Uglavnom dijete ide s nama. Tj. djeca.
Ovisi o događaju i situaciji.
Na sprovod ih ne bih vodila. Ili bi išao MM ili ja. Ako je sprovod u obitelji, kao npr. prije tri godine kad je umro moj tata, M nije bila na sprovodu već kod druge bake, mame MM (tata MM je bio na sprovodu).
U crkvu na misu djeca su dobrodošla, barem je tako kod nas.
Na vjenčanja idemo na obred, u restoran ne do kraja, ili ode samo MM ili ja (ovisi čije je vjenčanje, s moje ili njegove strane). Dogodi li se da je preglasna, izađemo. Tako je bilo na vjenčanju moje sestre, MM je izašao s njom. U restoranu je bila dok stvarno nije bila umorna, a onda je MM otišao doma s njom, a ja sam ostala.
U kino je nismo nikad vodili, osim na dječje filmove. MM i ja kad idemo u kino, ostavimo dijete baki. Sad kad imamo dvoje još nismo bili.
Izložbe, promocije, otvaranja, predavanja, ovisi o događaju. Ako je nešto bitno da poslušamo ili se očekuje tišina, djecu ostavimo bakama, ili ne idemo, ili ide samo jedan. Npr. kad je bila promocija knjige moga tate, ja sam smatrala bitnim da unuci dođu na promociju, baš zbog toga što njega više nema. Bili su na početku dok su se ljudi skupljali, pozdravljali se s nama i pričali. Kad je promocija počela, Matilda je ostala, MM je s Janom izašao van i šetao. Na kraju smo opet bili svi.