 |
|||
Izvrsno pitanjekoryanshea prvotno napisa
pa gdje ti zivisAh, totalno si me krivo shvatila.......pitala sam te (zamolila) da mi samo malo objasniš u kojem smislu će sada početi PP-ovi....zaista nisam upoznata s tim....???!!!!
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...511&highlight=
Ali, ovu ću malo bolje ispitati....HVALA....
(Relativni) padobranac kao i Alexandra M., i ja osjećam potrebu nešto reći na ovu temu.
Unatoč tome što se na ovom forumu svako malo busaju u prsa kako je ovo forum na kojem se raspravlja o određenim temama i na određeni način, pa se pod tim geslom žustro upozorava, zaključava i briše, ipak skoro svaka intrigantnija rasprava završi međusobnim optuživanjem i pravdanjem. Nedavni primjer je bila tema na kojoj su se ljudi jedni drugima na koncu pravdali zašto tko ima baš toliko djece koliko ima... A sad se ovdje spočitava ljudima kakvu tko ima kadu i zašto
Od potencijalno intrigantne i vrlo zanimljive teme opet na kraju nastade samo beskorisna svađa. I baš me žalosti vidjeti da ovdašnji forumaši nisu ništa bolji od onih na Indexu i sličnih forumima koje tako volite popljuckati kad god vam se pruži prilika (čast časnim iznimkama). I vaše rasprave završavaju natezanjem i prepucavanjem, jedina je razlika što komunicirate "u rukavicama", pa barem nema prostačenja.
Baš šteta da se jedna tema s tolikim potencijalom ovako završi. I baš šteta da se na jednom forumu s tolikim potencijalom svaka zanimljiva priča ovako završava. A valjda je ljudska priroda uvijek ista pa uvijek dođe do izražaja, bez obzira na kojem forumu ti ljudi pisali...
Cookie sestro po trenutnom zaključku.....POTPISALA bih te i dodala kako nema ništa loše u tvome postu kao niti u mojem potpisu već jedno razočaranje i zapravo jedna količina tuge s obzirom na tu činjenicu(Relativni) padobranac kao i Alexandra M., i ja osjećam potrebu nešto reći na ovu temu.
Unatoč tome što se na ovom forumu svako malo busaju u prsa kako je ovo forum na kojem se raspravlja o određenim temama i na određeni način, pa se pod tim geslom žustro upozorava, zaključava i briše, ipak skoro svaka intrigantnija rasprava završi međusobnim optuživanjem i pravdanjem. Nedavni primjer je bila tema na kojoj su se ljudi jedni drugima na koncu pravdali zašto tko ima baš toliko djece koliko ima... A sad se ovdje spočitava ljudima kakvu tko ima kadu i zašto
Od potencijalno intrigantne i vrlo zanimljive teme opet na kraju nastade samo beskorisna svađa. I baš me žalosti vidjeti da ovdašnji forumaši nisu ništa bolji od onih na Indexu i sličnih forumima koje tako volite popljuckati kad god vam se pruži prilika (čast časnim iznimkama). I vaše rasprave završavaju natezanjem i prepucavanjem, jedina je razlika što komunicirate "u rukavicama", pa barem nema prostačenja.
Baš šteta da se jedna tema s tolikim potencijalom ovako završi. I baš šteta da se na jednom forumu s tolikim potencijalom svaka zanimljiva priča ovako završava. A valjda je ljudska priroda uvijek ista pa uvijek dođe do izražaja, bez obzira na kojem forumu ti ljudi pisali...
8)
Mi bi voljeli imati jos veeeeeci krevet od ovog duplog, velikog...ali samo da nas 2 mozemo se lijepo ispruziti po noci ( kad moja dva macica dodju u noci k nama)...
Frizider bi nam mogao pucati po savovima zbog svih onih potrebno-nepotrebnih stvarcica, ali nas doista veseli ono kad je na knap-i nema veceg gusta nego kupovati samo najosnovnije pa to potrositi (hm, oce li me se shvatiti pogresno?),
Nema mi vece radosti nego kad onako poluumorna popodne sjednem gledati film po mom gustu koji se snimao nocu, dok sam ja tada moguce citala kakav roman...
Hrpu starije ali dobro ocuvane robe ( moje, muzeve i djecije ) sam proslijedila siromasnima, ispraznila ormare i napravila " cistku" ( o tim cistkama mogla bih napisati prirucnik, jer, nije lako izaci iz konzumentskog, skupljackog mentaliteta i naci pravu mjeru)
Mislim da idem (o) u smjeru nekakvog asketizma, djeca su odahnula kad smo se rijesili viska igracaka i namjestili njhove sobice ma gotovo spartanski ( prosllijediti sve one plisance sa njhovim tuznim ocima-sori, morali su ici usreciti neke druge facice)
Ne zelim svojim tek nekim primjerima pokazati da je dovoljno materijalno pobacati ili proslijediti- nama je nastao taj neki " klik" u glavama ( mojoj, muzevoj i djecijima) i sad su i djeca sretnija sa manje materijalnog oko sebe...i naucila su da
1.nekog mogu usreciti sa svojim stvarima i 2. da novo nece dobiti dok se starog nekada ne rijese..
Da, i mi se smijemo tv reklamama...a super rtl kanal sam spernula, jer ispiranje mozgova djeci njhovim reklamama mi je jednostavno dizalo zivce...
pa ja mislim da je ova rasprava baš u redu :/
a što se tiče životinja - abonjeko, dobro pazi, nije tako lako sa kozama, mogla bi tvoja avantura završiti kao ona od bivšeg očuha mm-a. odlučio čovjek pobjeći od kapitalizma na selo i kupio stado od 100 ovaca. sve do jedne su mu uginule u roku od godine dana. čitao čovjek knjige, pa umislio da je stočar. i poljoprivrednik. :/
i uz to dobio i prefiks "bivši"
pa ja mislim da je ova rasprava baš u redu :/
a što se tiče životinja - abonjeko, dobro pazi, nije tako lako sa kozama, mogla bi tvoja avantura završiti kao ona od bivšeg očuha mm-a. odlučio čovjek pobjeći od kapitalizma na selo i kupio stado od 100 ovaca. sve do jedne su mu uginule u roku od godine dana. čitao čovjek knjige, pa umislio da je stočar. i poljoprivrednik. :/
i uz to dobio i prefiks "bivši"
Moja malenkost ne zna ama baš ništa tome, ali, imam svoga Alexa koji je maher za poljoprivredu, biodinamiku, eko-uzgoj i stočarstvo....i ja sam, poput svakoga lonca, valjda, našla svoj poklopac.... :/
Ne želim te ignorirati, svakako ti želim objasniti neke stvari, ali vidim da se uporno mimoilazimo...na sva ova pitanja i konstatacije sam već dala odgovore u prethodnim postovima
Ne vrijeđam se, samo uvijek ostanem nekako neshvaćena....
pa ja mislim da je ova rasprava baš u redu :/
a što se tiče životinja - abonjeko, dobro pazi, nije tako lako sa kozama, mogla bi tvoja avantura završiti kao ona od bivšeg očuha mm-a. odlučio čovjek pobjeći od kapitalizma na selo i kupio stado od 100 ovaca. sve do jedne su mu uginule u roku od godine dana. čitao čovjek knjige, pa umislio da je stočar. i poljoprivrednik. :/
i uz to dobio i prefiks "bivši"
Re: "Pospremanje nasih zivota" i roditeljstvo
moj mali od 20 mjeseci je u fazi kada želi da mu kupim domestos i kalgon
ja mu onda lijepo objasnim da mu to ne treba.
...kao ni mami
obzirom da i ja tvoje postove uglavnom doživljavam kao vrlo isključive, odnosno pojednostavljeno "tko ne misli kao ja - neinteligentan je i plitak" (nisam to nikome na pp rekla, majke mi[
Ne vrijeđam se, samo uvijek ostanem nekako neshvaćena....
npr. ova tvoja rečenica ne ostavlja drugi izbor - dakle, ili selo, ili čizma. oni koji ne odaberu život na selu, život mučki podnose. a gdje smo tu mi, koji možda volimo svoj grad, njegovu gradsku vrevu, njegov puls, povijest, i osjećamo ga kao dio sebe. ili mi, koji volimo svoj posao, kojima jutarnja budilica nije sinonim za čizmu, nego možda za izazove koje nosi novi dan? ili mi, koji između plaćanja režija, mirovinskog i zdravstvenog, još uvijek nailazimo na dovoljno prostora za pobjedu duha usprkos materijalnim blještavim stvarčicama?razočaralo me je što je on vrlo neinteligentni zaklučio kako izbora nema doli mučnog podnošenja...a sve kako bi se imale isprazne materijalne i kratkotrajno blještave stvarčice...
Ja ne vidim ništa tako strašno u tome što diskusija ponekad bude življa i što dođe do (ipak relativno pristojne i u smjeru zadane teme usmjerene) konfrontacije - različiti smo ljudi, ima nas tu stotine sa stotinama iskustava, želja, ideja ... i nije čudo da svaki vidi na drugi način istu stvar i da svaki gorljivo brani svoje mišljenje. Ja mogu razumjeti i abonjeko i seni i vas ostale i sve dok ne tvrdite da je vaš izbor jedini ispravni (a abonjeko to nije tvrdila za sebe, ja sam to razumio baš onako kako je ona napisala ... možda i zato što njene postove uvijek pažljivo pratim) i da su ostali bezveze dotle mi je ok ta prepiska.
Nego, ono što mi je žao je to što se kroz ovakvu diskusiju okopojedinih "sitnica" ipak gubi generalni smisao ove rasprave koji po meni ipak prelazi nivo odlazaka na manikiranje, upotrebe domestosa ili broja različitih krema za lice. To su detalji, a mene bi zanimala generalizacija ...
Tu i tamo su se do sada spominjali ljudi koji žive po diktatu tog sadašnjeg potrošačkog društva ... no, ja tu vidim dviej glavne podvrste. jedni su oni koji u tom valu uživaju, plivaju zato jer im je volja, uživaju trošiti. A drugi su oni kojima to nije užitak, no an neki način su prisiljeni biti u tome kovitlacu - obično to nisu ljudi koji mlate pare zato jer se "tako mora" nego više ljudi koji su u to uključeni s druge, ne-potrošačke, strane.
U zadnja 2-3 mjeseca sam pričao sa nekoliko ljudi koji su nezadovoljni svojim položajem na poslu jer im taj posao ne dozvoljava normalno vrijeme sa obitelji, slobodno vrijeme za sebe, ugrožava im život kroz zdravstvene tegobe nastale zbog stresa ... no, oni nemaju petlje iskočiti van iz tog sistema jer se boje za egzistenciju, muči ih otplata kredita za (nužni) stan, budućnost do penzije ... dakle, nisu to pitanja "Alfa Romeo ili jaguar" ili "Vila sa 8 ili 10 soba", već čista egzistencija. To su u pravilu obrazovani ljudi na rukovodećim mjestima, predano vrše svoj posao, cijenjeni su ... i ako iskoče s tog mjesta skočit će u prazni prostor. Umjesto da rade ono što rade (rade to dobro, vole taj posao, no prestresan je) ne znaju što bi radili - sadašnji posao ne mogu raditi "na pola vremena", sistem ne prihvaća takve ideje, ili si 100% u tome ili letiš van ... a osjećaju odgovornost prema obitelji, obavezama itd.
Ja sam krenuo tim putem prije par godina kad sam preuzeo mjesto project managera, no vrlo brzo sam uvidio da to nije za mene pa sam se vratio u tehniku i to mi je ok. Sam čin prelaska je uzrokovao istina manje potrese (svi su se čudili, nagovarali me da nastavim itd, a ja sam znao da to mogu raditi bolje nego dosta drugih pa je tu bila u igri malo i moja taština ... no, odolio sam svim vanjskim i unutarnjim utjecajima), no izašao sam na vrijeme. No, ti drugi ljudi su već predugo u tome i sad je puno teže iskočiti kad si u vlaku koji juri velikom brzinom, a ti više ne znaš što ima izvan njega. I onda oni jure i dalje vlakom dok ih iz njega ne katapultira nešto - najčešće neka grda boleština, rjeđe obiteljska situacija (prijetnja razvodom itd).
Dakle, ti ljudi su po meni jedne od većih žrtava ovog sadašnjeg društva, a tim gore je po njih to što su svjesni svoje pozicije pa svoju polaganu propast gledaju otvorenim očima ... No, na sreću, neki ipak iskoče i iz tako jurećeg vlaka, prežive, a cijena je potpuno nerazumijevanje okoline - mislim da u tu grupu spadaju i onih dvoje iz istarske šume o kojiam je bial riječ na drugoj temi. U nju spada i jedan poznanik koji je napustio akademsku karijeru kako bi postao profesionalni glazbenik na jednom vrlo neobičnom instrumentu, u nju spadaju oni akademski obrazovani građani koji provode po 6 mjeseci godišnje na velebitu ...
Ok, ja cu sad krenuti s nekim malo "dubljim" stvarima, ali necu predugo jer moram ici. Ja se nekad zateknem u razmisljanju i osjecaju da sadasnji trenutak nije dovoljno dobar ako nije ispunjen nekom aktivnoscu, konzumiranjem necega, bilo cega (pocevsi od odlaska negdje pa nadalje). I to me dosta frustrira u zadnje vrijeme. Imam dojam da djeci ne pruzim dovoljno ako nema nekog super poticajnog odlaska negdje ili neke super zabavne aktivnosti. A u biti znam da im time saljem poruku upravo onu koju zelim izbjeci, da nesto puno treba za zadovoljstvo.
Ako ima koja sugestija, dobrodosla je. Znaci, cilj je opustiti maksimalno i uzivati u trenutku. Upravo to mi se cini kao jedna od najvecih teznji i zamki modernog nacina zivota. A ponekad mi se cini i kao nemoguca misija.
Zorana, velkam to d klab!
Da, ja isto imam sličan problem, svjestan sam ga i radim na njegovu rješavanju. Čini mi se da svi mi bolje funkcioniramo kad je lijepo vrijeme, izađemo u prirodu i tu se zabavljamo bilo čime, bez obzira bili na igralištu iza zgrade, bilo na najbližem brdu, bilo u zemlji 500 km od doma. No, kad navale kiše, hladnoće itd, tada smo nekako skučeni u naša 4 zida (možda i zato što su djeca navikla na više prostora) i imam dojam da tad MORAMO nekamo otići (prijatelji, muzej, kupovina) kako bi imali ispunjen dan. A to nije točno. Samo treba imati ideju-pokretač neke aktivnosti ... no, ona zna često izostati pa sve ide dalje po nekoj šabloni ...
evo, ja se ponosim svojom odlukom koja nije u rangu odlaska u šumu, ali me ipak čini sretnom - prije par godina odbila sam posao sa značajno boljom plaćom iz jednog, jedinog razloga. a taj je bio godišnji po ljeti. tu svetinju ne dam, ta moja četiri tjedna u komadu. i činjenicu da su mi na sadašnjem poslu prekovremeni sati iznimka, a ne pravilo.
tatek, što kažeš na moje sito? nije baš neko, ha?
možda imaš pravo tatek, možda se ponekad čini da nemamo izbora, a izbor ipak postoji.
što se mene tiče, nema tog posla na svijetu zbog kojeg bi ja riskirala svoje zdravlje i obitelj - no way.
e, da, imam i ja jednog poznanika koji je imao blistavu karijeru znanstvenika, otišao u japan na doktorat, naučio japanski u rekordnom roku, tamo postigao jako puno i...onda je puknuo, u međuvremenu se oženio s japankom, i otišao u neko japansko selo kod njene obitelji i uzgaja kokoši s njima. i pita njega njegova baka - pa, kako ti je tamo? a kaže on - dobro, nona, dobro.
a ona - pa kakvo je to mjesto gdje živiš? a on će - a to ti je nona kao naš brgud (mjesto iznad opatije - na učki). i na to će nona - a ča ja znan, ča si trebal poć va japan da živiš va brgude?
da, treba poc u japan da se vratis va brgude.a ona - pa kakvo je to mjesto gdje živiš? a on će - a to ti je nona kao naš brgud (mjesto iznad opatije - na učki). i na to će nona - a ča ja znan, ča si trebal poć va japan da živiš va brgude?
Tatek, mozda previse ocekujemo? Mozda je to zatvaranje u cetiri zida neka protuprirodna situacija pa nije ni cudo da se tako osjecamo? A mozda je to samo izgovor?
e da, sad si me podsjetila što još ne volim - sintagmu "kvalitetno vrijeme s djecom". imali smo predavanje u školi gdje nam je rečeno da dnevno moramo barem 10 minuta kvalitetno provoditi vrijeme s djecom. :?
što god to trebalo značiti. ako sam ja kvalitetna i mm, a mislim da jesmo, i ako su naša djeca kvalitetna, a mislim da jesu - kako vrijeme koje provodimo zajedno može biti nekvalitetno?
tipičan konzumerizam, s tim kvalitetnim vremenom.
Očito treba proć kroz drek da bi se došlo do zvijezda, pa makar one bile u Brgudu.da, treba poc u japan da se vratis va brgude.a ona - pa kakvo je to mjesto gdje živiš? a on će - a to ti je nona kao naš brgud (mjesto iznad opatije - na učki). i na to će nona - a ča ja znan, ča si trebal poć va japan da živiš va brgude?
(bez uvrede za japance, pri dreku mislim na "puknuće" dotičnoga, a ne na boravak u japanskom selu
To je baš to o čemu sam pisao - kad se iskaće iz jurećeg vlaka tad se obično en padne na noge nego na glavu i ljudi umjesto u klasičnoj egzistenciji završe u japanskom selu, istarskoj šumi, nekom egzotičnom zanimanju ... a ne kao prodavači u dućanu preko puta, ekonomisti u lokalnoj amoupravi i sl.
Cvijeta, ja se slažem s tim zahtjevom o "kvalitetnom" vremenu s djecom, jer znam kako izgleda i kvalitetno vrijeme (kad smo zajedno, ja uključen u njihov svijet) i nekvalitetno (kad si mislim nešto svoje pa na svako dječje pitanje odgovaram sa "aha").
Ja sam možda malo specifičan po tom pitanju jer sam se kao mali uvijek igrao ili sam ili samo sa sestrom (živjeli smo u pustom dijelu naselja, s malo djece u blizini) pa mi je bilo normalno zadubiti se u neku igru i tako se igrati satima. Sad klinci (pa i moji) imaju kraće razdoblje pažnje (znate te priče: brži ritam života, TV itd itd itd) pa se često desi da se ja dublje ufuram u igru sa njima nego oni
Ja sam inače čovjek od prirode i gibanja tako da su mi 4 zida na dulje vrijeme uvijek protuprirodna situacija, no naviknuo sam se vremenom ... a li sad to treba prenijeti i na klince, a oni vjerojatno osjete moj poriv za izlaskom bolje od mene samog.
MŽ je sposobna ostati u kući po nekoliko dana bez da nosom pomoli van, ja nisam taj tip iako imam u kući sto mogućnosti za zabavu i trošenje vremena ...
Ja mislim da je to s kvalitetno provedenim vremenom fraza izmisljena upravo za ovo nase prezaposleno drustvo kako bi se roditeljima olaksala savjest. Ono, nema veze sto vas nema po citave dane s djecom, sat vremena provedenog kvalitetno cini cuda. Kao da to "kvalitetno" provedeno vrijeme treba parirati tom nekom drugom vremenu kojeg ustvari nemamo i koje trosimo negdje drugdje. Ili ono: bolje zaposlena majka koja kvalitetno provede sat vremena s djetetom nego mama koja je doma, ali citavi dan cisti i pece kolace.
Uglavnom, nemam ja nesto posebno vazno ovdje za reci jer jesam doma s djecom, ali stalno se opterecujem s tom idejom kvalitetno provedenog vremena. :/
pa možda naša djeca i nemaju toliku potrebu da s nama kvalitetno provode vrijeme? nije tvrdnja, samo razmišljanje na glas. možda baš, naročito jer je tvojih troje, im i treba mama da se kuhinjom širi miris pečenih kolača koji čini tako sladak miris doma?Ja mislim da je to s kvalitetno provedenim vremenom fraza izmisljena upravo za ovo nase prezaposleno drustvo kako bi se roditeljima olaksala savjest. Ono, nema veze sto vas nema po citave dane s djecom, sat vremena provedenog kvalitetno cini cuda. Kao da to "kvalitetno" provedeno vrijeme treba parirati tom nekom drugom vremenu kojeg ustvari nemamo i koje trosimo negdje drugdje. Ili ono: bolje zaposlena majka koja kvalitetno provede sat vremena s djetetom nego mama koja je doma, ali citavi dan cisti i pece kolace.
Uglavnom, nemam ja nesto posebno vazno ovdje za reci jer jesam doma s djecom, ali stalno se opterecujem s tom idejom kvalitetno provedenog vremena. :/
možda je veća naša potreba da uhvatimo to njihovo vrijeme koje tako brzo prolazi, nego njihova? :/
Ja sam na sebi osjećam kad je vrijeme sa djecom "kvalitetno",a kad nije, ne kaže mi to netko drugi.Ja mislim da je to s kvalitetno provedenim vremenom fraza izmisljena upravo za ovo nase prezaposleno drustvo kako bi se roditeljima olaksala savjest. Ono, nema veze sto vas nema po citave dane s djecom, sat vremena provedenog kvalitetno cini cuda. Kao da to "kvalitetno" provedeno vrijeme treba parirati tom nekom drugom vremenu kojeg ustvari nemamo i koje trosimo negdje drugdje. Ili ono: bolje zaposlena majka koja kvalitetno provede sat vremena s djetetom nego mama koja je doma, ali citavi dan cisti i pece kolace.
Uglavnom, nemam ja nesto posebno vazno ovdje za reci jer jesam doma s djecom, ali stalno se opterecujem s tom idejom kvalitetno provedenog vremena. :/
Može biti da je to nekakav sad modni presing za tim "kvalitetnim" vremenom, ali ja mislim da to nije bezveze. Zaista nije isto biti s djecom i istovremeno gledati TV ili pričati sa susjedom prek telefona ili pak se zaista udubiti u dječji razgovor ili igru.
Mislim da je potreba obostrana.
Oni žele publiku, mi želimo trenutke za pamćenje.
Mada, ako je vrijeme zaista "kvalitetno"
cvijeta73
Ipak, tatek je sve vrlo lijepo i jezgrovito objasnio...može biti da sam s njim na jednoj istoj valnoj duljini...može biti da idemo u istome smjeru pa se razumijemo... nikako ne mislim na ovakav način na koji si me shvatila....ne namećem "selo" već mogućnost izbora, mogućnost promjene i da vam ukažem kako stanje vezanosti za materiju može biti pogubno za ljudsko psihičko i fizičko zdravlje....
Dečko s kojim sam vodila konverzaciju je poddirektor jedne velike obiteljske firme i užasno pati, a jako je pametan u mnogo stvari pa je moj zaključak bio da je on očito neinteligentan kada sam mu pokušala na jedan indirektan način ukazati da izbora ima, da ne mora trpjeti oca i njegova maltretiranja samo zato što misli da nema drugoga puta....on je, jadan, zaključio kako nema drugog penjanja do materije doli mučnog, strašnog podnošenja najgorih maltretiranja (ja sam bila svjedok nekim njihovim razgovorima i vjerujte mi, to bi samo lud čovjek mogao podnositi)....a za što????? Ne podcenjujem njega, on je marljiv, predan i discipliniran, ali nije svoj i nezaedovoljan je, depresivan, ali uspješan?????i sve dok bude mislio da mu je otac jedini izlaz biti će rob....Upravo ON i takvi poput njega su žrtve društva....svaka čast vama koji nalazite sreću u takvom društvu...zaista sam ovo rekla bez pretencioznosti i ironije.....
tatek...divim ti se na tvojoj hrabrosti....današnje društvo je nametnulo neke konkretno iskrivljene vrijednosti i čim odbiješ npr. mjesto voditelja većina ljudi misli da si budala, da si totalni idiot koji nema previše pameti u glavi, a neki te se i srame....
Ja sam s mjesta urednice du-news-a i voditeljice jednog radija prešla na rad u suvenirnici.....prvih 10-ak dana me je udarao ego i bio mi je nevjerojatan bed.... sada sam nitko i ništa (po društvenim vrijednostima)... ali sam sretna, imam svoje radno vrijeme, vrijeme za sebe, za obitelj....za daljnje usavršavanje....i uvjerena sam da kvalitetan lider mora proći baš SVA zanimanja...od direktora do šalterskog službenika, vozača i čistaća da bi znao kvalitetno upravljati ljudskim resursima (nažalost, mnogi to ne znaju jer su se rodili sa zlatnom žlicom u guzici)....
Zorana
mislim da to nije samo modni presing.Ja sam na sebi osjećam kad je vrijeme sa djecom "kvalitetno",a kad nije, ne kaže mi to netko drugi.Ja mislim da je to s kvalitetno provedenim vremenom fraza izmisljena upravo za ovo nase prezaposleno drustvo kako bi se roditeljima olaksala savjest. Ono, nema veze sto vas nema po citave dane s djecom, sat vremena provedenog kvalitetno cini cuda. Kao da to "kvalitetno" provedeno vrijeme treba parirati tom nekom drugom vremenu kojeg ustvari nemamo i koje trosimo negdje drugdje. Ili ono: bolje zaposlena majka koja kvalitetno provede sat vremena s djetetom nego mama koja je doma, ali citavi dan cisti i pece kolace.
Uglavnom, nemam ja nesto posebno vazno ovdje za reci jer jesam doma s djecom, ali stalno se opterecujem s tom idejom kvalitetno provedenog vremena. :/
Može biti da je to nekakav sad modni presing za tim "kvalitetnim" vremenom, ali ja mislim da to nije bezveze. Zaista nije isto biti s djecom i istovremeno gledati TV ili pričati sa susjedom prek telefona ili pak se zaista udubiti u dječji razgovor ili igru.
imas dovoljno izvjestaja koji pokazuju kako ima vise nego dovoljno obitelji u kojoj djeca satima popodne i navecer bulje u televiziju sa cipsom u ruci....nemaju pojma kako izgleda jedan zajednicki obiteljski obrok, jedan zajednicki razgovor, igranje catana ili covjece ne ljuti se ili sto vec, o izletima u prirodu, posjete kazalistu, muzeju, knjiznici, itd... da ne govorim itd.
svaki put kad procitam takve izvjestaje, smrznem se.
Tatek, vidim i ja po sebi razliku u tom smislu da znam odrediti kad je provedeno vrijeme s nekim ok, a kad nije. Ima sati ili dana kad se osjecam navecer jako frustrirano i to je upravo onda kad ZNAM da se nisam posvetila tom svom vremenu i djeci kako treba. Znaci, pricam s nekim, a slucam na pola uha, igram se, a u biti lutam mislima itd. Nepogresiv je osjecaj ispravnosti koji covjek osjeti nakon trenutaka u kojima je bio svom svojom paznjom i koje je u potpunosti zivio, ne samo odradjivao.
Svoje odluke o novcu, zaradjivanju i konzumiranju sam davno donijela. Radim skraceno, za hranu. Ne zelim pri tome reci da me poslodavac placa grahom, nego da je moja placa dovoljna tek da pokrije troskove hrane, higijenskih potrepstina i jos kakve sitnice za nasu obitelj. Sve ostalo pokriva muz koji bi mogao raditi i zaraditi duplo, ali kad je vidio da se radi takvih stvari raspadaju brakovi i obitelji, brzo je i efikasno napravio reviziju prioriteta.
I potpisujem tateka, gledam svakodnevno ljude u zrvnju, kako ne mogu (to oni misle, ja na to gledam drugacije) izaci. I ne cude me onda ni Brgud, ni Japan, ni suma. Kad pustis da te voda nosi - zavrsis na vodopadu.
drago mi je da je tatek vratio raspravu u zanimljive vode
upravo si opisao mm-a. posao kojim se bavi ne mozes raditi samo 8 sati dnevno, kamoli manje. ili si unutra, ili nisi. a da izadje iz njega - sto bi radio? :? ne znam. pa se i dalje igramo samohrane majke i tate vjecno na sluzbenom putu.
dobra primjedba u vezi ostanka unutar 4 zida kad je vani hladno i mracno. ja uvijek ostanem unutra i dan mi ode u nista, pa se osjecam krivo sto nisam djetetu pruzila neku konstruktivnu zabavu na svjezem zraku. a opet, sklupcana pod dekicom dok je vani kisa i mrak taako mi se ne da ici van na bljuzgu i smrzavati se. :/
a zapravo, zasto bi stalno morali nesto raditi? sto fali tome da ti neki dan, blasfemije li, ode u nista?
nama su takvi dani (kojih nema puno poradi drustvenog zivota i cure i nas) bas fini. citamo, slusamo muziku, mm i cura zajedno muziciraju, kuhamo, pecemo palcinke, igramo catan, monopoly ili nesto trece, malo i pridrijemnemo nakon rucka...i slicno
Ja sam se smrzula kada sam shvatila koliko vremena provodim za Interentom s djetetom u rukama....nakon toga sam odlučila rezati sva takva "nekvalitetno" provedena vremena :/mislim da to nije samo modni presing.Ja sam na sebi osjećam kad je vrijeme sa djecom "kvalitetno",a kad nije, ne kaže mi to netko drugi.Ja mislim da je to s kvalitetno provedenim vremenom fraza izmisljena upravo za ovo nase prezaposleno drustvo kako bi se roditeljima olaksala savjest. Ono, nema veze sto vas nema po citave dane s djecom, sat vremena provedenog kvalitetno cini cuda. Kao da to "kvalitetno" provedeno vrijeme treba parirati tom nekom drugom vremenu kojeg ustvari nemamo i koje trosimo negdje drugdje. Ili ono: bolje zaposlena majka koja kvalitetno provede sat vremena s djetetom nego mama koja je doma, ali citavi dan cisti i pece kolace.
Uglavnom, nemam ja nesto posebno vazno ovdje za reci jer jesam doma s djecom, ali stalno se opterecujem s tom idejom kvalitetno provedenog vremena. :/
Može biti da je to nekakav sad modni presing za tim "kvalitetnim" vremenom, ali ja mislim da to nije bezveze. Zaista nije isto biti s djecom i istovremeno gledati TV ili pričati sa susjedom prek telefona ili pak se zaista udubiti u dječji razgovor ili igru.
imas dovoljno izvjestaja koji pokazuju kako ima vise nego dovoljno obitelji u kojoj djeca satima popodne i navecer bulje u televiziju sa cipsom u ruci....nemaju pojma kako izgleda jedan zajednicki obiteljski obrok, jedan zajednicki razgovor, igranje catana ili covjece ne ljuti se ili sto vec, o izletima u prirodu, posjete kazalistu, muzeju, knjiznici, itd... da ne govorim itd.
svaki put kad procitam takve izvjestaje, smrznem se.
Ovo kao da sam ja napisala (osim što nisam doma s djecom nego radim) totalno kužim o čemu pišeš, i isto kao i ti ponekad imam grižnju savjest jer sam recimo prala prozore dok je Sonja gledala crtić. Poludim kad me to šćepa :/ ali opet s druge strane Sonja se tako rijetko zaigra sama da jedva čekam tih nekih svojih 5 minuta pa me onda opet peče savjest i tako u krug.Ja mislim da je to s kvalitetno provedenim vremenom fraza izmisljena upravo za ovo nase prezaposleno drustvo kako bi se roditeljima olaksala savjest. Ono, nema veze sto vas nema po citave dane s djecom, sat vremena provedenog kvalitetno cini cuda. Kao da to "kvalitetno" provedeno vrijeme treba parirati tom nekom drugom vremenu kojeg ustvari nemamo i koje trosimo negdje drugdje. Ili ono: bolje zaposlena majka koja kvalitetno provede sat vremena s djetetom nego mama koja je doma, ali citavi dan cisti i pece kolace.
Uglavnom, nemam ja nesto posebno vazno ovdje za reci jer jesam doma s djecom, ali stalno se opterecujem s tom idejom kvalitetno provedenog vremena. :/
Klokanici Kangi to ne dolazi spontano, nego moram svjesno raditi na tome kao i ti (i sve sam bolja, moram priznati 8) ). Za inspiraciju preporucam nekog s prirodnim talentom za to - npr. Tao-Pooha
uf, dok napisem post, ostali napisu cijelu stranicu :shock:
prokomentirala bih jos ovo:
i ovo
abonjeko, primjecujes li paralelu? kad ti je netko na 'suprotnoj' strani, pises da je neinteligentan, a kad netko napravi ono sto odobravas, pises kako okolina (ta 'suprotna' strana) smatra da je taj budala i idiot
sto ako taj direktorcic za par godina dozivi 'prosvjetljenje' i ode pasti ovce u dubrovacko zaledje? hoce li postati 'inteligentan'? jer je presao na tvoju, 'inteligentnu' stranu? a svi preko puta jesu i ostati ce 'budale'? :?
moje misljenje je da jaaako preolako baratas epitetima i nazivima. :/
ja mislim da i nama i djeci treba famozno "kvalitetno" provedeno vrijeme.
ja tako punim svoje baterije.
a relativno puno radim, prilično stresan posao.
Uf, koliko postova, a svakome bih htio nešto odgovoriti.
seni, jest, od takvih slika djece-zombija satima pred TV-om ili nekim drugim ekranom se i meni ježi koža! Nisam čistunac i smatram da par crtića dnevno ne može iskvariti dijete, ali tu mora biti granice.
(uvijek se sjetim poznanika koji su smjestili TV i video u dječju sobu i dijete im se budi i liježe sa ekanom iznad glave ... brrrrr, kad ovo pišem prolaze mi trnci neugode niz leđa)
zorana, to je to o čemu govorim. Na žalost, meni je preduvjet da budem "kvalitetno" sa djecom mogućnost da barem neko vrijeme budem "kvalitetno" sam sa sobom ... a to je tako rijetko u mašini nazvanoj buđenje-spremanje klinaca-razvažanje škola/vrtić, od njega je 100 m do ulaza u firmu, rad-pa 100 m od izlaza firme do ulaza u vrtić, povratak, klinci ... ufff, dajte mi malo zraka i vremena za MENE!
U zadnje vrijeme sam počeo nakon vrtića namjerno ne ići najkraćim putem do firme, već napravim krug po kvartu 5 minuta (kolege koje sretnem me čudno gledaju pa pitaju kud ću,a ja kažem da malo protežem noge ... u stvari, malo protežem mozak
Felix, sigurno znaš čiji mi je primjer, među ostalim, dao podstrek za ovu diskusiju ...
marta, to što ste vi napravili je, rekao bih, najbolja stvar i bit čitave teme - raditi da bi živio, a ne živjeti da bi radio. To je i moj moto!
Felixuf, dok napisem post, ostali napisu cijelu stranicu :shock:
prokomentirala bih jos ovo:
i ovo
abonjeko, primjecujes li paralelu? kad ti je netko na 'suprotnoj' strani, pises da je neinteligentan, a kad netko napravi ono sto odobravas, pises kako okolina (ta 'suprotna' strana) smatra da je taj budala i idiot
sto ako taj direktorcic za par godina dozivi 'prosvjetljenje' i ode pasti ovce u dubrovacko zaledje? hoce li postati 'inteligentan'? jer je presao na tvoju, 'inteligentnu' stranu? a svi preko puta jesu i ostati ce 'budale'? :?
moje misljenje je da jaaako preolako baratas epitetima i nazivima. :/
Iako, svi koji me poznaju, znaju da moje namjere nikako ne idu u smjeru vrijeđanja....izgleda da je ključan momenat u svim tim postovima bila riječ "(ne)inteligencija".... možda sam je ja olako upotrijebila, izbjegavajući "rukavice"....
Mogu razumjeti da oni koji me ne poznaju prepoznaju u mojim postovima samo prepotentnost i pametovanje, a meni je namjera da neki nađu i smisao.... jer da sam ja imala mentora prije nekoliko godina (kao što ga imam sada) vjerojatno bi moj životni put bio puno lakši....ne bih toliko učila na svojim greškama....
Moj cilj razgovora s tim dečkom je bila njegov spas...meni ga je iskreno žao...strašne napade podnosi i vjerojatno nije moja uloga da ispravljam krive drine....željela bih kada bi ljudi (uključujući i sebe samu) bili malo pametniji i učili iz tuđih grešaka, učili iz tuđih dobronamjernih savjeta koji su nastali iz brige drugih ljudi (meni je stalo jer vidim koliko pati, nema djevojke, otac mu ubija svaki entuzijazam...)....Voljela bih da ljudi reagiraju preventivno, a ne kada je već kasno, kada su već stari, razočarani i nemoćni jer im ego nije dozvolio da u ključnome trenutku poslušaju savjet drage osobe....savjet koji im je vjerojatno mogao promijeniti cijeli život...
Moj cilj je samo jedan, ovaj potonji, a to je POMOĆ!!!!!!
Epitete sam, priznajem, pre olako upotrijebila....vjerojatno sam mogla objasniti cijelu situaciju i na drugačiji način.... :/ Priznajem svoju grešku!!!!
pa i ja.
kad sam napisala dilemu - čija potreba za kvalitetnim vremenom je veća, nisam imala na umu djecu ispred televizora, s čipsem. makar, vjerujem da i takve situacije postoje.
imala sam na umu svoju mamu. ne pamtim da se ona igrala s nama, igrali smo društvene igre - to da (sjećam se tombole svaku večer kad su bile one redukcije struje, pod svijećama), ali da je ona sjedila s nama na podu i slagala kocke, ili crtala ili radila figurice od glinamola - to, moram priznati da ne pamtim. a još manje pamtim da mi je to falilo.
sjećam se da se tv palio tek za onaj crtić prije dnevnika. i vrijeme smo provodili zajedno. i bilo je to kvalitetno vrijeme, bez obzira što je ona možda čistila prozore, a ja i sestra smo se igrale - zajedno, ili svaka na svoju stranu. kad smo joj nešto pričale, ona nas je slušala. dok nije počeo dnevnik. onda nas nije slušala, nego gledala dnevnik.
ali, pamtim taj miris kolača.
Abonjeko, kužim te.
Iza ponekad malo "prećoškastih" izraza i možda prebrzo i preimpulsno pisanih replika stoji dobra namjera i stav kojem bar ja ne mogu ništa prigovoriti.
Vjerujem da to i drugi prepoznaju.
abonjeko
ne mozes spasiti nekoga tko to ne zeli. ne mozes ni savjet dati nekome tko to ne zeli. kad mu bude vrijeme, ako mu ikad bude vrijeme, poslusat ce te. ovako... tesko.
i da, slazem se s tatekom. samo, kad koristis izraze bez rukavica, moze ti se desiti da te ne shvate ozbiljno, ili da te ne shvate onako kako si htio, nego samo primijete te izraze i epitete koji strse.
ovo što je marta napisala - želim tako živjeti i čvrsto vjerujem da jednm hoću
Istina, ali savjet mozes dati. Sto ce onaj drugi s njim, to nije tvoja briga. Jos da je to tako lako ko sto zvuci - di bi mi bio kraj!abonjeko
ne mozes spasiti nekoga tko to ne zeli. ne mozes ni savjet dati nekome tko to ne zeli. kad mu bude vrijeme, ako mu ikad bude vrijeme, poslusat ce te. ovako... tesko.
E, To hoću i ja podvući - bolje je ipak dati savjet, pa makar i u prazno, nego pustiti čovjeka da kroči put provalije.Istina, ali savjet mozes dati. Sto ce onaj drugi s njim, to nije tvoja briga. Jos da je to tako lako ko sto zvuci - di bi mi bio kraj!abonjeko
ne mozes spasiti nekoga tko to ne zeli. ne mozes ni savjet dati nekome tko to ne zeli. kad mu bude vrijeme, ako mu ikad bude vrijeme, poslusat ce te. ovako... tesko.
Možda će ga se ipak jednom sjetiti.
Ipak, stojim iza svega što sam rekla.....malo banaliziraš (plizzzz, nemoj misliti da sam to rekla u nekom nervoznom i negativnom kontekstu)...
prokomentirala bih jos ovo:
i ovo
abonjeko, primjecujes li paralelu? kad ti je netko na 'suprotnoj' strani, pises da je neinteligentan, a kad netko napravi ono sto odobravas, pises kako okolina (ta 'suprotna' strana) smatra da je taj budala i idiot
Nema "druge" strane....radi se o životnim vrijednostima...ja ne odvajam ljude na suprotne strane...već primjećujem da je (ne)inteligentan svatko onaj tko sam sebi ne može pomoći već čeka pomoč okoline koja ga istodobno gazi....u tom slučaju, (ne)inteligencija je zaista neupitna..... a ako na štetu sebe i svojih životnih vrijednosti ideš samo zato da bi te društvo prihvatilo tada moram biti slobodna i ekstremnim epitetom takvog čovjeka nazvati BUDALOM....Oprostite, ali ja zaista tako mislim....ako se netko s tim ne slaže - u redu!!!!
moja teorija - savjet se daje onda kad te netko za njega pita.Istina, ali savjet mozes dati. Sto ce onaj drugi s njim, to nije tvoja briga. Jos da je to tako lako ko sto zvuci - di bi mi bio kraj!abonjeko
ne mozes spasiti nekoga tko to ne zeli. ne mozes ni savjet dati nekome tko to ne zeli. kad mu bude vrijeme, ako mu ikad bude vrijeme, poslusat ce te. ovako... tesko.
SLAŽEM SE!!!!!abonjeko
ne mozes spasiti nekoga tko to ne zeli. ne mozes ni savjet dati nekome tko to ne zeli. kad mu bude vrijeme, ako mu ikad bude vrijeme, poslusat ce te. ovako... tesko.
Ja nikako da to shvatim....
Eh da ... a ja se sjećam kako smo mama, sestra i ja gledali kasno navečer kad će našom pustom ulicom zasvijetliti svjetla očevog auta koji se redovno vraćao kasno s posla. Došao bi, ostavio stavri, pojeo nešto na brzinu i krenuo u radionicu gdje je ostajao i nakon što smo zaspali. A ujutro je odlazio dok smo mi isto bili još u zemlji crtica ... eto, to je jedna od najjačih i najemotivnijih slika kojih se sjećam iz ranog djetinjstva.ali, pamtim taj miris kolača.
I jedan od razloga zašto mi je obitelj ipak čvrsto na broju 1, a karijera na dnu ljestvice.
joj, sad sam se raznjezila, jer sam se sjetila svoje mame, ista takva je bila s nama...imala sam na umu svoju mamu. ne pamtim da se ona igrala s nama, igrali smo društvene igre - to da (sjećam se tombole svaku večer kad su bile one redukcije struje, pod svijećama), ali da je ona sjedila s nama na podu i slagala kocke, ili crtala ili radila figurice od glinamola - to, moram priznati da ne pamtim. a još manje pamtim da mi je to falilo.
sjećam se da se tv palio tek za onaj crtić prije dnevnika. i vrijeme smo provodili zajedno. i bilo je to kvalitetno vrijeme, bez obzira što je ona možda čistila prozore, a ja i sestra smo se igrale - zajedno, ili svaka na svoju stranu. kad smo joj nešto pričale, ona nas je slušala. dok nije počeo dnevnik. onda nas nije slušala, nego gledala dnevnik.
ali, pamtim taj miris kolača.
Moja teorija - savjet, pomoć itd dajem uvijek, odmah i bez razmišljanja. Ako druga strana nije zainteresirana (to mi ili sama kaže ili ja to pročitam između redaka), tad se i ja povlačim.moja teorija - savjet se daje onda kad te netko za njega pita.Istina, ali savjet mozes dati. Sto ce onaj drugi s njim, to nije tvoja briga. Jos da je to tako lako ko sto zvuci - di bi mi bio kraj!abonjeko
ne mozes spasiti nekoga tko to ne zeli. ne mozes ni savjet dati nekome tko to ne zeli. kad mu bude vrijeme, ako mu ikad bude vrijeme, poslusat ce te. ovako... tesko.
U pravilu ljudi razumiju moje namjere i kažu ako ne žele slušati to što im kazujem.
Samo sam u rijetkim slučajevima imao loša iskustva sa ovakvim pristupom.
X
moj je moto: i rad je zivot (pod tim mislim - nesto sto te ispunjava, a ne samo nacin zarade hrane). da ne radim na tome da to bude tako, onda bih vjerojatno izabrala opciju onog para koji je otisao zivjeti u sumu, ili neku cetvrtu. ideja u kojoj se duboko slazem s abonjenko je da uvijek postoji izbor, samo sto je tu cinjenicu ponekad teze sebi priznati nego konstatirati da nesto radis zato jer nemas izbora. i cesto smo skloni zaboraviti (pricam, naravno, prvenstveno za sebe) da dobra alternativa crno-bijelom ne mora biti siva nego narancasta
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom