"Pospremanje nasih zivota" i roditeljstvo

[Zorana]

Jedan tatekov post me potakao da otvorim i ovakvu temu. U zadnje vrijeme cesto cujem za ili nailazim na ljude koji kazu da "filtriraju" svoju svakodnevicu zagadjenu robujucim navikama, neproduktivnim aktivnostima i frustrirajucim odnosima. Ljudi rade na oslobadjanju svojih energetskih tokova definiranjem odnosa s roditeljima, izbacivanjem iz upotrebe letecih, mirisnih ulozaka i arsenalom krema za lice i sl.
Opet, po tko zna koji put, uzet cu si za pravo komentirati tudje navike i izbore, pocevsi od vrlo inspirativno dotjeranih noznih noktiju pa nadalje....i zakljuciti kako su mnogi (od nas) stvarno upali u ralje konzumerizma i ostalih cari svakodnevice pa je pravo osvjezenje razgovarati s onima koji se pokusavaju iz njih izvuci. A pogotovo ako je rijec o ljudima koji imaju djecu.
Nadam se da tema nije preintimna, ali bas me zanima....od kojih boljki neki od nas pate, a da se istovremeno pokusavaju izlijeciti? Sto zelimo izbaciti iz svojih zivota i time ga uciniti kvalitetnijim? Koliko je ekoloski aspekt zivljenja u vezi s temom i tim vasim osobnim izborima? Cini li vam se pretesko razrijesiti, tj. rascistiti odnose sa samim sobom i drugima?

I druga stvar, kako to sve skupa utjece na odgoj djece i koliko im uspijete prenijeti ili ne prenijeti sve ove dileme? Svi znamo da vecina djece reagira pozitivno na sarenilo reklama, bljestave izloge i kojekakve gluposti koje doslovno vriste s polica da ih se kupi. Kako im objasnjavate to sve skupa i u kojoj mjeri vas brine da ce mozda i vasa djeca "zaglaviti" u sistemu ili u njegovom negativnom dijelu"

Unaprijed molim dio populacije koji ce se osjecati prozvan da mi se skine s ............vrata. Nije mi namjera prozivati ni provocirati nego podijeliti misljenja i savjete s onima koji su na istom ili slicnom putu po ovom pitanju.

[Lutonjica]

ja sam, izgleda, na tom putu.
postala sam toga u potpunosti svjesna tek neki dan kad me moja trudna seka zamolila da joj mejlam popis sto joj sve treba za bebu. a moj popis je imao 3 stavke
nemam previse za reci jer nisam zapravo stala i razmislila o tome. znam samo da se vec neko vrijeme umivam samo vodom.
za djecu ne brinem. nekako mi se cini da ce, iako su trenutno pod dosta velikim utjecajem reklama, s vremenom veci utjecaj imati mamin i tatin zivotni stil nego my little pony s cipelama i baletnom suknjicom.

[čokolada]

Kasno je pa ću samo nabaciti:
Prestala sam davno gledati TV, djetetu sam nabavila 20-30 dobrih dugometražnih crtića koje gleda.
Prestala sam kupovati novine i časopise - gotovo sve je čisto smeće (za informacije imam internet).
Djetetu tumačim svaki dan o gluposti reklama, čemu služe i koliko vrijedi to što reklamiraju.
Nikad nisam osobito patila od konzumerizma, ali imadoh svoje zvjezdane trenutke...recimo patila sam da mi sva kozmetika u kupaonici bude iste marke (makar mi uopće ne odgovarala :shock: )
Sredinom dvadesetih napravila sam interni obračun sa svima koji su me frustrirali i napravili onakvom kakvom nisam željela.

[Zorana]

Bas me zanima sta si stavila na popis.
Meni je upravo palo napamet, u naletu promisljanja , da mi je prije nekoliko godina stvarno bilo nezgodno izaci van bez imalo sminke na licu. :/
Sto se djece tice, cini mi se da tu jedino vrijedi princip vlastitog primjera i zivljenja onog sto mislimo i sto ustvari jesmo. A tko od nas ima koliko hrabrosti za to, koliko je kome lako ili tesko pronaci se je mozda drugi par cipela.
Mene najvise brine ono sto je tatek spomenuo u doticnom postu, rjesavanje tih nekakvih medjuodnosa s bliskim ljudima i pronalazenje mira sa samim sobom po tom pitanju. Imam osjecaj da cu se dozivotno spoticati preko ovih stvari.
Sto se tice rjesavanja losih navika i pokusaja da se rjesimo utjecaja konzumerizma, meni je tu bas presudan bio susret sa ekoloskim stavovima nekih ljudi i to smatram pozitivnim. Ovo isto vazi i za prehranu. Iako, to mi je i najproblematicniji dio kad su djeca u pitanju. TU mi se utjecaj okoline cine stvarno velik. :/

[Zorana]

Cokolada, jeste izbacili tv iz stana?
Ni ja vec dugo ne kupujem novine ili casopise. Umjesto toga, povremeno kupim knjigu.

[vissnja]

Ja sam tek na početku tog puta ali radujem mu se. Svaki put sve više stvari koje su bile must have sad preskočim u nabavci. Najviše se za sad odražava u kupatilu - kozmetika na minimumu, samo prašak za veš nikakvi omekšivači i skidači fleka.
Sad se trudim da izbacim neproduktivne aktivnosti, a radim i na frustrirajućim odnosima. Problem je u tome što sam strašno neorganizovana 80% svog vremena a treba mi red i volim da imam red, pa i na tome radim.
Najveći mi je problem kuhinja. Siromašne devedesete su ostavile traga pa sam ja srećna kad je frižider krcat i uvek ima gomila junka za-ne-daj-bože. Znam da me tu čeka najveća bitka sa samom sobom, videćemo koliko sam jaka

[vissnja]

Da, dete, još je mala ali ja sam sigurna da je presudan uticaj iz kuće. MM je na istom putu kao i ja pa ne brinem.
Ja se isto ne šminkam, ne kupujemo novine, ne pratimo modu, ne idem kod frizera, depiliram se sama, čuvešni smo pa nam odeća i obuća traje godinama. I dete nosi nasleđene stvari, kupujem samo ono što stvarno treba.

[čokolada]

Ne, MM voli pogledati filmove (rat, krv, znoj) navečer, jako se tome veseli - stigne pogledati čak 15 minuta...prije nego što zaspi.

[domy]

Najviše se za sad odražava u kupatilu - kozmetika na minimumu, samo prašak za veš nikakvi omekšivači i skidači fleka.

E ja stvarno ne znam kako bi mi preživjeli bez skidača fleka. Pogotovu od godine dana pa do negdje 2,5godine.
To je bilo katastrofa koliko se mazao.
Baš mi je jednom MM komentirao pa jel se to isplati, skidati fleke, pošto je taj vanish dosta skup.
Velim ja njemu a kaj bi trebala on obuče jednom majicu i zafleka ju, kaj bi ju trebala baciti, a flekav ne može hodati.

[vissnja]

a flekav ne može hodati.

ili može?
Ni Zorana nije nekad mogla da izađe iz kuće bez šminke a ja sam se našminkala samo za maturu i to skinula pre nego sam izašla iz kuće.

[litala]

danas tebe ulovilo?


pa mene je isto ovakvo pitanje "kopkalo" od one teme o rastrosnosti...


mislim da nema niceg u mojoj kuci bez cega ne mogu zivjeti.

kozmetika mi je minimalna (gel za tusiranje, sampon, krema za lice dan/noc, krema za ruke, roll-on za pazuhe)

o detergentima vec jesam. i o gospodji pegli uglavnom - moja djeca znaju hodat okolo i zguzvana i poflekana nije da padaju i zapinju ako imaju flekicu na majici

novine nismo nikad ni kupovali redovno. a u posljednjih nekoliko godina mozda kupim jednom godisnje (a i to sam puno rekla)

knjige posudjujemo iz knjiznice, kad ima sto zanimljivo i kad imamo vremena citat...

meni bi tesko bilo bez auta, iako - ne neizvedivo, samo tesko

mm je, doduse, gori od mene, on ne moze bez rostilja i bez televizije (iako prespava sve programe, no ima taj uvjetovani refleks da ga mora nesto obasjavat i nesto mu zuborit da bi spavao - ja nisam dovoljno sjajna ni blagoglagoljiva veci dio noci pa ja otpadam ). u stvari, zamjeram mu jedino teve. rostilj volim i ja i cesto je u upotrebi


a evo, volim i komp i vezu s internetom iako sve vaznije spiskove, teme i probleme radije pisem na papir, pa mi uz komp uvijek "sjedi" blok i kemijska a mogla bi valjda i bez interneta, no bilo bi mi iopet tesko jer je danas (bar ovdje gdje ja zivim) 98 posto toga rjesivo i rjesava se on-line...


a djeca... pa pate se sto nemaju sve sto bi pozeljeli, iako im mi nikad nismo kupovali po principu: izasao crtic - kupili smo sve likove i igracke i aksesorije iz linije... to mi je preglupo... hocu reci - imaju oni igracaka, i likova iz bajki, ali nemaju sve a ni 10posto od onog sto pod utjecajem reklama pozele. i nece ni imat dok god je do mene i mm-a. recimo, neki dan kupujem loptu za lea i kupim mu loptu na ninja kornjace ali samo zato jer je kostala isto ko ona jednobojna. da je bila skuplja, dobio bi zutu ida ima posteljinu na bratz - dobila na poklon. imaju ogromnog elma koji se smije i vibrira - dobili na poklon. ami ima kabanicu na doru eksplorer jer je kostala isto ko i ona jednobojna crvena (bila na snizenju, ko i leova na cars-e, pa je i on usicario)...


eto smo neki dan zapoceli gradit dvorac od materijala kojeg nalazimo po kuci i oko nje (velicine cca 50x50x70cm u visinu)... zabavljamo se danima, kreativni smo, druzimo se, vrijedni smo...


a mozda sam fulala temu

[djuma]

ja obozavam minimalizam u svakom pogledu.
u kuci nemam nepotrebnih stvari
tepih, ukrasi, jastucuci, cak ni slike na zidu.
jedino zavese jos stoje jer je mm opsednut
da po noci neko gleda u nasu sobu.
koristim cetkicu i pastu, sapun i sampon.
oko kreme za lice se vec par godina premisljam
i jos uvek ni jednu ne koristim.
dezice i parfeme ne koristimo,
mm jedino neki aftershave,
koji mu i ja maznem posle brijanja nogu.
sminke nesto imam, ali se sminkam samo za neku svecanost.
ove godine je to bilo jednom.
ne peglam, dete je u dvoristu uvek uflekano,
obucem mu cisto kad idemo nekud.
teve imamo, uglavnom crtace gleda sin.
zivimo na selu, hrane imamo, kupujem samo ponesto.
jedino auto. mada bih i bez njega mogla.
da mm nije tooooliki fan komjutera i mobilne telefonije
mogli bi i mi ko oni u istri.

[piplica]

Bolje da se na ovu temu niti ne javljam.
Ja sam marketinškim stručnjacima ciljana skupina, pogotovo za kozmetiku i sredstva za čišćenje.
Kontroliram se koliko mogu...

I da, ja baš volim TV, to mi je prozor u svijet.
Prava sam plavuša.

[maria71]

ja se ne šminkam.

koža mi bolje izgleda.

( nisam svih 365 dana u godini makeupfree, ali se za posao ne šminkam )

sapun, britvica, i ponekad nivea

farbam se jer sam ružno posijedila

[Vishnja]

Otvaranjem one teme o rasipnistvu pomalo sam nacela i ovu...
Vec dugo imam potrebu za promenom, medju ljudima sa kojima sam u kontaktu, u vezi svog i porodicnog zivotnog stila, konzumerizma koji me u poslednje vreme bas iritira.
Pre izvesnog vremena pocela sam od ljudi u svom okruzenju. I tu sam postala vrlo stroga - shvatila sam da previse energije trosim na osobe koje me zamaraju. I zato sam se lepo odmakla od njih...Deo ovog procesa je i moje samoucenje kako ljudima reci sta te muci i sta mislis na pristojan nacin, a da se pritom ne osecam lose. Ide tesko, ali napredujem...
Zdrava hrana oduvek je bila deo naseg zivota, sada sve vise.
Nismo robovi marki i trudim se da i decu tako ucim. Dugo sam sama bila rob stereotipa da na posao moram ici u nekakvom tetkastom kostimu, jer, zaboga, imam skoro 40. A onda sam shvatila da najbolje izgledam i funkcionisem u farmerkama od pre par godina (sva sreca, pa se na poslu presvlacim u uniformu). I prepustila sam se svom osecaju...Volim da kupim lepo ( i skupo), ali samo za neku special priliku. I to posle nosim i po deset godina, jer tezinu nisam menjala od mature..
Kako i napisah na onoj mojoj temi, kozmetiku za sad trosim iz starih rezervi, a planiram da je svedem na minimum.
Garderobu za decu oduvek nasledjujemo i prosledjujemo, nikada nemaju previse i ni ne treba im.
Stavljam kanu na kosu i upravo narucujem platnene uloske :D
MM je tek antikonzument i to me raduje.
Ono sto me nervira je tv koji je i previse prisutan u nasoj svakodnevnici. Izgleda da ni ja ne sjajim dovoljno u mraku svome m-u...
Devojcice, naravno, bivaju ponesene reklamama, imperativom mode i trosenja koji se nudi medju vrsnjacima, ali trudimo se da to kontrolisemo koliko god je moguce. Prosle nedelje je npr, tema bio mobilni telefon, tj novi model istog. Ideja je odbacena sa gadjenjem...

[magriz]

ne osjećam se prozvanom, jer je to moj izbor u kojem uživam...

šminkam se, svaki dan - ne za izaći van, već zato jer se bolje osjećam, sama sa sobom
farbam se, ne jer imam sijede (a nemam ih) nego jer volim mijenjati boju kose
volim nove krpice, pa ih kupujem, ili sama šivam...
za mališu - kupujem novo, ali dobivamo i od rodbine, pa isto tako i njegovo prosljeđujem...
hrana - volim fino, ali se ne razbacujem
sredstva za pranje i čišćenje - na minimumu...
kozmetika - osnovno - jedna krema za lice za mene i mališu, gel za tuširanje koristimo isti, pasta za zube - zajednička, dezodoran, mlijeko za tijelo zajedničko...

i da, idem 1-2xmj kod manikerke - jer mi se sviđaju lijepo sređeni nokti

novine ne kupujem
tv gledam samo ako ima nešto interesantno, a to je pepa praščić ujutro dok mališu inhaliram, i nešto slično navečer...
telefon koristim svakodnevno jako puno, za razgovore sa zakonitim, s mojom majkom, sestrom...

[tatek]

Ja se javim sutra, sad ne stignem puno pisati, a zna se da će moj post na ovakvu temu opet imati bar 100 redaka

No, ukratko - svojim najvećim uspjehom smatram dobro "pozicioniranje" na poslu gdje radim stvari koje su mi uglavnom OK, bez previše stresa, u okruženju dobrih ljudi ... a još prije 2-3 godine je bilo sve drugačije. A nisam mijenjao ni firmu ni generalni posao.

Isto tako, odvajanje od neodgovarajućih ljudi i povezivanje sa onima koji mi/nam odgovaraju (veliki pozdrav MŽ s kojom dijelim interese i zanimljive ljude i s kojom se u svemu tome uzajamno podržavam!) ... skromnost na stranu, mislimk da imam dobar nos da nađem i prepoznam zanimljive ljude koji mi odgovaraju.

Konzumerizam, djeca, utjecaj okoline na nas i njih ... o tome sutra!

P.S. Jedan od najboljih osjećaja u kojem uživam već neko vrijeme je da imam svoj život barem 90% u svojim rukama i da ga unutar nekog generalnog društvenog okvira zaista sam kreiram.

[Lutonjica]

Bas me zanima sta si stavila na popis

AS
tetra pelene
i kinderbet s upitnikom (ono, meni ne treba, ali znam da ga ona hoce)


fleke - djeca mi hodaju zaflekana. meni to nije zmazano jer je oprano. a vanish i ine kemikalije ne zelim u blizini svoje ni njihove koze, a ni u prirodi.
isto i za ciscenje kuce - voda, ocat, frosch sto blaze, što prirodnije. ne bih koristila cillit bangove i ajaxe za nista na svijetu

[Zorana]

Lutonjice, a omeksivac?

[Lutonjica]

ne koristim vise

[Zorana]

Zabogamiloga. Kuda ide ovaj svijet. STa koristis onda, brend molim.
Inace, dobra ti je lista potrepstina za bebu. 8)

[Zorana]

Dok cekamo da se javi tatek s malo ozbiljnijim stvarima, ja cu samo napisati da sam upravo oprala kosu s babylove djecjim sapunom. I da sam prezadovoljna. 8)

[suncokret]

Nekako su mi materijalne stvari sve manje važne, iako volim potrošiti na nešto što me/nas veseli, djeca imaju hrpu igračaka nismo robovi stvari, imamo relativno smiren život, puno vremena za djecu, i često pomislim kako smo imali sreće (a možda i malo mudrosti) da nam se život posložio tako kako je.
Najvažnije od svega mi je vrijeme koje imamo jedni za druge i onaj osjećaj kojeg je tatek spomenuo, a to je da imamo svoj život u našim rukama (makar bio i lažan).

[Sanja]

Meni se čini da nered, odnosno gomilanje stvari (čak i kad su uredno složene ) odražava nered u glavi, barem je kod mene tako. U prijevodu, gomile stvari oko nas samo su simptomi, a nikako bit problema i mislim da nije poanta pobacati višak šampona, krema i odjeće, nego srediti se iznutra. Osobno imam različitih faza, od minimalističkih do natrpanih, s tim da kad god sam u urednoj ne vjerujem da će se ikad dogoditi klik koji će dovesti do povratka one lošije faze, no povremeno se ipak to dogodi.

Ne robujem stvarima; one služe meni, a ne ja njima. Čuvam ih dovoljno da se ne unište i da ne trebam prečesto kupovati nove, no ne toliko da bi me ta briga na bilo koji način zamarala ili opterećivala. Volim se našminkati, ali nikad mi nije bio problem otići na bilo koje mjesto i obaviti bilo što bez šminke ili ležerno odjevena. Imam šminku - nemam šminku, svejedno, jednako se dobro (ili loše) osjećam. Mislim da je moj izgled zadnji put utjecao na moje raspoloženje ili sliku o sebi... hm... tamo negdje u srednjoj školi.

Zapravo mi se čini da su konzumerizmom opsjednute dvije kategorije ljudi: oni koji nemaju love, a vrednuju svijet isključivo prema fiskalnoj vrijednosti i stoga se, ne bi li se i sebi i drugima predstavili kao "vrijedni" i "važni", zadužuju preko glave kako bi kupili stvari koje si objektivno ne mogu priuštiti te novopečeni bogataši (pogotovo oni koji su se obogatili bez pretjeranog rada), koji se još nisu navikli na velike svote kojima raspolažu.

[koksy]

MM je veeeliki konzument i da nema mene da mu "smirim strasti" vec bi bili na prosjackom stapu.
Meni ne treba puno, gel za tusiranje, cetkica, kaladont, britvica, dezic...Od sminke eventualno maskara i crna olovka.
Puder stavim mozda jednom ako bas idemo u svatove ili tako nesto. I to samo ako nije vruce.
Odjecu kupujem po potrebi, vrlo rijetko kupim nesto iz hira, pogotovo otkad imam dijete, otad pazim na svaku kunu.
Malcu isto tako kupujem prema potrebi jer nismo bas puno dobili.
Jedino na sto potrosim vise je kozmetika za malca, znaci a-derma, mustela i takve stvari...Na njemu ne stedim ali kupujem samo potrebno.
U kucanstvu je sve svedeno na minimum, ali bez omeksivaca ne mogu
TV je sveprisutan, nazalost, ali eto, tako je kako je. Novine ne kupujem uopce.
Kad malac malo odraste nemam mu namjeru udovoljavat svakom hiru, nece imat mobitel s 5 godina niti nosit samo markiranu odjecu u skolu. Nisam ni ja, pa nemora ni on.

[zhang]

Deo ovog procesa je i moje samoucenje kako ljudima reci sta te muci i sta mislis na pristojan nacin, a da se pritom ne osecam lose. Ide tesko, ali napredujem...

ovo je učenje diplomacije. a šta je diplomacija?
kada nekoga pošalješ u tri....pikse mamelade, a on jedva čeka da putovanje počne.
sorry, vishnja, nisam mogla odoliti.

što se tiče konzumerizma, ja sam sve manje pod tim utjecajem. najveće zasluge ima mm koji ne nasjeda na ništa.
drugi razlog je taj što više ne kupujem i ne čitam časopise. u njima su samo reklame za kojekakve šminke i butike. i stavaraju u meni potrebu da sve to imam, a zapravo mi je apsolutno nepotrebno. odjeću uglavnom kupujem kada mi treba, to bude 1-2x godišnje i onda malo više. šminkam se vrlo diskretno. od kozmetike imam dove sapun i roll-on. losionom se rijeetko mažem. kremu imam neku običnu za dan i za noć, iako, nikako mi nije jasno kako krema zna kada je noć.

knjige posuđujem u knjižnici, u shopping centre idem rijetko, a i to uglavnom dođem do neke igraonice.
u redovan shopping po špeceraj idem sa popisom s koje rijetko skrenemo. uglanom ako nam dupe zine za nekom čoksom.
jedino se na placu malo razularim jer ne mogu odoljeti bojama povrća. pa kasnije smišljam kako da to sve strpam u jelovnik.

što se tiče opterećujućih odnosa sa ljudima, uglavnom toga nemam. s kime mi se ne druži i tko mi ne paše, s njime ne provodim vrijeme. moja je računica da vremena nemam za bacanje da bih ga trošila na takve ljude i takve odnose. ako me netko pile, a iz nekog razloga ne mogu izbjeći tu osobu, onda napravim propuh u glavi pa čujem samo: blablatruć, a i to zbog propuha brzo izađe na sprotno uho.

i tako....

[tatek]

Evo mene, sad možemo malo počet pričat o velikim životnim istinama i vrijednostima ...

Za početak - tu i tamo se osjećam pomalo glupavo kad pričam/pišem o ovakvim temama ... naime, znam kakve sam sve promjene, mišljenja sam vrlo pozitivne, doživio tokom svog života (i izvanjske i one u sebi) i sve što pišem pišem iz svog osobnog iskustva ... ali mi to onda, kad sve to zapišem i kad pokušavam svoje postove čitati kao neutralan čitatelj, zvuči kao nekakvo prekenjavanje tipa "ja ovo, ja ono ...", kao kad starci pričaju "Eeeee, djeco moja, da samo znate što je vaš dida preživio ...".

E sad, alternativa ovakvom pisanju, iz osobnog iskustva, je samo ne-pisanje ... a između toga dvoga ja ću ipak odabrati pisanje , a vi me pokušajte shvatiti - uz po mom mišljenju dosta dobrih stvari koje sam na sebi napravio tokom života neke sam, tokom promjena, znao i zas*rati (mislim da sam već i pisao o nekima), dakle nije sve išlo lako ni pravocrtno (iako to možda nekad zvuči tako).

O konzumerizmu i njegovom utjecaju na moj/naš (naš = tu mislim uvijek na moju obitelj) život ne bih mogao puno pisati jer imam dojam da je njegov utjecaj minimalan. Ne znam da li je to zato što sam prvih 30-tak godina proživio u relativnom siromaštvu ili iz nekog drugog razloga, no zaista nemam dojam da sam ikad podlegao ludnici kupovanja. OK, kupim tu i tamo koju knjigu ili zgodan odjevni predmet ženi ili sebi viška, ali mi je to nekovrsna strast i ni na koji način ne utječe na financijsko stanje obitelji - nikad nisam ni na koji način ušao u neki minus na računu iako nas četiri živi od samo jedne plaće.
Nije mi čak bed ni gledati sve te reklame uokolo zato što ih enma previše - TV se kdo nas gleda minimalno (najomiljenije emisije su vremenska prognoza i dokumentarci), novine čitaju isto vrlo malo, dućane posjećujemo onoliko koliko zaista moramo .. tek u kritičnim trenucima tipa nailazak Božića i slično mi se sve to počne zaista gaditi i opterećivati me i tada dobivam želju da na tih nekoliko tjedana odem negdje drugdje.
Kaj se tiče klinaca, imam dojam da su i oni poprimili naš, roditeljski, stav i da se reklame ni njih ne primaju. Pričamo o njima, zezamo na njihov račun itd, ali se ne sjećam da su me ikad ozbiljno davili da im kupim nešto što su vidjeli na reklamama (to rade obično kad vide nešto uživo, recimo na polici trgovine ili kod nekog na igralištu, u vrtiću ili školi ).

Kajjaznam, nekako mi se taj pristup čini najnormalnijim - ne znači da se u našem svijetu ne smije pojavljivati ništa što nama odgovara, to teško možemo postići, već mi se čini da je cilj normalnog života u određenoj zajednici razvijanje sposobnosti da ono što je oko nas,a ne sviđa nam se jednostavno "isfiltriramo" iz nas, ne obraćamo pažnju, ignoriramo, izbjegavamo koliko možemo. Ako ne volim reklame, tad neću ići kupovati svaki tjedan po 5 sati u velike shoppingg centre, već ću kupovinu obaviti jednom dvotjedno u nekoj manje napadnoj okolini.

Volio bih da takav pristup doživljavanju okoline razviju i naši klinci, postoje u svijetu oko nas tisuće različitih stvari, ljudi, pojava i to je ok, no ne znači da ih mi moramo posjedovati, identificirati se sa njima, oponašati ih, družiti se sa njima ... Mislim da mojem doživljaju života u društvu najbolje odgovaraju one davno potrošene fraze "suživot" ili čak "miroljubiva koegzistencija" . Bilo bi mi draže da živim u nekom boljem, toplijem, ljudskoj jedinci orijentiranijem i manje agresivnom društvu od ovoga sadašnjega, no to ne znači da moram pobjeći iz njega kako bih vodio zdrav i ugdan život. Protiv tih negativnih aspekata društava "borim se" time što sam oko sebe napravio nekovrsni "zaštitni omotač" svojih navika, ugodnih i dragih ljudi, zanimljivih aktivnosti. Taj "omotač" se s vremenom malo pomalo širi, pronalazim(o) više zanimljivih stvari, ljudi, aktivnosti i to povezujemo u nekakvo naše malo "društvo unutar društva" koje svima nama u njemu omogućava nama zadovoljavajući život.

E sad, najslabije točke takvog pristupa su dodirne točke sa vanjskim svijetom, "interfejsi" - posao, susjedi, rođaci, vrtić/škola ... Posao sam već "sredio", sad mi je to već sasvim ugodna okolina za razliku otprije nekoliko godina, sa susjedima, rođacima i slilnima imamo onakve odnose kakve želimo, oni koji se nisu uklapali u naš svijet su izašli, sami ili našom inicijativom ... i sad ostaju klinci i njihove dodirne točke u vrtiću i školi. Mislim da je tu sad Vedran na iskušenju, u tim godinama školski prijatelji postaju jako važni, prihvaćanje, navike itd ... vidjet ćemo kak će to ići. Trenutno mi se čini da to neće ići bez potresa tipa "Ali, tata, zašto oni imaju, a mi ne?", "zašto oni to rade tako, a mi drugačije?" , no to ćemo rješavati od slučaja do slučaja ... Pokušat ćemo klince usmjeriti našim putem, a vrijeme će pokazati da li ćemo biti uspješni ... no, trenutno nam je ipak najvažnije da naš "mali svemir" zasad jako dobro funkcionira i da smo sretni u njemu koliko god u svijetu uokolo vlada sasvim drugačija klima.

Meni osobno je takav nerevolucionarni pristup životu ("kreiranje svog svijeta unutar društva") puno bliži od revolucionarnih metoda tipa potpuni bijeg od svega, isto kao što ću se protiv ovakvog društva radije boriti tako što ću živjeti drugačije i svojim primjerom promovirati drugačiji život, umjesto da možda spaljujem filijale McDonaldsa ili kidam propagandne plakate. Ni ovaj moj način nije beskonfliktan, često treba rješavati sitne i krupnije nesporazume i probleme, no meni osobno je draži i više odgovara mom mentalitetu. Ne kažem da nikad nikad nikad neću dobiti volju pobjeći od svega (imao sam kao mlađi takvih razmišljanja), no zasad mi se ovo drugo čini kao puno bolja opcija.

[seni]

ja bih sve to sazela u vrlo kratko.

biti znaci biti. ni vise ni manje.
biti, sigurno ne znaci imati, niti ne imati. odnosno nije odredeno tim kategorijama. pa se u tom smislu ne bojim konzumerizma, niti se tim opterecujem.

zivot je cudesan, ljudsko bice je cudesno. i nas je um cudesan. toliko je sjajnih pojava, stvari... na ovom svijetu i umjetnost i znanost i literatura i hrabrost srca. to je ono sto zelim prenjeti svojoj curi.
pa se time i bavim/mo.

ne bavim se niti sa imati, niti sa ne imati, kao kategorijom procjenjivanja ljudi. ne smatram potrebnim da curi 10 puta dnevno tupim o konzumerizmu ili stvarima koje zeli ili ne zeli. to samo pomice fokus na imati.
dan traje samo 24 sata i kad je vecinom ispunjen sa biti, onda je imati samo popratna kategorija. bez obzira koje je cijenovne ili kolicinske klase.

i ne bi mi se nimalo svidjelo da moja cura ljude percipira niti po tome da li nose ili ne nose gucci ili hm.
niti da li imaju ovakve ili onakve aute. ili nemaju.

i za primjetiti je da politicka korektnost ne vrijedi za one koji imaju. oni su po defaultu fuj.
medutim ljudi koji to "imanje" prvo percipraju na drugim ljudima, nisu ni svjesni da to puno vise govori o njima, nego o doticnima koje komentiraju.

[štrigica]

ja bih sve to sazela u vrlo kratko.

biti znaci biti. ni vise ni manje.
biti, sigurno ne znaci imati, niti ne imati.

reci to djeci u Somaliji... :/

[Sanja]

i za primjetiti je da politicka korektnost ne vrijedi za one koji imaju. oni su po defaultu fuj.
medutim ljudi koji to "imanje" prvo percipraju na drugim ljudima, nisu ni svjesni da to puno vise govori o njima, nego o doticnima koje komentiraju.

Seni

[štrigica]

politicka korektnost ne vrijedi za one koji imaju. oni su po defaultu fuj.
medutim ljudi koji to "imanje" prvo percipraju na drugim ljudima, nisu ni svjesni da to puno vise govori o njima, nego o doticnima koje komentiraju.

na ovo X...

[seni]

ja bih sve to sazela u vrlo kratko.

biti znaci biti. ni vise ni manje.
biti, sigurno ne znaci imati, niti ne imati.

reci to djeci u Somaliji... :/

mozda sam ja krivo razumjela temu. ali mi se cini da ona nije o djeci u somaliji.

[štrigica]

ajde, ne cjepidlači ...
mislim da je sasvim jasno da sam ciljala na gladnu djecu (i odrasle) kojima je stvarno imati (što za jesti) = biti...
prema tome nije baš biti = biti....

ali mogla sam navesti i neku djecu ili odrasle! iz RH koji jedva prežive zimu...

[tatek]

I ja ću se složiti sa seni.
To što netko nešto posjeduje (bio to polovni fićo ili blještavi mercedes) još uvijek ne znači da je on loš (ili dobar) čovjek.

Istina je da bogatsvo ima negativne konotacije u društvu, i našem, a i drugima, često i sa razlogom, no to niej razlog da se te dvije stvari uvijek izjednačuju (biti bogat = biti loš). Kao što ni ne znači da su siromašni ljudi uvijek ok.

I ja znam povremeno upasti u tu zamku i promatrati bolje imovinsko stanje kao loš "atribut", no moram biti iskren prema sebi i reći da to nije pošteno. Istina je samo da se kod boljestojećih ljudi bolje vidi kad je netko rastrošan odnosno previše zaokupljen "imanjem".

[yaya]

"..Čistim svoj život,
kroz prozor ormar stari,
čistim svoj život
od nepotrebnih stvari.
Gdjeli sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?"
(A. Dedić)

Cijeli dan pjevušim a ništa još ne čistim, za sad sam zadovoljna.

[Vishnja]

Deo ovog procesa je i moje samoucenje kako ljudima reci sta te muci i sta mislis na pristojan nacin, a da se pritom ne osecam lose. Ide tesko, ali napredujem...

ovo je učenje diplomacije. a šta je diplomacija?
kada nekoga pošalješ u tri....pikse mamelade, a on jedva čeka da putovanje počne.
sorry, vishnja, nisam mogla odoliti.

Neee, diplomatiji su me ucili od malih nogu. Pa cesto i na sopstvenu stetu. Sad tek ucim da se JA ne osecam lose kad kazem ljudima ono sto ne bi zeleli da cuju, a ja smatram da je istina...
Tatek je nekako izrazio i moj osecaj - ziveti u svom malom svetu koji koegzisitra sa okolnim, ali ne po cenu sopstvenog integriteta. Ili samoizolacije kao druge krajnosti.

I naravno, seni, kao i uvek, "u sridu". Biti ,a ne imati. I kad uspemo da ugodimo da je veci deo nasih htenja u oblasti "biti", "imati" se topi kao lanjski sneg...



[/quote]

[zhang]

aaaa...nisam odmah skontala...

[flower]

kad napise seni, ja mogu samo potpisati

[anek]

kad napise seni, ja mogu samo potpisati

i ja

[anchie76]

Konzumerizam je vrlo gadna stvar.. ja bih rekla da je to "bolest" danasnjice :/

[tatek]

Konzumerizam je vrlo gadna stvar.. ja bih rekla da je to "bolest" danasnjice :/

Istina.
Iako mi nije jasno zašto toliko ljudi "boluje" od nje, jer se od nje može obraniti jednostavnom upotrebom zdravog mozga. :?

Mislim da je najveći problem taj nedefinirani "pritisak" okoline, osjećaj "moram i ja IMATi kako ne bih bio odbačen" ... Meni je drago vidjeti kako ovdje na Forumu ima puno osviještenih ljudi koji znaju što hoće i trebaju, no dovoljno je da se okrenem oko sebe i vidim/čujem koliko ljudi radi stvari koje u biti ne žele i kupuju nešto što im u biti ne treba i bude mi jasno da je to prava pošast.

S jedne strane se današnje društvo "reklamira" kao "društvo blagostanja i izbora", a u stvari je "društvo potrošnje i nepotrebnosti". Super je što postoji izbor u svemu, no loša je vijest da se ljudi u svemu tome ne mogu snaći i zaista IZABRATI nego se ponašaju kao klinci od 5 godina kad dođu u ogroman dućan sa igračkama pa uzmu kolica i trpaju sve od reda jer im "sve treba".
(pretpostavljam da i vi imate sličan osjećaj, zar ne?)

Dakle, zaključak bi bio da ljudi u stvari ne koriste svoju moć IZBORA nego samo slijede natpis "Follow me" koji ih vodi do najbližeg izloga, košarice i blagajne ...

[flower]

puno je lakse imati (i sebe tako definirati) nego biti.

[Zorana]

Ok, a je li lakse biti ako se ima?

[larmama]

Konzumerizam je vrlo gadna stvar.. ja bih rekla da je to "bolest" danasnjice :/

a ja mislila da sam ja "bolesna" 8)

[Zorana]

Seni, nisam sigurna da sam pravilno shvatila ovaj tvoj komentar o politickoj korektnosti ljudi koji "imaju".
Recimo, moj muz povremeno radi s covjekom koji stvarno ima. Ali niti on niti itko drugi to njegovo imanje stavlja u prvi plan jer sam taj covjek u prvi plan stavlja svoje bivstvovanje. Barem takav dojam ostavlja.
Ali, ima ljudi koji imaju i koje to njihovo imanje ima. Znaci, tu je nemoguce takve stvari ne percipirati kao nesto sto ih ne obiljezava jer oni sami to smatraju kao nesto vazno.
Naravno da je u svemu tome stvar pojedinca i njegove percepcije kako ce gledati na osobe iz okoline. Ali, ne bih sve koji imaju trpala u isti kos.

[cvijeta73]

S jedne strane se današnje društvo "reklamira" kao "društvo blagostanja i izbora", a u stvari je "društvo potrošnje i nepotrebnosti". Super je što postoji izbor u svemu, no loša je vijest da se ljudi u svemu tome ne mogu snaći i zaista IZABRATI nego se ponašaju kao klinci od 5 godina kad dođu u ogroman dućan sa igračkama pa uzmu kolica i trpaju sve od reda jer im "sve treba".
(pretpostavljam da i vi imate sličan osjećaj, zar ne?)

Dakle, zaključak bi bio da ljudi u stvari ne koriste svoju moć IZBORA nego samo slijede natpis "Follow me" koji ih vodi do najbližeg izloga, košarice i blagajne ...

a valjda je to još uvijek taj sindrom neimaštine, dugo nismo imali takav izbor pa sad još nismo stekli tu kulturu izbora. možda. :/

a mene nešto još više ljuti. a to je nametnuti osjećaj krivnje. dakle, prvo potrošimo, onda imamo osjećaj krivnje što smo potrošili pa makar potrošili i u rangu svojih mogućnosti. taj osjećaj krivnje je namjerno provociran nekakvim nesigurnim scenarijima budućnosti. zašto? da bi osiguravajuće kuće i banke zarađivale. dakle, prvo ti banka da potrošački kredit, onda ti nametne strah od budućnosti i onda brže bolje odeš u allianz i uplatiš osiguranje. na istom šalteru gdje si dobio potrošački kredit. i svi sretni, osim tebe.

e, neću tako. volim ovaj izbor, i ako kupim cipele od 800,00 kn, a mogu ih si priuštiti, onda neću imati osjećaj krivnje zbog toga. i gotovo.

a, konzumerizam.... hm, sviđa mi se senin post. ne mogu reći da mi smeta činjenica što se šminkam, imam kremu za lice i mlijeko za tijelo. da imam više novaca išla bih redovno i kod pedikera i na manikuru. to mi ipak nije prioritet pa ostavljam za neke prilike.
ono što ne volim od "noviteta" u načinu življenja je slijedeće:
- nikako ne volim slavljenje dječjih rođendana u igraonicama - razumijem i one kojima to ne smeta, ali meni smeta užasno, naročito kad su mala djeca u pitanju pa kad im tamo neka teta nosi tortu i slika ih, a roditelji kroz prozor ćire
- volim što postoje trgovački centri, ali ne mogu u njima provesti više od dva sata ni pod razno - ubije me ono svjetlo i gomila ljudi
- nisam za zabranu rada nedeljom, ali nedeljom nikad ne kupujem, ni friški kruh - ostalo mi valjda od djetinjstva da nedjeljom nema kruha i gotovo.
- volim obiteljske obroke - ručak i do toga strašno držimo
- i tako, ima još toga, moj način života u ovom potrošačkom ludilu

[štrigica]

Nadam se da tema nije preintimna, ali bas me zanima....od kojih boljki neki od nas pate, a da se istovremeno pokusavaju izlijeciti? Sto zelimo izbaciti iz svojih zivota i time ga uciniti kvalitetnijim? Koliko je ekoloski aspekt zivljenja u vezi s temom i tim vasim osobnim izborima? Cini li vam se pretesko razrijesiti, tj. rascistiti odnose sa samim sobom i drugima?

postoje stvari nužne da bismo opstali... one se po meni svode na hranu, smještaj, odjeću i lijekove... dovoljno za preživjeti...
zahvaljujući mojoj majci poprilično sam realna i objektivna što se tiče razlike između potrebnog da bi opstao i potrebnog da bi se razbacivao... ja sam u nekakvoj sredini...

vjerovatno s nečijeg aspekta gledanja mogu sebi priuštiti bolje a s nečijeg bih mogla i s manje, no ja ne vidim svrhu tog boljeg a ni goreg... imam po svojoj mjeri...
ne smatram da bi me novi mercedes ispunio više od mog forda ili twinga kojeg smo nedavno kupili... dva auta -razbacivanje?.. ne, kada živite tu gdje ja živim i do prvog pravog dućana i tržnice imate 15-ak kilometara a oboje putujete na posao... možda bih koristila javni prijevoz da ga imam redovito...

niti vidim svrhu kupovanja krpica koje koštaju 1/2 moje plaće a ne vrijede (kontajući materijal i rad) 50 kuna... nije da si ih ne mogu priuštit (mm ima sasvim dobra primanja) ali jednostavno ne vidim svrhu... ne vidim smiso plaćanja natpisa na komadu krpe...

mi živimo u nekoj golf klasi (ni fićo ni mercedes) koja ima ali ne toliko da bi se ponašala kao pijani milijarderi... neke stvari ne kupujem iz principa (jer ne vidim smisla plaćati nešto više nego što to zaista vrijedi) a neke jer stvarno mislim da mi ne trebaju...


što ljudi više imaju, više im je potrebno... ja se tome odupirem koliko mogu (već 4 mjeseca nisam kupila niti jednu torbicu )...
po meni sve je stvar mjere koju izmjeriš sam sebi...

[Ifigenija]

Zorana, ne moraš bit nabrušena, imaš puno istomišljenika.
Mi konkretno radimo na tome da nam je dosta imati gole zidove da nas štite od hladnoće i žege, nešto odjeće i obuće, a svu energiju nastojimo ulagati u odnose, ljubav, mir, vjeru (mi smo katolici) i sve što s njom ide.

Naše dijete u principu ne jede slatkiše, reklame mu tumačimo objašnjenima da je to cilj da se potroše teško zarađeni novci na stvari koje su prikazane kao da će te učiniti sretnima, ne kurimo se na skupa putovanja, na brandove, ne držimo ritam s Jonesovima.

Svim snagama nastojim biti siromah u duhu, i neću stati dok se ne osjetim lagana ko perce, da mogu poletjeti.

Nastojim dijeliti stvari da se za njih ne vežem.

Izbjegavam šoping-centre, ne podupirem potrošačko društvo ekscesivnim šopinzima niti nasjedanjima na zadnju modu i nastojim živjeti što jednostavniji život sa minimalnim "moram". Moram disati, tu i tamo jesti, piti, umrijeti i platiti porez.

Ne kupujem časopise, ne nerviram se senzacionalističim vijestima... ne znam.

Nastojim živjeti što jednostavniji i prirodniji život. Ne kupujem gotovu hranu; kupujem "sastojke" LOL.

Ta moja odluka bude u teškoj kušnji ako moram u kakvu šetnju šoping centrima - jer sve vrišti - kupi me, kupi, pa pobjegnem od tamo.

E, i volim TBF i dijelim njihov kontrakonzumerizam.

Ipak, nije mi fora negativizam - ipak sam okrenuta slobodi ka, a ne od. Ljubav, mir, vjera... i to je to.

No važno mi je reć da ipak poštujem dosege našeg društva - informacije, medicina, blagodati higijene i tako dalje, i drago mi je da sve to imamo na raspolaganju.

Ma, uzeti najbolje i podupirati vrijedno, a ignorirati ono što je trulex - to mi je nekako opći ton žviota.

[AdioMare]

Ok, a je li lakse biti ako se ima?

Zar si sumnjala?

[flower]

neka istr. su pokazala da su novci zapravo jako bitni do mjere kad ti omogucuju da ne mislis bitno o njima. u tom smislu je lakse biti kad imas.
ali...ne bi ja tako pravocrtno izvela racunicu.
mislim da je bitno i ponderiranje, vrijednost koju dajes stvarima ili onome sto jesi.
lose je ako se definiras kroz ono koliko imas.