uvijekvedraza blog
 |
|||
|
|
|||
uvijekvedra
E hvala. To sam neku vece otvorila dok sam muza cekala na skyp.nahla prvotno napisa
uvijekvedraZbog nas zena sam ga otvorila, pa vljda nas bude..
super ti je blog...
ja još u nervozi....
još 7 dana i mjesec dana je da ga nema,a čuli smo se pred skoro 3 tjedna jednom i to je to...
lagano šizim,ludim,i vrte mi se nemogući scenariji po glavi..mada se tješim da je sve to samo moja mašta..i da mooožda najjednostaviji odgovor je taj da ima puno posla ili da imaju riknuti kompj. sustav koji privremeno ne radi...
ma uh!!!
Daisy, vjerovatno im net nije ok...tako se i mom događalo, nisam baš skontala, al to nije kao pravi mail nego neki osnovni, koji se treba obnavljat svako toliko.tako je bar kd njega bilo. onda oni to ne bi obnovili i eto...javit će se , ne brini....siti se da je njemu puno teže nego tebi
znam da mu je teže...to mi neka tantra u životu,da mu jadnom nije lako zaraditi za svih nas.
teško mi je kad nemam nikakvih vijesti od njega...
oni imaju svoju mail adresu preko firme,i kad dođe na brod,on je mora aktivirati,tj. poslati meni mail i onda ja njemu mogu slati mailove i dopisivati se.
Drugog načina nema...nemaju internet,ni ičeg.
Poziv preko satelita (mada on izbjegava tako zvati),mailovi i pozivi s moba kad je blizu kraja...to je naš način komunikacije...
Milijun puta na dan prevrtim mail poštu da vidim dal je što stiglo...
baš mi jako fali...stalno mislim na njega
e nije tantra nego mantramozak mi trokira očito...
Cure da vas pozdravim...ja nisam žena, nego kćer pomorca koja skida kapu svim ženama i djeci tih ljudi! Mojoj mami je bilo iznimno teško s nas troje, nit je bilo mobitela, niti interneta, tate nije bilo po godinu dana, a pisma su bila najveća radost za sve nas...on još uvik navigava, mi smo svi odrasli i stvarno je sve ispalo u najboljem redu, mislim da smo zbog njegovog zanimanja svi jako bliski i povezani...smatram da je ipak njemu bilo najteže...rođendani, Božići, krizme, bolnice....puno toga je bilo bez njega... sad je ipak puno lakše, chatamo skoro svaki dan
Daisy@ nemoj da brines, vjerovatno nema neta. Uskoro ce te nazvati, cuce te se, a ti kada mu cujes glas, imat ces najlhepsi osmjeh..
imat ću imat...bar se nadam...za sad sam samo
strpljen-spašen....
ehhhh....
ej cure,nešto mi palo na pamet.. tko zna, možda su naši m bili i skupa kad na kakvom brodu
sve je moguće...hehe..zanimljiva pomisao..
a mi sad tu tješimo jedna drugu
Evo, da se i ja javim...još nisam žena pomorca, ali sam djevojka, nemam ni djecu još. Možda sam uljez ovdje, ali veže nas isto...čekanje voljenog, dok se s mora vrati kući. Mi ne živimo zajedno (još) pa vjerujem da je i manje bolno kad ode, jer ne ostaje mi prazan dom, ne ostajem s djecom koja me prijeko trebaju...ali vjerujte mi, iako fizički nisam sama, ja se stalno tako osjećam. Pogotovo, čudno je to za opisati, ali ako je neko slavlje, gdje su svi prisutni, mene sve stegne oko srca, tada samoću osjećam najviše, ja bi da je on uz mene, da se naslonim na njega, da me drži za ruku...ponekad imam osjećaj kad je tu, da vidim samo njega, da dišem i upijam samo njega, i tako ga pohlepno želim samo za sebe. sad je već punih mjesec dana na brodu, moram se strpjeti još 3 mjeseca. najgore je ako razmišljam o vremenu, a to radim često...i shvatila sam, iako fizički nije tu, tako je prisutan, pa stalno mislim na njega. kad kupujem neki komad robe, neke cipele, u glavi mislim kako će mu se svidjeti kad se vrati. Uz njega sam prošla i prolazim najdivnije trenutke, kad ode, stalno gledam naše slike i planiram što ćemo raditi kad se vrati. Iako nismo muž i žena, iako ne djelimo isti dom, njegovi odlasci su uvijek gorkog okusa, onaj osjećaj kad znam da ide i onaj kamen u trbuhu, koji se danima ne pomakne. I onaj aerodrom i zvuk aviona koji se kreću po pisti, sve mi je kao noćna mora...ali zato povratak, onaj dugi zagrljaj kad imaš osjećaj da ga nikad nebi pustila, onaj poljubac koji kao da vam je prvi...pobjedi svu daljinu, čežnju...i znaš da se stalno vrtiš u krug, i znaš da će se opet dogoditi njegovo odlazak na brod i čekanje... Sve to znaš i svega si svjesna,ali ga zato voliš i želiš samo još jače.
Drage moje,evo jedna nova ženskica.čitajući vaše postove vidim sebe u različitim fazama. ja i MM smo 10 godina skupa,6 u braku, i on plovi sve to vrijeme.sada nije tako loše,ugovori su mu 2-2,a i dijete nije više tako malo.mogu reći da sam se navikla na život s njim, i na na svoj život bez njega,blizu mi je obitelj i prijatelji,dijete ispuni dan.Uglavom puuno lakše nego prije kad sam ronila suze i satravala sebe zbog njegovog odlaska.možda nije sve dramatično kao na početku ali upravo sam čula njegovu najdražu pjesmu na cmc-u i osjetila toplo oko srca..pozdrav svima
gracia, skulirana dobro došle
gracia, nisi ti nikakav uljez, meni nema razlike između djevojke i žene... samo da ti kažem, bit će puno lakše kad dođu djeca, bar šta se tiče vrimena, brže će prolazit
dobro došle curke..
sve smo mi žene pomoraca..u svakom smislu...njihove po srcu, a zakon je tu manje bitan.
vrijeme stvarno brže prolazi kad imaš više obaveza...vidim recimo,razliku jedno ili više djece. S jednom išlo je nekako..al s dvije vrijeme ide još puno brže.
Nama preksutra mjesec dana...
još se nije javio...
noćas mi šogor odlazi..njegov mlađi brat...došao je pozdraviti, a u meni tuga. On je samo brat od mog najdražeg,a ipak osjećam se tužno.
nikome nije to lagan život...
sve se svodi na život prije i nakon odlaska..pa život nakon dolaska...i tako sve u krug...
tko zna kako to ide njima...mi to gledamo s našeg aspekta života...zanima me njihov način razmišljanja...
mom mm-u je dosta teško to objasniti...onda meni bude žao čačkat po toj temi,pa ga pustim na miru.
Zaista nije lagan život,svojevremeno sam imala strahove da će razdvojenost učiniti svoje,da ćemo postati potpuni stranci i to sve zbog toga jer se trudimo što bezbolnije preživjeti rastanke i "prebaciti drugi film".svatko se pokušava nositi s takvom situacijom najbolje što zna.Razlika je u tome što su meni rastanci i odvojenost puno teže padali dok nismo dobili dijete,a njemu je otkad imamo malenu sve teže ići.i što je već jedna žena rekla,oni se ponašaju kao da je doma vrijeme stalo dok njih nije bilo,ali sve se to pregrmi dok ima ljubavi,želje i poštovanja...sad sam se ja raspisala... i još da se nadovežem,mm kakao kaže plovi isključivo radi novaca,navodno mu je dosta i brodova i mora, i da, vječito priča o poslu na kopnu...,i ja se nadam da bi jednom i mi mogli živjeti kao i svi drugi ljudi ali kako vrijeme ide,nada je sve blijeđa,ali opet,kažem vam kako sada stvari stoje,sasvm dobro se nosim s takvim životom,još tri tjedna pa je kući
Dobro dosle curke..
Mojeg nema mjesec i 10dana. Smrc.. Ali jos malo pa smo na pola puta...
Isto skulirana, i moj muz prica o promjeni posla od kad smo se upoznali, da bi jednom volio raditi doma, ali niti ja se ne nadam previse.
I znam da bi se on tesko naviknuo na puno manja primanja jer od kad zna za sebe plovi..
Daisy
Nadam se da ce ti se uskoro javiti, da je sve ok i da ces se onda malo razveseliti i smiriti...a do tada saljem
Znam da je taj period najgori, kad se ne može javiti, a nama sto filmova u glavi, gdje, što, kako? Ali, ni oni nikad ne mogu znati kakvo je stanje na brodu, vjrojatno nešto sa signalom, vezom ili kako to već ide. Daisy, izdrži, već će se javiti.
Što se tiče promjene posla, ja o tome niti ne sanjam, a možda će zvučati ludo od mene, ja to nebi tražila od njega. Koliko god nama rastanci i čekanje teško padali, to je njegov život. Za taj život se odlučio prije nego smo se upoznali, njemu je more u krvi, nije to samo radi dobre zarade, to je nešto više, neka neobjašnjiva sila u njemu. Ja sam njegova potpora u svemu, pa tako i u tim bolnim odlascima.
Često me znaju pitati hoće li on prestati ići na brod, zašto ne pronađe neki posao doma,razmišlja li o tome, kako izdržim, kakva nam je veza kad smo razdvojeni....????
Ne razumijem zašto njih to muči, zašto oni doma ne pronađu bolji posao, nego rade poslove koje ne vole i stoje sa svojim ženama i svi nezadovoljni, izdržim bez njega zato što ga volim, zato što vjerujem u nas iako smo daleko.
E, Skulirana, tako i moj...dođe doma, i onda priča o brodu
moj je tip pomorca da mu mora dosta...on kad mora poć, živčani već prije nego je otišao..ali je svjestan da takve plaće doma ne može imati..
ja sam prihvatila njegov posao kao takav,jer ga je odabrao,i imao prije nego smo se mi i sreli,i to je bio njegov izbor koji ja poštujem...uvijek ću mu biti potpora i stajati uz njega,ma što on smislio za dalje..jer ga volim.
i moj posao nije baš lak..mene nema svaku 4 noć,imam smjene,djeca su tu,treba ih čuvati,srediti,ako su bolesne,bdjeti nad njima po noći,a ja najčešće radim... sve to ima svoj danak.
zahvalna sam na svekijima,bez kojih bi mi život bio daleko više kompliciran. Ovako štimamo nekako.
Danas mu je mjesec dana.....
još ništa....al trpim,i nadam se.
Dobro dosle cure
Daisy@ kako si?
E hajte cure malo da oraspolozimo Daisy@ , ipak sve znam kako je kada nam se dragi ne moze javiti.. Evo jedan smijesan link za Daisy@ http://www.youtube.com/watch?v=BFC_P...eature=related
Pratim temu i samo da se prijavim u klub
MM danas dolazi i jedva cekam. Trebao je jucer , ali, naravno, komplikacije pa smo cekali jos jedan dan.
Mi smo skupa 13 godina (3 u braku) od cega on plovi 12.
Bilo je ugovora 4-2, 2-2 i sada smo na 1-1.
I ne znam, s jedne strane smo se naucili na taj nacin zivota, a s druge strane imam osjecaj da nikada necemo to bas do kraja prihvatiti ( u smislu da smo bas ok onaj dan kada on odlazi).
Isto skulirana, slazem se s tobom, iako meni vrijeme puno brze prolazi od kad imamo klince, njemu je puno teze otici.
I same znate sve pluseve i minuse tog zanimanja i za njih i za nas i za cijelu obitelj, ali tako je kako je.
Gledajuci kakva je situacija u nasoj zemlji, sretna sam sto ima taj posao. I koliko god bi mi voljeli da se zaposli kod nas, s obzirom na stanje u RH, nazalost mislim da to nece biti tako brzo.
MM je to struka, ali brat mi je silom prilika otisao na brod. Kao i puno njegovih prijatelja. Tako da mi se sve vrti oko ispracaja i doceka.....
Danas docekujem.......
Puno pozdrava cure i drzite se!
hvala uvijekvedra
a eto..ide nekako...još ništa novog,čekam,čekam i čekam
ovih dana bi trebali doć u ameriku (po nekom mom proračunu) pa se nadam kakvom pozivu s moba...
barem je plaća došla,ako ništa drugo...
u poslu sam,majstor mi farba cijeli stan,ja na radnom go,pa imam posla da ne mislim na svašta.
volim obavljati ovakve poslove dok ga nema,da ga s tim ne opterećujem kad je kod kuće....
jeste vidle,čitam u novinama da ona norveška firma Gearbulk otpušta europljane i da će uzet samo filipince
to sve poludilo...
al brzo će se predomislit..kao režu troškove..samo neka daju..kad im dođu filipinci i nabiju štete na rodovima,onda će vidjet dal im se isplate manje plaće filipima,ili malo veće našima ali će brod ići bez stajanja...
mimi25 uživajte! to su najljepši trenuci....
Pa bar na sekund da te oraspolozim Daisy@ -tu smo da se podrzavamo.. Ako sam imalo uspjela-super! Jao, mogu misliti "haosa" po kuci kod tebe. Ali, lakse ti prodje dan u obavezama. Nadam se da ces se uskoro cuti sa njim. Tvoj je na teretnom brodu jel?
Ja sam se upravo sad cula sa muzem,zbog vremenske razlike, ja se njemu prilagodjavam, pa budem kasno na netu. Nismo ni 15 min. pricali, toliko je umoran. Tesko mi pada kada ga vidim svog onako slomljenog, a ne mogu mu pomoci. Ali i ako onako slomljen od umora, svaki put i on i ja imamo osmjeh na licu kada se vidimo putem skyp-a. Uvijek uspije da me nasmije. Nedostaje mi.
je,na teretnima je..tankeri.
kako mora biti lijepo kad se vidite preko skypa
ja se jutros digla jako rano...sad sam počela i ružno sanjativaljda razmišljam svašta pa su se pretočili moji strahovi u snove..probudim se,nastavim spavat i opet isti san...još jednom tako..pa sam se išla ustat...
tako se samo mučim....
već sam stvarno na izmaku snaga...
su ti vaši muževi na stranskom brodu, moj buraz je na našem tankeru
Moj muz je na stranom tankeru.... Nazalost nemaju internet, cujemo se preko satelita kad nazove (1 tjedno) i preko satelita si saljemo mailove..
Ali tako bi voljela da imamo internet i skype, sve bi bilo lakse......do tada se zadovoljimo time sto imamo...
Daisy, da se sto prije javi....
Daisy@ To su samo ruzni snovi. I sama znas da se nista lose nece dogoditi. Uskoro ce se on tebi javiti pa ces biti
Ah hvala onom ko "izmisli" skyp.
Moj je na putnickom brodu, pa mi je sreca sto uvijek moze sate za internet da kupi. Krajem mjeseca ce krenuti put Evrope, a kada dodje, brod ce mu uplovljavat i u Dubrovnik, tako da jedva cekam
još jedna žena pomorca
Pozdrav iz Zagreba,ja sam također žena pomorca.Imamo klinca od 13 mjeseci s kojim sam doma. Danie, u potpunosti te razumijem,i mene ponekad uhvati kriza,sve obavljam u nekoj žurbi i nemam baš vremena.Kalendar mi je najbolji prijatelj,stalno ga proucavam,brojim i cekam kad ce doci dan povratka mog najdražeg.Nije lako, ali tješim se činjenicom da kad dodje doma onda je slobodan 24 sata na dan.Inace otišao je prije 3 dana pa sam u totalnoj depri.Bok cure,
vidim da mi timing nije bas najbolji... vasi tek otisli, a moj se vraca u cetvrtak
Mislim da je nas nacin zivota nesto posebno i da je nas odnos s muzevima poseban. Ima onih dana "Ajme meni nije mi dobro..." - simptome necu nabrajati , ali ima i onih kad se sama sebi cudim kako sam uspjela, kad sam ponosna na nas, na samu sebe, na njega... Necu puno o osjecajima, ali mislim "ALL BAD THINGS ARE HAPPENING FOR A GOOD REASON" i da treba on meni biti potpora koliko sam i ja njemu, bez obzira jel on na brodu ili doma - naravno, koliko mogucnosti komunikacije dopustaju....
Ja sam inace kad njega nema sama sa curicom od 17 mj. , baka i deda daleko, nemam ju komu ostaviti ni na pola sata. I prije par dana mene uhvatila kriza. Mala dosla u onu fazu kada se samo ljuti, razbija, cvili, ne prihvaca NE, ne zna sto hoce itd. A meni dosli gosti i otisli, pa poremetili rutinu, pa ne znam di bi pocela pospremati, cistiti, peglati, pa ne spavam dobro, ne mozemo van jer malu strah od snjega i tako me stisnulo da sam nju stavila u "kavez" (tzv vrtic) a ja sam se sakrila u WC, plakala i napisala muzu preko skype-a da NEMOGUVISE.
Sada mene zanima nesto drugo. Vi koje imate djecu, koje ste povremeno bez muza i bez pomoci bake ili drugih osoba... Kako je sa dvije bebe, ili dvoje male djece? Jel vam dolazi netko za ciscenje barem kad su takve situacije da ne stignete nista? Jel kuhate svaki dan? Kako provodite "slobodno" vrijeme? Jel idete s bebom na kavu ili kako?
Kod mene je ovako: Ja sam jako pedantna i ne volim nered i prljavstinu (nitko ne voli, ali drugima manje smeta). Ne prodje dan da ne cistim nesto. Ja kuham svaki dan frisko za nas dvije, ponekad samo bude nesto za dva dana. Peglam - iako mi neki kazu da je peglanje izaslo iz mode i da se samo treba lipo slozit i da je to ok. Ali inace u bezmuzno vrijeme ja ne stignem skoro pa nista "lijepo", npr pogledati cijeli film, citati cijele knjige, otici na mirnu kavu, otici kod frizera, ne stignem depilirati (nego to napravim u roku 12 sati nakon povratka muza) itd. Kako vi to organizirate?
Zanima me isto jel koja od vas zivi u Zagrebu ili okolici?
Eto, malo se raspricala... Laku noc!
pozdrav svima,evo ja ovdje nova,tema mi je poznata,i moj dragi plovi.Otišao je ovu srijedu pa sam još u depri.Vec sam se bacila na kalendar i odbrojavanje.Ne stignem previše biti u depri jer imamo klinca od 13 mjeseci,poprilicno zivahnog tako da mi nije dosadno.Naporno je jer sam vecinu vremena sama, ali se tješim kao i vecina vas činjenicom da je to trenutno najbolje rješenje s obzirom da kod nas u državi i nije baš idealna situacija.Mislim da ljudi opcenito ne mogu bas shvatiti naš način života,bar sam ja stekla takav dojam jer najčešci odgovor kad kažem da mi je muž pomorac je:"jooj,ja to ne bi mogla".Nije lako, al kad se sjetim leptirica u trbuhu prije njegovog dolaska i osmjeha na licima kad se vidimo sve ostalo postaje nebitno.
Heeeej Mimi 25....i moj je na ugovoru 1-1...moramo priznati d aje to ipak lakše od onih 4, 6 mjeseci...Kako izdržiš mjesec dana, ja uvijek volim reći da mi se to kompenzira s ovih mjesec kada je doma.....
moj je prekjucer otiso....njemu dosad najteze radi curice...srecom,on ima i net i skype pa cak i tel,sve besplatno....a ugovor je 40-40 pa se izdrzi...
on je bio na GB i otisao lani...odavno su se spremale cistke bijelaca,njemu je vec lani kapetan bio Filipinac sto je nezamislivo tamo gdje je sad (dredgeri),oni su iskljucivo cistaci isl...
GB ima svoj centar za obuku u Manilli,sto vise reci....
ja se jos uvijek grozim povratka na posao i sve se mislim uzet neplaceno mjesec-dva da izgustamo u ljetu....
pozdrav cure,evo ja brojim sitno,još tjedan dana,ali nikad proć!valjda me on zezne jer ima već par tjedana odbrojava kad će doma,kad ne brojiš dane nekako brže proođe.i on srećem ima net,dopisujemo se svaki dan skoro,a često smo i na skype-u!kad se sjetim prije su bili samo pozivi sa satelita koji je dosta skup,i ponekad sms-ovi,i ugovori od 6 mjeseci,jooooj,ali sve prođe....Sad me drži ona pozitivna nervoza i isčekivanje ali iskreno,koliko god ga jedva čekam znam da će mi trebati i malo vremena da se naviknem na drugi ritam i promjenu rutine koju imamo ja i malena.ali to su sve slatke muke,a tko bi udovoljio nama ženama
Tako i meni....
Doda, mi smo jako zadovoljni ovakvim ugovorom. Provali smo i one duze tako da sada zaista cjenimo sto MMa nema "samo" mjesec dana.
A izdrzim, od kad imamo klince vrijeme mi brze prolazi, dani su maksimalno ispunjeni. A bude svakako.....
Stalno mi je u glavi da je MM 6 mjeseci na godinu 24 sata na dan s nama. Kad tako gledas, lakse je!
A ovi komentari tipa " joooj, ja to ne bi mogla". grrrrrrr, ne volim to slusati jer se uvijek nadovezu komentari kako MM puno toga propusta, kako sam ja sama s klincima i bla bla bla........kao da svi vide samo losu stranu tog posla i onda pile li ga pile po tome.....
Da je lako - nije! Ali mi smo sretni i znamo se nositi s tom situacijom!
Ne znam kako vi gledate na te komentare, ali mene bas zivciraju!
Pozdrav svima!
Slučajno naletjeh na ovaj forum i prepoznah se u ovoj temi. Naime, nisam supruga, ali sam cura dečka koji je pomorac. Svima nam je zajedničko čekanje i neprestano odbrojavanje. Moj je otišao prije nekoliko dana, s tim da je ugovor na 3 mjeseca, što opet nije strašno, ali... Previše mi nedostaje... Mislila sam da ću se zaposliti s nekim obavezama pa da će biti lakše, ali ništa. Nekako se sve svodi na to da razmišljam o njemu i kako će nam biti kad se napokon vrati... Ne mogu se na ništa koncentrirati, usamljeno se osjećam bez njega... Davajte savjete kako da ispunim vrijeme, kako ga vi ispunjavate da vam brže prođe čekanje? Puse!
samo tvoja,preporučujem ti što više druženja,kava s prijama,uglavnom meni je uvijek bilo puno lakše kad bi bila dosta među ljudima,još ako imaš i ostalih obveza,faks ili posao to bolje.i kao što nas je dosta reklo,puuuno brže vrijeme prolazi kad dođu klinci!uglavnom onu prazninu koju osjećaš ne može ti nitko ispuniti,meni je stvarno bilo teško prvih par godina veze,kasnije se valjda navikneš na život s njim,i život bez njega,ili s godinama to shvaćaš manje dramatično,opet,kako tko.pusa i ne daj se!ne možeš srcu narediti da ne razmišlja o voljenome....
Pa upravo to Mimi 25, tako i ja gledam na stvari, doma mi je 6 mj..Ok, nema ga mjesec dana, ali što je to naspram 6, 4 kao prije....Kada je doma napunimo vrijeme skupa kao da je 2mj pa je stvarno lakše...A Mimi 25, radiš li ti?
Samo tvoja...znamo da je teško i nmeoj nikada slušati komentare ljudi, dobro Mimi kaže.Svi smo različiti...Neki u takvim vezama/brakovima možemo, neki ne...Očito smo s pomorcima jer ih volimo i kada su doma, vrijedno je čekanja...Jaaaaa....odem s frendicama na akvu, upisala sam si zumbu, odem u shopping, jadam se najboljoj frendici, pogledam dobar film i vrijeme prođe i on je odmah tu..Prepričavamo jedan drugome kako, što sam radila, otvorimo bocu vina kada je doma i kao najveći balavci do jutra gledamo zagrjeni fil, čakulamo....Ne brini, vrijeme ćeš si uvijek ispuniti...Ja volim reći, kada nam nemapomoraca, imamo svo vrijeme za sebe, a kada su doma uživamo s njima...Kako moja frendica dobro kaže ća joj je momak doma, svaki dan su skupa da nema nekada vremena ni na manikuru od njega otići...Hehehehhehe
Da,mnoge govore da to one ne bi mogle,ali isto sve kad tad kažu da bi i one svoje muževe uputile na brod.uhvati ih monotonija,besparica i sto drugih stvari....i mene smetaju ti komentari,ali ne obazirem se odavno na njih,nego sa smiješkom odgovaram JA MOGU!MIMI,i ja tako gledam,on s nama kvalitetno provodi skoro sve slobodno vrijeme i sigurno se se posveti više djetetu nego mnogi očevi koju su svaki dan fizički prisutni
Hvala na riječima utjehe Doda!
Pa da, s njima smo jer ih volimo jer inače sigurno ne bismo trpjele toliku razdvojenost. Upisala sam teretanu, izlazim na kave s prijateljicama, obaveze su tu. Nastojim si što više isplanirati dan.. Teško jest, ali istina je i da imaš vremena za sebe. Nema mjesta monotoniji, svaki put kada dođe kao da se ponovno zaljubite jedno u drugo i to mi je predivno. Živim za taj osjećaj kada će mi doći... kada vidim neke svoje prijateljice koje su 24/7 sa svojim dečkima/muževima, shvatim da i nije tako loše ovako.. Bitno je biti što više zaposlen pa je lakše i prebroditi krize... Plus naravno ako se češće čujete s njim.. evo mi smo se maloprije čuli i zaista mi je puno lakše kad se čujemo ovako često.. I plus kada se sjetim kako će nam biti lijepo kada se napokon vrati
Bok curke,evo u srijedu ce biti 2 tjedna,dakle brojim još 4: i nešto sitno.Sad sam se vratila u rutinu,mali je živahan pa nemam vremena biti u depri.Najteže mi bude navecer,ma da bar može biti par minuta dnevno doma,samo da ga kratko vidim.Pozdrav Doda,koliko ti odbrojavaš?Heeeej Mimi 25....i moj je na ugovoru 1-1...moramo priznati d aje to ipak lakše od onih 4, 6 mjeseci...Kako izdržiš mjesec dana, ja uvijek volim reći da mi se to kompenzira s ovih mjesec kada je doma.....
Doda, ja sam doma s klincima. Volim svoj posao, ali klinci su mi sad na prvom mjestu. Nisam bila za stalno zaposlena prije nego sam ostala trudna prvi put, nego stalno neke zamjene ( prosvjeta), tako da sam ostala doma i nakon navrsene godine dana mladjega. Posla ce biti ( nadam se), a klinci su mi samo jednom mali.
Di007, brzo ce to proci. Sad ste ulovili ritam ineces se ni okrenuti i TM je doma. A znam taj feeling (sve ga znamo) kada ga zelis vidjeti makar na kratko!
Samo Tvoja, imas pravo, ispuni si dan razlicitom aktivnostima koje volis i bitice ti lakse. Iako su momenti tuge neizbjezni.....
Isto Skulirana, dobar, kratak i jasan odgovor na komentare " ja to ne bi mogla"
Ps. tako mi brzo prolazi vrijeme kada je MM doma.....
Di 007, odbrojavam još 10 dana...Jeeeeeeeee.....već sam nam ja mjesec dana kada je doma skroz isplaniralajer jos djece nemamo, ali sporije mi dani prolaze jer nemam obaveze oko dječice
Skulirana, nije mi bilo uopće prikazalo tvoju poruku, hvala i tebi na potpori!
Doda, hvala i tebi
A da, nemožeš zapovijediti srcu da ne misli na njega, to je tako... samo još 2 mjeseca i 20ak dana mi se sad učini uh.. Al normalno da će i to proći...
E a znate šta mi je najgore cure? kad ono nekome rečeš da si u vezi s pomorcem, pa kad počnu spike: e ja imam jednu frendicu koju je muž varao dok je bio na brodu, pa muž se zaljubio u neku drugu i rastavili su se blabla... Mislim, ne mogu vjerovati kako su ljudi zlobni i bezobrazni... Počnu ti puniti glavu glupostima.. Mislim, ok, imam svakakvih muškaraca, ali odmah kad ti počnu: ne bih ti ja bila s njim, kad ga nikad nema doma... no comment! kao da su ljubomorni,,, a to mi i rekla osoba koja je totalno nezadovoljna svojim životom...
cure, koliko još vi odbrojavate? puse!!
DODA ovo si jako lijepo rekla,i slažem se.Bitna je kvaliteta.S obzirom da su vecina prijatelja MM pomorci mogu reci da svi redom imaju kvalitetne veze i brakove.Baš mi je drago da sam našla ovaj forum jer imam osjecaj da je našu situaciju teže shvaiti ljudima koji nisu baš upoznati s takvim načinom života.Di 007, odbrojavam još 10 dana...Jeeeeeeeee.....već sam nam ja mjesec dana kada je doma skroz isplaniralajer jos djece nemamo, ali sporije mi dani prolaze jer nemam obaveze oko dječice
Tako i je...Zlobni i oni nezadovoljni svojim životom, komentiraju tuđe.....pogodi taj tren, ali slušati ne treba...
Pozdrav svima!
Danas sam slucajno naletila na ovu temu pa evo da vam se pridruzim. Muz mi ja naravno pomorac. Imamo dvoje djece i u braku smo 10 godina. Otisao je prije mjesec i po, a mene ovih dana hvata uzasna kriza.
Drago mi da sam vas pronasla pa da mogu s vama tipkati, pogotovo ovako navecer kad nam djeca spavaju, dnevni poslovi su zavrseni a nedostaje nam netko s kim bismo popricali na kraju dana.
Samo tvoja,meni su ti ti komentari što se tiče varanja još najzlobniji,ako će netko varati,raditi će to bez obzira kojim se poslom bavio,i koliko daleko ili blizu od svoje cure/žene bio.ako je nekome suđeno zaljubit se u nekog drugog,opet nebitno gdje je..
Slažem sve,ma joj na živce mi ide jer kad spomenes pomorce vecini ljudi asocijacija je lova,lagodan život,varanje a nitko se ne pita kakva je druga strana i ima li možda negativnih strana takvog nacina zivota.Nema ih doma za blagdane,kad dijete prohoda,kad mu izraste prvi zub,kad smo tuzne,depresivne ili ljute i želimo to s nekim podijeliti,to rijetko tko primjecuje.
Da, moje cure, tako svi stereotipno razmišljaju... Čula sam za neke slučajeve, ali ne znači da su svi pomorci isti, kurvari i sl. Zatupljena sredina nažalost.. Upisala sam si teretanu pa će mi vrijeme još brže prolaziti, a onda na ljeto uživancija kad mi dođe, ne mogu dočekati
Pozdrav Marli,moj dragi je otisao prije skoro 2 tjedna a imam osjecaj kao da ga nema 2 mj.Kad dodje dani lete, a kad ode onda rastezu i nikako docekati dan povratka.Al kad vec pocne tjedan kad dolazi, e onda kao da me netko bocne iglicom ,postanem sva lepršava,nestrpljiva i baš mi prijateljica kaže kako se tocno može vidjeti po meni kad mi muž dolazi.hehehe
Ja i moj dragi smo razdvojeni po 4 mjeseca, nekad malo više, ali više od 5 još nisam brojila. Doma je kratko...nikad ne bude cijela 3 mjeseca, ali takav nam je tempo, takav život i takva ljubav. A ljubav je velika, jača od daljine i vremena koje ne provodimo zajedno. Kad je bio odsutan ja sam saznala za trudnoću, djelili smo sreću preko telefonskih razgovora...onda se dogodilo nešto bolno, izgubila sam bebu, a njega nije bilo. I sve smo izdržali, sve prebrodili. Trudila sam se da mu olakšam te dane, jer koliko god meni bilo teško, znala sam da ga u toj situacija daljina užasno boli. Uvjeravala sam ga da sam dobro, da će sve biti u redu...a u sebi sam vrištala. Vjerujem da bi vas većina postupila tako. Ja znam da je nama teško, ostanemo same, prolazimo neke stvari...ali ja se uvijek imam nasloniti na rame bratu, sestri, prijateljici...i svjesna sam da on svoje boli na brodu nema s kim podijeliti. Za njega, ja bi napravila, sve...i više od toga. pozdravljam vas sve! I mirno more i sretan povratak svima onima koje s ljubavlju čekamo.
Drage cure, nadam se da vam lete dani. Evo kod mene leti drugi tjedan.. nastojim što više biti zaposlena.. Kako ste vi? Čula sam se maloprije s dragim i baš mi je muka kada vidim kako mu je teško.. Dođe mi da zaplačem.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
