Mislim da većinu tih ispita, vježenica i sl. "školske dodatne opreme" izrađuju učitelji koji rade u OŠ i SŠ i to im je dodatni rad.
I kad bi bili jeftiniji, možda bi se i djeca i učitelji odlučili na kupnju.
Mislim da većinu tih ispita, vježenica i sl. "školske dodatne opreme" izrađuju učitelji koji rade u OŠ i SŠ i to im je dodatni rad.
I kad bi bili jeftiniji, možda bi se i djeca i učitelji odlučili na kupnju.
Pa probaj - možda nađeš tržište... Kaj fali ideji? To kaj se netko prije sjetio??? (no hard feelings) Ako bude bolja, samo naprijed! Iako mislim da AZOO ili MZOŠ mora odobriti takav materijal. (Ovdje ću prekinuti, jer već zadiremo u temu koja je daleeeeko od akviziterstva.)NanoiBeba prvotno napisa
Inače, mnogi roditelji doma vježbenice rade sami (pa i ja - i ne pada mi na pamet to prodavati) ali ima i mnogih koji nemaju tu mogućnost, ili nemaju vremena. Mi smo djetetu kupili udžbenik matematike drugog izdavača (sin je to sam tražio) i koštalo je ipak više (45 kn + 35 kn radna bilježnica) nego vježbalica. Mi svoje zadatke za vježbu doma radimo ZAJEDNO (djeca i ja) i takve radije rješavaju nego kad dobiju gotovo.
Slažem se da bi cijena vježbenica mogla biti pristupačnija. I više mi se sviđa ovakva opcija da sama odlučim da li nešto kupiti ili ne, nego kad dobijemo nalog da moramo kupiti dodatni nastavni materijal (dali smo za to i za jednu kaz.predstavu cca 200 kn). Za dobru je svrhu, ali opet... volim mogućnost izbora.
Natrag na temu - možda bi se s akviziterima moglo dogovoriti da dođu NAKON RODITELJSKOG da se ne ometa nastava, a da roditelji ipak dobiju uvid u to prije nego su djeca donijela letak ili knjigu.
Kod mene isto ovako.maria71 prvotno napisa
:DZoranova draga prvotno napisa
Nije mi bitan ni zakon, ni pitanje akviziterstva po školama, ali me zanima kome mogu prijaviti vježbenicu koja je uz narudžbenicu podijeljena djeci, a u sebi ima za moj ukus puno previše tipfelera, pravopisnih, logičkih i grafičkih pogrešaka te besmisleno postavljenih matematičkih zadataka?
Autori: djelatnici jedne škole (tako bar kaže google), lektor: jedan od autora .
Meni ide na živce naslikavanje na kraju svakog razreda.
Ove godine 2x25 kuna.
A ne mogu reći da se nesmije slikati.
Ako vježbenica ne spada u odobrena pomoćna nastavna sredstva: http://www.azoo.hr/index.php?option=...sti&Itemid=105
onda samo izdavaču i/ili autorima....
meni je ovo ok, i dan danas s guštom pogledam sve slike iz osnovnjaka i srednje!
apropo cijene, evo moja se slikala prošli tjedan u školi, morali smo odmah napisati što želimo:
-albumić od tri slike - 30 kn
-svaka slika zasebno - 10 kn
-posebno je trebalo navesti ako se koje dijete želi slikati s nekim od prijatelja prijateljem
Meni je slikanje ok, ali recimo u maloj školi su ih slikali bez najave i samo izjavili da to košta 50 kn.
Naravno, tu su bile i puzle.
Izgleda super i da su i pitali, ja bih sigurno uzela, jer volim takve gluposti, ali ipak se radi o 50 kn i mislim da bi bilo korektno da se pitalo roditelje.
Kod nas su to jedine slike koje se gledaju - razred i portret. Ono što mm i ja slikamo, a i dečki sami, to čuči negdje na hd i nitko ne mari za to. Ali školske slike su druga stvar... i njima važna.
Meni su isto školske slike super, a na kraju krajeva ne mora ih se kupiti.
Ajde ovo sa prijateljicama ima smisla da bi roditelji trebali dati odobrenje, našima su rekli da ako se hoće slikati bar jedna od njih mora kupiti tu sliku malo je glupo tako nešto uvjetovati djeci.
kod nas je sasvim drugačije to posloženo
došo fotograf iz ateljea s trgića, slikao ozbiljnu, veselu, i ko je još htio sa strane s kime je htio.
onda nakon par dana dok on to poslože u ateljeju u kompić, dođe obavijest da se može kupiti ko hoće, kolko hoće... u ateljeu , nema nikakve veze sa školom.
cijena po slici 10 kn
I moja se baš slikala u školi
cijena je 6 kn po slici, što zvuči skroz prihvatljivo (zaboravila sam koji je format, mislim da je pisalo 12x18)
Ovako je i kod nas, ne znam da li su isti kad nismo u istom dijelu grada, ali isto ima ozbiljna i vesela slika razreda + portreti po želji. Moji obično donesu obje slike razreda, jednu pojedinačnu (sebe) i najmanje jedan portret.
Lani čak nisu pitali za novce nego su uzeli svoje (ja sam bila na bolovanju, preuređivali smo kuhinju - imali smo nula kuna, a djeca su to znala ).