Žena od pomorca

[jelena.O]

sam me zanima ne kao žena pomorca nek sestra jednog od njih.
Kak vi inače živite, buraz mi je manje više mornar, a par mjeseci godišnje je i kormilar, sad on je uvijek bio na Ne s novcima, i došel je s broda pred nekih 3 mjeseca, odmah pričal kak je bez para. On inače je oženjen , ali u Brazilu tam otiđe svako 1.5 godinu, ima tam i klinku. Inače ne bi toj ženski bila u koži. Pa sam ga pitala kolki su mu troškovi na brodu naravno da je on nabrojal meni hrpu totalno nevažnih stvari tipa cigarete, fanta, piva itd. Velim ja njemu bez tog se može, ali on tupi svoje.

Zanima me kak krpate i dal možete kaj uštedit, jer on već godinama priča kak tam može kupit kuću za 15 tis dolara,a to još ni napravil. problem je i u tome kaj kod svakom iskrcaja mora u hrvatsku, a za Brazil može bit samo ko turista.

[Doda]

Pozdrav drage moje, ja sam nova ovdje...nisam žena pomorca, ali cu postati...Dobio je ponudu za posao, mjesec dana doma, mjesec na brodu.....Znam d aje to ništa napsram vas drage moje koje muzeve ne vidite po 6mj...Ali trebam vas savjet, on jadan ceka moje odobrenje, pita se mogu li ja to...ovdje se ne moze zaposliti i zeli nama nestlo osigurati...a ja ne zelim biti sebicna i ne misliti na nase dobro...Sto mi vi predlazete , je li zista takav zivot toliko usamljen????? Ako mu kazem da trazi posao negdje ovdje, ovdje ce raditi, ali nece ispuniti svoje snove.Sto da radim? Iskreno, najrade bi ga podrzala, jer ako on to moze izdrzati daleko od doma, zasto ja jednostavno ne bi podnijela zrtvu i bila NOVA žena pomorca?

[Beti3]

Doda, zašto misliš da bi bila žrtva? Ako tako misliš, onda nećeš lako biti sama. Veća žrtva je on. No, ovisi i koje mu je zanimanje, nije svakome isto na brodu ili platformi. Kapetanu i mornaru nije ni slično, počevši od plaće do kabine, uvjeta boravka, aviona, hotela...
A mjesec dana prođe začas kad moraš doma raditi baš sve, ono što se inače dijeli između supružnika.
Usamljen ti je život, ako si tako posložiš, no danas je tu skype i možete se vidjeti gotovo svakodnevno.
Ali, svaki put kad stigne je ponovo kao da se prvi put srećete. Ljubav je stalno svježa. Ima prednosti i nedostataka, kao i svagdje. No, novac je prilična prednost. Ako tako gledate na financijsku sigurnost.

[Doda]

Draga Beti, da, krivo sam se mozda izrazila....od kad hodamo, on je pomorac i zapravo nam je bila rutina ne vidati se po dva tjedna (radio je ovdje u Hrvatskoj jedno vrijeme).....pa je jedno vrijeme , evo do sada bio nezaposlen....I tu smo se navikli biti vise skupa i sada opet dolazi taj period gdje se ja moram naviknuti d aga necu vidjeti po mjesec dana, i opet ponavljam znam da je to nista naspram zena koje ne vide muzeve po 6 mj....Iskreno, volim ga jako i znam da on podnosi najvecu zrtvu i strah me za njega, daleko od svojih, mene, radeci puno jer ima zelju priskrbiti svojima nesto....Da biram ponovno, opet bih s njime ispocetka jer ruku na srce, sve smo mi od pocetka znale sto znaci kada vam je decko, muz pomorac....I zato ne zelim da vise spominjati rijec zrtva jer nama je najlakse, oni su tamo negdje vani...novci mi zaista nisu ni bitni, osim koliko i svima za egzistenciju , zato sam i u dvojbi, novac nije jedini razlog da ode, jedino ako on smatra d ace tako prije priustiti obitelji nesto nego radom na kopnu..Draga Beti i ostale djevojke, zene koje iscekujete svoje muzeve, trebam Vas savjet kako biti podrska i ond akada sam na rubu suza jer ga nem ai u strahu od opasnosti koje vrebaju oceanima, a da to ne prenosim na njega...Skupa smo 4 godine, a svaki put mi je to iznova tesko ((((

[nahla]

a drga moja ja bih sutra potpisala takav ugovor za mog muža. njega nema već skoro 6 mjeseci.
nije draga tako teško viruj mi.pogotovo kad legne plaća pa možeš normalno platit račune i poć u spizu bez da se misliš šta si možeš priuštit.
a mjesec dana je stvrano malo, to se i ne okreneš , prođe.
proleti vrime uz dicu i ne okreneš se. ja i moj muž smo jako povezani i nikad nismo bili odvojeni duže od 5 dana, al jednostavno došli smo pred zid.
podrži ga i zbog djece, jer ovdje će bit sve gore. a znaš kakve su plaće i koliko si siguran na radnom mjestu
sretno

[zasad skulirana]

Ugovor milina,mjesec dana proleti jaaako brzo,kad je MM 1vi put otisao to je bilo na 6mj...
Ja sam se raspadala,suze ronila,pila tablete za smirenje....isto se dotada nismo razdvajali ni 1dn tako da mi je to bio ogroman sok...
A jos na brodu gdje je bio nije bilo interneta,komunikacija nam je bila slaba,uzas....
I sve se prezivi,jos kad dodju djeca kao sto kaze nahla dan ce ti biti ispunjen....
A takav ti treba biti i sada,okruzi se prijateljima,popuni si dan da previse ne razmisljas koliko ti fali i proletit ce ti taj mjesec za cas...

Na Rodi i nema bas nesto zena pomoraca (ili se ovdje ne kuka o tome koliko nam fale ),puno su ti aktivnije cure na forum.hr....tamo sam se ja 'lijecila' kad mi je MM prvi put otisao....

[Doda]

Nahla, oprosti, znala sam da ću možda uzrujati cure čijih muževa nema po 6 mj. kao tvojeg i ispasti mala cmizdravica koja ne može 30 dana bez dragoga. Ipak lakse mi je podijeliti misljenje s vama curama koje prozivljavate isto pa bilo to 3, 5, 5 mjeseci.Iskreno, volim svoje prijateljice, obitelj, ali ni jedna nema muza/decka pomorca.Da vam ne govorim kada smo poceli hodati koliko je negodovanja bilo od strane okoline."Znas li kako je zenama pomoraca, sama si po nekoliko mjeseci".Onda kada je on na moru, toliko puta padnem u depresiju kada se na kavi, kod doktora, u ducanu pojavljuju zenen u pratni svojih muzeva, ima toliko dana da se pitam vrijedi li ova nasa ljubav koju smo izabrale s pomorcima vise.Tijesim se da vrijedi ona, ljubav je jaca sto vise prepreka ima.jer zaista , nekada mi se veze i brakovi mojih prijateljica cine tako jednostavne, ne znaju se veseliti vise muzevima.Mi to cinimo iznova i iznova.... ))) Ispunim si dan, na to sam se pocela privikavati kada ga nije bilo na pocetku veze svega samo po 2 tj.....i nekako mi zene pomoraca naucimo biti jake i kada smo usamljene, ali opet , toliko suza bude proliveno....Najvise me smetaju upiti okoline koji mijesaju moj osjecaj tuge, to sto mi fali sa osjecajem nezadovoljstva pa mi postavljaju pitanja jesam li nesretna, da ne trebam takvu vezu.Uz sve, jos se i sa time borimo.Prikljucila sam se ovdje jer samo me vi drage moje koje ste u tome mpzete razumijeti (((....Nahla, za koliko ti se muz vraca, kako izdrzavas? )

[nahla]

ma da proleti, još mi fali 2 ure navečer da sve stignem

[koksy]

Draga Doda, koliko sam shvatila nemate jos djece? Ako je tako bolje da ide sad pa mozda ustedite nesto, mozda onda nece morati tako raditi poslje kad dodu djeca. Jer vjeruj mi, razdvojenost je puno teza uz djecu, ne zbog tebe nego upravo zbog tih malenih koji svaki put kad tata odlazi budu tuzni pa ti srce puca...
Ja nisam zena pomorca, moj je na terenu. Nekad u inozemstvu, cesce po Hrvatskoj al uglavnom sam bez njega, doma je 5-6 dana mjesecno. Sad najvjerovatnije odlazi u Norvesku na 3-4 mjeseca. Ne zbog zarade nego zato sto to firma zahtjeva od njega, to je najzalosnije, necemo nista uspjet od toga ustedjet a zrtva je velika.
Kad bi ti rekla da je lako lagala bi. Ali sam potpuno iskrena kad ti kazem da se brzo naviknes i da ti vec nakon mjesec-dva bude normalno da ga vidis nesto manje, pogotovo ako on odlazi da vama dvoma bude bolje, ako znas da to nece trajat zauvijek nego da moras potrpit odredeno vrijeme i onda cete biti zajedno.
Ja nazalost, nemam takvu situaciju, mislim da ce moj do mirovine ovako a opet sam navikla jer tako zivim vec 9 godina i uopce vise ne razmisljam o tome da sam sama s djecom.

[nahla]

ma ne triba se zavaravat, nema baš puno pomoraca koji jednog dana odluče radit na kopnu. jedino ako nađu nešto šta je bolje plaćeno, a to je teško...

[Doda]

Draga Koksy, da nemamo jos djece, bila sam trudan , ali sam nazalost imala spontani i tada je njega jos vise puklo u glavu da nema dijete dok ne osigura egzistencijalne uvjete nama i obitelji..Ja sam svjesna ugovora, da je za razliku od drugih, dobar i da je plaća dobra. I da radi negdje ovdje kod nas prosle bi godine koliko tamo moze zaraditi za godinu dana jer je potpisao ugovr uza kompaniju koja ga plaća i mjesec dana kada je doma...ali zaista sam iskrena kada kazem da u ovoj prici novci mi nisu najbitniji ((...ne zelim da nam to bude razlog njegova odlaska, njegova zarada i da stavljamo u drugi plan ono koliko ćeznemo da smo vise skupa.....Nahla, slazem se s tobom, kad kažeš da tesko napustaju more....Teorija moga dragoga jeste da radi onoliko koliko je potrebno, da mu je velika želja nakon gomile plovidbi, dolazaka i odlazaka kada tu budu dijeca ustedi za neki svoj poslić na kopnu....Ali koliko se zaista more moze istjerati iz njihove duse, navike zivota i sl?
Ovdje sam kratko, a drage moje, vec mi toliko pomazete, prije sam se obracal prijateljicama ciji su muzevi svaki dan s njima i jednostavno brojne su me gledale ili kao da sam luda ili me zalile...a ne volim taj osjecaj, zelim ostati jaka i snazna i biti ponosna sto si znam isplanirati dan iako on nije tu.....A vidim da cu to s vama postici )))))

[SaraRi]

Ima nas ima jos...

I ja bi lagala kad bi ti rekla da je lako, jer meni nije, prvi put isao je na ugovor od 6mj, druge pute 4,5mj a sada su mu skratili ugovore na 3mj. I mogu reci da je puuuuuno lakse, ali jos uvijek cekamo da nadjemo nesto na 1-1. a to nikako da nadjemo

Mi smo brzo dobili dijete, dok ja nisam niti znala koliko je tesko kada si sam doma i cekas....svejedno ne bi to mijenjala i da sam znala jer ljubav je ljubav i srcu nemozes zapovijedati.

I ja sam slusala price, i sada nakon vise od 3g sto smo skupa i dalje ih slusam kad netko cuje sto mi muz radi ali sto cu, ljudi su babe pa nek pricaju :D

Prvi put je otisao kad nismo ni znala da sam trudna, i vratio se kad sam bila 6.5 mj trudna, po dogovoru samnom je produzio ugovor kako bi mogao ostat doma dok se beba ne rodi i jos 2,5mj kasnije. (koji sok, znao je da sam trudna,slala sam mu slikice, ali vratit se i vidjet zenu s ooogrooomnim trbuhom..)

Dok je mali bio maleni, meni je bilo fizicki najteze jer nisam imala baku da cuva maloga osim u iznimnim slucajevima (zubar,doktor..)

Mojem muzu je bilo tesko jer je otisao kad je mali imao 2,5mj i vratio se kad je imao 6,5-7mj.
Mislili smo da nece puno propustit no nas sin je u to vrijeme naucio sam se posjesti,dobio prve zubice, pravilno puzao, i dok se tata vratio on je vec naveliko hodao uz namjestaj, propustio je i prva okretanja, gugutanja, smijeh, premjestanje stvari iz ruke u ruku i sve ostalo sto rade bebe...
Ostavio je malu bebicu od 2mj a vratio se i sin mu je vec hodao i gurao stolice i stvari po cijelom stanu (drzeci se za nesto)..

Da se opet vratim u ono vrijeme, prvo bi skupili novac sa strane koliko nam je dosta da minimalno 1g bude doma, odnosno znaci tu prvu godinu djetetova zivota, jer se onda najvise mijenjaju...i jer je onda meni fizicki bilo najteze samoj s malim.
To bi ja savjetovala svim buducim zenama pomorca, jer je meni jako zao sto nismo tako napravili a moze se....

I ja mislim da nece nikad ostavit taj posao, ali moj muz samo radi place, on taj posao mrzi, i mrzi more. Ali tko ce nam dat ovdje dobru placu, nitko...

Kasnije je opet odlazio, ali nikakve takve drasticne promjene u napretku nisu bile..

Otisao je na brod opet prekjucer, na 3mj, i ovaj put je bilo najteze psihicki, mali i on su jako vezani, kad je muz doma 24h dnevno smo skupa, doma je isto bio 3mj pa se covjek navikne da je tako lijepo, sin ce za koji dan napuniti 26mj. Mali vec 2 dana pita za tatu, tuzan je i kaze tate nema sa suzama u okicama, ja kazem da je tata isao raditi, a on kaze da tata radi na brodu, i da ce mu kupiti autic kad se vrati i donijeti jaje, i onda bude opet tuzan i tako, pa ga trazi u wc-u pa u sobi, tesko je jer je tako maleni i fali mu tata jako.

Ali da je tesko, ja kazem da je jako..


U zadnje vrijeme da samo znate koliki ljudi kazu ''uf,lako njoj, njoj je muz pomorac, lako ce bit njima uredit stan, kupit ovo ili ono itd....''
Lako je vama kad ste doma nista ne radite po cijele dane pa imate vremena, da jako nam je lako, to mi najbolje znamo....
Samo to sto imamo malo dijete je posao preko glave....

[koksy]

Da, i za nas misle da smo puni novaca jer je on na terenu... E da bar...mi razvlacimo od mjeseca do mjeseca. Kad smo kod djece, muzu neki dan srce puklo skoro, pita ga nas cetverogodisnjak dal ce on opet otic radit jer je bio na godisnjem. Kaze mu muz da ce jos bit par dana doma ali da ce morat otic kad bude vrijeme. A mali ce na to; "ali ja ne zelim da ti ides radit, zelim da budes doma s nama da mozemo biti sretni"

[nahla]

da je lako-nije! al da ima ljudi kojima je puno teže-ima!
moj je otiša kad je cura imala 7 mj, vratit će se kad ima 13. klinjo je jako vezan uz njega, jer on nije radio zadnje 3 godine nego je bio kući s njim, tako da je mali to teško podnio. al šta je tu je...puno klinaca je odraslo uz očeve pomorce, pa su normalni i ne smatraju da su zakinuti za išta (znam šta govorim)...
klinci su puno jači od nas i podcjenjujemo ih. teško je u početku al takav je život....
zamislite da su vam djeca gladna ili da im ne možete priuštit ni rođendansku zabavu ili odlazak u kino, odmah će vam bit lakše. volila bih reć da novac nije važan, ali istina je da je ipak važniji nego smo mi spremni priznat
a šta se tiče posla u ht- moj je upravo zbog toga i poša na brod, da riješi dugove nastale upravo tako..nemojte da počnem o našoj krasno uređenoj državi....to nije tema ovog topica...

[JaMajka]

Pomorci često više sudjeluju u obiteljskom životu nego privatnici koji nemaju radnog vremena. A ako je žena stabilna, jaka i okretna, tu situaciju može okrenuti u svoju korist.
Ali se prije svega treba znati što se hoće i koliko je tko spreman na kompromise. I kad se te stvari poslože, sve štima

[SaraRi]

Nahla, naravno da je novac vazan, ja to uvijek priznajem, itekako, i nasa drzava je kakva je...
I uvijek ima gore ali nama je uvijek najteze jer teze nismo probali, eto.
Dok se mi zalimo kako je tesko bez muza drugi nemaju gdje spavati, dok se mi zalimo kako porod boli i kako je bilo strasno za izdrzati ima i gore ako cemo tak gledati, jer bar smo rodile zivo i zdravo dijete... ali kada bi tako mislile forum nam ne bi trebao, ne bi se imale kome ni za sto ispucati :D
Meni prijateljica jucer govori kako ja ne razumijem kako ona nema vremena, i kako ima puno obaveza oko faxa i da je strasno umorna i nikud ne izlazi i zato spava do 15h. (naravno da nema dijete) A ja se cudim sto prica i mislim si kako ce ta kad rodi i kad se se godinama ne bude naspavala a kamoli sto drugo.

i puno je lakse kad je kraci ugovor, moj je bio na brodu od 3-6 i pol mjeseci pa mogu usporedit i jedno i drugo. O tome sto ti govoris ja pricam, da se ostane doma jedno vrijeme, tvoj je bio 3g, ja bi voljela da je moj bio bar 1g. (meni je prva godina bila najzahtjevnija, druga ju je slijedila u stopu, a sada je sve lakse...mislim osim ludih faza i tvrdoglavosti itd ali nije fizicki toliko tesko kao do sada.)

Ne vjerujem da ima zena pomoraca koje mogu reci da im je lako i da im ne fali muz doma svaki dan, netko s kime ces popricati, meni fali muz svaki dan, ma samo da hoda po kuci, da gledamo tv, pricamo, setamo, zezamo se, mazimo....

Isto tako istina je i to sto kaze JaMajka, kada je doma onda smo stalno skupa i stalno u pokretu, mozemo kuda hocemo i mozemo se posvetit sinu maximalno. Ali i jedno i drugo ima i prednosti i mana.

Da bar imamo internet i skype da se vidimo, bilo bi nam jos lakse, ali on je na tankeru na otvorenom moru tako da nema interneta
Cujemo se samo preko maila koji se salje preko satelita, i to je to.
I preko satelita nazove tu i tamo, ali onda nam se to opet skida s place a skupo je i tako.

Nego JaMajka, kako da to okrenem u svoju korist? :D

[nahla]

SaraRi, apsolutno se slažem s tobom, samo sam te tila malo utješit...
u istim smo g**nima, i meni je potpuno isto, ko i tebi... da nam muževi nisu zajedno ? ))

[JaMajka]

Nego JaMajka, kako da to okrenem u svoju korist? :D

Pa npr. ne vjerujem da bih u drugim okolnostima ikada spoznala koliko mogu i koliko mogu biti jaka. I svaka nova prepreka mislim da može osobu dodatno osnažiti.

A druga prednost je organizacija (slobodnog) vremena. Zajedno s djecom mogu što hoću, kad hoću, sve u razumnim granicama, dakako. Meni je ta samostalnost ponekad užasno teška, ali usporedno s tim - neprocjenjiva.

S MM-om kod kuće pak vodimo opet neki drugi život, ali lijep, drugačiji, vrijedi svako malo ponovno proživljavati taj osjećaj.

Mi drugoga izbora nemamo, iz situacije izvlačimo najbolje što možemo i stvarno smatram da takav život ima i dobrih strana.

[zasad skulirana]

A jeli koja od vas radi? Ja neznam kako ce nam zivot izgledati kad se nakon porodiljnog vratim na posao....dolaziti cu doma oko 18h00,imati cemo dakle samo vikende,a ponekad cu se i tada morat zaletit na posao...bilo je tesko i kad nismo imali bebu a jos sad kad nju ubacim u pricu...ajme...grozim se povratka...

Bila bi najsretnija kad bi mogla ici na posao kad njega nema a biti doma kad je i on....ali tako sto nazalost ne postoji....
Da ne govorim da sam navikla radit,znam da bi ispalila da stalno stojim doma a onda kad je on tu sizim sto moram ici na vise od pola dana....

[JaMajka]

Radim i to je najgori dio priče. Ništa ne stignem i stalno sam razapeta (kad ga nema).
A nemam hrabrosti dati otkaz, tim više što imam ok posao i normalno radno vrijeme.

Do nedavno sam bila na porodiljnom i to je bilo najljepše vrijeme ikad, i sve ovo što sam gore napisala u stvari se odnosi na taj period. Ovo kad žena radi, muža nema, a dijete ide u školu i na sto aktivnosti je mrcvarenje.

[nahla]

ja sam radila, sad mi taman završio porodiljni i za sad se ne namjeravam vraćat na posao. prvenstveno zato šta sam umorna od posla ( radim od full time od svoje 16-e)
i zasad mi jaaako odgovara bit doma. iz sadašnje perspektive vratila bih se radit samo iz financijskih razloga, jer ja stvarno volim bit kući, ono, dokona kućanica hehehehhe
a i ne znam kako bih se organizirala sa klincima.
e da, radila sam posao na kojem se radilo i vikendom i praznikom i do ponoći, tako da....ne, ne fali mi ni najmanje

[SaraRi]

Ne radim, i to je najgori dio price.......i nista nisam stizala s malim sama, ili bi me potezao za rukav ili bi stalno nesto njurgao, plakao, dosadno mu je itd, a posao se nece sam obavit..

Da bar radim, maknnula bi se malo iz kuce, i od toga da sam samo mama i kucanica, svi mi imamo potrebe biti zene, bar ja tako mislim.
Druziti se sa odraslim ljudima a ne biti 24h s djetetom.

Smatram da to nije zdravo niti za dijete, jer se treba druziti s vrsnjacima, nauciti biti odvojen od mame, a i mama treba vrijeme za sebe.

Probala sam biti tako s djetetom, i izdrzala 22mj jedva :D Onda sam ga sad u 9mj dala u privatne jaslice, 2 tete na njih 10 i super njemu, super i nama. Kad nema muza stignem pocistit skuhat peglat i obavit kupovinu a kad je muz doma odemo i na kavu ujutro i preporodili smo se.
(moram napomenuti da ga nama od pocetka nitko inace ne cuva osim nas i mene same kad nema dragog).

Da, voljela bi da radim.

[SaraRi]

Nisam stigla dodati...

Voljela bi da radim da su okolnosti drukcije, ali ovako nas sin ne bi imao ni tatu ni mamu koliko treba, a da ne pricam o tome kakav bi bio nas bracni zivot, vjerojatno nula, kako bi se malo vidjali, taj zivot ne bi imao smisla, ovako je jos neka sredina i lijepo kad je doma... onako bi bilo uzasno. (iako bi voljela radit a i nikad neznas u zivotu sto te ceka, trebalo bi imati posao, ali nema sanse, ovako ne...)

[JaMajka]

Pa ja nemam primjedbi na posao u smislu društvenog života, ali imam na posao koji mi oduzima 8 sati dragocjenog vremena i zbog toga malo toga stignem obaviti kroz tjedan. Jako, jako mi fali vrijeme. Za sve, i za slobodno vrijeme i za obaveze.
A i inače, ja se sasvim dobro snalazim u ulozi dokone kućanice

[Doda]

Nisam malo dulje bila ovdje i bas mi je drago sto se tema opet obnovila s meni dragim ženama pomoraca.... )
Ja Majka, ovo si jako lijepo rekla kako je lijep osjećaj kada uvidis koliko imas snage, koliko možeš podnijeti, koliko smo zapravo koliko god nam muževi/dečki/zaručnici falili samostalne...Toliko puta na nekim bitnim danima poželim da je uz mene i brojim dane kada će se vratiti, a ond ase sjetim koliko je njemu teško, ali znam da on ne voli kukati, pregrmi tu odutnost...I opet ponavljam, vi drage moje imate muževe kojeg nema po 3, 6 miseci...Moj je trenutno 1-1, ali to nakooooon dugo vremena kojekakvih ugovorai izbivanja po 3, 6 mjeseci...
Što se tiče posla, ne radim ni ja jer jednostavno ne stignem sve, a drugi misle da ne radim jer kao dragi sve financira, ali to su samo zli jezici nažalost ((((....isto tako prije par godian ti zli jezivci su mi govorili da će mi to dosaditi da ću ostaviti pomorca, ali ne, ljubav je ljubavm a ja još uvijek čekam na njegov poljubac kada se vrati kao onda kada smo se tek upoznavali pa sam nervozno kopala po ormaru što ću obući, kada će doći, sviđam li mu se itd, itd...tada sam znala zanimanje i znala sam što me može očekivati, a sada sam mu podrška...imam groznih dana, imam onih manje groznih dana, ali isplate s eza one trenutke kada je doma ))

[SaraRi]

Doda, potpis, i ja jedva cekam kada ce moj muzic doci doma, a tek je otisao polovicom 1.mj
Ali nema veze, ja krizam dane na kalendaru do njegovog dolaska tamo polovicom 4mjeseca

[Daisy@]

evo i mene k vama...s 15 godišnjim stažom žene pomorca

friško razdvojeni tek tjedan dana...

još uvijek plačem,srce mi se kida i teško mi je one dane kad se sprema,pakira,sve sređuje i znam da imam određeno još saaamo malo vremena da ga mogu gledat,osjećat,zagrlit i znati da je uz mene i našu dječicu samo još do tad i tad.....
ja još i radim..smjene,i svaki dan ili noć koji provedem a da nisam s njima doma,to je trenutak za mene,propušten...nevažan i nebitan.
a najgore mi je kad dolazi a ja ne mogu dobiti g.o. i otići raditi onih prvih par dana kad je sve opet novo,friško i kad bih ga najviše gledala i mislila:"bože,ovo je moj muž! moja ljubav! Tu je!"

svi su mi govorili naviknut ćeš se s godinama..moj odgovor: Nikada!!! Jednako mi je stalo do njega kao i prvog dana,jednako boli,jednako grlo se stišće,i pokušavam zatomiti suze kad odlazi jer je njemu još i gore....mada moram priznati da te suze i same klize pa mi bude još i teže kad ih on spazi...
Kad ode,mi smo mama i tata,sve je na nama,ali smo barem s dječicom i imamo neku slobodu kretanja koju oni nemaju....stvarno je to težak život i ne razumije ga nitko tko ga nije probao...

ali..... kad dolazi....srce mi pjeva, u trbuhu leptirići i nigdje nemam mira.... : oni trenuci kad se ugledamo,kad ga zagrlim,i osjerim prvi njegov poljubac....uvijek je kao da je prvi put.....

sva patnja koju prolazimo,kao da se nagradi u tim trenucima......i ne bih ih mijenjala za ništa.....

[Danie]

Bok cure,
vidim da mi timing nije bas najbolji... vasi tek otisli, a moj se vraca u cetvrtak
Mislim da je nas nacin zivota nesto posebno i da je nas odnos s muzevima poseban. Ima onih dana "Ajme meni nije mi dobro..." - simptome necu nabrajati , ali ima i onih kad se sama sebi cudim kako sam uspjela, kad sam ponosna na nas, na samu sebe, na njega... Necu puno o osjecajima, ali mislim "ALL BAD THINGS ARE HAPPENING FOR A GOOD REASON" i da treba on meni biti potpora koliko sam i ja njemu, bez obzira jel on na brodu ili doma - naravno, koliko mogucnosti komunikacije dopustaju....
Ja sam inace kad njega nema sama sa curicom od 17 mj. , baka i deda daleko, nemam ju komu ostaviti ni na pola sata. I prije par dana mene uhvatila kriza. Mala dosla u onu fazu kada se samo ljuti, razbija, cvili, ne prihvaca NE, ne zna sto hoce itd. A meni dosli gosti i otisli, pa poremetili rutinu, pa ne znam di bi pocela pospremati, cistiti, peglati, pa ne spavam dobro, ne mozemo van jer malu strah od snjega i tako me stisnulo da sam nju stavila u "kavez" (tzv vrtic) a ja sam se sakrila u WC, plakala i napisala muzu preko skype-a da NEMOGUVISE. A on shvatio problem, jer inace ne pisem takve stvari, valjda se nekako izvukao iz smjene, nasao isto neki WC i dopisivao se samnom samo par minuta. Poslije toga, bilo mi je bolje i vratila se "na posao". (Za one koje nemaju takvu internet-vezu... kad nije imao, znao me je nazvati s mosta u takvim situacijama.) Tako da sam sretna sto imam takvog muza i vjerujem da se vise brine o nama nego sto mi (i drugi) mislimo. On je vise prisutan nego neki koji su kod kuce svaku vecer pa sjednu pred TV i papaju kokice. Eto, to samo kao pricica za laku noc...

Sada mene zanima nesto drugo. Vi koje imate djecu, koje ste povremeno bez muza i bez pomoci bake ili drugih osoba... Kako je sa dvije bebe, ili dvoje male djece? Jel vam dolazi netko za ciscenje barem kad su takve situacije da ne stignete nista? Jel kuhate svaki dan? Kako provodite "slobodno" vrijeme? Jel idete s bebom na kavu ili kako?
Kod mene je ovako: Ja sam jako pedantna i ne volim nered i prljavstinu (nitko ne voli, ali drugima manje smeta). Ne prodje dan da ne cistim nesto. Ja kuham svaki dan frisko za nas dvije, ponekad samo bude nesto za dva dana. Peglam - iako mi neki kazu da je peglanje izaslo iz mode i da se samo treba lipo slozit i da je to ok. Ali inace u bezmuzno vrijeme ja ne stignem skoro pa nista "lijepo", npr pogledati cijeli film, citati cijele knjige, otici na mirnu kavu, otici kod frizera, ne stignem depilirati (nego to napravim u roku 12 sati nakon povratka muza ) itd. Kako vi to organizirate?

Zanima me isto jel koja od vas zivi u Zagrebu ili okolici?

Eto, malo se raspricala... Laku noc!

[arilu]

Meni je postalo najgore u cijeloj toj priči što mi je dijete počelo doživljavat traume oko muževog odlaska. Mi dvoje smo već uštimani i potpuno sam se naučila na ta dva potpuno odvojena i drugačija života, s mužem doma i s mužem na brodu. Sve je organizirano i po špagi. Teško nam je, ali navikli smo. Koliko god je to u jednu ruku i pretužno! Ali moja starije djevojčica ima već 4 godine i jako to teško podnosi.
Jučer je rekla tati "Reci šefu da imaš doma curicu koja te jako voli, pa onda nećeš morat na brod" i te stvari nam slome srce. Jer iako mi je super da ne moram spajat kraj s krajem, ovako nešto nas ubije do kraja.

[Danie]

Moja sada vec kad ju netko pita "a di je tata?" kaze "booo" (brod). I onda ju pitaju "kad ce doci?" a ona "suta!" sa najvecim osmjehom koji zna sloziti. A kad joj tata posalje neku audio-snimku koju joj pustim na mobitel, ona pocme vristati od srece i cijeli joj se prstic zacrveni koliko cesto stisne taj "play"... a meni se stisne srce, knedla u grlu i suze u oci... uff.... a tek ima godinu i pol...
Sva sreca sto nasi ugovori nisu pretjerano dugi i sto smo dobro povezani internetom i bas ga cesto koristimo, pa je on nama malo "blizi", ali isto me strah kako ce biti bas u tim godinama od 3 na dalje... pa cemo skupa plakati na WCu.

[Daisy@]

naše dvije cure su 12 g i 4 g...teško im pada odlazak....trudim se da on čim to manje osjeti...ali ipak vidi... nije lako..malena je uzjavila sad kad je otišao: Da oni više nemaju tatu! pričale smo i pričale....kako su stariji,to lakše prihvaćaju...teško im je ali razlozi su im jasni i ide to nekako..najgore je ovim malima kojima praktične razloge nije lako objasniti jer oni za njih nemaju vrijednosti...

kako hendlamo kad ga nema??

ja radim,smjene..dan,noć...i svekiji mi uskaču maksimalno za čuvanje,pokupiti vrtić i sl...dok ja ne stignem doma i preuzmem smjenu

mamam manje,jer imamo bolesnu baku pa je štedim kolko mogu...

kuća? čistim,perem,peglam,kuham....sve stalno..nemam nikog da to radi umjeto mene,nego malo pomalo sve sama ...nekad više,nekad manje..

ritam života nam je drukčiji kad smo same.
imam dojam da se više posvećujem djeci kad smo tako same...jer idemo svakamo,družimo se s ostalim klincima i prijateljima..što kad je on doma ne,jer on voli biti malo u miru svom,i kod kuće...pa pokušavam sve podrediti nekako da smo na okupu,skupa svi,i da se on odmori u društvu svoje obitelji... ili bez nas povremeno

kad mi je teško??
kad su bolesne,kad moram nešto OZBILJNO odlučivati,a ne mogu do njega....
kad sam u dj. bolnici,čekam nalaze krvi djeteta 3 sata,a meni se piša a nemam kome ostaviti bebu da odem i na wc....onda bih sjela na tlo i plakala ko kišna godina...
srećom,takvih trenutaka nema puno...

interneta nemaju,ima mali adresu preko firme,i svoj mob na koji natučemo roaminga,ali to nam je jedini kontakt pa mi u tom trenutku nije uopće žao para....

kad dođe račun,onda je to druga priča,ali znam na što smo potrošili te novce....

[nahla]

evo naš se vrati prije tjedan dana...uživamo
a kako je sa dvoje djece? hm...ne znam kako je sa jednim pa ne znam usporedit. moji su 6 i 1 godinu, pa meni je ok. stignem sve bez problema. doduše ja ne radim. moji uskoče samo kad ja idem recimo na pilates, onda nju ostavim kod njih, a on je u vrtiću.
je, dođe i meni jedanput misečno da se ispušem pa ih ostavim recimo cilo jutro kod mojih a ja se posvetim sebi, ili obavim spizu ili pođem na kavu sa odraslima. a i nače na kavu odem i s njom u kolicima. doduše u zadnje vrijeme te kave su sve kraće, jer njoj dosadi, al nije mi to neki problem.
a šta se tiče pspremanja po kući, ako mi je neki veći posao ili moram recimo spremit kolače za rođendan, znači nešto šta mi oduzima dosta vremena, onda to ostavim za vikend kad mali nije u vrtiću ili njega ne odvedem u vrtić pa se njih dvoje zajedno zaigraju i ja mogu sve obavit. mali mi je odličan babysitter hehehe

[Danie]

Nahla, znaci da trebam jos jednu bebu....
Vidim, vi svi imate bake koje uskoce kad je frka. Ja to nemam.
Nebi ju ni htjela ostaviti nekom koga ne poznajem dovoljno dobro, pa trazim nacine da se bolje organiziram i sama sebi olaksam.

[uvijekvedra]

Ja se upravo zavrsila razgovor skyp-om sa svojim pomorcem. Da se vratim na temu, moj suprug i ja smo se zabavljali 8 godina i evo bila nam je nedavno prva godisnjica braka, a on na brodu-sta reci. Nije lako, imam malu bebu, sincica od 3 mjeseca. Znam da je njemu vise teze no meni, ja se ujutru budim pored naseg sina i gledam kako se iz dana u dan mijenja, a moj suprug to propusta. Tesko je. Ne znam jel ijedna od vas bila kod svog muza na brodu?! Ja sam isla vise puta,prvi put sam otisla jos dok smo se zabavljali, znate kako se tada mislilo "jao, njemu je lako, sigurno me vara, provodi se ovo ono.. " Kada sam otisla i vidjela kako mu je, od tada sam mnogo vise pocela da ga cijenim i postujem, tezak je to posao. Moj suprug je inzinjer makine, ima jako dobru platu, ali i tezak posao. Ne samo moj, vec od svake nas, tesko je njima, teze no nama.. Sad kada je otisao nas sincic je imao tek 40 dana, a muz ce mi na brodu ostati 6 mjeseci. Tesko mi to pada, i meni i njemu, ali sto cu, prihvatili smo to i drugacije ne moze. Sama se brinem o nasoj bebi i nije ni malo lako. Malopre kada smo se culi preko skypa prvo je trazio da odnesem laptop do kreveca da vidi kako on spava, tesko nam ta razdvojenost pada, ali borimo se sa tim..

[Doda]

Uvijekvedra, razumijem te skroz....bila sam ja kod dragoga na brodu (jos mi nije muz), ali znam d ace on biti taj.....i tada sam shvatila koliko je tesko njima, mi smo doma, sa svim komforom ovoga svijeta....
Nego, zasto sam danas ovdje...nije bitno što je danas Valentinovo, nisam od tih komercijalnih tipova....Ljubav se pokazuje svaki dan, a naročito mi cure/žene pomoraca pokazujemo pravu, iskrenu, požrtvovnu ljubav s tom razdvojenošću...
Javljam se danas iz tog razloga i molim boga d ace neka od vas biti ovdje da me UTJEŠI...danas je jedan od onih dana kada pucam....valjd aje to zbog tolikikih ruža, bombonjera, sve prije mi na večere idu, dobivaju ruže, a ja sam danas taaaaaaako usamljena bez njega, plače mi se cijeli dan.....kao da ovome nikada kraja......I njemu je teško...čuli smo se preko skypea i na rubu je danas.....
Cure moje, žene, kako ste mi vi?

[Daisy@]

slabo sam...

puca mi srce....

nisam ga čula više od 10-tak dana..(nije to puno,znam,ali fali mi jako)
još uvijek nije aktivirao svoj mail pa mu ne mogu slati poruke,a ni on meni još ništa ne šalje....
malo sam u krizi...sva sam na iglama...plače mi se...jučer legla u krevet i dobro se isplakala...bilo mi lakše....
malo sam se potajno nadala da će me moožda dočekati kakav mali mailić danas kad dođem s posla kući,ali ništa

eto..imam dojam da će mi bit lakše ako vam se izjadam jer vi to razumijete kako je....

stalno mislim kako njemu nije lako,znam da ima puno posla, po moru su..nema signala na mobu,ali čekam taj mail kao ozebao sunce....

[nahla]

uh daisy znam kako ti je...to se i nama događalo. isto bi plakala kad bi dicu stavila leć...izdrži, siti se kako će vam bit super kad dođe doma

[Suzizana]

cure moje ja vam se divim

[uvijekvedra]

Doda, cim si bila kod njega, znas kako je tesko. Nego, koliko ste dugo zajedno? Mislim da se lakse podnosi dok ste u vezi, ali "sutra" kada dodje do braka i dobijes dijete bice mnogo teze, vjeruj mi. Bar je meni tako.
Ah, ovaj dan, toliko sam praznika provela bez muza, da ni sama ne znam broj. Razlika je u vremenu, a on je trenutno na otvorenom moru, upravo smo pokusavali skyp-om da se cujemo ali puca veza Jos uvjek sam online na skypu u nadi da ce on dobiti signal, ali nista

[uvijekvedra]

Dok sam evo cekala supruga na skyp, pala mi je na pamet jedna blesava ideja Otvorila sam blog za sve nas zene ciji su muzevi, momci na brodu. Naravno, necu imati mnogo vremena da ga uredjujem, pa se nadam da cete mi vi cure pomoci evo linka http://uvijekvedra.blogspot.com/ ko zna, mozda cemo time jedna drugoj pomoci na neki nacin.

[Daisy@]

navikle smo....teško je jako....
ali izdrži se,što te ne ubije,ojača te (tako bar kažu)

jedino pozitivna stavr kad ga nema je da se pošteno naspavam,jer idem rano u krpe. Ovako smo sami tek kasno navečer, i onda legnemo u sitne sate, i budem koma koma neispavana....

još se budimo polomljeni i umorni..izgleda da nam madrac ili nešto ne štima...nakon 15 g valjda je dao svoje....

[nahla]

ajde, ajde, nemoj nama priče prodavat, znamo mi zašto ste umorni i izlomljeni ....

[Daisy@]

hahahaha...

ajde dobro prvih dana,ali nakon 4 mjeseca...treba malo i spavat

ja naručila novi madrac,pa budem vidla u čemu je problem...u madracu ili nečem drugom

[Doda]

Uvijekvedra, 4 godine, a baš me ovih dana uhvatilo da se sama sebi divim.... ))).....viruj mi.....joooo, znam, tek kada djeca dođu pa kada počnu s pitanjima...

[uvijekvedra]

Doda, izdrzi, i mene je billo uhvatilo, zato sam i potrazila neki forum da se medjusobno podrzimo i srecom nadjoh vas
Sinoc sam razmisljala da otvorim blog, pa da jedna drugu podrzavamo i evo sad ga otvorih, pa valjda ce nam valjati http://uvijekvedra.blogspot.com/

[uvijekvedra]

Uvijekvedra, 4 godine, a baš me ovih dana uhvatilo da se sama sebi divim.... ))).....viruj mi.....joooo, znam, tek kada djeca dođu pa kada počnu s pitanjima...

Opa, 4 godine, bravo, bravo. Ja sam sa svojim bila 8 godina u vezi, i evo godinu u braku. Nekad ga zezam kako me uhvatio mladu i naivnu.. Ma izdrzi, ovde smo da se medjusobno podrzavamo.

[Daisy@]

čitajuć post sjetih se nečeg,ajmo napisat kolko koja ima staža?

mi 15 g...1 i pol hodanja i još malo 14 godina braka

i još uvijek zaljubljena u njega... (čudom mi se čude svi oko mene)

[nahla]

mi 15 godina zajedno, od toga 7,5 braka
i mi zaljubljeni, nama se baš ne čude,heheheh

[uvijekvedra]

Ah, ja 8 godina veze i evo danas je tacno 14 mjeseci braka.
Nisam valjda jedina sa tolikim stazom zabavljanja .

[SaraRi]

Wooow, bravo bravo, sad ce biti 3g i 3mj da smo zajedno i 2g i 5mj da smo u braku :
)
Nakon 2-3mjeseca veze me zaprosio, vec smo planirali kako cemo se ozeniti po ljeti kad se vrati a onda ja saznala da sam trudna kad je on otisao, eto brzo smo mi sve to.

I do dan danas ne mislim da sam pogrijesila, mlada sam ali volim ga i znam da zelim s njime ostati do kraja...