blazene bolesti

[a zakaj]

zadnja dva tjedna bila sam s tonkom doma na bolovanju.
nije bila strasno bolesna - prvo sam mislila da ima upalu mjehura (ipak nema), onda je dobila temperaturu, razvila joj se poprilicna prehlada nakon koje je jos dugo imala laganu temperaturu, pa smo zato tako dugo bile doma.

i uzivala sam. dobro, prala me malo nervoza jer sam u guzvi s poslom (evo me sad, nadoknadjujem i uz to malo forumiram); ali zapravo nam je bas dobro doslo.

radile smo stvari koje inace ne radimo, jer ona nije pokazivala silan interes, a ni mi nismo inzistirali previse: citali, crtali, izrezivali, ljepili, slagali puzzle, kocke... pocela je i za pravo uzivati u tome (inace, za razliku od antuna, nije bas intelektualka).
kuhale smo, pekle kolace.
dovele smo malo stan u red, nekako je i 'zamirisao' po domu.
decke bi svaki dan docekao gotov rucak i ugodan brlog.
njoj je pasalo sto je toliko sa mnom, jer bas privodimo dojenje kraju; a i inace je u nekoj cudnoj fazi: poceli su je muciti nocni strahovi, jako intenzivno dozivljava socijalne odnose u vrticu, pocela je piskiti po noci (a kratko cak i po danu u gacice).

pomislila sam koji put da nije lose biti mama-domacica; a ipak znam da to nije za mene.

sad bi mi jos pasalo da se antun malo prehladi. ne bas odmah, ali tamo negdje u sijecnju bi dobro leglo... da se i s njim malo podruzim na samo.

ima li jos ovakvih?

[ivy]

ja sam bila s Makom 5 dana u bolnici kad je imao bronhitis. Nije bio toliko jako bolestan, koliko je bio rizičan da mu se nešto gore ne razvije (imao je 4 mjeseca)
Toliko sam se nauživala s njim koliko nisam u prva četiri mjeseca, jer ima doma starijeg brata koji kad mazimo Maka doslovno poludi, pa to moramo raditi poskrivečki.
pošto nije bio jako bolestan i on je vjerujem uživao
mrvica moja :D

[a zakaj]

to me podsjetilo na nasu epizodu od prosle zime, kad je antun zavrsio u zaraznoj zbog sumnje na meningokoknu sepsu. prva noc je, razumljivo, bila katastrofa, a onda su shvatili da nije meningokok i smjestili ga u apartman. ja sam provela dan s njim, i imali smo neki cudan osjecaj da smo na zimovanju. valjda i taj osjecaj olaksanja... uglavnom, isto mi je bilo fino biti samo s njim, bez tonke.

[piplica]

Svaka čast na iskrenosti.

Ne, nisam takva iz dva razloga.

Prvo, zbog toga jer sam praznovjerna, pa mislim da mi bilo kakvo prizivanje prehlade donese upalu pluća.
Drugo, jer radim takav posao u kojem već imam zakazane aktivnosti, intervjue i savjetovanja sa nekim osobama, koje mojim nedolaskom na posao ispaštaju. Kolegica koja me pokušava pokriti ne uspjeva odraditi niti svoje niti moje kako spada...pa me pere grižnja savjesti.

Ali svejedno, kada zagusti, uvijek ostajem kod kuće sa djetetom, ne bih mogla bolesno dijete ostaviti nikome.
I da, bude nam lijepo zajedno.

[ivy]

a zakaj, koliko si platila apartman u zaraznoj,mi smo na Srebrnjaku 200 noć. i imali smo besplatan telefon

[a zakaj]

a zakaj, koliko si platila apartman u zaraznoj,mi smo na Srebrnjaku 200 noć. i imali smo besplatan telefon

ne sjecam se tocno, ali mislim da isto 200 kn.

piplice - palo je i meni na um da zazivam nesrecu, ali evo, kucam o drvo

[Trina]

Znam da si pisala ovaj post za dozom humora ali meni ni najmanja prehlada u djece nije blažena. Uzmi godišnji

[Joe]

evo, i ja sam takva, znam da sam grozna (a i ti si!) ali neozbiljna bolest djece i meni i njima dođe kao mali odmor.

[apricot]

i Orka je zbog nosocurkanja bila dva tjedna doma i stvarno nam je bilo lijepo.
dok njoj nije dosadilo.

a i prošle godine sam je bila izvukla iz vrtića na puna dva mjeseca; ponekad smo uživale, a ponekad se svađale.
ali smo puno naučile jedna o drugoj.

[piplica]

Trina, pretjeruješ...

Godišnji se čuva za blagdane i školske ferije, a to što je azakaj htjela kazati je samo da u ovom frenetičnom ritmu življenja čovjek čak i nekakav oporavak od bolesti sa djetetom doživljava kao zbližavanje, predah, tetošenje, uživanje u zajedništvu u toplini doma.
Tim više što tako rijetko imamo priliku posvetiti se svakom djetetu ponaosob...

[a zakaj]

ma naravno, nisam ja tako nonsalantna u vezi svake bolesti.

evo, neki dan je toncek natukao mali prst na ruci - bome smo se i muz i ja preznojavali u strahu i ogledavali ga tisucu puta - jel pukla kost ili nije... (zato jer smo i toncek i mi traumatizirani iskustvima od prosla dva prijeloma).

ali kad bih oko svake prehlade digla paniku... bolje je da i u tim situacijama vidim nesto dobro.

[a zakaj]

ponekad smo uživale, a ponekad se svađale.
ali smo puno naučile jedna o drugoj.

da, vidis, koji optimizam pamcenja... ja sam u prvom opisu skroz zaboravila na svadjanje.
tonka je jako kratkofitiljna zenska, pa je bilo i toga dosta - ali bar smo imale vremena pomiriti se, i komentirati poslije, i izvuci neku pouku.

[Trina]

Trina, pretjeruješ...

Godišnji se čuva za blagdane i školske ferije, a to što je azakaj htjela kazati je samo da u ovom frenetičnom ritmu življenja čovjek čak i nekakav oporavak od bolesti sa djetetom doživljava kao zbližavanje, predah, tetošenje, uživanje u zajedništvu u toplini doma.
Tim više što tako rijetko imamo priliku posvetiti se svakom djetetu ponaosob...

Ne piplica, to je moje mišljenje a ne pretjerivanje.

[Mima]

Ja nikako ne priželjkujem niti prizivam bolest, ali sam prije bolovanje baš voljela - naime, volim biti kod kuće, a kad nisam bolesna onda uvijek osjećam neki pritisak da moram nekud ići, tako i sad, teško mi je odlučiti da ću baš cijeli dan sjediti kod kuće (a volim to). Ali, nažalost, Lei se gotovo svaka bolest zakomplicira, pa moramo na Hitnu, ili u bolnicu na dnevno liječenje, tako da nema odmora kad je ona bolesna.

[emily]

ja se uzasavam bolovanja, jer nakon toga strepim od pogleda na platni listic
da sam doma 2 tjedna mislim da bih bankrotirala

sva sreca, svi smo zdravi :D , ne sjecam se kad su moji komarci bili duze (duze od 2-3 dana) bolesni, da su morali ostati doma


sto se tice ostajanja doma, ja obicno ostavim 1 tjedan godisnjeg za vrijeme zimskog ferija, N. isto ne ide u vrtic, i onda bas uzivamo.... to mi je nekako posebno, drugacije od ljeta...

[tanja_b]

Andrej je nedavno zbog kozica bio kod kuće 2 i pol tjedna.
Prvi tjedan sam na bolovanju s njim bila ja, drugi tjedan MM.
Mislim da je to bio pravi primjer bolesti o kakvoj piše i a zakaj - znali smo da nije teško bolestan, kozice je vrlo dobro podnosio, nije imao temperaturu, nije se češao, zapravo, uživao je doma.
Ja baš i nisam :/ tj. lijepo je meni s njim kod kuće, ali po cijeli dan u 4 zida, bez ikakve mogućnosti izlaska makar i do dućana po mlijeko, činilo me nervoznom.
Drugi tjedan, dok je bio s MM-om doma, činilo se da su njih dvojica u sedmom nebu. Istina da su MM-a zivkali s posla, ali imam dojam da su uspjeli nadoknaditi sve ono vrijeme koje propuštaju radnim danima.
Što se mene tiče, još jednom sam shvatila da bih bila vrlo loša majka-domaćica.

[piplica]

Trina, pretjeruješ...

Godišnji se čuva za blagdane i školske ferije, a to što je azakaj htjela kazati je samo da u ovom frenetičnom ritmu življenja čovjek čak i nekakav oporavak od bolesti sa djetetom doživljava kao zbližavanje, predah, tetošenje, uživanje u zajedništvu u toplini doma.
Tim više što tako rijetko imamo priliku posvetiti se svakom djetetu ponaosob...

Ne piplica, to je moje mišljenje a ne pretjerivanje.

To je tvoje mišljenje sada.
Pitat ćemo te kada budeš neko duže vrijeme radila...

[Trina]

Gle, ja sam sigurna da će, kad budem radila, moje viđenje stvari biti puno drugačije. Ali teško me uvjerit u to da ću priželjkivati kakvu virozicu da ostanem kući. Kažem, previše je toga bilo i imam prave traume od temperatura, viroza i svega što ide s tim. Tako da stojim iza svog prvog posta

[summer]

Gle, ja sam sigurna da će, kad budem radila, moje viđenje stvari biti puno drugačije. Ali teško me uvjerit u to da ću priželjkivati kakvu virozicu da ostanem kući. Kažem, previše je toga bilo i imam prave traume od temperatura, viroza i svega što ide s tim. Tako da stojim iza svog prvog posta

Evo malo cu podrzat Trinu.

Bili smo dvaput u bolnici po deset dana kad je imao 5 i 6 mjeseci zbog urinoinfekcije, tad je imao visoku temperaturu, pa sad ja nijednu virozu ne dozivljavam samo kao virozu. Stalno sam pod stresom, u strahu, hoce li fibra skociti, je li opet urinoinfekcija, hoce li se sta zakomplicirati... Mozda se naviknem za jos koju godinu, ali ovako... ne volim ni kad mu je nosic smrkav. Sve cekam kad ce me proci taj strah, ali bojim se da taj nikud ne odlazi... Ne ide jos u vrtic pa je srecom zasad sve to rijetko.

[Pliska]

Kužim što hoćeš reći i istina je da nam koji puta treba mala bolest da bi stali na loptu i "bili prisiljeni" 100% se posvetiti djetetu.
Ja sam sada na porođajnom i uživamo svi skupa. Muka mi je kad se sjetim da ću ubrzo morati na posao, pa dok pokupim klince, pa u trgovinu, pa nabrzaka skuhaj nešto, pojedi i skoro je vrijeme večere Živimo za vikend, a on prođe tako brzo.

[petarpan]

o, bože, uvijek se oko svega stvara drama...
možda da naučimo da stvari ne shvaćamo isuviše doslovno...
pa nitko ne priželjkuje da mu je dijete bolesno...ali onaj period oporavka kad je dijete ok, gotovo pa zdravo ali još ne može,recimo u vrtić, je baš krasan period...opušteniji si jer dijete ne kuri,ne vucaraš se po bolnicama i domovima zdravlja...doma si s klincem i uživaš u trenucima jednog,npr. ponedjeljka ujutro, što inače ne bi mogao...
meni fale, recimo, ti neki ponedjeljci,srijede...i ako se radi o običnoj prehladi koja je pri kraju i mi samo što se ne vratimo svakodnvenim aktivnostima ja zbiljam uživam, uživa i on...jer to inače nemamo svaki dan tijekom godine

[AdioMare]

Petarpan X.

Meni se isto "smješi" jedno prisilno ostajanje doma iz nimalo lijepog razloga sljedeći mjesec, ali pokušat ću uživati u onome u čemu mogu, umjesto da sjednem i plačem, npr. Pa su tako i te bezazlene bolesti na zalasku prilika za veću posvećenost jednom (od bolesti iscrpljenom, ali gotovo zdravom) djetetu i jedan mali predah.

[tanjads]

Ja neki dan po prvi put u životu nazvala da mi nije dobro i ostala doma- gledala filmove i preležala pol dana. Nisam bila bolesna, ali sam bila toliko umorna da mi je fakat bio pun kufer. Računala sam, bolje danas kad nemam ništa zakazano, nego da se od umora stvarno razbolim, a narednih tjedana su mi dani puni ko šipak (mislim od zakazanih obaveza na poslu). Savjest me je mučila dok nisam nazvala, a nakon toga... to je stvarno bila dobra ideja, baš mi je to trebalo-jedan dan bez obaveza!

[tanjads]

Sljedeći put kad budem crknuta- idem u bolnicu izvaditi šarafe iz ruke koji čekaju već godinama jer nikako nemam vremena za par dana u bolnici.
Zadnji put sam se naodmarala baš kad sam slomila tu ruku-tjedan dana čitanja i glazbe-to dok su me držali u bolnici (uz moje proteste "kaj ću tu, dobro sam, pustite me"). Čim su me pustili, ja otišla na posao i radila ko reklama za gestapo- stalno ruka u vis, da mi krv ne silazi u šaku jer bi to boljelo ko sam vrag.