-
-
svratih da vas sve pozdravim i posaljem veliku
-
jutro!
prvo , da našoj dragoj Isabel zeželi svu sreću na porodu, jer dok se vratim s puta ti bi draga mogla već roditi! samo hrabro, ovo malo zlato samo čeka taj trenutak kad će upoznati svoje roditelje!
cure, ja odoh na more danas! uopće se nekako ne veselim tom odlasku! u nedjelju je godišnjica Matkovog odlaska, i ovih zadnjih desetak dana stalno mi se vraćaju slike svega što se događalo prošle godine u ovo vrijeme!
baš sam neka bezvoljna! inače ja obožavam ići na more, i uvijek bi se spremala već par dana prije! jučer sam se počela spremati u pola 10 navečer. izluđuje me ovo vrijeme i nemam pojma što ponijeti! ma sva sam neka bljak, još kak me totalno pomelo sve ovo što se događalo zadnjih mjesec dana s tom mojom nazovimo to "bolesti", ma...
ko zna možda nam baš bude dobro zbog toga! :/
žao mi je mog mužića jer znam da se on jako veseli odlasku, a ja izvana se smijem a iznutra bi najradije plakala!
tako da cure moje čujemo se za tjedan dana, sigurna sam da ću vam kad se vratim reći kako nam je bilo predivno! ali eto moram vam se malo pojadati!
svima velika
nadam se da će me dočekati koja nova trudnoća kad se vratim!
-
re
Neka sunce i more zaliječe tvoju umornu i tužnu dušu.
-
-
živile mi cure moje!!!!
Najprije Isabel veeeeliki pozdrav i jedva čekam pročitati veselu pričicu s poroda i opis nove male mrvice.
Mi smo bili 5 dana na Lošinju, malo mozak na pašu i dobro mi je došla promjena okoline i zato krajem mjeseca ponavljamo. Jedino sam stalno mislila na svoju mićicu kako bi nam bilo ljepo i kako bi uživala brčkat se u moru, ali tako je kako je, nemam ča.
Ostalo je sve pod kontrolom jedino me hvata slabina, vjerojatno zbog glupog vremena i niskog tlaka. Morat ću ponovit vađenje krvi da vidim dali mi je palo željezo.
Roza srećo drži se i ne puštaj nikoga blizu sebe, a muža tu i tamo sa štapom takni, tek toliko da osjeti "bliskost".
Pusica svima i veliki zubati osmjeh
-
-
bok cure evo i mene nakon toliko dugo vremena....poseban pozdrav roza tebi i naravo ostalim trudnicama ako sam koju preskocila...
prosla su tri mjeseca i evo me natrag na poslu...uzas...prva dva tri dana su imali malo razumjevanja a eto proslo tjedan i kuda se nista nije dogodilo...pritisak je uzasan a moja granica za ljudsku glupost je niska...
najvise me boli kada cujem da se kolega hvali mojim poslovnim uspjesima i to onim koje sam napravila u trudnoci...stalo se pitam da li je vrijedilo i koliko mi posao kojeg sam volila sada izgleda glupo...
mozda sam tolko bezvoljna i zbog vremena....a mozda zbog cinjenice da bi trebala sada biti sa svojom dijecom na moru uzivati a ne umarati se glupim ljudima
-
večer, najdraže!
evo mi se prije par sati vratili s mora! hm, more mogu podijeliti na dva dijela! jedan je onaj prije nedjelje, 5.7., godišnjice moga Matka, i drugi dio nakon pon! do pon sam bila u nekom svom svijetu! sve što inače obožavam nisam ni čula ni vidjela! ja nisam čula ni cvrčke, ni šum valova, ni miris ljeta, ma ništa, kao da biljka sjedi tamo! bilo mi je užasno žao MM ali svaki moj osmijeh je bio lažan i bolan.
onda je došla ned, i proveli smo je jako lijepo! ujutro smo otišli na Trsat, bili na misi i šetali se gore po Trsatu! zatim smo otišli na ručak, i poslije se prošetali po Opatiji i pojeli kolače! nakon ned sve se nekako smirilo! odjednom je sve dobilo smisao i svijet je opet postao lijep!
uglavnom bilo nam je baš lijepo! baš lijepi godišnji! i pravo sam se odmorila!
sve vas ljubim!
pusa mojoj Rozi i iš,iš te probavne tegobe!
luana ljudi znaju pričati totalne gluposti! ne uvijek zato da bi nas povrijedili ali to tako ispadne! samo se ti ispuši ovdje! tu smo za tebe!
svima
-
-
-
bebili je super i lupka!!! to me jako umirilo.
pred zadnji pregled sam baš bila nervozna jer se još ništa nije događalo, a sad je ovo pre dobar osjećaj i znam da je sve ok. i ja se dobro osjećam, tu i tamo se dogodi koja bljuvka ujutro, al nakon toga sam ko nova.
u utorak idem na kontrolu i jako sam uzbuđena. na zadnjem uzv je dokica mislila da se vidi mala pišica, al nije bila ziher.
ma, imam samo jednu želju, al zbog curke su mi spešl proradile emocije.
-
joj vitice super da je sve u redu , bila piškica ili pišo
bzara drago mi je što si se odmorila i napunila baterije
luana ljudi svašta "brljaju" , ponekad ni ne znaju šta bi rekli, pa blenu što im prvo padne na pamet, najčešće ni ne razmišljaju o situacijama u kojima se mi nalazimo (kao što nismo ni mi prije), općenito svi su u letu i ne posvećuju se ni svojim osjećajima a kamoli tuđima; u većini slučajeva ne misle loše; ja sam prije neki dan vozila bebicu svoje prijateljice i jedna draga žena me je upitala jesi li ti to rodila? a meni je to bilo dovoljno da do kuće ne prestanem plakati; a mislila sam da sam na dobrom putu zacijeljivanja čak mi se čini da sam se u prvo vrijeme više posvetila fizičkom oporavku i tek kad je to prošlo počela sam pucati po šavovima; zadnjih dana ne prođe ni jedan dan da skrivećki ne obrišem neku suzu; neki dan sam bila na plaži ,onako u polusnu i dođe jedna nepoznata, mala , preslatka djevojčica od nekih godinu dana, sa svojom bočicom i legne mi na trbuh, mami je bilo neugodno, a ona se lipo ugnijezdi i zaspe, srce samo što mi nije puklo
Rozić nadam se da se dobro držiš i da sve protiče ok, samo da znaš da često pomislim na tebe
-
mondy, mogu zamislit kako ti je bilo. Meni bi srce puklo.
Inače se trudim, naglasak na TRUDIM ne uspoređivat tuđe bebice s mojom, kakva bi bila sada i zato izbjegavam pitat koliko vremena ima neka bebica. Ja sam malom vodila dnevnik od prvog dana trudnoće do sada, njegove druge godine, ali sve sam švrljala po papirima i sada sam kupila lijepi dnevnik pa prepisujem. Jučer sam pisala njegova "postignuća" sa 6 mjeseci i bilo mi je teško, jer bi ona sada imala toliko. I srce mi se steglo. Koliko god mi mislile da smo jake, ipak smo samo ljudi i normalno je da puknemo s vremena na vrijeme. Nismo kamen. I onda sam za svoju dušu kupila i njoj jedan mali dnevnik, ali nisam prepisala u njega svoje osjećaje, tegobe... za vrije trudnoće već kada mi je teško, kada mi fali, pišem kako se osjećam, pišem joj pismo i ubacujem pjesmice o anđelima koje nađem na internetu. To je moja terapija, i dobro djeluje na mene.
Trudnice i one buduće, čuvajte se i volite se...
-
Hej cure moje drage
Bzarice vratila si se! Tako mi je drago da je odmor ipak završio lijepo, a mogu zamisliti kako ti je teško bilo uopće promislit na zabavu kad si samo mislila na Matka, ali sigurna sam da je on sretniji kad vidi mamu i tatu vesele
Vitice Super za bublicu !!!
Mandy UH, ne mogu ni zamislit kako bi ja reagirala da mi tako dođe neko dijete. To je zaista nekako prebolno...
A ja sam OK, danas se probudila sa nešto extra snage pa sam malo brijala po gradu. Debela sam "ko krava" ne stanem u ništa svoje robe od prošlog ljeta...kako smo bili na honeymoo-u točno 2-3 tjedna prije nego sam zatrudnila, nakupovala sam se presuper obleke, i sad ČORAK ništa ne mogu obuć, i grozim se kolika ču tek bit do kraja Nekako se isto grizem da nisam ni jednu kilu skinula...ali što je tu je...samo nek se mrva rodi i živi! Ja sam več u onoj fazi kad više ne govorim "živa i zdrava" jer kad promislim i samo živa mi zvući super....znam da razumijete na što mislim, nespretno se izražavam...
Jedna novost, mm i ja smo našli prečarobno imanje malo van Zagreba, sa več posađenim vočnjacima i potokom, vinogradom, lijepa kučica...ma ono čista bajka! Idemo ga vidjeti za 3 tjedna, i ako sve bude OK selimo se na selo!!! Zaista nakon svih turbulencija, uživat ćemo u prirodi...a dao Bog da dobijemo ovu bebicu, njj če super biti odrastat kraj šuma...
Eh opet čitaba....
Ljubim vas
-
Bzarice sad vidim da se tvoj anđelić zove Matko. Naša curica(anđelić) da je bila muško, bila bi Matko.
-
-
-
Samo bi htjela pozdraviti sve mame anđela i napisati da sam na današnji dan, prije 3 godine, rodila moju curicu koju nikad nisam vidjela...
-
Eci
-
-
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma