DA po guzi

Perem zube u kupaoni a MM i beba se spremaju na spavanje (presvlacenje pelene, oblacenje pidzame i slicno) i beba se buni, nece spavati, a eto tata ga sprema. I odjednom beba urla "nemoj tuci bebu, nemoj tuci bebu". Ja onako s pjenom u zubima idem do sobe i pitam MMa kaj ga je lupio i on veli da je. Da ga je toliko izivcirao deranjem da ga je flisnuo.
Doslo mi je da se odmah razvedem.
Doslo mi je da mu sudski otmem dijete zauvijek, da mu se ne smije pribliziti nikad.
Sto napraviti?
Sto napravite kad vidite da je neko (mislim na odrasle primjerke) udario vase dijete?

[MGrubi]

razgovaraj sa njim

onm je odgajan batinama?

reci mu zašto nije dobro udaranje bespomoćnog malog dijeteta koje te voli više od Boga
je li bi bilo uredu da ti njega pljusneš ili on tebe pljusne svaki put kad si dignete tlak?

kako može udariti onog tko te voli više od svog života?

[Peterlin]

Vrijeme je za ozbiljan razgovor s muzem. Odmah. DANAS!

Ne radi se samo o DA po guzi, radi se o zajednickim stavovima u odgoju djeteta koji ne smiju imati odstupanja nikako... Kasnije ce to biti jos vaznije.

A kaj se tice udaranja po guzi - odbijanje spavanja ne moze biti opravdanje za gubljenje zivaca. Taj covjek ima problem i mozda ne zna kako ga rijesiti. Reci mu sto mislis i kako se osjecas... Reci muzu da slijedeci put kad pozeli prasnuti maloga, nek ga stavi u krevetic/sigurno mjesto i ode van na 5 minuta (druga soba, balkon, bilo kaj), popije casu vode i OSIGURA SEBI VREMENA da se pribere. I bolje mu je da se ne ponovi, jer inace... (prepustam tebi).

No, batina ima dva kraja. I meni se dogodilo DA po guzi - svaki roditelj nadje se u situaciji da sam sebi izmakne kontroli i da opali svoje dijete (ja sam svojeg malog opalila kad mi je istrcao na cestu - srce mi se smrzlo... Kasnije smo razgovarali o tome, bilo mi je tesko, ali eto - ljudsko sam bice). Starijeg sam opalila kad sam ga skidala s ruba balkona (ista prica). Ne znam, u takvim situacijama covjek reagira instinktivno i nastoji uciniti SVE da djetetu dokaze da takav postupak ne ponovi NIKAD vise, pa makar to bilo i po guzi. U 8 i pol godina roditeljstva jos uvijek su mi prsti jedne ruke previse za pobrojiti takve geste.

[petraa]

Moj ne bi ni pokušao jer sam mu davno objasnila da za to kopam oči.
Imali smo priliku vidjeti kako je jedan tata udario dijete po guzi pa sam mu tada objasnila da je to nešto gdje ljubav prestaje trenutno, može biti jak i velik ali da se nije rodio taj kojem bi to dozvolila.
Mislim da moraš zbilja popričati ozbiljno s njim, i zaustaviti to u korijenu.
Bez milosti.

[flower]

kad se smiris i kad on bude smiren, sjednite i popricajte

[sofke]

razgovarajte..ali smireno, nemoj urlati na njega (mislim muža)

[gita75]

Aha, moj je to jednom izveo i više nikad. Odšetao se on s M. na kavu i ona mu je stalno bježala na cestu. U jednom trenu mu se um zamračio i klepio ju je nježno po guzici.
E kad sam ja to čula meni se um zamračio. Sjevajući očima vrlo tihim glasom sam mu fino objasnila da kad to sljedeći put napravi može računati na razlaz momentalni.
Ako želi na miru popit kavu (što ja razumijem da želi) to se radi bez dvogodišnjeg djeteta.
Još je imao kasnije jedno sažeto predavanje o odgoju i fizičkom kažnjavanju, pokajao se gorko i ne planira to više napraviti. Ja se isto nadam da neće jer se ne bi razvodila .
Gle, svatko griješi, važno je greške uvidjeti i ne ponavljati ih.

[Lutonjica]

Sto napravite kad vidite da je neko (mislim na odrasle primjerke) udario vase dijete?

svekar je jednom lagano udario zaru (ona je bila u fazi pljuskanja ljudi, a on joj je lagano uzvratio da joj pokaže da to boli :/ )
jasno i glasno sam mu dala do znanja da to nije smio učiniti, da se u našoj obitelji ne udara, i da postoje drugi načini da se djetetu pokaže da ne prihvaćamo neka ponašanja. bila sam jako ljuta, i pokazala sam to.
malo se uvrijedio, zapravo, više se zbunio, jer je očekivao da cu biti na njegovoj, a ne na zarinoj strani, a bio je i osupnut mojom burnom reakcijom.
ali nije to ponovio, i vjerujem da ni nece jer mislim da sada shvaća naše razloge i stavove na tu temu.

[EvaP]

MM kaže da mu je užasno žao. Da mu se stalno vraća ta scena kad je mali plakao "nemoj tući bebu, nemoj tući bebu".
I ja sam ponovila da mu se to ne dogodi nikad, nikad, nikad više. Poslala mu na mail o dječjim tantrumima i kako ih hendlati.
Možda bih bila tolerantnija da se dogodilo u nekoj po život opasnoj situaciji, al ovo je proizašlo iz MMova umora i nadr*sti, a ne iz malog, mali je bio samo kap koja je prelila čašu.
Znači mislite da bi jednostavno nakon dobrog razgovora trebala prijeći preko toga?
Ja se bojim ako je ovakav uzrok bio dovoljan za flisku, što će biti kad i ako budemo imali još djece, kad uvjeti budu još teži? (tipa razbijena neka skupa stvar, ili već neka nepodopština kojih sam ja svojima priuštila milion)?

[MGrubi]

polako

svjestan je greške, nastojati će se popraviti, to je najbitnije

kad čovjek iskoči iz cipela, ajko je bitno da ima način usjemravanja udarca


ja imam isti ugrađen automatik: udari (odgajana sam sa po guzi)
no moj udarac završi u zid ili ormar, krevet, madrac ... samo ne na nju
:/

no najbolje je : otiči ča, van, maknuti se dok se ne skuliraš, pozvati tebe da uskočiš

[M&A]

Znači mislite da bi jednostavno nakon dobrog razgovora trebala prijeći preko toga?

Da,dovoljna mu je kazna sto ce mu dugu,dugo vremena u usima odzvanjati "nemoj tuci bebu".
Vjerujem da on dijete voli jednako kao i ti,ali eto desilo mu se da je izgubio kontrolu.Svi mi grijesimo ponekad,a grijesiti je ljudski.Samo ne te greske i ponavljati.
Objasni mu da se to ne radi,da se ne slazes s takvim postupcima i sljedeci put kad je na rubu zivaca nek jednostavno izidje iz sobe i stvar prepusti tebi.
Sigurno ni njemu nije u interesu da ga dijete kad odraste umjesto kao tatu koji je drag i zabavan pamti kao tatu koji samara.

[koryanshea]

baj d vej veliki bravo za bebu koja je tako jasno i glasno oglasila svoje zadovoljstvo

[koryanshea]

ajme! nezadovoljstvo!!!

[Tashunica]

dobro kome se to dogodilo, kendri ili EviP :?

[anchie76]

Korisnici zapnu s neaktivnim korisnickim racunom (recimo slucajno ga deaktiviraju) ili zaborave zaporku, pa onda umjesto da mi se jave da to popravimo, oni otvore novo korisnicko ime.

Eva, zabranjeno je imati vise od jednog korisnickog imena. To se sankcionira. Obrisano je novije korisnicko ime. EvaP ti ostaje za koristenje.

[ljiljan@]

Znači mislite da bi jednostavno nakon dobrog razgovora trebala prijeći preko toga?

Ako je razgovor bio produktivan, a meni se čini da jest, mislim da trebaš oprostiti. Iz svega što si napisala mislim da TM neće više na taj način manifestirati "gubitak živaca" ni kada budete imali još djece. Evo ti primjer Lutonjice i njenog svekra. Čovjek je uvidio pogrešku i ne čini je više.
Kad bi se ti zbog toga razvela, mislim da bi šteta za tebe i tvoje dijete bila daleko veća. (Tko ti garantira da ga jednog dana ne bi udario i očuh?).
I ti ćeš možda učiniti nešto što će tvog muža izbezumiti, ali čovjek čovjeku uvijek mora dati šansu da se promijeni na bolje.
Oprosti mu i volite se
Ne zaboravi da situacija srdžbe i nepraštanja između vas dvoje šteti vašem djetetu kao i udarac.

[Trina]

MM kaže da mu je užasno žao. Da mu se stalno vraća ta scena kad je mali plakao "nemoj tući bebu, nemoj tući bebu".
I ja sam ponovila da mu se to ne dogodi nikad, nikad, nikad više. Poslala mu na mail o dječjim tantrumima i kako ih hendlati.
Možda bih bila tolerantnija da se dogodilo u nekoj po život opasnoj situaciji, al ovo je proizašlo iz MMova umora i nadr*sti, a ne iz malog, mali je bio samo kap koja je prelila čašu.
Znači mislite da bi jednostavno nakon dobrog razgovora trebala prijeći preko toga?Ja se bojim ako je ovakav uzrok bio dovoljan za flisku, što će biti kad i ako budemo imali još djece, kad uvjeti budu još teži? (tipa razbijena neka skupa stvar, ili već neka nepodopština kojih sam ja svojima priuštila milion)?

Pa nećeš se razvesti zbog toga ili..?
Moraš s njim to rasčistiti, vi ste roditelji i morate uskladiti svoje metode. Znači, dogovor oko po guzi/ne po guzi mora postojati. Naravno da ćeš oprostiti, što ti drugo preostaje? Vjeruj, to je zapravo tek kap u moru sitnica u odgoju oko kojih ćete se zakačiti, to je tako normalno, vi ste dvije različite osobe koje su potekle od dvije različite obitelji sa različitim odgojnim metodama. Dogovor i razgovor, to je to!

[kloklo]

Svaki put kad se spremam na javno priznanje tresu mi se ili ruke ili glas koliko me sram, ali evo napisat ću: ja sam Leonu udarila, ne jednom već jedno 2-3 puta

Razlozi uopće nisu bitni, dijete nije baš ničim zaslužilo takvu rakciju, bitno je da sam ja u tim trenucima bila u blackoutu, potpuno nesposobna kontrolirati se, ko da je neka nevidljiva sila vodila moju ruku protiv moje volje

Nakon trećeg puta sam se uhvatila u koštac sama sa sobom i uz veliki napor volje ubila taj zlostavljački gen u sebi. Kad god sam poslije osjetila da dolazim blizu točke bez povratka, automatski bi zgrabila nešto u ruke: jastuk, igračku, stol, bilo kaj i čvrsto to stiskala, duboko disala i prvo smirila sebe, pa išla smiriti dijete.

To se događalo davno, ali dan danas se gnušam same sebe i ne mogu vjerovati da sam to mogla napraviti

Pišem ovo ne zato da opravdam TM jer nema opravdanja kao što ga ni ja nemam i ne tražim za sebe, već samo da te utješim kako se jakom voljom zaista može zaustaviti ruka u letu! Zauvijek!

[Anci]

kloklo

Ovo je po meni bitno:

ja u tim trenucima bila u blackoutu, potpuno nesposobna kontrolirati se, ko da je neka nevidljiva sila vodila moju ruku protiv moje volje

Po meni postoji razlika između "da po guzi" kao odgojne metode i ovoga što se tebi dogodilo.
Ja za takve stvari recimo imam razumijevanje. Ne da to podržavam, već da mislim da se to u trenucima pomračenog uma može dogoditi i stoga to razumijem. Razlika je.
Mislim da je tu bitno da roditelj zna da je pogriješio i poradi na tome da se kontrolira.

[pikula]

Ja imam i dobu i lošu stranu priče. S jedne strane svakom se desi gubljenje kontrole u životu, neko pukne pa se napije , netko lupi dijete, netko slupa auto ili zaboravi platiti sve račune ili kupi cipele zbog kojih ih neće moći platiti. Svi pucamo negdje jednom u životu, ako to nije dio našeg prevladavjućeg ponašanja mislim da se može oprostiti. Ipak, ako je beba mala i najmanji udarac može značiti opasno gubljenje kontrole. Bebači su nježni i lomljivi - piše u brošuri hrabrog telefona Znam jer ih držim kraj kreveta, a rodin popis savjeta o alternativama fizičkom kažnjavanju djece u kuhinji na zidu. Što misli zašto? Svim srcem sam protiv udaranja, ali sam ipak od onih kojima se smrači. Nije da ih mlatim, ali jesam dva tri puta, izderem se , gurnem, opsujem. Nije lijepo Moji okidači su umor, usamljenost odnosno neprekidan dugotrajan boravak s djecom. Popričaj s mužem da li je svjestan svojeg okidača i dogvorite što kad ga opet primi.. Samo "neću više" nije uvijek dovoljno. Naravno želim vam da u vašem slučaju je Ako slučajno nije brošurice od rode i hrabrog telefona su stvarno praktične. Ja si planiram kupiti i slikovnicu kad sam ljut i proći cijelu kad ,me primi i rezervirala sam termin za psihološko savjetovanje. Eto, nadam se da ima nade i za nas pomračenjake. Drži se.

[pikula]

Da pojasnim,"ali jesam" htjela sam reći "ali jesam ih lupila dva, tri puta"

[pikula]

Klo klo, svaka čast - divim ti se. Ja bih voljela da meni uspije. Mislim puno mi se rijeđe smrači od kad idu više u vrtić (prije sam bila non stop s njima), ali još uvijek trebam podsjetnike uvijek pri ruci.

[pikula]

Evo ovdje link za one koji čitaju, ali ne bi o tome javno.

http://www.hrabritelefon.hr/main.php...savjetovaliste

[Peterlin]

Eh, očito nas ima puno....

Meni je pomoglo kad sam osvijestila da DA po guzi puno više govori o meni, nego o postupcima moje djece. Negdje na početku topica napisala sam što i kako... BEZ OBZIRA na razloge, ne bih to ponovila, ali nisam sigurna i ne mogu biti sigurna da nikada neću ponoviti postupak. Dobro se držim, ali eto... nadam se najboljem!

Inače, ja mislim da trajnu štetu djeci radimo ako batine/galama/netolerancija/grubost postanu odgojna metoda, a ne rijetki i zanemarivi ispadi u trenucima gubljenja kontrole. Moja djeca mene dobro poznaju u svakom mom raspoloženju - jako dobro znaju kad sam ljuta, jako dobro razlikuju kad sam ljuta na njih, a kad sam samo živčana zbog desetih stvari. Dođe to s vremenom. Znam čak i reći - pustite me na miru, nisam dobre volje, NEMA to veze s vama... itd.

Starijeg sina sam udarila po peleni jedan jedini put kad je imao godinu dana (ne jako, baš bazveze, - prosipao je cimet; nisam nikada pokušala tražiti opravdanje). Završila sam tražeći psihošku pomoć. Isti dan. S voljom i na vrijeme. Jer kad dijete izađe iz dobi kad rana sjećanja upadaju u maglu (oko šeste-sedme godine) još je važnije paziti na ponašanje. I ne samo NE po guzi jer dijete tada nasilje usvaja kao način rješavanja problema, nego NE davati loš primjer u svakom obliku. (Kod mene doma je to trenutno NE jesti između obroka - ja, ili NE igrati igrice na racunalu ili mobitelu cijelo popodne - mm! )

Djeca nas gledaju i odgajamo ih i kad ne mislimo da to radimo. Mi smo se potrudili srediti naš život da klapa (srećom, nije puno trebalo, iako i mm i ja nosimo kojekaj iz svojih domova - nije strašno, ali niti sjajno) - djeca to osjećaju i cijene, dobro se osjećaju u roditeljskom domu, polako usvajaju sustav vrijednosti koji mi se sviđa, iako tu još ima puuuuno posla, a nadam se da će tako i ostati. Ne možemo ih odvojiti od okoline, ali naše je da im pružimo zdravu i sretnu mikroklimu u kojoj će rasti. (Da samo znate koliko sam kostura JA iskopala iz ormara svog djetinjstva i odnosa s roditeljima, koji se nakon toga dosta popravio... :D )Djeci najbolje možemo pomoći sređujući SVOJ život. Nije to lako, ali pomaže. Svima. Sretno!

[samamama]

[quote="ljiljan@"]

Kad bi se ti zbog toga razvela, mislim da bi šteta za tebe i tvoje dijete bila daleko veća. (Tko ti garantira da ga jednog dana ne bi udario i očuh?).
.

na ovo moram reagirati. Smatram da ne postoji situacija u kojoj bi muskarac ili zena IKADA imali pravo udariti dijete kojem su ocuh ili pomajka. IKADA!!
moji mama i tata su oboje bili u isto vrijeme i ocuh i pomajka djeci ovog drugog i nikada, bas nikada nitko od njih nije udario dijete koje nije njihovo. Da mi jednog dana ( ako se desi ) muz udari mog sina istog momenta bi se rastala od njega. Za to apsolutno ne bi trazila ispriku.

druga stvar, bila sam u situacijama, a sada sam isto u nekoj slicnoj, gdje sam sa covjekom koji vec ima svoju djecu. Nikada mi ne bi palo na pamet udariti to dijete, mislim to mi je potpuno van pameti... a svoje znam nekada flisnuti po prstima ili preko pelene, kada mi se smraci ili radi nesto sto ZNA da se nesmije, nikada i nigdje ( iako, kao sto netko rece, kada poludim gledam da udarim jastuk pored njega, zid, ormar ili bilo sto drugo.. to je uglavnom vise nego dovoljno )

[cvijeta73]

[... a svoje znam nekada flisnuti po prstima ili preko pelene,

pa o ovome i je ovaj topik - nitko nije namlatio dijete. :/

[sofke]

znači tuđe se ne tuče, a svoje se smije

zbilja nemam namjeru osuđivati nikoga, ali ne mogu ne primjetiti koliko su tu svi deklarativno APSOLUTNO protiv toga da se djeca tuku, prijeti se razvodima i centrima, a onda ipak ispliva istina, mala i varljiva, da nismo baš toliko dosljedni, da ima momenata, da se mrači pred očima...itd..itd..

mislim, čemu onda prenemaganje?

bilo je topica gdje su se pojedinci domalo rušili u nesvijest od snebivanja kako nekome padne na pamet lupiti dijete...međutim, tu i tamo ipak se skrušeno prizna da je u momentu slabosti poletjela ruka, da nam je žao ko psu, da nećemo nikad više...pa onda odjednom smajlići, hagići, podrška, svi razumiju..ne opravdavaju, ali razumiju, ljudski je

sad ja više ništa ne razumijem...

[Peterlin]

Eh, meni se čini da je stvar u tome kakvi JESMO (nesavršeni) i kakvi bismo VOLJELI BITI (korak bliže idealnom roditelju kakvim se zamišljamo) ...

Bar kod mene je tako. Jedno je teorija (lako se prenemagati po forumu) a drugo 3D život. Dobro je da težimo boljem, ali ljudi smo. S greškama i manama. Nekima je "poleti ruka" prvo iskustvo s prvim djetetom i možda bi stav bio drugačiji da su se našli u tuđim cipelama.

Pojašnjenje:
U našoj kući ja sam bila prva kojoj je ruka poletjela. Ne znam kako bih reagirala (možda kao EvaP koja je i pokrenula ovaj topic) da je moj muž bio taj... Zaista ne znam i srećom, nikad neću doznati. Muž mi je bio podrška da sama sebi oprostim (nije bilo lako) i izađem na kraj s vlastitim frustracijama, a na korist djece.

A potpisujem stav da se NI JEDNO dijete ne smije kažnjavati na taj način, čije god bilo!

[magriz]

znači tuđe se ne tuče, a svoje se smije

zbilja nemam namjeru osuđivati nikoga, ali ne mogu ne primjetiti koliko su tu svi deklarativno APSOLUTNO protiv toga da se djeca tuku, prijeti se razvodima i centrima, a onda ipak ispliva istina, mala i varljiva, da nismo baš toliko dosljedni, da ima momenata, da se mrači pred očima...itd..itd..

mislim, čemu onda prenemaganje?

bilo je topica gdje su se pojedinci domalo rušili u nesvijest od snebivanja kako nekome padne na pamet lupiti dijete...međutim, tu i tamo ipak se skrušeno prizna da je u momentu slabosti poletjela ruka, da nam je žao ko psu, da nećemo nikad više...pa onda odjednom smajlići, hagići, podrška, svi razumiju..ne opravdavaju, ali razumiju, ljudski je

sad ja više ništa ne razumijem...

jednoumlje i gluma 8)

[samamama]

hm.. da upravo sam to rekla: da se svoje dijete smije udariti, a tudje ne, NIKADA.

O razlozima i sutacijama se vec puno pisalo.

i ne osudjujem stav protiv toga da se dijete udari, pa ljudi smo.. svakom se desi svasta, bitno je uvidjeti da grijesis i truditi se da se to ponavlja sto je manje moguce.. a sada, bas tvrditi da nikada nisi udario dijete., hm, to mi je ravno SF-u.. ajme meni, pa ja sam bivseg muza udrila, a odrastao je covjek.. malo mi je glupo uopce raspravljati na tu temu.

[anchie76]

hm.. da upravo sam to rekla: da se svoje dijete smije udariti, a tudje ne, NIKADA.

Zbog cega je tudje dijete bolje od vlastitog, pa vlastito ipak dobije s vremena na vrijeme a tudje nikad?

[Trina]

znači tuđe se ne tuče, a svoje se smije

zbilja nemam namjeru osuđivati nikoga, ali ne mogu ne primjetiti koliko su tu svi deklarativno APSOLUTNO protiv toga da se djeca tuku, prijeti se razvodima i centrima, a onda ipak ispliva istina, mala i varljiva, da nismo baš toliko dosljedni, da ima momenata, da se mrači pred očima...itd..itd..

mislim, čemu onda prenemaganje?

bilo je topica gdje su se pojedinci domalo rušili u nesvijest od snebivanja kako nekome padne na pamet lupiti dijete...međutim, tu i tamo ipak se skrušeno prizna da je u momentu slabosti poletjela ruka, da nam je žao ko psu, da nećemo nikad više...pa onda odjednom smajlići, hagići, podrška, svi razumiju..ne opravdavaju, ali razumiju, ljudski je

sad ja više ništa ne razumijem...

Ovo sam i ja pisala. Na svakoj temi di se govori o "po guzi" isl svi se zgražaju, padaju na guzice od šokova..ja sam , čini mi se, bila jedina koja je priznala da svoje dijete povučem za uho u nekim ekstremnim situacijama (bez grižnje savjesti, kajanja..) a reakcije su bile genijalne. I onda svako malo isplivaju neka priznanja, kajanje, po meni glupost nad gluposti. Jer iste te žene su se zgražale nad mojim prestrašnim i pregroznim metodama. Bezveze, opet na vidjelo izlazi ljudska neiskrenost i prenemaganje

[pikula]

Neke žene :? - onda to riješite s njima na pp ili zapravo mislite da svi ljudi kojima je žao kad pogriješe da glume i prenemažu se :shock: Ja sam svoj primjer napisala da bi EvaP koja je otvorila topic možda mogla lakše uvidjeti kako da pristupi svojem mužu kojiima sličan problem kao i ja, očito. Muški ponekad baš i nisu zlatni primjer elokvencije pa sam mislila da bi dobro došlo. Ne da ga opravdam ili da sebi nađem izgovor. Da ja sam lako eksplodirajuća i da žao mi je zbog toga i da riješavam svoj problem Ok, ako ovdje ne možemo razgovarati o različitim stavovima,onda ne znam čemu forum.

[Trina]

Pikula, super je što priznaješ svoju pogrešku, jasno ti je da si pretjerala i radiš na sebi u tom pravcu. Ali kad se raspravljalo o fizičkom kažnjavanju, malo koja se forumašica usudila javno priznati te iste pogreške. I onda sve to skupa izgubi smisao. Znači, o takvim stvarima govori se ovisno o vrsti teme. U redu je napisati ..dogodilo se, žao mi je..Ali nije baš ugodno napisati u nekom drugom kontekstu..Da, udarila sam svoje dijete. A sve se u biti svodi na isto-Dijete je u svakom slučaju dobilo po guzici, ono ne zna ustvari jeli tebi žao ili nije.

Ali naravno da je ogromna razlika kad je nekome to praksa i uobičajena odgojna metoda ili kad se nekome dogodi pa mu je žao.

Inače, nisam uopće ljubiteljica pp-ova.

[anchie76]

A sve se u biti svodi na isto-Dijete je u svakom slučaju dobilo po guzici, ono ne zna ustvari jeli tebi žao ili nije.

Ja se ne slazem. Ne da bi trebalo znati da je roditelju zao, nego bi trebalo dobiti i ispriku jer je reakcija bila neprimjerena.

Tako da postoje velike razlike izmedju redovnog discipliniranja "po guzi" (uz misli "sve je to ok") i onog koje odleti kod smo najmanje ocekivali (uz misli "shit, kak mi se ovo moglo desiti") i ispriku i napor da se vise nikad ne ponovi.

[Maslačkica]

Ja sam nažalost ona koja je tukla svoju nećakinju i zbog toga mi je kao psu žao. Ona se toga danas ni ne sjeća i ja joj se kao izvinjavam, ali njoj je to smiješno.


E sada, meni nije toliko grozno vidjeti kada mama ili tata onako malo lupnu dijete (bolje bi bilo da toga nema i da se roditelj kontrolira, ali ako je već tako) nego mi je GROZNO vidjeti i ČUTI ono što slijedi poslije toga - bijes roditelja, omalovažavanje djeteta i objašnjavanje situacije vrišteći na dijete ili sa bijesom govoreći djetetu i na taj način ga "educirati", siktanje i pogledi očima - tu vidim tugu u djetetovim očima i to mi je grozno...
Tako sam i ja znala prema nećakinji i ne bole me udarci nego to bijesno omalovažavanje.

Isto tako, malo mi je Juul otvorio oči gdje je rekao da kroz svoju karijeru je upoznao djecu, koja su sad odrasli, i koje su npr. nekada mlatnuli, ali krivnju nisu prebacivali na njih, nego bi roditelji preuzeli krivnju za svoj postupak i da posljedica i nije bilo u tom slučaju.

Iskreno, smatram da ne treba udarati djecu, ali da i ako se omakne da to nije toliko strašno koliko današnji (a i prijašnji) odgoj djece koji uključuje uvrede, bijes i nepoštivanje i nerazumijevanje djeteta.

Što se tiče pitanja autorice: mislim da bi popričala sa mužem ili tom osobom i objasnila šta znače batine za dijete i da ako želimo "normalno" odgajati dijete da i ono ima pravo biti i nervozno i ljuti i neposlušno (kao i ja ustalom, ali meni se daje za pravo, jer sam odrasla...). Da bi rado da pokušamo da se rješavaju konflikti bez batina i rekla bi mu na koji način bi ja probala riješiti situaciju u kojoj se našao.
Naravno, napominjem da ovaj razgovor treba voditi kada se malo odalji od situacije i kada niti jedan od roditelja ne bude uzrujan.
I da, i sebi i drugom roditelju objasniti da ipak su djeca i nestašna i neposlušna (!?) i da treba naučiti ophoditi se s njima... (jer npr. odem i ja spavati da ne operem zube, ma čak se ni ne presvučem, ali me muž ne mlati zbog toga - iako sam se ja na to njegovo JAKOOO živcirala prije)

hm.. da upravo sam to rekla: da se svoje dijete smije udariti, a tudje ne, NIKADA.

Prvo mi je bilo na ovo :shock: i ali kužim logiku... Na taj način ograđuješ da bi tvoje dijete bilo udareno od nekog drugog i ne dozvoljavaš to.
S druge strane, mene nisu moji tukli, ali su moja tetka i tetak tukli moje rođake i meni je to bilo užasno gledati! Ali isto tako sam ja u svojoj dječijoj glavi protumačila da ih i ja mogu tući, jer to stalno gledam i to je njima normalno, pa je postalo i meni u mom ophođenju prema njima...

Vjerujem da je užasno gledati kako ti neko drugi udari tvoje dijete, ali se postavlja, u mojoj glavi pitanje, a zar ne bi trebao roditelj zaštiti svoje dijete, a ne ići sa logikom: "Ja mogu, ali drugi ne smiju?"
- i da ti kažem - ja sam odrasla sa tim riječima i tako su mene učili, baš te riječi, ali mislim da mi danas ne sjedaju baš...

[Trina]

A sve se u biti svodi na isto-Dijete je u svakom slučaju dobilo po guzici, ono ne zna ustvari jeli tebi žao ili nije.

Ja se ne slazem. Ne da bi trebalo znati da je roditelju zao, nego bi trebalo dobiti i ispriku jer je reakcija bila neprimjerena.

Ja sam i uzela u obzir ispriku i objašnjenje djetetu da si kriv ti a ne dijete. Ali činjenica je da je dijete dobilo po guzici, udareno je. I da se u taj tren osjetilo jednako poniženo kao i ono dijete koje ispriku ne dobiva.

[pikula]

Meni to ima smisla u onom searsovom kontekstu da djeca koja su bliska s roditeljima bolje podnose roditeljske greške pa i takve vrste. Odnosno da si vjerojatno više attached sa svojim nego s tuđim (iako ne znam baš da li bi smijeli biti tuđi ako si im maćeha tj. očuh) djetetom pa samim tim lakše izgladite neke nepoželjne incidente - kad se bolje poznate.
Nitko nije savršen, ali oni koji to priznaju mogu nešto promijeniti, slažem se. I dodajem ne treba osuđivati ljude koji nisu spremni priznati, svakom treba neka njegova kap da mu prelije čašu i prizna si neke stvari. Ja za sebe prije nikad ne bih pomislila da bih mogal lupiti dijete ili mu reći nešto ružno, ali sam se jako neugodno iznenadila kako neke (za mene) teške situacije mogu iznjedriti štošta na vidjelo. iako je skupa lekcija, drago mi je da sam naučila to o sebi. Inače bi se i ja možda s visine zgražala ljudima. Btw ja sam kupila majcu ne po guzi čim je izašla, a sad se zacrvenim kad j uvidim.

[anchie76]

I da se u taj tren osjetilo jednako poniženo kao i ono dijete koje ispriku ne dobiva.

Slazem se.

[samamama]

hm.. da upravo sam to rekla: da se svoje dijete smije udariti, a tudje ne, NIKADA.

Prvo mi je bilo na ovo :shock: i ali kužim logiku... Na taj način ograđuješ da bi tvoje dijete bilo udareno od nekog drugog i ne dozvoljavaš to.

upravo tako.

[pomikaki]

meni je sasvim razumljivo da netko može biti protiv fizičke kazne a da mu ipak ruka poleti i da se poslije osjeća jadno i da mu je žao ko psu. Ne znam što vam je tu čudno? Ja samo mogu pohvaliti onog tko prizna i tko se trudi da to ne učini ponovo, nisam tu da sudim. Jasno mi je i da se ovdje reagira na one koji kažu da udare dijete i da to smatraju prihvatljivom odgojnom metodom. To su dvije različite stvari. Što se mene tiče, još je rano da se hvalim, samo evo obećajem da ako udarim dijete, smjesta ću vam se javiti s javnim priznanjem kao pokorom. I bit će mi žao.

[Kanga]

meni je sasvim razumljivo da netko može biti protiv fizičke kazne a da mu ipak ruka poleti i da se poslije osjeća jadno i da mu je žao ko psu.

Ja isto ne kuzim zasto je to nekima cudno :? i zasto u tome vide licemjerstvo i prenemaganje. Vjerujem da ima puno roditelja kojima je poljetanje ruke na dijete bio i jest nemoguc dogadaj, i sve sto mogu reci je da sam sretna zbog njih. Za mene osobno taj put nije bio tako jednostavan i jos uvijek osjecam tugu i bol (vise ne krivicu) zbog
nekih trenutaka u kojima sa svojim djetetom nisam postupala onako kako bi se trebalo postupati sa svakim ljudskim bicem (ne mislim tu samo na fizicko kaznjavanje, ali, da, dogodilo se i da mi ruka poleti). Zasto je licemjerno ako kazem da zelim raditi (i da sam se puno pomakla) na tome da to promjenim?

[Nika]

Razlika izmedju odobravanja fizickog kažnjavanja u svrhu discpliniranja kao pozitivne stvari u odgoju i odredjene situacije gdje je roditelj pogrijesio i dao djetetu do znanja da je pogrijesio je zaista velika.

Nema tu nikakvog prenemaganja, jednoumlja niti glume.

[Zorana]

Po ovom sto Trina kaze ispada da je velikoj vecini nas ruka tu i tamo poletjela, ali ne zele priznati. A ja sam sigurna da to i nije bas tako. Meni se cesto desi da se izderem i sl. ali stvarno ni ja ni muz nikad nismo udarili djecu. Ne vidim zasto bi to bilo prenemaganje, skrivanje necega ili zasto bi prenemaganje bilo pruzanje podrske nekome tko je pogrijesio i ide na to da poboljsa odnos s djecom.

[bauba]

Svakako popričaj sa mužem, konstatirajte njegove okidače i neka se to ne ponavilja.


...jer udarati slabijeg i nemoćnog je prije svega kukavički a nisam sigurna da TM želi kao takav ostati u sjećanju svoga djeteta.
Danas znam da je ono nekad kada su me nalemali po ritici bilo iz straha i nemoći, nedostatka strpljenja i to zamjeram svojim predragim roditeljima.
I sjećam se svih svojih po guzi jako dobro.

A da netko od odraslih nepoznatih ili manje poznatih udari moje dijete, npr. sutra, mislim da bi zvala policiju jer bi inače 100% završila u zatvoru.

[Anci]

Po ovom sto Trina kaze ispada da je velikoj vecini nas ruka tu i tamo poletjela, ali ne zele priznati. A ja sam sigurna da to i nije bas tako. Meni se cesto desi da se izderem i sl. ali stvarno ni ja ni muz nikad nismo udarili djecu. Ne vidim zasto bi to bilo prenemaganje, skrivanje necega ili zasto bi prenemaganje bilo pruzanje podrske nekome tko je pogrijesio i ide na to da poboljsa odnos s djecom.

xxx

Ovo s prenemaganjem i smajlićima i razumijevanjem je vjerojatno išlo mene , ali ja zaista ne razumijem da je nekome sad razumijevanje čudno :?
Ja sam odgovarala na kloklin (smiješno mi zvuči kloklin ) post. Sama je napisala da zna da to dijete nije zaslužilo, da je pogriješila i riješila to sa sobom. I ispravila pogrešku.
Što bih sad trebala, linkati joj brošuru Ne po guzi
Mislim, stvarno...

[Trina]

Zorana, kad se pisalo o udaranju djece po guzici ja sam rekla da jesam, da radim na sebi i da se takve stvari već odavno ne dešavaju. Ali da svog starijeg u nekim situacijama znam povući za uho. Reakcije na ovu moju izjavu bile su ravne reakcijama na zlostavljačicu djece, na majku koja ih svaki dan mlati kad je krivo pogledaju...užas živi. Dobila sam čitavu psihološku analizu...božeoslobodi. I na toj i svim sličnim temama rijetko koja mama se javi i kaže-I ja sam to napravila- jer nitko ne želi biti predmet šokiranja i pametovanja, svi šute ili pišu o tome koliko je bilo kakvo fizičko kažnjavanje strašno i gadno. (svejedno je jeli povučeš za uho jednom u 6 mj ili ga mlatiš šibom svaki dan).

I onda svako toliko iskrsnu ovakve teme di se javi par mama sa ovakvim priznanjima. Meni je to super i, kao što sam i rekla, pohvalno i lijepo da se mama uči samokontroli i da radi na sebi. Ali bi mi bilo još bolje da se ista ta mama uključila i u one teme ranije i pisala o tome kako i njeno dijete zna što to znači dobiti po guzici. Jer zna.

Anci, tebe nije išlo ništa negativno s moje strane.

[a zakaj]

I onda svako toliko iskrsnu ovakve teme di se javi par mama sa ovakvim priznanjima. Meni je to super i, kao što sam i rekla, pohvalno i lijepo da se mama uči samokontroli i da radi na sebi. Ali bi mi bilo još bolje da se ista ta mama uključila i u one teme ranije i pisala o tome kako i njeno dijete zna što to znači dobiti po guzici. Jer zna.

Pa, problem je upravo u tome sto takve teme iskrsavaju svako malo.
Ja sam npr. 'odradila' vec nekoliko takvih tema u zadnjih nekoliko godina, priznavala, argumentirala, kajala se... i ne da mi se vise o tome raspravljati iznova. Nemam vremena.

[pikula]

Bilo bi lijepo, da. Ali puno nas nije non stop na netu. Nešto skužiš, nešto ne. A i svi smo mi na forummu doživjeli linč ili dva Nije to niš strašno, čovjek se samo ne treba dati sluditi od agresivnih i nekonstruktivnih napada. Oni drugi su uvijek korisni koliko god da ih ima. Ja sam recimo od onih koi ne mogu nikak povezati osobe i rzličite topice, tj. kad pričamo na jednom topicu ja pišem o toj temi, a sve drugo što je ta osoba pisala prije toga ili negdje drugo ja nemam pojma. pišem samo o onome što je osoba htjela i napisala. Ove neke kompilacije i rekonstrukcije su meni malo... Ok, ako se poznate u živo, ali ova nagađanja tko je kakav, zapravo.... Malo mi je to - Bar ne za ozbiljno.

[flower]

nisam shvatila da je ovo topik za prozivanje - tko je i kako je lupio dijete po...ili povukao...
mislim da je zacetnica topika dobila odgovor na svoje pitanje - sto sad i ako ima jos koje konstruktivno rjesenje ovaj topik moze i dalje zivjeti