Kako sam rodila Iana u kupaoni
Evo što sam napisala na forumu u prosincu 2006. (hvala sirius što me podsjetila na taj post):
LinkPar dana prije nego što sam rodila Anu sanjala sam jedan od najljepših i najintenzivnijih snova u životu. I inače puno sanjam, ali ovo je bio jedan od onih snova u kojima sam bila svjesna kao da sam budna (mislim da se to zove lucidno sanjanje).
Ležala sam (u snu) u svom krevetu i osjećala lagane trudove. Zatim sam kleknula i oslonila se na laktove (ono...na sve četiri). Osjetila sam pritisak i pružila ruku. Opipala sam bebinu glavicu koja je polako izlazila. Bila je mokra, topla i nježna. Rađala sam bebu tako u svoje ruke.
Dan danas mislim na taj san.
Stvarnost je bila jako, jako slična, ali bolja.
Iana sam rodila u svom stanu, točnije u kupaoni, jedne tople večeri na kraju ljeta.
Rađala sam u skoro potpunom mraku.
Rađala sam u skoro potpunoj tišini.
Zato mi je teško naći riječi za ovu priču jer sve što sam proživjela dogodilo se negdje u meni, a ne izvan mene, više ne pamtim sitne detalje.
Dogodilo se tako puno, a opet tako malo. Sljedeće jutro probudila sam se u svom krevetu i život je samo krenuo dalje. Moje cure su sam jednu večer provele kod bake. A moj sin kao da je oduvijek bio tu.
U trudnoći me pratila fantastična vjera da će sve biti super, da će moje tijelo i ovaj put izgraditi zdravo dijete i da će porod biti najlakši do sad.
I dok sam bila trudna upoznala sam Michela Odenta nakon njegovog predavanja u Osijeku.
Zar to nije bio pravi znak da ću roditi doma?
Kad sam čula za primalju iz Graza, za mene ništa drugo nije dolazilo u obzir. Često mi govore kako sam hrabra što sam rodila doma, a ja svima pokušavam objasniti da je meni to bio lakši izbor, da bi stvarno bila hrabra kad bi se odlučila treći put otići u rodilište, ponoviti izgon na leđima, opet biti odvojena od djeteta...
No vratimo se na taj dan.
Bilo je točno 4 ujutro kad me iz sna probudio trud. Pravi, jaki trud. Uzbuđeno sam se digla i šetkarala po stanu, no ništa se nije događalo. Napokon sam se smirila i legla. Prošlo je sat vremena, taman sam se uspavala, kad ono u 5 drugi trud, u 6 treći…Malo me iznenadila njihova jačina.
Cijeli dan trudovi su dolazili tu i tamo. Nekad nakon sat vremena, nekad nakon pola sata, pa nakon 10 minuta, pa onda opet ništa sat vremena.
Kristijan je otišao na posao, mama je došla po cure, a ja sam malo spavala, malo glancala stan koji se već ionako sjajio, odlučila staviti novu posteljinu, jela, odmarala…
Čula sam se s primaljom i s Mimi, mojom doulom.
Godila mi je samoća. Trudovi su bili različiti, neki dugi i jaki, neke sam jedva osjetila.
Poslijepodne se muž vratio s posla, došle su i cure, mama je navratila i donijela hrpu starih plahti i ručnika (koje je oprala i fino ispeglala), stavili smo najlon na krevet.
Znala sam da kad padne mrak kreće ono pravo.
Kako se približavao mrak trudovi su stvarno postajali sve jači i duži iako i dalje s dugim razmacima. Cure su spakirale brdo igračaka za spavanje kod bake, Ema je upalila svijeće i pogasila svjetla...
Oko 20 sati nazvala sam primalju i rekla joj da su trudovi jači. Savjetovala mi le da legnem na pola sata u vruću kadu. Ako se trudovi smire znači da još nije vrijeme, a ako se pojačaju, vrijeme je da krene prema Zagrebu. Ja sam znala da je stvar krenula, ali mislila sam da imam još vremena i godilo mi je biti sama pa sam odlučila vidjeti što će biti u kadi.
Izljubila sam cure. Kristijan ih je odvezao k baki, a ja sam mislila kako ću malo uživati u kadi. Ništa od toga! Čim sam legla u vruću vodu šibnula su me dva grozna truda, jedva sam ih izdržala ležeći u kadi.
Odmah sam izašla van, malo šetkarala, a vratio se i Kristijan. Trudovi su se pojačali. Nazvala sam i primalju i Mimi i rekla im da krenu prema meni.
Sad kad je sve bilo savršeno spremno, trudovi su me odjednom totalno preplavili. Nisam mjerila minute, ali ubrzali su naglo. U trudu sam htjela mir i molila sam Kristijana da ne pričamo dok traju. U jednom trudu naslonila sam se na veš mašinu i baš mi je pasao taj položaj.
Oko pola 10 stigla je Mimi. Sa štrudlom! Trudovi su već bili takvi da nisam mogla normalno popričati s njom.
Muž se povukao u radnu sobu, znao je da želim da bude blizu, ali da ne želim trudove “odrađivati” uz njega.
Mimi i ja smo bile u spavaćoj sobi, uz prigušeno svjetlo, malo smo pričale jer sam ja uglavnom nemirno šetala, nikako se nisam mogla ugodno smjestiti u trudu.
Mimi mi je probala naći neki ugodniji položaj, stavila je i poplun na pod da probam kleknuti uz krevet, no meni nije pasalo ništa, niti sjedenje, niti klečanje. Samo sam željela jednu dugu pauzu kakve su bile u toku dana da se malo odmorim. U jednom trenu pokušala sam malo leći između trudova. Možda se malo sve uspori. No trud je opet brzo stigao i zavrištala sam od bola jer nisam stigla ustati. Mimi me primila za ruku i bogme sam je grčevito stisnula. Bolilo je strašno. Odmah sam se digla i pomislila da nema šanse da bih mogla u rodilištu izdraži i jedan jedini trud ležeći. Boli jače nego prvi i drugi put. (Dakle istina je da se receptori sve više otvaraju u sljedećim porodima i nakon dugog dojenja).
Bilo je vruće, a Mimina ruka tako lijepo hladna, pa se ona pametno sjetila, smočila tetra pelenu u hladnu vodu i dala mi da si hladim čelo. Diiiiiiiiiiivno!
Bila sam malo nemirna, željela sam se na nešto osloniti u trudu, ali sve mi je nakako previsoko ili prenisko. Draga Mimi mi je predložila da se probam vratiti u kupaonu i opet nasloniti na veš mašinu. Olakšanje je bilo veliko, prvo sam šetala do kupaone, a onda smo se jednostavno tamo preselile jer su razmaci bili sve kraći.
Od trenutka kad smo otišle tamo ja se jako slabo sjećam detalja.
U kupaoni je bio skoro potpuni mrak, svjetlo je dolazilo samo kroz odškrinuta vrata.
Nismo puno govorile. Znam samo da sam joj rekla da nećemo dočekati primalju.
I to me nije ni najmanje brinulo. Osjećala sam da sam na kraju krajeva sama u svemu tome, da je to posao koji je moj i ničiji drugi.
Mimi je spustila dasku i sjela na školjku, naslonila glavu na moju sad već legendarnu veš mašinu i bila uz mene.
Nisam željela da me masira, dodiruje. Samo da bude tu.
Jer sam znala da će se ona moći nositi s mojom boli.
Ja bi se u trudu oslonila na podlaktice, digla se na nožne prste, zdjelicom bi kružila ili je pomicala lijevo desno. To je bio jedini položaj koji mi je odgovarao i nisam se više mogla maknuti iz njega.
Bilo je vruće. Mimi je donijela hladnu vodu.
Skinula sam gaćice jer prije svakog truda mjehur mi popuštao i par kapljica je izlazilo iz mene. Bilo je vruće, bosa sam stajala na plahti i jedva sam skinula znojnu majcu između trudova.
I onda se polako gubim u tišini i mraku. Postojimo samo Mimi i ja i moja bol. Trudovi šibaju, jaki, s kratkim pauzama. Ne mislim na ništa, ne bojim se, samo se prepuštam toj bujici obuzimajuće boli. Ne mogu misliti ni o mom sinu, no on me podsjeća da je tu svojim nožicama kojima me lupa kao da se odguruje.
Vrtimo se u krugu…osjećam kako par kapljica kaplje iz mene, počinje trud, zarijem lice u hladnu gazu i samo čujem sebe kako ispuštam neke čudne plačljive krikove. Onda se bol smanjuje. No pauza je kratka i znam da će trud ubrzo biti tu i tako stalno u krug.
Ne sjećam se više boli, ali znam da je boljelo jako. U prošlim porodima sam brojala tijekom truda, pričala bebi, vizualizirala otvaranje. Sad ništa. Samo bol. U nekim jačim trudovima i lagano tiskanje. Tijelo mi je to samo radilo. (U prošlim porodima nisam to uopće osjetila.)
Kad pomislim na tih sat vremena u kupaoni, čini mi se kad da sam to sanjala, ne mogu povezati što se događalo prije, a što kasnije iako sam između trudova tada sama sebi bila skroz normalna.
Znam da me Mimi samo molila da se spuštam s vrhova prstiju između trudova da čuvam snagu u nogama.
Jedan trud sam zapamtila. Bio je tako bolan i tako dug, dug, dug. Pred kraj me prisilio da tiskam i onda je Mimi mislila da je pukla neka cijev u kupaoni.Vodenjak se raprsnuo uz pravu eksploziju i plodna voda je pljusnula na pod.
Počela sam se smijati i vikati Kristijanu da je puknuo vodenjak, a on meni da je čuo kroz dvoja vrata. Mimi je obrisala pod, donijela suhu plahtu i stavila mi je pod noge. Tada sam joj bila toliko zahvalna, ja to ne mogu opisati.
Njoj se to činilo tako nevažno, ali meni je pružilo još veći osjećaj da ne moram brinuti za ništa.
Molila sam je da pogleda na sat. Bilo je 10 minuta do 23 sata. Preplavila me neka radost što sam iskusila kako je to kad pukne vodenjak, ali uopće nisam shvaćala da sam pri samom kraju. Valjda sam još očekivala nalet nekog uzbeđenja, straha ili čega već prije nego se beba rodi, ali još uvijek sam bila potpuno mirna.
Trudovi se nekako mijenjaju, lakši su, a tijelo mi samo tiska sve više, a ja i dalje ne razmišljam već se prepuštam. Opet dočekujem bol, no nakon par trudova u jednom trenu osjećam kako glavica izlazi iz maternice, kao da odjednom propadne van, ulazi u porođajni kanal i počinje me širiti. Osjećaj je nevjerojatan, bezbolan, čak i škakljiv. Iznenađena sam, ipak sam rodila dvoje, a to nisam doživjela.
Samo sam još više raširila noge, tijelo mi je to samo tražilo, a Mimi veli da sam se naglo uspravila (ja toga nisam svjesna). Glavica je samo klizala kroz mene prema dolje. Nešto sam rekla Mimi, valjda da osjećam glavicu.
U sljedećem trudu opet sam osjetila svaki centimetar koji glavica širi. Ne vidim ništa, ne čujem ništa, kao da cijelo moje tijelo osjeća samo tu glavicu kako se probija.
Na samom kraju truda osjećam lagani "ring of fire" i na kraju truda svojim dlanom držim tjeme koje se izbočilo iz mene. Bilo je mekano, nagužvano, toplo i mokro.
Ja sam držala ruku na glavici i to je nešto totalno ludo. Mimi me pitala želim li kleknuti i stavila još hrpu ručnika i plahti na pod. Da me ona nije to pitala, ja da bi ostala stajati u tom trenutku koliko sam bila očarana tim dodirom.
Samo što sam kleknula (ne znam ni sama kako, da li na jedno koljeno ili oba, nisam pitala Mimi) počinje sljedeći trud i moj sin izlazi cijeli. Doslovce izleti meni u naručje. Bez ikakve boli!
Nemam pojma kako sam ga primila, niti kojom rukom gdje. Bilo je to nešto instinktivno. On je izlazio prema gore, na moj trbuh, u moje naručje, onako kako je to vjerojatno majka priroda i zamislila. Bio je lagan, mokar i topao.
U mom naručju on se odmah počeo derati iz sve snage. Ja sam mu nešto govorila…ljubavi mamina…nemoj plakati…naravno da opet nemam pojma točno što.
Ali zato točno znam kad sam pogledala prema Mimi u onom mraku. Bila je na podu kraj mene. Znam da su joj oči sjajile. Pogledi nam se sreli i počele smo se smijati.
U tom trenu je na trenutak cijeli svemir stao.
Kristijan kaže da je bilo 23:05.
Ta tri truda su nešto najnevjerojatnije što sam osjetila. (pravi fetus ejection reflex po Odentu))))
I onda kao da je netko ponovno stisnuo “play”. Mimi je pokrila Iana narančastim ručnikom. (Primalja je tražila da pripremimo crveni, smeđi ili narančasti ručnik za bebu jer ih ta boja podsjeća na maternicu.) Došao je i Kristijan, čuo nas je i odahnuo. Molila sam ga da me podigne, ali zapravo nije trebalo, iznenadila sam sebe i sasvim normalno se digla i s Ianom u rukama otišla do spavaće sobe. Kako sam hodala tako su na parketu ostajale lokvice krvi, tako prekrasno crvene.
Kad sam legla odmah su me krenuli utopljavati, vrlo brzo su mi počele drhtati noge. Tu je zakon bio mali kalorifer.
Brzo mi je opet bilo toplo.
(Sjećam se da sam na prošlim porodima baš jako drhtala i cvokotala od zime nakon izgona.)
Nakon desetak minuta Ian se prištekao na cicu i nije je ispuštao, ništa ga drugo nije zanimalo.
A Mimi i ja smo ležale na krevetu, još nekako u nevjerici da je sve bilo tako brzo i tako savršeno.
Dalje ću samo ukratko. Počela sam osjećati trudove za izlazak posteljice, ali se nisam sjetila da bi tiskala i probala je istisnuti van. Taman su postali neugodni kad je stigla primalja.
Nasmješena od uha do uha ušla je tiho i nenametljivo.
Stavila je kopčicu Ianu na pupak.
Mimi je prerezala pupčanu vrpcu koja je već bila tvrda i hladna, ali Mimi je dala sve od sebe. (Hvala ti draga za sve!)
Onda je tražila da tiskam posteljicu i lagano me pogladila po trbuhu. Posteljica je skliznula van.
Ja sam ostala iznenađena kad mi je pogledala međicu i rekla da je cijela!!! (Prvi porod epiziotomija, drugi porod sam popucala za dva šava.)
Stavila mi je jedan unutrašnji šav koji kasnije nisam osjećala.
Ja sam se otuširala, a za to vrijeme je primalja pregledala Iana i izvagala ga. Imao je 3580 g.
Onda smo se opet mazili, a on je spavao kao top. Primalja je rekla da ima skroz okruglu glavicu jer je samo proletio kroz mene. I stvarno, bila je okrugla. Stalno sam je gladila.
I još uvijek ga stalno dragam po glavici. Taj dodir me podsjeća na večer kad sam ga rodila. I na riječi od Saredadevii…tako je lako roditi. 8)
 |
|||
Odgovori s citatom
Fidji prvotno napisa
