NAŠ ANĐEO IMA KRILA
JEDNOM TAKO BLIZU SEBI,DRŽAH ANĐELA
Došao je u naš život tiho i neplanirano,zarobio nam srca svojom ljubavlju i zavoljeli smo ga tako jako da je i sama ljubav boljela.Jedva smo čekali kraj ožujka da ga konačno vidimo.Seka i braco su sve pripremili za svog maloga bracu,izabrali ime i svaku večer prije spavanja odbili jedan dan manje do njegova rođenja.Kako su se silno radovali.Crtali mu slike,svim prijateljima nježno govorili o svom bratu.Trbuh su mi ljubili i mazili bebicu....PONEDJELJAK 27.3.2006.moj muž,naša kćerkica i ja odlazimo u Petrovu na redovnu kontrolu i ctg.U petak me prije toga naručili jer jednom dr ctg nije izgledao najbolje a drugom je bio odličan??'???Mm i djevojčica odu malo prošetati a ja čekam i pijem čaj te slušam druge trudnice da skratim vrijeme.Moji se vraćaju iz šetnje a mene zovu u nutra.Na stolu prije pregleda,sestra sluša srčeko,trži ali ništa.Tješi me da su slabe baterije pa me vode na uzv.Tamo dr ustanovi da njegovo srčeko više ne kuca........Izlazim van i odsutnim pogledom tražim svo muža i malenu.On već vidi da nešto ne valja.Ona se onako sićušna stisnula uz tatu i svojim velikim plavim okicama gleda u mene.Sestra me čeka sa strane dok im ja govorim da naše bebe više nema.Malenoj su suze potekle po licu,svojim malim ručicama me grli i plače.Pita ;di je braco?Srce mi se od tereta slama a sestra ih tjera kući.Odlaze a ja plačem,sama pred onim velikim ulazom u bolnicu.Vode me na prijemni i zatim u rađaonu.Nitko ništa ne govori,sve ide kao da je sve normalno.Smjestili me u boks i jedino što sam molila je bilo da me uspavaju i porode čim prije da za ništa ne znam.Na to se sestra samo nasmijala i rekla da je za mene najbolje da imam prirodan porod.Bila sam sama,odsjećena od čitavog svijeta a moja beba je u meni ležala mrtva .Sati su se razvlačili,ni sama ne znam kako sam izdržala sve to.Čim su trudovi bili jači,u meni je gnjev i bijes bio žešći.Dr ozbiljnih lica,ni jedne utješne riječi ni pogleda.Oko mene žene viču a rađaju živu dječicu.Osjećala sam se tako jadno,zavist mi ispunila um i srce.Tek navečer,nakon 8 sati agonije,rodim svog malog anđela,crne kosice,prekrasnih stopala i predam ga nebu.BOL,NESNOSNA BOL me prodirala,suze me jedino milovale i tješile.Moj Matej nije na mojim prsima a moja prsa su spremna za njega.Molim ih da me smjeste u sobu gdje nisu babinjače a oni mi s podsmjehov odgovore da to nije hotel.Na moje inzistiranje,drugi dan odlazim kući.Tamo su me dočekala uplakana dječica,kinderbet u kutu sobe prazan i nosiljka s lijepo posloženom robicom za bebe.Sve miriši,sve je mamica lijepo pripremila za njega a njemu su bila dovoljna samo dva mala krila.
 |
|||
Odgovori s citatom
žao mi je!
bzara prvotno napisa
i da netko mora biti sa mnom, pa su stavili 5 cura koje su namjerno ubile svoju djecu
, starija žena koja je imala nekakvu operaciju, cura koja je došla pobaciti i ja...
