meni previsezar se ne mozemo suzdrzati takvih komentara.
 |
|||
|
|
|||
meni previse
elin prvotno napisa
Elin
Elin
Vidim da se ova tema zahuktala. Ne vidim razloga zašto si dizati tlak zbog nekog anonimusa. Prozvati nekoga zločincem po svojim nekim mjerilima zato što ima jedno djete , isto je zločin.
Sama riječ zločinac je preteška i valda joj je mjesto za one što kradu i ubijaju. Pošto te ne pronalaze i ne procesuiraju , sada treba pronaći neke nove zločince da nam država ne bi bila iznimka.
Da li će netko imati djecu, kada i koliko svačija je čisto privatna stvar.
U tome se svi jako razlikujemo kao i u mnogim drugim stvarima.
Joj meni ovaj komentar od elin nije ni malo smiješan, od nekih pročitanih rečenica se ježim
neke žene su jednostavno previše istraumatizirane prethodnim porodom.
I to je nešto što bi trebali uzeti u obzir i razmisliti o tome svi oni koji se bave populacijskom politikom.
Vrlo je kompleksno pričati o tome zašto se netko odluči za jedno, netko za više, a netko za ni jedno dijete.
Na stranu što je danas i sve veći problem neplodnih parova.
U svakom slučaju, zanimljive su mi sociološko-antropološke rasprave zašto je to tako, kako je bilo nekad a kako danas, ali je stvarno odbojno okrivljavati ljude za njihove izbore ili izbore_silom_prilika.
I jedno malo ohrabrenje za žene koje bi rado imale još koje dijete, ali se boje da se nikada više ne bi mogle jednako kvalitetno posvetiti starijem djetetu, a isto tako da mlađe ne bi imalo nikada onu pažnju koje je imalo prvo:
da, skroz je drugačije kad se rodi drugo dijete.
Nešto se izgubi (taj intenzivni fokus na samo jedno dijete i njega na vas-roditelje), ali vjerujte, s druge strane se tako puno novoga dobije!
Kad sam bila zatrudna s drugom kćeri, bila sam malo u dilemi jel to pametno, jer starija kćer mi je tada bila u fazi da se činilo da ću s njom morati baš dosta raditi 1 na 1, u to doba je dosta bila u zaostatku sa svojim socijalnim i govornim vještinama.
Al eto, nadali se da će ipak sve nekako dobro sjesti.
Ne da je sjelo, nego je ispalo da, osim što je to bila i naša velika želja, nova beba je starijoj došla upravo kao najveći dar.
Upravo u toj novoj interakciji, s još jednim malim članom obitelji oko kojeg smo se svi po malo zavrtili, pa i moja starija kći, izrasle su neke skroz nove i dragocjene situacije kojih vjerojatno ne bi nikad bilo baš takvih.
Fokus se nekako razvodnio s jednog djetea i to je zapravo, tako to sada vidim, bilo baš jako dobrodošlo.
Teško mi je to skroz ovako u par rečenica objasniti, niti sama znam što je sve tome doprinijelo, ali u kratko:sve moje bojazni su se pokazale neosnovanima i stvarno, nakon kratkog uhodavanja, nama je život postao i bogatiji, ali i lakši s još jednim djetetom.
Jedno ili više djece-nema tu generalno" bolje ili gore".Jednostavno je drugačije.
To je za svaku situaciju, obitelj u određenom vremenu i prostoru i kontekstu- individualno.
i meni, ne da nije smiješan, niti žalostan, niti mislim da se je trebala suzdržatiJoj meni ovaj komentar od elin nije ni malo smiješan, od nekih pročitanih rečenica se ježim
neke žene su jednostavno previše istraumatizirane prethodnim porodom.
I to je nešto što bi trebali uzeti u obzir i razmisliti o tome svi oni koji se bave populacijskom politikom.
jako mi je žao što si tako prošla elin
bilo gdje drugdje na tijelu se pazi na estetiku kad se šiva, samo "dolje" nije važno
znam čovjeka koji ima 45, da točno 45 šavova na licu nakon što je pao s bicikla i odrao lice o asfalt
i ne vidi mu se ništa, apsolutno ništa, da nisam vidjela med. dokumentaciju ne bi vjerovala
normalno da će se paziti na licu, ali zašto rijetko tko pazi kada šiva ženu iza poroda?
ljuta sam
puno ljuća nego radi toga što neka budala naziva žene s jednim djetetom
zločincem, to mi je glupo i uopće ne zahtijeva nikakav komentar i čudim se da se to razvuklo na toliko stranica
ali ovakve stvari, kao s elin to me ljuti i rastužuje
elin,
znam o čemu pričaš, potpuno te kužim, sve mi je jasno.
ja sam se ipak odlučila za drugo dijete, strah je bio neizreciv, no eto, želja za još jednim djetetom je bila ogromna. i pobjedila je.
cure, lijepo vas molim da me ne žalite, znam da je sve u dobroj namjeri napisano i stvarno ste super što se tiče podrške i uvjek ste mi bile pri ruci kada mi je bilo potrebno, ali jednostavno ovdje sada nema za to potrebe, niti ja volim da me se žali.
Moj je porod bio takav kakav je bio- težak. Nisu krivi liječnici, jednostavno neke žene imaju lagane, neke superlagane, neke teške, neke superteške porode. To je priroda, valjda. Ja sam jako zadovoljna sa svime inače, obožavam moju malenu, najbolja je, najljepša i najpametnija beba koju sam ja vidjela i da trebam sve ponovno proći opet bi to prošla. Jedino ova epi mi je totalna idiotarija, ali neću o tome. Sve kaj sam napisala je istina, iako sam napisala malo u afektu, jer tko je autor komentara da mene određuje na način da sam ja osoba koja prolazi kroz život lagano, neopterećujući, udovoljavajući sebi i peglajući kartice jer eto ne želim još jedno dijete.
A drugi dio priče je i taj da je dijete stvarno opterećenje za kućni budžet posebice kad je taj budžet ovako i onako nategnut do krajnjih granica (kako za račune, jer je sada jedan član više, pa su i računi veći, tako i za sve ostalo). Ne bunim se ja, 90% plaće potrošim na nju i opet bi potrošila i nije mi žao niti jedne igračkice koju sam joj kupila jer joj se tako zasjaje okice kad je vidi (jest da se igra sa njome cca 5 minuta, ali taj sjaj u očima me dovodi do stravične sreće), ali iskreno mislim da nije samo roditi dijete već dijete treba i odgojiti i odškolovati i pružiti mu kakvu-takvu šansu u budućnosti. Prema djetetu se treba ponašati odgovorno, nije poanta da ti rađaš jedno za drugim dijete radi poboljšanja nataliteta a nemaš za to uvjeta (prvenstveno ekonomskih, stmbenih i sl.).
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom