Xštrigica prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
X
istina.
ali tu onda dolazimo do toga da treba mijenjati percepciju nas odraslih, preodgajati nas, osvještavati.
nažalost, oni koji bi trebali biti svjesni svojih pogrešaka najčešće nisu svjesni i žive u uvjerenju da ispravno postupaju ili jednostavno uopće ne razmišljaju (što je vjerojatnije).
zašto roditelji problematične djece gotovo redovito izbjegavaju roditeljske sastanke i informacije?
kuzim AM, al to ne znači da to nije ljubav, jedan vid nje. da taj roditelj stvarno ne voli svoje dijete...
kad se objave ovakvi članci, kao što netko reče... ako se radi o siromašnoj obitelji odmah pretpostavljamo da je dijete ili zapušteno ili prebijano, a ako se radi o bogatoj obitelji . da je dijete i pored ogromnih materijalnih bogatstava zanemareno i neodgojeno.
meda, netko najbolje rađa, netko najbolje doji, a netko pak najbolje odgaja.
Dobro, ajmo onda malo definirati od koje linije počinje prevelika ljubav, jer bolesna opsjednutost je, kako sama riječ kaže - bolest. Po meni je ljubav samo ljubav. Bez primjesa. A s primjesama odgoj varira od lošeg do odličnog.
Ne postoji obrazac mame koji bi svakoj od nas bio prihvatljiv, ali kod ovakve djece, bila bih sklonija vjerovati da ljubavi u odgoju i nije bilo.
AM -prevelika ljubav guši onoga na koga je projicirana... i to je granica... kada se osoba osjeti ugušenom u ljubavi to je to...
kada ljubav postane prenaporna osobi na koju je projicirana a osoba koja je projicira osjeti (ili ne osjeti ali osjete osobe oko nje) kako takvim ponašanjem odbija predmet voljenja od sebe...
bez da zvučim kontraprotivna, al ja bas mislim da u ovom konkretnom primjeru majka bas voli svog sina (ne bolesno, nego ga voli, normalno). i da ga je odgajala kako je najbolje znala i umijela. da li je njegova rečenica "nitko mi ništa ne može" nagnalo mariju da pomisli da se radi o permisivnom odgoju, ne znam. očigledno je negdje zaribala /zajedno s muzem/. al činjenica da je njemu krivo što će mama saznati - pokazuje (barem meni) da mama učestvuje u njegovom životu... inače bi rekao da roditelje ionako nije briga šta on radi... možda krivo interpretiram riječi.
i baš razmišljam što znači pojam "previše ljubavi".
za mene taj pojam ne postoji.
na moje poimanje ljubavi je jako utjecao scott peck, i knjiga THE ROAD LESS TRAVELED. on kaze da ljubav nije osjecaj, ljubav je akcija, i ona je dokaz ljubavi, ne sam osjecaj. on se fokusira na odrasle odnose, al primjenjivo je jako i na odgoj. mozemo mi osjecati ne znam kakvu ljubav, al ako nasa akcija nije ispravna dzabe sve to.
Meni se bajanje o odgoju ovog dečka čini potpuno nekonstruktivno. Da ne govorimo da je to novinareva interpretacija.
Kao na primjer, kad je moj susjed F. kao dijete aktivirao nekakvu dimnu bombu (bezazlenu), došli vatrogasci, nastala frka...u novinama je pisalo kako se mali F. u suzama svima ispričavao i obećavao kako neće nikad više. A mali F. je bio mrtav-hladan i rekao da je to i tako bezopasno i čemu frka.
Zaboravih pitati: što mislite o odgojnim principima roditelja malog F?
to "nitko mi ništa ne može" se odnosi na policiju i sud jer je maloljetan
O stilu odgoja ne znamo baš ništa. Znamo samo da obitelj ima ozbiljan problem, psihičku bolest, koji se vjerojatno reflektira i na odgoj, ali kako - možemo samo nagađati
vertex, u sridu
Cijelo vrijeme to i hoću reći.i baš razmišljam što znači pojam "previše ljubavi".
za mene taj pojam ne postoji.
U primjeru ovog djeteta i njegove mame se ne vidi da ona voli svoje dijete, a voli ga, u primjeru divno odgojenog djeteta reći ćemo, evo kako dijete cvate kad je u ljubavi odgojeno.
A stvar je u tome da svi radimo kako znamo i da netko radi male, netko neoprostive greške u koracima.
Lako je reći i misliti da se podrazumjeva voljeti svoje dijete, ali da je ovaj mali osjetio LJUBAV svoje majke i ljubav roditelja međusobno, ne bi skoro na smrt tukao vršnjake. Ako isključimo neku mentalnu i psihičku bolest, taj mali je najvjerojatnije i sam batinan.
svima koji su me možda krivo skužili - u zadnjim postovima nisam pričala o ovom dječaku nego o permisivnom odgoju kao takvom... o dječaku sam rekla što sam mislila na prvoj stranici topica...
Evo meda lijepo sažela ono što sam ispetljavala i nikako reći.
pa okej, al ajd ti sad nekoj majci to reci. da ona iako osjeća veliku ljubav, da džaba joj to, kad nije od akcije, i to na način koji ti misliš da je primjeren. zato velim, na osnovu čega mi možemo zaključiti da ova majka ne voli svoje dijete i nije bila dovoljno aktivna za svoje dijete ? jer ga nije vodila na tekvando ili strane jezike ?!mozemo mi osjecati ne znam kakvu ljubav, al ako nasa akcija nije ispravna dzabe sve to.
uz pretpostavku da je istinito ono što piše u novinskom članku, meni je rečenica: samo da mama ne sazna - hint da je mami stalo. jer je lako (a i da ispadne veći frajer) mogao reći: ma šta njih briga! nitko za mene ionako ne haje!
jel ti to nas zekiš?
ako je tako, zorno si nam svojom pričom predočila kako, na osnovu članka koji roditelje gotovo da i ne spominje, ne možemo suditi o odgoju tog dječaka
Malo sam glupson u zadnje vrijeme (ko i na onom topicu o koslipingu, ja o tome, oni o članku
Svejedno ne kužim od kud tolika agresija u tom (bilokojem) djetetu i nimalo grižnje savjesti? :? :/
meni ovo ne stoji...mozemo mi osjecati ne znam kakvu ljubav, al ako nasa akcija nije ispravna dzabe sve to.
ajd ti objasni samohranoj majci koja je sve napravila za svoje dijete, od toga da je po noći šila i prala tuđu robu i čistila portune kako bi mu kupila odjeću, hranu i obuću, kako bi po danu spavajući na nogama s njim u šetnje na Marjan dok je bija manji, bila prisutna kroz cijeli njegov život i taman kad je mislila da ima gotovog formiranog čovika spremnog za faks, lola se uvalija u Get, počeja se drogirat i pit i na kraju umra predoziran u nekom portunu...
s mog gledišta (s prozora preko puta), iz te žene je iskakala ljubav, prema njemu je uvijek bila nježna i uviđavna, poštovala je njega i njegove granice, znala mu je reći NE na način da se ne osjeti ugrožen...
i ja san tila takvu mater i dan danas se čujem s tom ženom....
a ona nema sina...
edit: - tila sam napisat - ajde ti toj ženi reci da nije napravila sve šta je mogla da izgradi normalnu osobu od svog sina... i da ga nije volila...
za mene i nesposobnost završavanja rečenice kako spada
A to valjda samo potvrđuje činjenicu da i društvo čini svoje, koliko god odgoj dobar bio ponekad ovo drugo prevagne. A opet nešto je i do same osobe. Netko ispadne iz doma- gdje se malo odgaja, pa bude skroz OK.meni ovo ne stoji...mozemo mi osjecati ne znam kakvu ljubav, al ako nasa akcija nije ispravna dzabe sve to.
ajd ti objasni samohranoj majci koja je sve napravila za svoje dijete, od toga da je po noći šila i prala tuđu robu i čistila portune kako bi mu kupila odjeću, hranu i obuću, kako bi po danu spavajući na nogama s njim u šetnje na Marjan dok je bija manji, bila prisutna kroz cijeli njegov život i taman kad je mislila da ima gotovog formiranog čovika spremnog za faks, lola se uvalija u Get, počeja se drogirat i pit i na kraju umra predoziran u nekom portunu...
s mog gledišta (s prozora preko puta), iz te žene je iskakala ljubav, prema njemu je uvijek bila nježna i uviđavna, poštovala je njega i njegove granice, znala mu je reći NE na način da se ne osjeti ugrožen...
i ja san tila takvu mater i dan danas se čujem s tom ženom....
a ona nema sina...
Moja mama je odgajala mog brata ovako kao a zakajina i martina njihovu (moj je apsolvent, inače jaaako fin, pristojan, duhovit 8) ) ali jedna joj je crta kod tatine familije jako smetala - sklonost cugi. Sve je moglo, sve, sve, ali na tu je stvar kod njega jasno utjecala.
Možda da je ovo, možda da je ono... u slučaju tvoje susjede, ja zaista ne znam što je ona mogla preventivno (a što nije) napraviti da ga spasi od tog pakla.
Naravno da joj ne možeš osporiti ni jedno ni drugo, ona je samo radila najbolje što je mogla i znala. Time se ja uvijek rukovodim, ali i onom da može boljeajde ti toj ženi reci da nije napravila sve šta je mogla da izgradi normalnu osobu od svog sina... i da ga nije volila...
svaki čovik je priča za sebe i ne možemo se trpat u škafetine ja sam dobar, ti si loš, ja radim dobar posao što se tiče odgoja a ti ne...
čovik je kompleksno biće pa od gena, preko odgoja i učenja do društva - sve ima utjecaj...
ožemo se samo molit da baš to šta sad radimo pali za našu djecu i čekat da prođe tih famoznih 20 godina...
i znat reć NE...
Inače, bezveze si moje postove okarakterizirala kao onoga koji trpa u ladice "dobar", "loš", "zao". Pišući ove postove ja i samu sebe preispitujem u nekim stvarima i uspoređujem sa poznatim mi primjerima i osobama. Ništa loše ne misleći. Još mi je bezveznija insinuacija na nekakvo nadmetanje među nama ovdje, "ti dobro", "ja još bolje." Nebuloze.
Zaboravila sam reći da moj sin ne sliči ujaku, ni moj brat mom ujaku.
AM - mislim da si me krivo interpretirala u zadnjem postu... ja ti se nikad ne ljutim na ono šta ljudi napišu - jer svatko ima pravo iznit svoje mišljenje i drago mi je to čitat (zato i jesam ovde a ne da dilim pamet
mah je zbog toga šta moram ić ća pa više ne mogu pisat a zadnji post je bio kao neki moj općeniti zaključak na temu pošto idem
see you sutra
Da, uz nadu da je očiglednojel ti to nas zekiš?
xxxx
i pisana kao novinska vijest, a ne kao opservacija nekoga tko pozna situaciju doticnog decka i jos se i razumije u tematiku odgoja kao takvog.
samo dalje, vertex
po mom misljenju, trpas razlicite stvari u isti kos. nedostatak kazni u odgoju ne podrazumijeva nuzno i nedostatak ogranicenja. osobno, ako se dovedem u situaciju da mi je potrebna kazna (ili nagrada, whatsoever) za odrzavanje ogranicenja, znam da sam negdje debelo zabrazdila. a i to se dogodi zivom covjeku (srecom, pa i u roditeljstvu postoji "popravni"
sto se tice clanka, potpis na vertex!
koliko od vas koje ste se javile - ima djecu 13-18, ili je profesionalno u doticaju s njima ?
Isto tako ja ne moram shvatiti da je kazna ako zbog necega djetetu uskratim npr. gledanje crtanog ili igranje video igrica (što na razini psihe smatram nečim sličnim kao junk food na razini tijela).
Kanga, sto konkretno radis kad zelis postaviti neko ogranicenje?
Ako bi mi jedna tvoja dobra ideja pomogla da do kazne ne dođe, ja bih je rado primjenjivala.
Inače, sa starijim djetetom imam dogovor da je naš zajednički cilj da bude sve manje i manje kazni - uskraćivanja (s moje strane) i neposlušnosti (s njegove strane).
Ovo ljeto ga je jedna rođakinja pitala daje li mu mama više kazni ili nagrada, on je rekao nagrada (ja nisam bila ni blizu). To meni dovoljno govori.
Osim toga, zar i mi odrasli ne živimo u svijetu u kojem za prijestupe bivamo (ili bi trebali biti sankcionirani)? Do koje dobi dijete trebamo zaštićivati od te istine? Intuitivno osjećam da im time kao društvo ne činimo dobro.
Radim s mladim ljudima. Ne biste vjerovali kako se već u toj populaciji prepoznaju vječito zaštićivane osobe i one koje se sa životom znaju kvalitetno nositi već u mladenačkoj dobi.
Što mislite o mami koja dođe s 11 godišnjim djetetom na ručak kod prijatelja. Domaćica je spremila ukusni rižoto s komadima mesa. Majka djevojčice kaže: A, ne, moja B ne jede takvo meso. Izvadi iz njenog tanjura sve komade, ostavi rižu i u tuđoj kući ode i skuha - hrenovke.
Drugi dan prijateljica spremi ribu. Ponavlja se priča - njezina B ne jede ni ribu. - Ponijela sam hrenovke, ne brini. S osmjehom kaže mama i kuha ih.
Ista mama stalno svojoj djevojčici prigovara kako ne zna jesti,kako je nesamostalna (brisala je curici guzu do 3. osnovne). A djevojčica sasvim zdrava, simpatična, pametna. U kući se radilo i danas se radi sve što djevojčica hoće. S 4 godine rušila se sa stolca u ponoć, jer nije htjela ići leći i roditelji je nisu prisiljavali.
Mama je međutim počela piti sredstva za smirenje. Strašno se grize zbog male i zabrinuta je.
ajde, ajde - čovjek kad nas čita, ima dojam da je taj život koji čeka našu djecu jedno zmajevo gnijezdo.
a život je u stvari maskenbal. 8)
ma, danas mi je pukla guma na autu usred prometnog kaosa u radno vrijeme. ja, desni žmigavac, auto uz kraj, izašla iz auta, vidjela što se desilo, i ajoj kukulele - ne da ne znam promijeniti gumu, nego ne znam niti di dotična prebiva u autu, niti di je dizalica, ni ključ - nula bodova.
i, oko mene se u roku sekunde skupilo lijepo društvance - nešto penzionera svaki sa svojim savjetom, ali i dva mlada dečka (nešto preko 18, čini mi se) koji su mi se odmah ponudili promijeniti gumu, prionuli poslu, spretno sve obavili u par minuta, kao da u kući imaju automehaničarsku radnju. pitala kako da im se zahvalim, oni rekli da ih prebacim do škole jer su propustili bus (stala sam na autobusnoj stanici).
ne znam tko ih je i kako odgajao, dal' permisivno, autorativno ili ap, al' vala, hvala mu od sveg srca.
da ne bude zabune, nisam ni blizu pamele anderson, a bome ni nalik severini
Slažem se da uvijek raspravljamo o nekim teškim ekstremima i onda njih "primjenjujemo" na našu svakodnevnicu. Čovjek se zapita kako su se odgajala djeca prije knjiga i foruma :? . Najčešće je bilo potrebno ljubavi i malo zdravog razuma.
I ja se slažem, sad mi se smijte, ali ja fakat jesam zabrinuta, ne direktno zbog tog malog, već bilo kojeg drugog, sličnog, a vidim da nisu ničija uobrazlija već crna stvarnost.
Moje dijete ima 16 i hoda po gradu, da imam malo dijete, sigurno se ne bih sekirala još 10 godina.
mislim da je imati sina od 16 i ne sekirati se oksimoron.I ja se slažem, sad mi se smijte, ali ja fakat jesam zabrinuta, ne direktno zbog tog malog, već bilo kojeg drugog, sličnog, a vidim da nisu ničija uobrazlija već crna stvarnost.
Moje dijete ima 16 i hoda po gradu, da imam malo dijete, sigurno se ne bih sekirala još 10 godina.
a takvih ekstrema je bilo i kad smo mi imali 16. nisu baš ni onda bili svi miroljubivi. :/
Biće da je tako.mislim da je imati sina od 16 i ne sekirati se oksimoron.
a takvih ekstrema je bilo i kad smo mi imali 16. nisu baš ni onda bili svi miroljubivi. :/
ja razumijem Mariju
mozda ovaj novinski primjer i nije najsretniji
ali: nadrljacemo kroz 10 godina zbog entropiranog morala drustva generalno i 'permisivnog' odgoja (ovdje tako cesto tumacenog kao odgoj u kojem je glavni izostanak kaznjavanja, a to on nije...)
djetetu, kad vam vrijedja granice, morate s mjerom i ponekad uzvratiti isto, inace potpuno izgubi komaps i mogucnost empaticnoti za vrijedjanje tudjih granica
i jos fali (i to jako) vracanje hijerarhije i autoriteta (obicno ljudi skoce kad im to kazem) ali stvarno mislim da uciteljima (pa skoli kao instituciji) i policiji po hitno treba vratiti autoritet kojega su izgubile onoga dana kad su roditelji odgojno zapustene djece krenuli u svoj boj protiv svakog onog tko se drzne njihovom 'zlatu' ista reci/napraviti (ne mislim pri tome 'napraviti' na ikoju vrstu fizickog kaznjavanja)
Ja ne vjerujem u katastrofalna predviđanja ovoga tipa
Generalno, ne mislim da je svijet puno gori nego što je bio prije X godina i da su "mladi gori nego što su ikad bili".
Sjećam se jednog slučaja premlaćivanja, frend od brata, sluh mu stradao, užas. Samo eto, prošlo bez novina.
Ma razumijem je i ja. Samo bih voljela u više od jedne rečenice zaista i pročitati što ona misli o tome. Bojim se da će tebe sad potpisati, a šteta da netko tko ima toliko iskustva ne progovori o tome nama, roditeljima koji žele čuti jer su u žiži.
ja vjerjemJa ne vjerujem u katastrofalna predviđanja ovoga tipa
Generalno, ne mislim da je svijet puno gori nego što je bio prije X godina i da su "mladi gori nego što su ikad bili".
Sjećam se jednog slučaja premlaćivanja, frend od brata, sluh mu stradao, užas. Samo eto, prošlo bez novina.
jer to profi pratim 18 godina
pa nam broj kaznenih djela maloljetnika drasticno opada iz godine u godinu
ali zato broj posebno okrutno i sivrepo pocinjenih delikata nasilja raste nemilice
i dok je prije tipicni maloljeticki prijetup bio razbijanje trafike, sad je neki od delikata nasilja (dakle kombinacija imovinskom i k.d.-a protiv života i tijela)
a vidim i strukturu ekipe po domovima, unutra su sad samo 'akademci' :/
a ako pogledamo strukturu vrste izrečene odgojne mjere prema maloljetnicima, vidjet ćemo da se i broj ozbiljnijih (dakle zavodskih) mjera povecao (a kapacitet ustanova nije)
uglavnom, moja tvrdnja nije vradžbina, više je znanstvena i relativno lako dokaziva vec uvidom u obicnu deskriptivnu statistiku
o cinjenici da se dobar dio ranije prijavljivanih i sankcioniranih kaznenih djela sada bagatelizirao pa se i ne prijavljuje (cesto, npr. gore spomenute trafike) - bolje i ne govoriti...
:?
mene jedino strah što nas neke čudne face gledaju iz novina i što su ljudi iz polukriminalnog miljea došli na naslovne strane istih kao uzorni građani.Ja ne vjerujem u katastrofalna predviđanja ovoga tipa
Generalno, ne mislim da je svijet puno gori nego što je bio prije X godina i da su "mladi gori nego što su ikad bili".
Sjećam se jednog slučaja premlaćivanja, frend od brata, sluh mu stradao, užas. Samo eto, prošlo bez novina.
uvijek je bilo odgojno zapuštene djece, potencijalnih nasilnika koji su čekali svoju "priliku". pitam se jedino, da li im danas ta prilika djeluje još primamljivije i dostupnije nego prije.
po meni, to je pravi razlog brige, a uopće ne stoji da se moramo brinuti o porastu nasilja iz razloga što se pristup odgoju djece promijenio. :/
Je li tocno da je vecina nasih roditelja odgajana autoritarno? Ako jeste, odakle onda skretanje u toliku krajnost i okretanje permisivnom odgoju? Radi li se cisto o tome da ljudi zele bolje, a ne znaju kako ili je nesto drugo u pitanju?
mislim da je ta promjena pristupa odgoju djece itekako utjecala na porast nasilja:po meni, to je pravi razlog brige, a uopće ne stoji da se moramo brinuti o porastu nasilja iz razloga što se pristup odgoju djece promijenio.
prije 20ak godina su i nas na faksu (erf) itekako usmjeravali prema permisivnom odgoju, danas je taj 'pokret' kudikamo tisi, zapravo cini mi se trenutno prilicno odbacen kao koncept pokusaja prevencije ili rjesavanja mlt. del.
znam i zasto: permisija podrazumijeva odgovorno i educirano roditeljstvo
znaci: odgovorne i educirne roditelje
dakle, nedostaje nam kadar
jer koliko god se ta tvrdnja o manjku kadra ne odnosi za populaciju koja se okuplja na ovom ili slicnim forumima, toliko bas mi ovdje nismo reprezentativni uzorak za ista, najmanje za roditelja vulgarisa, prosjecnog hrvatskog (onog sto grca u materijalnome svijetu bez obzira da li u minusu ili plusu, onome sto je i sam vise neobrazovan nego obrazovan (7%VSS u cijelo zemlji i to sa pribrojenom VŠS), onome koji je dočekao demokraciju pa je sad tumaci sa 'ne bu mene niko biiiib...'
necu vise, uvijek me permisivni odgoj odvuce direkt na maloljetnicku
ne zato jer je on njezin izvor, nego zato jer ipak u praksi nije pokazao da je bolji od one druge krajnosti - autoritarnog odgoja
a ako idemo primjeniti analogiju (dakle primitivan nacin zakljucivanja) ostaje cinjenica da smo ranije imali 'strozi' i vise ogranicavajuci odgojni stil, nesto veci broj kaznenih djela i njihovu relativnu bagatelnost (pretezno imovinska djela), a sad imamo 'blazi' i manje ogranicavajuci odgojni stil, nesto manji broj kaznenih djela i njihovu tezu posljedicnost (djela su cesto protiv zivota i tijela i imovine)
za promotriti treba onu neku vecu brojku onih koji se nikada sluzbeno ne ogreznu o zakon, ali permisivno odgojeni sve manje uspjevaju preuzeti odgovornost za kasniji samostalni zivot
tu bi Maria, ako ulovi vremena, moga dati znacajan doprisnos raspravi o tzv. 'normalnoj' populaciji
jesi sigurna da je to zaista tako? :/
a ako je, onda jedino to mogu protumačiti nedostatkom vremena i izrabljivanjem radnika do krajnjih granica kad više nemaju volje za ništa, a najmanje za djecu.
iako, iskreno, ja ne vjerujem da nam prijeti pošast permisivnog odgoja. i s tim povezano, porast delikventskog ponašanja tinejđera. :/
Znaci, drustvo nije zrelo za permisivni odgoj?
Ali cvijeta, i prije su ljudi jako tesko radili. I kad nisu imali dovoljno vremena za djecu (koja su bila mozda jednako toliko prepustena sebi), zahtijevali su slijepu poslusnost i sav autoritet se bazirao na strahu. Jesu li prije bile zrtve djeca, a danas roditelji? U biti, tko danas uopce preuzima odgovornost onako kako bi trebalo? Kao nekakve krajnje drustvene mjere "odgovornosti" imamo manje-vise neucinkovite kazne. A sta je sa svim onim prije toga?
vjerojatno da i to zbog inertnosti i tromosti pravnog sustava.
koliki su kriminalci, zadnjih godina, saslušavani, sudilo im se i na kraju su završili na slobodi.
mito, korupcija i zastrašivanje na svakom koraku.
i gdje da omladina nađe uzor, u čemu da vidi perspektivu?
definitivno je veliki dio krivice na društvu a tek onda na pojedincima.
nekako mi se čini da se utapamo u u nekoj sveopćoj letargiji.
fali mi entuzijazma i poleta, pozitivnog naboja.
upravo sam o tome razmišljala...Je li tocno da je vecina nasih roditelja odgajana autoritarno? Ako jeste, odakle onda skretanje u toliku krajnost i okretanje permisivnom odgoju? Radi li se cisto o tome da ljudi zele bolje, a ne znaju kako ili je nesto drugo u pitanju?
u sridu!znam i zasto: permisija podrazumijeva odgovorno i educirano roditeljstvo
znaci: odgovorne i educirne roditelje
dakle, nedostaje nam kadar
i opet dolazimo do preblema širih razmjera i odgovornosti društva a ne pojedinca.
ma joj! koliko navaca odlazi na pitaj-boga-što a tako se malo izdvaja za stručne kadrove i obrazovanje.
pa jesmo li mi ovdje zreli za permisivni odgoj ?!Znaci, drustvo nije zrelo za permisivni odgoj?
anledo, uživala sam čitajući tvoje postove.
Mene bi ustvari bas zanimao profil jednog tipicnog, zrelog, za permisivan odgoj spremnog, roditelja.
I kako bi isti reagirao u tim nekim zeznutim situacijama tipa agresija djeteta prema roditelju, agresija jednog djeteta prema drugom....ili se takve stvari zrelim permisivcima ne mogu uopce desiti?
Ja sam se jucer bacila u autoritarne vode pa sam potjerala Jasenu u sobu nakon sto je (opet) mlatnula sestru. Znaci, nisam reprezentativan uzorak.
ja nikako ne vidim poveznicu. :/
mislim da je promjena pristupa odgoju djece donijela uglavnom dobre stvari, nikako loše. porast nasilja treba tražiti u nekim drugim postulatima promjene društva, a ne u ovome.
loš odgoj je loš odgoj - u kakve god ga etikete stavljali. nekome se ne da bakćati s djetetom pa mu zvizne šamar, drugome se neda bakćati s djetetom pa mu ne postavi nikakve granice. bojim se da je krajnji rezultat isti. :/
mislim da se omjer loših i dobrih roditelja nikako nije promijenio unazad trideset godina. po meni, kad je riječ o onome o čemu ovdje pričamo - nasilju - promijenile su se prilike koje su utjecale na to da li će djeca tih, loših roditelja postati nasilnici ili ne. :/
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom