari.U meni se se samo gomilale njegove pogreške,a kako su rasle,tako je strast nestajala.I ne znam izbrisati stare pogreške a vratiti ono što valja.To je ono-Mogu oprostiti ali ne mogu zaboraviti.Eto,radim na tome

ja sam u ovoj fazi trenutno. Definirati nista jos ne mogu jer pokusavam zaboraviti neke stvari. Radim na tome

[Mercedes]

Inače je naša veza uvijek bila strastvena,krcata kemije.Sad više nije.Zato što ja jednostavno ne mogu zaboraviti neke stvari.U meni se se samo gomilale njegove pogreške,a kako su rasle,tako je strast nestajala.I ne znam izbrisati stare pogreške a vratiti ono što valja.To je ono-Mogu oprostiti ali ne mogu zaboraviti.Eto,radim na tome

ja sam u ovoj fazi trenutno. Definirati nista jos ne mogu jer pokusavam zaboraviti neke stvari. Radim na tome

Pitanjce iz znatiželje- ako je previše, ne moraš odgovorit- ali, zašto su si/ste dopustile da se njegove greške gomilaju? Jeste pokušale reagirat /pričat otvoreno navrijeme, jer ne nagomilaju se greške odjednom?
Druga je stvar ako osoba konstantno ponavlja neke stvari za koje zna da nisu u redu i da smetaju partneru..

[fegusti]

Pitanjce iz znatiželje- ako je previše, ne moraš odgovorit- ali, zašto su si/ste dopustile da se njegove greške gomilaju? Jeste pokušale reagirat /pričat otvoreno navrijeme, jer ne nagomilaju se greške odjednom?
Druga je stvar ako osoba konstantno ponavlja neke stvari za koje zna da nisu u redu i da smetaju partneru..

ponekad, na koji god način, verbalno ili neverbalno, pokušavaš ukazati na ono što ti smeta/vrijeđa te, to uporno bude neshvaćeno, nečujeno.
on ponavlja greške, ja ukazujem na njih i tako u krug sve u nadi da će se dogoditi dan kada će početi slušati i doživljavati.
u našem slučaju taj dan nije osvanuo.

[litala]

vjerujem da je najteze - onako cisto teoretski - odrediti trenutak kad ces zasigurno reci - to je to, ja dalje ne mogu :/

i mislim da je "kvaka" upravo u ovom sto fegusti kaze - nadas se da ce te se medjusobno cuti i poslusati sto imate za reci...

i ne mozes jednostavno, ko matematicku jednadzbu, postaviti to: kad/ako me 56 puta ne cujes = ja odlazim ovo je, naravno, metafora, ne radi se samo o slusanju, tu su i druge stvari koje cine odnos (ili ga necine, ovisno o situaciji)

ono sto sam davno primjetila, sto u rl sto ovdje na forumu, jest to da se cesto olako drugima savjetuje "clean cut" :/ a to mi se cini i neprimjerenim (jer ne mozes sa strane nikako znati sve nijanse odnosa) i napadnim (i to mozda ide iz one - ako ja ne mogu prerezati, nek prereze bar netko drugi, brzo i jednostavno)...

prioriteti su nam svima (mislim na "nas" kao partnere) razliciti. meni je bitno da mi (mm i ja) idemo zajedno u istom smjeru, da su nama prioriteti isti, nije mi u nasoj vezi od presudne vaznosti da svaki dan sat vremena razgovaramo o nama ili obitelji - ja znam sto on misli i osjeca i on zna sto ja mislim i osjecam, tu nemamo dvojbi. mi tako funkcioniramo da brzopotezno odlucujemo o mnogocemu... nekome bi to izgledalo kao da nam fali komunikacije. a neki bi s ovakvim sistemom se raspali - jer nisu razgovarali :/ mi mozemo funkcionirati i s minimalnim njeznostima, nije nam potreban vikend 1na1 da bi ostvarili "romanticnu" komponentu veze, dovoljan je stvarno trenutak u prolazu, poljubac na brzinu, nesto sto traje bukvalno 2-3 sekunde - punimo baterije na brzinu... netko bi se u takvoj situaciji osjecao nevoljenim, nezeljenim... mi bi se (mozda) u nekoj drugacijoj osjecali uguseno, preintenzivno...

[lucylu]

Pitanjce iz znatiželje- ako je previše, ne moraš odgovorit- ali, zašto su si/ste dopustile da se njegove greške gomilaju? Jeste pokušale reagirat /pričat otvoreno navrijeme, jer ne nagomilaju se greške odjednom?
Druga je stvar ako osoba konstantno ponavlja neke stvari za koje zna da nisu u redu i da smetaju partneru..

ponekad, na koji god način, verbalno ili neverbalno, pokušavaš ukazati na ono što ti smeta/vrijeđa te, to uporno bude neshvaćeno, nečujeno.
on ponavlja greške, ja ukazujem na njih i tako u krug sve u nadi da će se dogoditi dan kada će početi slušati i doživljavati.
u našem slučaju taj dan nije osvanuo.

X
da odgovor nisam trebala niti pisati, ali s jednom malom preinakom.
Moje ukazivanje ima ucinka, ponekad :/ , unormali se na odredeno razdoblje pa onda idemo ponovo iz pocetka. Ponekad presutim, ponekad puknem. U svakom slucaju jos uvijek radimo na tome

[fegusti]

...ja znam sto on misli i osjeca i on zna sto ja mislim i osjecam, tu nemamo dvojbi...

ja trenutno ne samo da ne znam što on misli i osjeća već niti što radi.
što je najžalosnije više nemam volje to utvrđivati.
naravno, voljela bih znati ali ne mogu više čupati iz njega.
prvenstveno zbog toga što sam otkrila koliko je neiskren pa je onda bolje da nikakav odgovor niti ne čujem jer ne znam koliko je istine u njemu.
druga je stvar što on sam ne zna što želi, a ustanovili smo da nam prioriteti nisu ni blizu.
njemu je obiteljski život tlaka. on bi volio da se mi zbližimo ali to po njegovom shvaćanju ne uključuje djecu.
nije svjestan da bolji odnos s djecom ujedno znači i kvalitetniji odnos s partnerom i kada tu odnosi štimaju i u ravnoteži su teže dolazi do pucanja.
njegovo me ponašnje podsjeća na ona tri majmuma - ne čujem, ne vidim, ne govorim...

[Trina]

Inače je naša veza uvijek bila strastvena,krcata kemije.Sad više nije.Zato što ja jednostavno ne mogu zaboraviti neke stvari.U meni se se samo gomilale njegove pogreške,a kako su rasle,tako je strast nestajala.I ne znam izbrisati stare pogreške a vratiti ono što valja.To je ono-Mogu oprostiti ali ne mogu zaboraviti.Eto,radim na tome

ja sam u ovoj fazi trenutno. Definirati nista jos ne mogu jer pokusavam zaboraviti neke stvari. Radim na tome

Pitanjce iz znatiželje- ako je previše, ne moraš odgovorit- ali, zašto su si/ste dopustile da se njegove greške gomilaju? Jeste pokušale reagirat /pričat otvoreno navrijeme, jer ne nagomilaju se greške odjednom?
Druga je stvar ako osoba konstantno ponavlja neke stvari za koje zna da nisu u redu i da smetaju partneru..

Ja uvijek pričam na vrijeme. Nikad u životu nije mi se dogodilo da mi nešto zasmeta pa da prešutim jer nisam taj tip. Njegove greške su se nagomilavale zato što ih nije htio prestati raditi. Naravno da je znao da nisu u redu ali niej mu se dalo mijenjati neke svoje stare navike.
Ja mislim da je i moj muž nešto kao fegustin. Zapravo mislim da su rijetki oni muškarci koji istinski uživaju u obiteljskom životu. Koji uključuje djecu i obaveze prema toj djeci.
Ali ja možda nisam kompetentna za ovakve teme jer imam jedno određeno mišljenje o muškarcima koje ne želim dijeliti na jednom ovakvom mjestu gdje ima i tata

[fegusti]

Zapravo mislim da su rijetki oni muškarci koji istinski uživaju u obiteljskom životu. Koji uključuje djecu i obaveze prema toj djeci.
Ali ja možda nisam kompetentna za ovakve teme jer imam jedno određeno mišljenje o muškarcima koje ne želim dijeliti na jednom ovakvom mjestu gdje ima i tata

uh!
ja sam vječiti optimist pa bez obzira na gorko iskustvo primjećujem oko sebe te muževe/očeve koji guštaju u obiteljskom životu i roditeljstvu.
Bojim se jedino da nam kći ne stvori negativan stav prema muškom rodu.

došlo mi neki dan da na ulici izljubim nekog nepoznatog tatu koji je s ponosom gurao bebu u kolicima - jeste me vidli, to je moje!

[Anita-AZ]

Kad spominjenete "greške", ne želim zadirati u ničiju privatnost, ali pitam vas da pitate sebe - da li su to greške koje narušavaju vaše dostojanstvo, poštovanje i međusobnu ljubav ili su to "greške" poput nekih navika koje vas u partneru smetaju i ma koliko puta rekla, on ih ne mijenja jer.... to je on?!!
Ne postoji savršen model osobe kod koje nam neće išta zasmetati, ali zaisgurno postoji prihvaćanje koje osobi koja ga zaslužuje tek daje priliku da mijenja i ono prihvaćeno ili ne.... a nema napetosti oko toga.

"Greške" koje MM radi su moje osobno definirane greške i nekoj drugoj ženi ne bi smetale.... i ma koliko ga dugo tražila da na tome poradi, to jednostavno ne uspjeva (osim na jedno vrijeme kad jako usmjeri pažnju na to). A što ja mogu napraviit po tom pitanju kad ga volim upravo kakav je i zapravo ga ni ne želim drugačijeg? Da mu tupim o glupostima danonoćno, da rijetke slobodne momente pretvorim u hr sapunicu i vikanje u zrak.... Nije da to nisam radila, ali u jednom momentu sam shvatila da on zaslužuje više od mene i da nisam fer.... i da je to put kako divan brak pretvoriti u kolotečinu po modelu naših roditelja.... a to neću.

Meni se čini da mi svi općenito imamo premalo zahvalnosti za sve lijepo u našim životima.
Divno mi je čitati iskustva o odnosu poput Litalinog. Tako nešto bi svi trebali naučiti i život bi nam bio jednostavniji. Ali nismo svi isti tipovi ljudi i ne treba vam svima ljubav u istom obliku. Meni je od presudne važnosti njegov dodir i blizina... na malo dulje od minute usput... Zato je važno koliko smo kompatibilni.

[yaya]

A ja došla napisati ovo što je Anita napisala.

[Trina]

Greška mog muža je bila alkoholizam. Dovoljno?

[yaya]

Greška mog muža je bila alkoholizam. Dovoljno?

Na žalost, da

[gita75]

Veza, hm...
Negdje na prekretnici naše veze, kad smo razgovarali o tome zašto smo zajedno ja sam izjavila da ću biti s njim dok god mi bude "bolje s njim nego bez njega", a on se treba potruditi da tako ostane.
Dakle, ja njega tehnički za ništa ne trebam i sve mogu sama. On je taj koji mi treba oplemeniti život i učiniti da se ja uz njega osjećam bolje nego sama. Ako toga ikada nestane-razlaz!

[Marpesia]

On je taj koji mi treba oplemeniti život i učiniti da se ja uz njega osjećam bolje nego sama. Ako toga ikada nestane-razlaz!

Nemoj se ljutiti, ali ovo je tako okrutno! PRvo zato što je uvjetovano i nije valjda da on to zna?!!

A drugo... zato što ti netko drugi treba omogućiti da se dobro osjećaš?! Huh... pa lakše je prati prozore, čuvati petero djece i raditi dva posla nego biti odgovoran za tuđe osjećaje i k tome još ženske... koji ovise o previše tisuća detalja da bi se jedan muškarac uopće mogao i morao snaći.

[gita75]

On je taj koji mi treba oplemeniti život i učiniti da se ja uz njega osjećam bolje nego sama. Ako toga ikada nestane-razlaz!

Nemoj se ljutiti, ali ovo je tako okrutno! PRvo zato što je uvjetovano i nije valjda da on to zna?!!

A drugo... zato što ti netko drugi treba omogućiti da se dobro osjećaš?! Huh... pa lakše je prati prozore, čuvati petero djece i raditi dva posla nego biti odgovoran za tuđe osjećaje i k tome još ženske... koji ovise o previše tisuća detalja da bi se jedan muškarac uopće mogao i morao snaći.

Pa naravno da je okrutno, i da on to zna. I u praksi to nije uopće tako grozno kao što zvuči.
To je samo posljedica propalog braka i propale veze u kojima sam ja mislila da moram nekome ugađati inače ću biti ostavljena.
Uglavnom stvari su nam postavljene ovako: nemoj me mijenjati, neću ni ja tebe. Takvi smo kakvi smo. Ugađaj mi ako želiš i imaš potrebu (i obrnuto). Ako ne želiš zapitaj se što radiš samnom.

Mislim da ovo grozno zvuči ovako napisano...

[litala]

pa bas zvuci grozno i opako :/


imas iza sebe propalu vezu i brak i sad trazis od sadasnjeg partnera isto to ponasanje za koje sama kazes da nije valjalo? :?

ne kuzim? al stvarno ne kuzim?

tehnicki ni ti njemu nisi neophodna? moze i on zivjeti i sve obavljati i bez tebe? sto ti cinis da bi mu oplemenila zivot?



uh, bas zvuci hladno i nedobro...

[gita75]

pa bas zvuci grozno i opako :/


imas iza sebe propalu vezu i brak i sad trazis od sadasnjeg partnera isto to ponasanje za koje sama kazes da nije valjalo? :?

ne kuzim? al stvarno ne kuzim?

tehnicki ni ti njemu nisi neophodna? moze i on zivjeti i sve obavljati i bez tebe? sto ti cinis da bi mu oplemenila zivot?



uh, bas zvuci hladno i nedobro...

Ja činim sve da bi mu oplemenila život i on meni. Htjela sam reći da je to jedini razlog zbog kojeg smo skupa, da si ugađamo. A ne da ja njemu perem peglam i kuham, a on meni toči gorivo, pumpa gume i mijenja žarulje.
Ma uopće mi danas ne ide pismeno izražavanje. I zapravo uopće nisam okrutna osoba (samo tako zvučim).

[litala]

sve pet

[vertex]

Pa gita hoće reći da su zajedno jer se žele, a ne jer se trebaju. Mislim.

[gita75]

Pa gita hoće reći da su zajedno jer se žele, a ne jer se trebaju. Mislim.

U biti da, to bi bilo to ukratko .

[vlac]

Ok je da je netko zajedno jer žele jedan drugog, ali ako su tu i djeca ne mogu si predočiti situaciju da se međusobno odjednom više netrebate. Djeca nas uvijek povezuju i trebaju!
Mislim da je puno lakše otići svatko svojim putem kad nema djece, a kad su tu djeca treba prvenstveno gledati kako sve skupa utječe na njih.

Još više se osjećamo povezanim i privrženijim jedno drugom otkad imamo D. Zaljubljenost dođe i prođe ali ljubav i njezini temelji dalje su nit vodilja. Imamo jednake prioritete, jednake stvari nas čine sretnima - od onih najmanjih sitnica kao jutarnja kavica do onih ogromnih - naša djeca. Odluke donosimo zajedno.

[klia]

na prvom mjestu nam je obitelj: nasa djeca i mi. na drugom smo mi kao par.

Potpis. I jedno i drugo gledamo neki cilj ispred sebe. Sto ne znaci da uvijek idemo istom stranom ulice

[Ifigenija]

Pitanjce iz znatiželje- ako je previše, ne moraš odgovorit- ali, zašto su si/ste dopustile da se njegove greške gomilaju? Jeste pokušale reagirat /pričat otvoreno navrijeme, jer ne nagomilaju se greške odjednom?
Druga je stvar ako osoba konstantno ponavlja neke stvari za koje zna da nisu u redu i da smetaju partneru..

ponekad, na koji god način, verbalno ili neverbalno, pokušavaš ukazati na ono što ti smeta/vrijeđa te, to uporno bude neshvaćeno, nečujeno.
on ponavlja greške, ja ukazujem na njih i tako u krug sve u nadi da će se dogoditi dan kada će početi slušati i doživljavati.
u našem slučaju taj dan nije osvanuo.

Kažu stručnjaci da bračni parovi u sretnim brakovima znaju da postoje i stvari koje se ne mogu riješiti. Postoje nepremostive razlike, i to je okej.
Neke stvari ja njemu progledam krooz prste, neke on meni - bitna je ljubav, a ne dobiti sve ono što želiš i kako želiš - to je nemoguće.

Što više prihvaćaš osobu koja je uz tebe, to je više voliš kao ono što ona jest, a manje kao servis za svoje želje.

[gita75]

Čula sam jednu super rečenicu kao savjet mladencima na vjenčanju. Dakle ovako je njima rekao svećenik: "Nije bitno ono što ćete vi dobiti od svog partnera, nego ono što ćete vi njemu dati".
Ovaj savjet me bacio u razmišljanje (iako sam totalni nevjernik) i trudim ga se sjetiti što češće.

[Moover]

da, ali problem nastane kad ti daaaaaaješ i daaaaaješ, a uporno ne dobivaš ništa nazad pa se osjećaš ko zadnji jadnik i pitaš se što ti sve to treba...

[gita75]

da, ali problem nastane kad ti daaaaaaješ i daaaaaješ, a uporno ne dobivaš ništa nazad pa se osjećaš ko zadnji jadnik i pitaš se što ti sve to treba...

Pa valjda se podrazumjevalo da bi to trebale raditi obje strane. Ne možeš davati, a ništa ne dobivati. I najbolje baterije se kad tad isprazne...

[fegusti]

da, ali problem nastane kad ti daaaaaaješ i daaaaaješ, a uporno ne dobivaš ništa nazad pa se osjećaš ko zadnji jadnik i pitaš se što ti sve to treba...

e sad, i to može biti stvar percepcije, odnosno doživljavanja stvarnosti.
nedavno sam mm-u predložila da vodimo svaki svoj dnevnik u koji bi upisivali što smo tog dana radili, o čemu smo razmišljali i što smo osjećali jer me je zanimalo gdje nam se to slike stvarnosti ne podudaraju.
nije mu se dalo, bilo mu naporno.

mooveru proroče! pred koji mjesec si na moje pitanje - što učiniti kada se muž ne želi uključiti u obiteljske obaveze jer je jednostavno imun na njih, odgovorio - onda se žena preseli na jednoroditeljski pdf...

[lillifee]

zblizila nas je slicna zivotna situacija u kojoj smo se nasli. cesto mi ide na zvce (vjerujem i ja njemu) jer smo razliciti, ali mogu za njega reci da mi je prijatelj i da imamo isti cilj u zivotu kojem tezimo, samo bi mozda svatko od nas izabrao neki drugi put, veliki mi je oslonac i podrska u svemu sto radim (trebale ste ga vidjet kako me podrzavao dok meni i ad. dojenje nije krenulo kako treba ), velikodusan je i dobar....ja ga jednostavno volim (kad sam ljuta malo manje).obozavam njegovu uvijek rascupanu kosu i poderane traperice i to da je neki put malo "smotan" na jedan jako simpatican nacin, volim nacin na koji mice kosu s ociju, a najvise od svega volim ga gledati kako se igra s djecom, predivan je otac
no ipak...neki put mi jednostavno ide na zivce i dodje mi da ga pocupam za onu istu kosu koju jako volim.
ruku na , ucinio je moj i amiin zivot puno boljim i kvalitetnijim

[Milana]

Različiti smo. Slabo komuniciramo, al opet znam što on misli i on (uglavnom, osim kad me pucaju hormoni) zna što ja mislim. Vičemo jedno na drugo psujemo, pa onda ne pričamo. Al nastavljamo dalje. Jednostavno smo takvi. Probleme rješavamo burno. Nismo jedan od onih parova koji sjednu i u miru pričaju. Jednostavno neznamo tako. Al se volimo. I nebih ga mjenjala za nikog i ništa. On je takav, ja sam ovakva i zajedno smo par. Ne gledamo uvijek u istom pravcu, ne idemo uvijek u istom pravcu ali na kraju opet stignemo na isto mjesto.

[malena beba]

Različiti smo. Slabo komuniciramo, al opet znam što on misli i on (uglavnom, osim kad me pucaju hormoni) zna što ja mislim. Vičemo jedno na drugo psujemo, pa onda ne pričamo. Al nastavljamo dalje. Jednostavno smo takvi. Probleme rješavamo burno. Nismo jedan od onih parova koji sjednu i u miru pričaju. Jednostavno neznamo tako. Al se volimo. I nebih ga mjenjala za nikog i ništa. On je takav, ja sam ovakva i zajedno smo par. Ne gledamo uvijek u istom pravcu, ne idemo uvijek u istom pravcu ali na kraju opet stignemo na isto mjesto.

Evo tocno ovako i mi!! Jel imamo istog muza

[Angie75]

Sad sam, čitajući ove postove, prvo pitala MM-a što bi on rekao kakva je naša veza. A on će:
Otvorena. Pouzdana. Dinamična.

baš mi se svidjelo što je rekao "pouzdana", nekako nisam očekivala taj atribut s muške strane, uvijek mi se činilo da je ta sigurnost važnija ženama...

Ja bih je opisala slično kao litala: na prvom nam je mjestu naša obitelj, na drugom mi kao par. Trudimo se postavljati si ciljeve, ne dopustiti da upadnemo u kolotečinu svakodnevice i puke brige o djeci i da za par godina više nemamo o čemu razgovarati...

[pikula]

Da se vratim na početak kako definiram naš odnos? Naš brak, u dobru i zlu, jedno i zauvijek. znam zvuči terminalno , ali mi smo to prihvatili na početku i od onda ga volim kao nekog svog, a bome i pozvizdim na njega ko i na sebe. Bezrezervno. Užasno smo različiti,oboje preosjetljivi, on čudak na brojeve,pomalo nazi, ja na kreativu šlampavu stranu, ali ide, vjerujemo jedan drugom da radi najbolje što može. Ne sramimo se ići po pomoć, tražiti savjete od onih koji su duže u braku od nas, molimo zajedno kad je frka, to nas često jako zbliži, ići ćemo i na neko savjetovanje u životu jednom sigurno. Već smo bili na nekom obiteljskom seminaru samo od silne djece slabo smo što čuli . Ne znam nekako mislim da ono na čemu imaš pažnju raste. Eto pa se mi pazimo i mazimo. Ove godine smo bili prvi put sami par dana i odlučili smo da odemo svake godine , onoliko dana koliko ima najmlađe dijete (savijet s foruma),nadam se da će plan uspijeti. Hvala Bogu,mi imamo moje za čuvanje tako da su nas od početka tjerali da odemo ponekad sami van ili jednostavno ostanem dan i noć solo doma, jesu to retki petki, za na prste izbrojat, ali stvarno su bili prebitni sad kad gledam unazad. moraš se nekad i posvađat i pomirit na miru i bez cenzure.

[ninolina32]

da, ali problem nastane kad ti daaaaaaješ i daaaaaješ, a uporno ne dobivaš ništa nazad pa se osjećaš ko zadnji jadnik i pitaš se što ti sve to treba...

Uf, uf,.... kud ste me našli sa ovim temama o braku, vezi, zajedničkom životu... tj kud sam ja vas našla- šala mala! Ali eto več dugo razmišljam baš o tome! S obzirom da je moje djetinjstvo i odnosi sa mamom, tatom, očuhom... od uvijek bilo bliže nesreči nego nekakvoj pa barem blažoj sreći ja bih se totalno pronašla u ovoj izjavi od Moovera- samo dajem dajem dajem... i dobivam samo mrvice a nekad čak ni to. I to od svih a ne samo od MM. Baš zato što sam imala shebano djetinjstvo uvijek mi je želja bila da se udam iz prave ljubavi za nekoga ko če me voljeti onako kako ja volim njega i poštivati i cijeniti i razumijeti i neke žute minute kad sam u klincu zbog baš tog djetinjstva... a vjerujte mi nisam dobila pa skoro ništa od svega toga. Ja i dijete same pa skoro po cijele dane, on ili radi ili je na treningu ili je vani sa društvom... zagrljaj, poljubac- o tome mogu samo sanjati! I onda ja vas pitam- šta če mi takav brak? Pa bolje mi je biti sama. Evo preksinoč smo se posvađali a jučer nam je bila 4 godišnjica braka- ni poljubac, ni cvijet... ma ništa! Nema ga ni jučer ni danas cijeli dan...

[Zorana]

Zao mi je sto ti je takva situacija. Ja sam samo htjela reci da ne bi bilo lose razmisliti o tim ocekivanjima. Nekad nam godine i godine prodju u ocekivanju necega sto jedino sami u sebi mozemo pronaci.

[vissnja]

Nekad nam godine i godine prodju u ocekivanju necega sto jedino sami u sebi mozemo pronaci.

Paf, pravu u glavu, u ovaj sitni sat. Ja sam kraljica prevelikih očekivanja. Hvala Zorana, mada slabo ću spavati noćas.

[Zorana]

I ja sam jos budna, ako te to tjesi.

[suzyem]

da, ali problem nastane kad ti daaaaaaješ i daaaaaješ, a uporno ne dobivaš ništa nazad pa se osjećaš ko zadnji jadnik i pitaš se što ti sve to treba...

Razmišljala sam neko vrijeme o ovoj rečenici... ali, jel vam se desilo kad da smatrate kako puno dajete, a malo dobivate, a druga strana misli upravo suprotno, kako on daje a vi ništa? To davanje i primanje je jako zeznut pojam.. svatko ima svoju percepciju

[Mony]

U vezi s davanjem, primanjem, ocekivanjima... - moja mi je homeopatica jednom prilikom (objasnjavajuci nesto blisko ovoj temi) rekla:
zna li druga strana sto vi ocekujete, zelite, trebate...?

Naime, cesto se u nasim ocekivanjima znamo zaboravit da nas partner ni nema pojma koja su, sto zelimo, sto nas raduje.
I dolazi do krivog razumijevanja...

[tatek]

U vezi s davanjem, primanjem, ocekivanjima... - moja mi je homeopatica jednom prilikom (objasnjavajuci nesto blisko ovoj temi) rekla:
zna li druga strana sto vi ocekujete, zelite, trebate...?

Naime, cesto se u nasim ocekivanjima znamo zaboravit da nas partner ni nema pojma koja su, sto zelimo, sto nas raduje.
I dolazi do krivog razumijevanja...

Do toga dolazi samo kad nema prave komunikacije .. zato ja uvijek trubim da bez njenog veličanstva dobre komunikacije nema ni dobre veze.

Kaj se tiče MŽ i mene, mislim da je tajna naše sad već podosta duge veze (9 godina) ta što smo dovoljno slični u sklonostima, pogledima na vezu, djecu, odgoj, život itd da se tu dobro razumijemo, a da smo opet dovoljno različiti da ne budemo dosadni jedno drugome.

Naravno da je tolerancija, prihvaćanje i uvažavanje samorazumljiva stvar za dobru vezu, no toliko je veza u kojiam to ne postoji u dovoljnoj mjeri da i ja uvijek naglašavam taj pojam.

[argenta]

Mi smo i jako različiti i jako slični (sad možda i zbog deset zajedničkih godina). Potrebe su nam skroz različite, nekad gotovo dijametralno suprotne. Ali slični smo po inerciji i toleranciji na duge staze. I kako oboje imamo dosta teške odnose s drugima, sretni smo što bar zajedno nalazimo zajednički jezik i vrijednosti.

Djeca i roditeljstvo su u drugom planu naše veze. Mi smo si prvenstveno važni kao partneri.

Kako će sve to utjecati na našu djecu? Stvarno je prerano da kažem. Ja se nadam da će naučiti kako je u današnje vrijeme vjernost potcijenjena a individualnost prenaglašena. Ali možda zaključe i obratno. Nadam se samo da će uvijek osjećati kako je naša kuća dovoljno široka za njih u svakom pogledu i svakom trenutku.

[ZIMA]

ljubav - ono što osjetim kada se mozak isključi
razumijevanje - ono što se dogodi kada ga uključim

i tako više od 11 godina.....

mogli bi bez puno toga materijalnog kada bi morali
ne bi mogli biti razdvojeni duže vrijeme - rad u drugoj državi, na brodu i sl nikako ne dolazi u obzir

žao nam je što nismo više vremena zajedno... i zato planiramo ako nam se pruži prilika, ako se još koja kockica posloži, pokrenuti vlastiti posao