NA RUBU SAM....

[Romina]

Imam jedan za mene veliki problem i imam užasnu potrebu da potražim pomoć od vas.....Imam 4 tjedna do termina toliko željene bebice i sve je bilo ok dok sad pred kraj nisu ostali počeli svakodnevno sa nekim komentarom kako i šta.Npr. moji me očito smatraju da sa 23g nisam bez pomoći sposobna bilo šta odlučiti ili napravit.Počelo je sa komentarima na to u čemu ce beba izaći van,po njima bi trebao bit obučen kao moj buraz prije trideset godina....pa se nastavilo preko još takvih sitnica za koje mislim da nije ni vrijedno pisati.Sad je najnovija zanimacija da se pravi raspored kad izađem iz rodilišta kad će se dolaziti.Tete,sestrične su se najavili već drugi dan kad izađem a pod normalno je da od prvog dana dođu burazi,šogorice ....meni je ok da dođi njegovi i moji starci a za ostale mislim da je ok da dolazwe ar nakon tri tjedna.......poanta svega je da se vrtim a ja sam svaki dan na rubu plača svi misle da su u pravu i da znaju najbolje a ja sam za sve u krivu i ništa što ja kažem ne valja.

SORRY SVIMA ZBOG IMENA TOPICA ALI NEZNAM U KAJ BI UVRSTILA SVOJ PROBLEM

[Brunda]

Iskreno, mislim da bi trebala biti oštra. Jednostavno im svima reci da je to tvoja i TM-a beba i da ne želite da vam se išta nameće. Da će beba ići doma onakva kakvu je vi želite, a da ćete u goste primati ljude kada dođeš malo k sebi. Obavijestit ćete ih na vrijeme. Upozori ih da ako netko dođe nenajevljen nećete otvoriti vrata, pa nek si misle. Ako bi netko i bio u stanju tako bezobrazno banuti, onda ti nisi ništa bezobraznija ako mu ne otvoriš.

[ms. ivy]

romina!
kao prvo, duboko udahni i smiri se.
kao drugo, popričaj s tm-om i reci mu kaj te muči. dogovorite se da apsolutno sve ide onako kao se vi dogovorite, a ostali eventualno daju sugestije koje vi prihvaćate ili ne.
kao treće, nazovi mamu, sveki i koga već i reci im da odsad ti odlučuješ. ako to ne možeš mirno isfurati, neka nazove tm.
kao četvrto, oni će i dalje tupiti po svom, ali ti to nećeš uzimati srcu i ići će ti na jedno uho unutra a na drugo van.

zapamti, najvažniji ste ti i beba (koja treba smirenu i sretnu mamu), na drugom mjestu vas troje kao obitelj i vaš mir, a tek onda ide ostatak familije i njihove želje.

ovo o oblačenju bebe i sl. neću ni komentirati, i sama znaš da su nebuloze. kad ti nakon poroda tako počnu pametovati oko dojenja, zajedničkog spavanja, puštanja bebe da plače, kupanja, temperature u sobi etc, etc, ti lijepo dođi na forum i još jednom se uvjeri da si u pravu. :namig:

posjete sve otkantaj dok se ne budeš osjećala sposobnom za to, ako ti paše da ti bliža familija bude pri ruci neka dođu a ako hoćete biti sami tako im reci.

i dogovori se s tm-om oko svega tako da imaš njegovu podršku.

samo lijepo, smireno i polako! :namig:

[Leki]

Mislim da slicna situacija ceka i mene. Sveki mi je vec kroz citavu trudnocu trubila kako se uopce ne oblacim kao trudnica, kako je sve to na meni preusko i da trebam nositi sire stvari, a kad bi me vidjela u trapericama (trudnickim, naravno) kosa bi joj se na glavi dizala, pa bi zvocala MM da mi on kaze da traper nije za trudnice. Kako je nekad bila snajderica, bila mi je sasila i hlace onako kako ona misli da treba da izgledaju. Trebam li jos ista reci, osim da su mi i pored stomaka hlace spadale do gleznjeva cim bih zakoracila???
Neki dan, dok smo razgovarali o tome gdje smjestiti krevetac, sokirala se kad je cula da hocu krevetac da smjestim u nasu sobu, pored bracnog kreveta. Po njoj, ja i bebac bi trebali spavati u drugoj sobi, jer zaboga, njen sin ce ipak ici na posao, pa da se moze fino naspavati!
A sto se oblacenja tice, tu je moja mama bez premca. Ona inace i u sred ljeta ne moze bez carapa, pa kad sam ja kupila par bodica bez rukava za bebaca, jer bih trebala roditi 31.07. uporno mi govori, pa ne mozes malu bebu u tako nesto oblaciti, pa bebama je uvijek hladno bla, bla. Vec se psihicki pripremam na bitku s njima, ali kako svi znaju da sam ja prilicno tvrdoglava, mislim da cu vrlo lako izvojevati pobjedu.

[Romina]

Najgore mi je kad se sjetim da pahuljica osjeća moju nervozu i valjda svaku ispuštenu suzu....Umjesto da maximalo uživam ja sam koma ali eto uz vas je sve lakše.Kad ste došle iz rodilišta tko je sve došao vidjeti bebu prvih 3-4 tjedna?

[ms. ivy]

cure, svako malo se pojavi ovakva priča (oko bebe, oko vjenčanja, oko stanovanja i neznamčegaveć) i mene čudi samo jedno.

zašto ozbiljno shvaćate takve stvari???

ima i oko mene ljudi koji kad otvore usta izvale nebulozu da ti mozak stane, znaju mi dignuti tlak na 1800 ali nikad mi nije palo na pamet da bih trebala POSLUŠATI te gluposti.

možete im reći da zašute, možete ih probati educirati (vjerojatno neuspješno), možete klimati glavom i smješkati se a raditi po svom - to ovisi o vašem temperamentu.

ALI NEMOJTE IH OZBILJNO SHVAĆATI!! pa odrasle ste žene i znate misliti svojom glavom.

nemojte me krivo shvatiti, meni je samo žao kad vidim da se netko uzrujava zbog takvih gluposti. i uvijek se čudim kako tim "dobronamjernim" savjetodavcima ne padne na pamet da su sebični i zapravo žele provesti svoju volju.

[mamma san]

Romina, srećo moja, velkam tu d klab!!!

Ms.ivy ti je sve lijepo rekla i 100% je podržavam! I nadopunjujem.. sa TM se dogovori da li ćete ili nećete prihvatiti i bake u kući iza poroda. Sigurno će ti trebati pomoć. Ako TM neće moći biti uz vas, neka vam pomogne koja od baka. Ali tu se trebate dogovoriti i zajednički nastupiti oko toga da vam je pomoć potrebna samo OKO KUĆE (skuhati ručak, opeglati veš (ako), posremiti i sl.) a NE SA BEBOM. Beba i sve u vezi bebe je samo vaša briga!

Meni je mama nakon poroda dolazila doma oko 11-12 i bila do 14 sati i u tom razdbolju napravila ručak, opeglala veš (ako ga je bilo), pripazila miša dok sam se otuširala, i to je to. Dolazila je prvih 1,5 mjesec dok ja nisam bila sposobna provesti dan na nogama i od tada je sve na meni i MM. I nema svađa! (a na početku je bilo i uvređenih!)

Zauzmite stav i ne dopustite da vam se roditelji previše upliću!

[maria71]

nitko

no ja sam već poznata forumska paničarka

koja se boji bakterija

prve posjete nakon 2 mjeseca
i to samo da ga gledaju a ne diraju

[Nani]

Najgore mi je kad se sjetim da pahuljica osjeća moju nervozu i valjda svaku ispuštenu suzu....Umjesto da maximalo uživam ja sam koma ali eto uz vas je sve lakše.Kad ste došle iz rodilišta tko je sve došao vidjeti bebu prvih 3-4 tjedna?

samo oni koje sam ja željela vidjeti i koji me nisu nervirali i nisu mi smetali tj. svi koje sam ja sama pozvala.
Tebi će nakon poroda biti potrebni tvoja bebica i TM i vrijeme da se u miru i ljubavi upoznate sa svojim mišekom. Zato ne dozvoli da ti netko drugi diktira kako i šta ćeš te dane raditi.

[Ifigenija]

Odhebi svih i radi po svom, a oni ak se hoće durit, nek se dure. Isključi telefon, mobitel, zvonce i uživaj. To je tvoja trudnoća i tvoja beba, a oni nek smire doživljaj.

[ms. ivy]

romina, svaki dan je dolazio netko od mojih ili mm-ovih, ali na kratko i uglavnom u funkciji pomaganja kao što je mamma san opisala (mm ima zeznuto radno vrijeme pa je malo doma). tako da su oni vidjeli andrejčeka a ja se stigla otuširati, pojesti i sl. vuk sit, koza cijela! dakle roditelji i sestre. barem mjesec dana nije dolazio nitko drugi, a možda i dulje - to ti tak proleti da i ne skužiš.

[mamma san]

Što se tiće posjeta, u osnovi su krenule sa mjeseca dana. Ali normalno da su bake i deda, teta, moj buraz sa ženom i klincima negdje sa bebinih cca 15 dana skočili škicnuti bebirona. Meni oni nisu smetali, jer je to bilo stvarno pola satno "škicanje", ali smetalo me je što je moja mama htjela dovući cijeli svoj rodni kraj i frendice da se pohvali unukom....ništa zlonamjerno, ali sve je interesirao a moja mama ne zna reći NE (bijes mi je sukljao iz ušiju....).

Ja sam čak preko dana i žudila za nekom svojom frendicom, i pasao bi mi njen posjet, ali MM je više bio protiv, jer je želio da se odmorim. No svejedno mi je Tweety doletila kad je Lovro imao cca 15 dana i prije nego što je ona otišla roditi Frana.

U stvari iz vlastitog iskustva, išli su mi na živce svi koji su mi htjeli "preoteti" dijete, "odgojiti ga" i "othraniti"....Ali frendica na pola sata "kavice", divljenja i razgovora mi je trebala i nedostajala...E onda je trebalo nikog ne uvrijediti...

[tanja_b]

Ma poslije poroda bilo je još super, svi su me slušali kao glavnog šefa. Nije bilo posjeta prvih mjesec dana, roditelji bi pomogli i kupili se iz kuće, mm je radio po kući ko lud... a ja sam imala osjećaj da me napokon okolina sluša i poštuje ono što kažem.
He-he, nije nego!
Pravi problemi počinju kad je bebač nekoliko mjeseci.
"Moraš ga navikavati da ga i netko drugi čuva"
"Pa ne moraš uvijek skakati čim zaplače"
"Neka se malo strpi"
"Daj ga meni na ruke" (a malac se pripije uz mene i neće ni pogledati došljaka)
"Pa možeš mu početi davati i drugu hranu, već je dosta velik" (to kad je bio oko 4 i pol mjeseca)
I slično.

Sad mi je puno, puno teže nositi se sa svim savjetima i komentarima nego prije. Iako još više nego prije znam da sam u pravu!

[mommy_plesačica]

Romina, ne daj se!!!! Meni je dok sam 3 tjedna nakon poroda bila kod svojih (jer je MM bio na putu, a ja bolesna) došla teta u sobu dok sam s temperaturom 39 dojila malog i veselo rekla da požurim s dojenjem pa da ga oni mogu malo gnjaviti u dnevnoj sobi - tim riječima. Mirno sam odgovorila da ću dojiti dok mali ne osjeti da se najeo, a to može biti i sat vremena, te da ne dolazi u obzir da ga bilo tko gnjavi - ako ga žele vidjeti, mogu sjesti pored mene dok dojim. Moja mama se skoro rasplakala od neugode, ali baš me briga. Istu stvar sam bezbroj puta ponovila i njoj i tek sada se počinje navikavati na to da je dijete MOJE i da ja donosim odluke koje se tiču bebe. Sjećam se da su me u djetinjstvu uvijek ljubakale neke tuberkulozne stare babe što se meni užasno gadilo, ali me mama tjerala jer nije htjela ispasti nepristojna :grrrr:
U potpunosti se slažem s Brundom - ako ne shvate rečenicu "ne želim goste dok ne budem spremna na to", slobodno se ne javljaj na telefon i ne otvaraj vrata. To je tvoje dijete, a ne njihova zanimacija i razbibriga! Samo hrabro!

[martinovamama]

Jaoj,gdje me nađe!Kao da gledam sebe pred porod!Samo što sam ja jasno i glasno rekla da babinje traje 6 tj i u tom periodu ne želim vidjeti nikoga.Tako je i bilo.Došli su samo moja mama i sestra a onda njegovi i to je bilo to.Moja mama nije mogla biti s nama nakon dolaska iz rodilišta a sveki nisam ni htjela da mi dođe(sad ide onaj smješko sa facom ggrrrr!).Tako da smo bili ja i MM i naše malo zlato.I opet bi tako napravila.Snašli smo se kako smo znali i ništa nam nije falilo.A zvocanja sa strane sveki ima i sada,naročito protiv dojenja.Ali ja to riješim ovako-kroz jedno uho unutra,kroz drugo van.Sano,trebalo i je dugo da dođem do toga.Drži se i nemoj se sekirati-beba to osjeti.Čuvaj sebe i bebu.
____________---
Martin,01.11.2004.
Podupiruća RODA

[Romina]

Danas sam pričala sa svojom tetom sa kojom sam stvarno jako dobra i šokirala me kd je rekla da je normalno da prvi dan bebu vide baka i deda a da ona jedva čeka drugi dan da dođe vidjeti malog i da nisam valjda takva da će ona i sestrična morati čekati par tjedana,i eto još par njih sa istom pričom i meni puna kuća,znam da će bit onako kako mi kažemo ali mene ljuti kaj uopće dolazi do takvih stvari.Puno vam hvala cure zlatne ste

[vrabac]

Ja sam tjedan dana nakon poroda dobila gripu (a nije ni bilo puno posjeta)i bila sam bijesna kao nikad u životu. Pa tvoje dijete ti je najvažnije i boli te đon, tko se hoće uvrijediti nek se uvrijedi, tko je pametan ne bi trebao. A "dobronamjerne" savjete sam smatrala smiješnim dokle god su mi živci trpili, svejedno sam potjerala neke jako bliske osobe iz kuće. Tako da se uopće ne opterećuj s time što ćeš se živcirati, jer ćeš se živcirat bar malo, to je nažalost neizbježno, sve to prođemo.
Na ovo ni ne reagiram:
-daj joj čaja, strašno je žedna! (ima grčeve)
-svaki dan treba kamilicu
-zašto joj ne daš i čaja na bočicu
-nemoj je hraniti svaki put kad je gladna, neka čeka toliko i toliko
-ne smije joj cica biti utjeha
-itd, itd...

Daj im kratko, jasno, i po potrebi jako glasno da je to VAŠE dijete i da ste VI donositelji SVIH odluka vezanih uz njega...Od prvog dana i prije.

A posjete...meni je bila specifična situacija jer mi je tata bio bolestan i nije dolazilo u obzir da živimo odvojeno od njega, tako da je faza njegovog preseljenja taman završila kad je K. imao nekih mjesec dana - u tih mjesec dana moja mama je dolazila svaki dan (trenutno je na radu vani pa je došla u posjet da mi bude pri ruci i kuhala), svekiji su došli par puta, šogor jednom, i krsni kumovi na kratko. Par frendova je navratilo, ali to su bile posjete od par minuta, doslovno su na hodniku stana pogledali u sobu i otišli.

Sve je bilo onako kako sam ja u tom trenu odredila - ako se netko najavio a meni se nije dalo, MM je uredno otkantavao ljude bez pardona...Ako se netko uvrijedio ja ne znam za to, a iskreno nije me ni briga.

[kloklo]

Draga Romina, ne znam kaj bi ti pametnog dodala na sve kaj su cure rekle, osim da ti ponovim još jednom: nek se svi naviknu na to da ti nisi nikakva maloumna balavica, već žena koja će roditi dijete za koje ćeš ti biti odgovorna, ti i djetetov otac i nitko drugi!

Ako vas vole i poštuju bit će vam od pomoći, a ne na smetnju.
Sve ovo ponovi koliko god puta treba, mirno, sa smješkom ali odlučno i oni će MORATI pokleknuti pred tvojom voljom...zapravo ćeš se začuditi kako će te počet gledati drugim očima kad se prstaneš izmotavati i jasno postaviš pravila igre :namig:

Jer, mi smo svi za naše mame, tate, svekije, tete još uvijek djeca i misle da nas mogu dovijeka tako tretirati - sve dok im mi ne otvorimo okice

[Romina]

Kod mene je problem kaj dosta toga držim u sebi a stalno ugađam okolini zato mi i je tak kak je

[Nika]

Romina, ovo možda nije najbolji savjet, ako ti nikako drugačije ne ide, uvijek možeš reći - preporuka doktora je da beba ne smije biti u kontaktu sasvimtimnasrtljivcima toliko i toliko

[passek]

Potpisujem kloklo u potpunosti! I nema se puno za dodati, ali ipak da nadovezem malo :--)

Ful me iritira ta osobina mnogih ljudi da samo dijele savjete, a rijetko poslusaju drugu stranu, razmisle, kazu "razlicito, ali kako zanimljivo!" itd. Trudnoca je poslovicno razdoblje kad to eskalira s jedne strane, a i mi smo osjetljivije s druge strane, a umjesto podrske da konacno "postanemo odrasle" i preuzmemo brigu i odgovornost, ljudi nam odmazu svjesno ili nesvjesno nas nervirajuci, cineci nesigurnim etc. Kao sto mi je jedna poznata rekla (i to je jedino sto je rekla kad me je vidjela trudnu), "kad si trudan svi ti dijele nezeljene savjete, a kad rodis to se nastavlja!".

Nikad nije kasno, ali mi se cini da je bolje sto ranije napraviti sto cure savjetuju, uzeti uzde u svoje ruke i dati to ostalima na znanje. Savjeti iz knjiga, interneta i ovog foruma su mi prihvatljiviji ne samo sadrzajem vec i time sto nisu nametnuti, "pool" iz kojeg biram je veci i jasno je da na kraju sama donosim odluke. Od ostalih poznanika naravno da ponekad prihvatim neki savjet no najcesce onda kad sam sama pitala ili kad mi ga je osoba ponudila na jedan miran i neobavezujuci nacin te, naravno, savjet ima smisla :--).

Osobno je za mene i MM-a bilo najprihvatljivije da sve radimo sami i oko bebe, a cak i po kuci (ja sam se do na oziljke od epiziotomije dobro osjecala). Bake i djed su bebu vidjeli kad je odlazila iz rodilista, te su dosli u posjetu nakon 3-4 dana. Ostalu blizu familiju nemamo, a dragi prijatelji i dalja familija su nam poceli dolaziti nakon mjesec dana kad sam rekla da su vrata otvorena (zapravo, cesto sam cula da babinje i vrijeme bez posjeta traju mjesec dana, sto mislim nije nuzno vec je dobro ici prema osjecaju...).

Svakako, ako nije nuzno iz medicinskih razloga (a rijeko je), moj savjet (evo ga ide :--)) je kao i od ostalih cura: prihvatiti pomoc eventualno u kuci, ali ne prepustiti bebu! Mislim da s 23 godine nisi premlada, Romina, a slicno bi ti pilili i da imas i vise! Bitno je postaviti se i ne dati da ti unistavaju zivce!

Sto se oblacenja tice, strasno je kako male bebe cesto pretoplo oblace! I o tome i o dojenju i "cajekima" etc. treba procitati na forumu, portalu...

[lidac2004]

Kod mene je problem kaj dosta toga držim u sebi a stalno ugađam okolini zato mi i je tak kak je

sada je vrijeme da ugadjas sebi i svojoj bebici,a druge idu u drugi plan :namig:
ako ne ide drugacije,onda mora grubo....na zalost,sve smo mi to prosle....
i jos prolazimo....

[Romina]

Ja bi samo da se poštuje ono što ja kažem a ne da se o nekoj mojoj odluci debatira ili još gore sprda....Danas sam pukla pa je MM skužio da je to previše uzelo maha tako da će od sada on objašnjavat pojedine nejasnoće :D a ja ću lagano vaše tekstove napamet :--)))

[nine]

Ja bi samo da se poštuje ono što ja kažem a ne da se o nekoj mojoj odluci debatira ili još gore sprda....Danas sam pukla pa je MM skužio da je to previše uzelo maha tako da će od sada on objašnjavat pojedine nejasnoće :D a ja ću lagano vaše tekstove napamet :--)))

Draga ne nerviraj se, misli na bebu, ja sam se iz istih razloga nervirala u isto vrime ka i ti, pa još nisu mi popravili krevetič, nisam oprala robicu,ništa,a sveki mi je nametala svoju volju,šta paničariš kao da ćeš sutra rodit,na kraju sam i rodila sutra od pustih živaca i nervoze.

Onda sm tupila i tupila da ja i MM želimo vidit sami svoju bebu na neonatologiji,izričito sam zamolila sveki da ne dolazi,da je to naš prvi put i NAŠA beba,trebam li reč da se došla s nama nagurivat oko stakla.

Malu smo željno 11dana posli donili doma (došli smo po nju ja,MM,moji roditelji i sveki u 13,u 14 smo imali dogovor s patronažnom,u 14:30 su NEPOZVANI došli sveki i njena druga dva sina,uhvatila mi prat izdajalicu s spužvom od suđa,itd,sinovi pušit,pit pivo,derat se i zviždat papigi,onda sam se ja digla i izbacila ih sve vanka,trajalo je 15 dana moje finoče,ostali 15dana grubosti i striktnog NE i NE ZANIMA ME, posljednja je kap kad su se udruženo počeli smijat na svaku moju riječ o mojoj bebi,onda sam im svima rekla OVO JE MOJE DITE I MOJ ŽIVOT;VI STE SVOJU PRILIKU POTROŠILI I DOSTA.

Stvarnio sam bila gruba,svjesno,nisam dala gušta a vadila sam se na hormone,isto sam pokušala na lipe.
Kako se odmah postaviš,tako će ti i biti.
Danas se svi ljute na mene,al neotvaram nikome nenajavljenom,ako pretjeraju uzmem bebu i pravac soba,sveki vidim 1 tjedno u uru kad meni odgovara,moji dolaze isto po najavi i nesmatram se uopće bezobraznom.
Plačam svoj mir i želim ga imat.

[Romina]

Nine ja sam se najmanje nadala da će mi moja strana praviti problem i stlno sam pričala da me samo strah komentara njegove familije da bi se sad ispostavilo da njegovi šute ko ribe a moji svaki dan pjevaju nešto novo.Prvo su se svi ismijavali kad smo im rekli za ime a sad mi jeovo u vezi posjeta prelilo čašu.Nitko nema obzira da nam je to prva beba i da se prvo vrijeme mi moramo uhodat,za 2tjedna se selimo u novi stan što je isto tako velika promjena a imamo i malog peseka kojeg isto tako moramo pripremit na novog člana.Meni sve to izgleda kao da dolazi Moira Orfej pa se traži karta više

[malo morgen]

Romana,apsolutno te razumijem,ja se s teskom mukon (i gadjenjem) prisjecam savjeta,navaljivanja i pranja mozga od strane familije ex muza. mislim da sam najvise zbog njih i imala komplikacija...a tek nakon poroda...vec ih je prvi dan bilo citavo more,htjela sam vristati kad su svi ulazili u cipelama i jaknama i disali u dijete...a tek nanasanje po rukama.. ali ipak je najgore od svega bili to sto je moj svekar doslovno buljio dok sam ja dojila :? -sto objasnjava puno toga... sva sreca pa je to daleko,daleko iza mene..
budi ostra i nemoj se izbaciti iz takta. misli na sebe i bebicu... imat ce vremena dolazit jedan po jedan.. fuckas to! sve sto te i najmanje nervira, reci jer nema gore od toga kad izvana sutis a iznutra divljas..
puno srece ti zelim

[Fortuna]

cure su ti vec sve rekle.
ja sam sama u tudem svitu a moj muz nema neku veliku familju ( otac, mater i jedan rodak) tako da me bilo malo prpa dal cemo sve moc ali kad je bebica dosla na svjet sve je islo ko pjesma.
zadnje tjedne trudnoce sam spremala hranu, djelila u porcije i punila friz. kupovinu smo obavili prije, stan sam sredila i kad smo nas troje dosli iz rodilista nismo se mogli odljepiti jedno od drugog.

goste koje smo imali.... svi su se prije najavili i pitali a mi smo im rekli da dodu ali ne duze od 45 minuta ( taman dok s epopije kavica, pojede keks i ja ne uspijem uznojiti jer nakon poroda je to kod svih trudnica tipicno)

nikad necu zaboraviti trenutak kad smo svi troje se mazili na krevetu i blistali od srece a netko je pozvonio na vrata.... moj muz je isao, otvorio i rekao da ne mozemo primiti goste sada jer nam to ne odgovara i da dodu drugi put.
po onom nasem odgoju od doli ja to ne bi mogla napraviti a karlo je ozbiljno prihvatio savjete babice ( na kursu za roditelje) da je on taj koji je odgovoran da ja kao mama se odmorim i usput kaze da nije htio prekidati zbog nikoga na svitu te magicne trenutke.

pored friza, masina za robu prat, struje i to sta ste vas dvoje ni nece ti nitko trebati nista pomagati.
jako jako jako ce ti biti potrebno da imate vrimena za sebe ti i tvoja beba , da se upoznate, sredite utiske i da se upoznate sa tatom ...... cijela nova obitelj da s eupozna i da tata bude ukljucen u sve.
ovako ako ti babe navale nije ni cudno da se muskarac osjeca suvisnim jer ne moze doc ni do zene ni do svoje bebe a usput je omalovazavajuce da ga se smatra nesposobnim da on se brine o svojoj zeni i ditetu, da moze bebu presvuc, okupati, umiriti i slicno.

moras imati hrabrosti reci ne i stop koliko zbog sebe toliko i zbog vase bebe i tvog muza a istu stvar mora i on nauciti.

i da ne zaboravim: vec u startu moras reci svima da te e pune sa savjetima i da ako sta ne budes znala da ces ih pitati.
svaki put kad ti budu solili pamet u stvari zele ti ubiti tvoje majcinske instikte i dokazati ti da ne znas a ti ces sve znati, vjeruj mi .
imas forum= nema straha :D

[MalaSirena]

Cure su ti apsolutno sve napisale! Ja ti šaljem puno podrške jer znam kako je to naporno kad ti svi sole pamet (od rodbine do susjeda grrrrr smajlić).
Nikad prije nisam bila bezobrazna, obično bih pustila kroz jedno uho nutra, drugo van, ali nakon poroda jednostavno nisam mogla pa sam, ak nije išlo na fini način, bila prilično bezobrazna (poslije sam se ispričavala hormonima) - naime, mi živimo sa svekijima koji su bili totalno oduševljeni što dobivamo bebu u stan i stalno su se motali oko mene i laganini me živcirali što je kulminiralo kad je mališa počeo jako jako plakati i ja sam se sva skrhala jer nisam znala kaj mu je (a njemu je samo trebalo malo mira i maženja), a oni počeli skakati oko mene sa savjetima 'možda je ovo, možda je ono, trebaš ovo, trebaš ono' pa sam pukla i poslala ih van iz sobe. Odonda je sve bilo koliko toliko ok.
Što se tiče posjeta - isprve su mi došli samo moji starci i seka, te MMov ujak i ujna (on nas je vozio iz rodilišta), a ja sam si pozvala frendice jer mi je pasalo. Ostala rodbina počela je dolaziti nakon mjesec dana, ali većina ih nije niti došla ili su dolazili narijetko pa nije bio neki presing.

Bebica i ti ste najvažnije i tako se i ponašaj.Sretno!!

[Audrey]

Romina, i starije cure od tebe s prvim djetetom ne znaju uvijek što u kom trenutku treba napraviti. Ako imaš nekog pored sebe, imaš dobre šanse da će ti taj udijeliti savjet, ali će on u velikom broju slučajeva biti KRIVI!!! I tako ćeš doći u situaciju da će osobe od kojih primaš savjete zaključiti kako ti ništa ne znaš i htjet će (a možda i uspjeti) preuzeti kontrolu, tebe će odvojiti od bebe, bebi će biti pruženo ne ono što joj stvarno treba, nego što se prije pola stoljeća mislilo da se s bebom treba raditi (malo karikiram, ali ne previše).
Nemoj se bojati ostati sama s djetetom. Treba vremena da ti s njim uspostaviš vezu, da ga prokužiš, da na osnovu finih nijansi u njegovom ponašanju i svog instinkta skužiš što mu zapravo treba. Ako u nešto nisi sigurna, nisi sama, nazovi pedijatricu, spoji se na forum, uglavnom savjet potraži od nekoga tko je informiran i tko se prema tebi neće odnositi pokroviteljski.
Treba petlje i snage sve 'razjuriti', pogotovo ako si tip koji se ne voli zamjerati, ali ako je ikada u životu postojala situacija kad si trebala provesti svoju volju i pri tom pokazati čvrstu ruku, to je sad. Podrška muža je jako bitna, zajedno ste jači, ali čak i ako ti on ne drži stranu ne odustaj, bit će teže ali vrijedi! Ako još k tome imaš i kakvu dobru frendicu koju možeš nazvati u svako doba i plakati joj na ramenu kad te pukne da ne možeš više (a bit će masu takvih trenutaka), imaš sve što ti treba!

Puno ti sreće želim!

[mamaniki25]

Draga Romina,
Moja situacija je bila slicna tvojoj. Rodila u 23.-oj, svi su mislili kako smo mi premladi za to i slicne stvari. (vec sam se sad nazivcirala kad se svega sjetim). Čak i dan danas me zivciraju pogledi šire okoline (npr. kada sam dosla upisati dijete u vrtic tete su vjerojatno mislile da sam fulala ulaz). Što se tiče obitelji, moja je mama nepokretna (to ti je kao da imam još jedno dijete) tako da ona nije ni djelila neke komentare, seka mi je super, njegovi mama i seka su ti koji su mislili da smo mi premladi.
Sveki je znala tocno kada cu ja roditi, da li je musko ili žesko, kupila je robicu za van iz rodilista premda je znala da sam ja to sve napravila.Stalno su nam se miješali sa svojim komentarima. To je uvijek rezultiralo svađom između mene i mog MM.(zato jer sam u to vrijeme bila glupaca koja se nije nikome usprostavila) No draga moja, danas je drugačija situacija. Pa ako si ja dopustim da mene netko zaje.... tak će moći i moje dijete. Gledam svoje dijete i znam da kad sam ja sretna da je i ono. Nedam na svoju užu obitelj a kamoli da nam se netko mješa.Pomažem svojoj nepokretnoj mami i to je sve što me zanima. Sveki je malo ohladila ali se jos uvijek nađe par komentara koji ti meni draga moja uđu na jednu a izlete brzinom munje na drugo. Moras naučiti reći NE; tek će ti tada biti bolje.

[lejla]

Ja sam tokom i nakon poroda primala posjete bez ikakvog ogranicenja, ali sam zadrzavala glavnu ulogu u komadu!! Meni je bilo korisno imati zabavu.

Ja sam se prema svima ponasala .. daj mi, dodaj mi, napravi mi ovo ili ono. A savjeti ... koga briga! Ja svima tvrdim kao imam dva uha, da u jedno udje a na drugo izadje. I svi se smiju kad ja to kazem!!

[nine]

uhhhhhhhh

baš mi je ža da ti problem prave tvoji
tu je još gore (bar kod mene) jer ja sam za njih još uvik mamino i tatino dite (imam 28god) i ma šta ja govorila oni me ne shvačaju ozbiljno.
imam ti par savjeta.

1.odmah u rodilište ponesi ispeglanu i opranu robicu za bebu u čemu misliš da je izneseš. Stavi je u kesice i u svoju torbu. Nitko ti neće moći skinuti to s bebe pa ti ćeš sama biti tamo s njom sa sestrama. Oni neka po mužu pošalju paketinu i robicu što su zamislili. Što te briga. Kad se začude,reci,promijenila sam plan,ovo mi je bilo zgodnije.

2.pošto ti i MM odlučujete o imenu,vi će te to ime i dati bebi i upisati je u matičnu knjigu rođenih, s vremenom će se ostali naviknuti, tako da im neće pasti na pamet ispred tvog djeteta govorit da ima ružno ime,već će im to ime bit predivno jer ih veže uz tvoju bebu.

3.što se svih savjeta tiče,ne slušaj nikog osim patronažne u početku,zatim pedijatrice, i imaš internet. Ja sam na svaki savjet govorila znam,imam patronažnu,imam pedijatra,ljude koji su završili školu za to,a na internetu je mišljenje 1000 ljudi naspram njih 10tak iz obitelji.

4.što se posjeta tiče,odmah iz bolnice ili po dolasku doma obavijesti okolinu,ili nek to učini TM da se osjećaš loše,da ti je totalno grozno,i da ti je patronažna zabranila posjete i uznemiravanje (vjeruj mi,ovo pali!!!!!)

5.za one koji će biti tu ipak (sveki,mama) lipo pripremi gomilu ružnih poslova,operite mi pod,operite mi wc,i tako stalno,da vidiš kakao će brzo nestat,a ti se zatvori u sobu i reci,bebi i meni treba mir i opuštena atmosfera za dojenje,stvarate nam nervozu

želim ti više sreće u tom nego što sam ja imala(posebno ovo zadnje),vidim da isto sve te komentare i pritisak previše primamo srcu

[ms. ivy]

hahahaha, sad me to podsjetilo kakvu je predstavu moja sveki napravila oko imena (kad smo još mislili da ćemo imati curicu). pozorište u kući! mm joj je rekao da više ne dolazi ako se misli tako ponašati.

kaj je ona mislila, da bake i dede biraju djetetu ime?!?!?! :ne mojem djetetu...:

cure, samo se vi držite svojeg!

[bb]

Najvažnije da se ne živciraš, ak ti je jednostavnije nekad se složi s glupostima, a napravi po svome, tak ja masu puta da izbjegnem raspravljanja koja me još više iživciraju samo misli na svoju bubicu 8)

[Ita]

Nikad neću zaboraviti, nakon mnogo muke, prtljanja, plakanja, otimanja, uspijem napokon podojiti svoju curicu, uživamo u kratkotrajnom blaženstvu..i onda mi netko zvoni na vrata.. A ja sama u stanu, jer je mm radio. I još k tome otvaram vrata s njom na grudima
To je trajalo 2 mjeseca, svaki dan mi je netko dolazio od rodbine, a ja imam 6 godina više od tebe,dakle mladost nije presudna da se daš s oproštenjem zajebavat.
Meni su toliko hodočastili, da sam se jedan dan naprosto slomila, pala na krevet i počela tuliti ispred njih. Umjesto da sam slomila rodbinu, oni slomiše mene. Nisam bila dovoljno domišljata da im uvalim krpu, metlu, ili zamolim da mi skuhaju ručak, ali još ima vremena kada dođe drugo djetešce.
Pošto imam posla sa izrazito tvrdoglavim ljudima, neću ih tjerati iz stana, već će ih čekati spreman popis najzahtjevnijih fizičkih poslova.
Nešto mi govori da će im oduševljenje splasnuti brzinom svjetlosne godine :D .
Ne daj se zafrkavati i nemoj ponoviti moju grešku.

[Romina]

Cure riječ hvala nije dovoljna.....stvarno ste mi pomogle

[anchi pp]

hahahaha, sad me to podsjetilo kakvu je predstavu moja sveki napravila oko imena (kad smo još mislili da ćemo imati curicu). pozorište u kući! mm joj je rekao da više ne dolazi ako se misli tako ponašati.
kaj je ona mislila, da bake i dede biraju djetetu ime?!?!?! :ne mojem djetetu...:

Ajde reci, koje ste ime imali za curicu?

[ms. ivy]

erika, i ako ćemo ikad imati curicu tako će se zvati.

a mojoj sveki se to nije sviđalo, slušaj zašto: jer je ona znala jednu frizerku mađaricu eriku u sinju koja joj je bila antipatična.

koji je šou napravila... to neću prepričavati...

[Brunda]

Sad ste me podsjetile gnjavaže oko imena.
Kada smo se konačno MM i ja usuglasili oko imena, onda su počeli babci kokodakati. Moj tata je rekao u šali da će ga zvati Štef ili Jura, ali nakon prvog pokušaja je bio tako poklopljen da mu više nikada nije palo na pamet. Svekrva je počela s nekim izvedenicama i nadimcima, ali sam joj rekla da smo djtetu dali ime kojim hoćemo da ga ljudi zovu, pa je ubrzo odustala. Tu i tamo joj još izleti Svenči na što se meni diže kosa na glavi.

Nikad neću zaboraviti, nakon mnogo muke, prtljanja, plakanja, otimanja, uspijem napokon podojiti svoju curicu, uživamo u kratkotrajnom blaženstvu..i onda mi netko zvoni na vrata.. A ja sama u stanu, jer je mm radio. I još k tome otvaram vrata s njom na grudima

Ja sam MMu rekla da svojima objasni da je naš stan NAŠ i da se nemaju pravo pojavit bez da prvo nazovu i pitaju odgovara li meni u tom trenutku posjeta, a uporne sam sredila tako da se jednostavno nisam dizala kad bi zvonili. I dan danas tako radim - do 10 ujutro je mobitel na vibri pa se javim ako sam budna i imam živaca, a na telefon doma nas nitko i ne zove osim moje mame koja je naučila.

Brunda, skoro ista stvar...moji su tupili da će ga svi zvat Drago i Dragec, da bi moja pametna mama doskočila s izjavom 'Pa Sveti otac se zove Karol, ja ću njega zvat Ivan Pavao'...Nakon što mi je to rekla u tri telefonska razgovora i svaki put za svoj trud zaradila poklopljenu slušalicu i dva dana ne javljanja uopće, prekinula je.

A sad nitko ne može zamislit da se zove drugačije nego Karlo...bilo je par pokušaja koje smo nevjerojatno brzo i nadasve bezobrazno poklopili da su ljudi ostali :shock: .

U nekim slučajevima ne može drugačije, uz sav moj trud. Nismo mi ti koji se trebaju suzdržavat, nego okolina. A nju ne možemo promijenit.

[Romina]

A onda kad im se kaže da se ne sprdaju sa imenom onda padaju komentari pa mi se samo malo šalimo kaj si tak osjetljiva i za par dana opet po starom

[Brunda]

Jednom mi je svekrva nabasala nenajavljeno pod izlikom da je bila na Svetom Duhu na kontroli pa da joj je jako sila pišati i ne stigne do doma nego kod nas (u bolnici kao nema WC, a mi 2 tramvajske stanice od bolnice :smajlić otporan na prozirne fore.
Tako sam bila sretna što sam bila s malim u šetnji i na povratku je snimila pred haustorom kako zvoni. Odmah sam produžila iza ugla :ceer najsretniji na svijetu u tom trenutku:
Jadnica se nakon 15 minuta pokupila doma i onda širila priču da je dobila sunčanicu od sunca dok nas je čekala ispred kuće.
Možda sam grozna ali i dan danas kad se toga sjetim poludim od sreće :skok u vis od hepinesa:

[Romina]

) ja imam sreće jel kod nas je sveki bila u 2g 3-4 puta ali zato nas stalno zove sebi jel kao trebamo dolaziti kod njih sad dok su živi a onda kad ih više nebu bilo onda neka radimo kaj hoćemo....biser do bisera

[Brunda]

Bez brige, dok dođe bebica htjet će ona i noge protegnuti.

[Romina]

Bude ziher ali ne često jel čuva klince jednoj familiji a kad dođe doma čuva nećaka

[Brunda]

Uf, sreća bar to...

[annabella]

Kod mene je pametovanje počelo odmah na početku trudnoće kada se odlučivalo o imenima za bebu. Iako smo ja i MM sami odlučili (ja sam odmah naglasila da neću imena po babama i đedovima), odmah su pali komentari tipa: pa kakvo ti je to ime; pa dje si ga našla; itd. Nakon nekoliko takvih bijesnih primjedbi sam planula i dala svima do znanja da je to naše dijete i da ćemo ga ja i MM sami odgajati bez uplitanja ostalih. Nismo ni prvi ni zadnji koji će to sami napraviti. Smatram da su naši roditelji, tetke, strine,itd. imali svoju šansu što se toga tiče, a sada je red na nama i neka nas puste da mi odgajamo i podižemo svoju djecu i da im to treba jasno dati do znanja!

[Deaedi]

I ja sam prvi dan kad sam dosla iz bolnice imala posjete: moji su pristojni, bilo pola sata i pokupili se.

Ali od mog muza: 3 sata zasjeli, a ja samo sta ne padnem u nesvjest od umora (carski). I onda sam rekla: molim Vas, mi se moramo odmarati i sve ih lijepo ispratila.

I sada imam pravilo: posjete samo uz najavu. Jednom mi je svekar komentirao: bio sam u blizini, ali sam se bojao navratiti, kad se moram najaviti kao da sam gost. A ja lijepo rekla: pa i jeste gost, ne zivite tu i ne zelim da mi bilo tko dolazi nenajavljen. Pa se nadurio, ali bas me briga.

A svekrva: kad dodje, ja joj uvalim usisavac, krpe i neka cisti. Ako ima energije za kokodakati savjete neka je barem korisno iskoristi na drugi nacin...Kazem joj: pa kad ste vec tu, pomognite mi, sigurno vam je neugodno samo sjediti...Ha ha ha


I svi me se boje, ja sam u obitelji ha ha ha....

[Romina]

MM i ja smo odlučili da do prve kontrole dođe samo starci i burazi a tek kasnije tete,stričevi,i ostala rodbina a i tako nam je preporučila patronažna.Samo se nadam da će sve proći ok i da neće bit noseva do poda....