A zaboravila si spomenuti i vadjenike i njihove traume.
 |
|||
|
|
|||
A zaboravila si spomenuti i vadjenike i njihove traume.
ma nije valjda da i ti primaš pp-ove podrške, jadna ne bila ?!Zorana prvotno napisa
Naravno da su najbitnije, ali tu se spominje zena koja nije dogurala ni do treceg mjeseca, kako da ja sad dodjem s pricom o tri godine? Vec zamisljam feministkinje kako me salju natrag u pecinu.
nego, to me podsjetilo na prastaru raspravu mene i (meni drage) leonise, gdje ona veli da se u onoj unicefovoj reklami "tri prve su najbitnije" ne vidi da se to odnosi na majke, nego na roditelje općenitonaravno, odnosi se na vanzemaljce, velim joj ja.
mah, zato velim, kad muški budu mogli rađati i naravno dojiti - onda ćemo tek biti emancipirane. to bi bilo savršeno roditeljstvo.a do tada... žena ženi vučica.
prije sam ovo vec napisala, pa mi ga pojelo dok je storma prebacivala
dakle, htjela sam reci da su mi stvarno bezvezne (bila sam napisala i gadniju rijec
zadovoljno dijete dobijes kad zadovoljis djetetove potrebe i ono, pogotovo u dobi od 0-3 godine, nece osjecati zadovoljstvo i radost zato jer je majka zadovoljena (cime god - poslom, karijerom, frizurom, manikurom, izlaskom, svekrvom ili vec...). a i ovo kasnije uvjetovanje djetove srece majcinom - ja bi nazvala nekako drugacije (manipulacijom, npr... i problemima kasnije u zivotu...)
i zasto potreba da to dijete uopce bude zadovoljno 7/24 u prve tri godine (no, i dalje...)? zar ce cijeli zivot biti upravo totalno zadovoljeno u svakom trenutku? nece. ne mislim da treba trenirati nezadovoljstvo od rodjenja, ali mislim i vjerujem da kompromisi postoje od pocetka, da roditelji imaju odgovornost da za svoju obitelj biraju rjesenja koja im najbolje odgovaraju i da se zbog njih i u njihovo ime ne treba skrivati iza ikakvih floskula.
Na ovu temu bih potpisala litalu i mama courage. Ne volim osude tog tipa, a niti glorifikacije. Osobno bi mi bilo draže kad bi ljudi općenito, a žene posebno, ulijetali nazad na tržište rada nakon višegodišnje pauze kao što je napravila ova menadžerica, ali zasad je to moguće samo za menadžere koji su, ionako, skloni job-hoppingu po prirodi svog posla, barem kakvo je danas tržište rada. A propos oporavka od carskog, 14 dana bolnice, vađenja šavova itd., paklenih bolova i sl. nakon carskog - pa i kod nas se stoji 5 dana nakon carskog (Sv. Duh), šavovi se ne vade, nego se resorbiraju (moj rez se jedva vidi još), očekuje se od rodilje da više-manje sama brine o bebi u bolnici, a pretpostavljam da ovo njeno nije bilo toliko naporno čisto fizički - bit će došao vozač, prohodala parsto metera, odsjedila turu i sl. Osobno, nakon mog carskoga na SD-u mogla sam sasvim OK hodati nakon 5 dana, nikakvih paklenih bolova ni pečenja kao što je navedeno u onom prvom linku. Sad kad promislim, ništa me nije bolilo, ali slažem se da treba određena pošteda većini žena i da je to posebna situacija za tijelo. Naravno, onda stvar ide u drugom smjeru, nema dojenja i sl., ali nisam za osudu žene koja je tako odlučila. I posebno me rastužuje to što uglavnom otac ispada iz cijele priče , tj. kako se niko ne pita zašto je on radio djecu, ako ne misli s njima provoditi vrijeme, jer mame ga velikom većinom provode, a ovo su senzacionalističke marginalije koje nitko ne očekuje od većine žena - ovo, iz bolnice na posao. Mislim da je trend više taj, barem vani, s poslovima koji jedu cijelo vrijeme, a i da nisu tako ambiciozni, znači normalni, uredski poslovi, da je jedan roditelj zaposlen, a da se jedan brine za dijete, ne samo prvih par godina, a ne sviđa mi se to jer je uglavnom rodno određeno.
E, da, i ko je spomenuo gore film/knjigu Dnevnik jedne dadilje - ta mama, i ostale portretirane mame iz knjige, kojima su djeca "modni dodaci" nisu radile, ali su se bavile drugim stvarima - održavanjem sebe, upisivanjem djece u ovo ili ono, organiziranjem play datesa i sto drugih stvari. Tako i na tom (filmskom) primjeru ispadamo iz stereotipa.
glede Ivanišević, veli ona da Već desetak godina ne radim na poslovima koji imaju radno vrijeme, što znaći da dolazak kući u večernjim satima i brojna službena putovanja meni i mojoj obitelji nisu nepoznanica
što znači da dijete od godine i pol samuje (čitaj - bude bez majke) do večernjih sati, a nekad i po koji dan i više...
to je granica. do godine dana fulltime mom, nakon toga - može ga čuvati i netko drugi...
zanima me kako reagira na svoje podređene, ako se žena poželi vratit na posao prije godine dana
od kada sam ovdje (a kako i starim lol), sve vise razumijem i sve manje osudujem.
ranije sam smatrala da je djetetu majka najvaznija (primarno zbog bioloske uvjetovanosti). sada se slazem s litalom - dijete treba nekoga posvecenog njemu.
a prve tri su najvaznije - odnosi se na dijete
sorry ina, prekinula sam ti niz
to je kvot iz onog teksta što sam nedavno bila prevela i ovdje objavila.Nesvjestan kult majke razvio je užasne scenarije. Majke koje ostaju doma ionako nisu nikakvi uzori emancipacije, a uz to su kao stručnjakinje na području povezivanja i odgoja djece krive za svaki problem koji se pojavi kod djeteta. Ali i žene koje napreduju u poslu, uhvaćene su u klopku majčinstva. One iz predostrožnosti nemaju djecu i stoga strah da nešto bitno propuštaju. Ako i imaju djecu, stalno ih mori grižnja savjest. Veliko majčinstvo svakoga napada, svejedno na koji način pokušava pobjeći od toga.
Sjećam se tog kvota, meni je tekst zanimljiv, a puno puta je točno i ovo što si gore rekla "žena je ženi vučica". Po meni, ne treba napadati tuđe izbore, super je da izbora ima, da se ne mora, kao prije, nakon par mjeseci na posao, ali niti da se mora obavezno po rođenju djeteta ostati doma više od godine. I ako bi netko ovako, a ne onako, zašto odmah drvlje i kamenje po drugačijemu? Majčinstvo je onakvo kakva je majka koja je rodila, ne moramo svi imat isti model. Ako joj je dijete franc. ministrice zanemareno, sigurno će se uplest socijalne službe, dok nije, ono je njena odgovornost, kao i način na koji je organizirala svoj privatni život, a ne države.
Evo, da još nanižem - i to što se netko odlučio na tri godine doma s djetetom, zašto se odmah misli da ga ovaj koji se vraća prije osuđuje ili obrnuto. Zašto tabori? Netko se odluči ovako, iz ovih ili onih razloga, netko onako, svako gleda i financije i sto drugih stvari - svoju želju za boravkom doma, za karijerom, ako je zanimljiva, i sve tu to legitimni izbori. A nekome uleti i muž. Evo s mog posla super primjer - mama se ful vratila na posao nakon mislim 6 mjeseci, drugih 6 mjeseci koristi muž, mama stanuje blizu posla i mislim 2x ide na pauzu za dojenje - to kod nas, u Hrvatskoj, ZG-u. Neka ima izbora.
pa nisu sve mame iste, i nekim mamama djeca ne predstavljaju centar svijeta.
moja prijateljica je zivuci primjer toga, ona je inace irkinja, i ostavila je dijete od 14 dana meni da bi ona otisla s muze na veceru, izdojila se i boli je briga.
da ne kazem da dijete nije ni zagrlila, a kamoli poljubila kad se nakon 3 sata vratila s vecere......
i ta ista se htjela vratiti samo par sedmica nakon poroda na posao ali je sreca muz urazumio (koliko je to moguce)
bebica sad ima puna 3 mjeseca a mama radi sva sretna od jutra do mraka....
znaci, ima nas svakakvih
Da ne ponavljam ono što su lijepo rekle, potpisujem icyoh i inu kao takvu, te u njenom potpisu litale i Emse
Sve mi mame mislim da znamo da je roditeljstvo puno više od toga hoće li dijete prvu, prve tri godine ili koliko već provesti cijelo vrijeme sa svojom majkom. Ne stoji apriori mama kod kuće=dobra mama, mama na poslu=loša mama. Kad netko kaže da žali dijete čija se mama vratila na posao prije djetetove prve godine, postavlja sebe iznad te mame, jer žaliti može samo onaj tko se smatra u boljoj poziciji i nadmoćniji, odnosno-bolji. Uvijek se govori o pravu na izbor, a onda se opet to pravo na neki način osporava, i to kao u ime djeteta, i to tuđeg? :?
točno tako. na mene je okolina vršila ogroman pristisak što se vraćam na posao. moja vlastita mama, koja dobro zna koliko mi je nemoguće ostati doma, me proganjala da što radim svom djetetu.njene prijateljice su me zvale u kasne sate da mi objasne kako će mi dijete imati posljedice cijeli život (što ga ostavljam na četiri sata). susjedi su sa nevjericom odmahivali glavom kad bi me sreli...a nitko meni nije ostavljao pravo da sama odlučim između ostalog i po reakciji djeteta. da je alen vrištao i nije htio ostati kod tete čuvalice mislim da bi u ludnici završila,a li imala sam sreću pa mi se dijete tako prilagodilo da je većinu od tih 4 sata spavao (i jeo
sada, kada on ima 3 i pol godine mogu samo reći da ne mislim da je to loše utjecalo na njega. jer ga poznam.
pročitala sam članak i mogu komotno tvrditi da me nije briga niti za jednu niti drugu gospođu i kad se one vraćaju na posao.
Ono što je meni glupo (da ne kažem išta gore) je rečenica iz članka - kako je slučaj francuske ministrice digao na noge feministice. Zar nije poanta feministica zalagati se za prava žena? A zar nije osnovno pravo žene (a i muškaraca) pravo na izbor?
Mislim da svi koji su aktivno uključeni u konkretno ovaj slučaj skupljaju političke bodove i pokušavaju izboriti za svojih 5 minuta zpod reflektorom. A žene koje se bave time koliko je neka druga žena na porodijskom očito nemaju pametnijeg posla.
Nit glorificiram žene koje su kratko na porodijskom, ali bogami ih niti ne osuđujem. Isto tako je i sa ženama koje su na porodijskom dugo.
Ali mogu komentirati da nikad nisam čula da za nekog komentiraju kako je bio predugo na porodijskom - čemu onda komentirati kako je prekratko?
ja jesam, komentar je isao ovako: "ma ona ti je iskoristila 3 godine porodiljnog, znas to ti je onaj tip zena koja ne voli nista radit pa se izvlaci na dicu" - rece: zena, naravno!
:/
i ja cu ponovit, zena je zeni vucica!
nadam se da si je poslala u neku stvar
A da li je takvo generaliziranje ono što želimo?
Mame koje su dugo na porodijskom su neradnice, a mame koje su kratko na porodijskom ne vole djecu.
Toga bi se trebali sjetiti svaki put kad poželimo prokomentirati kako je netko na porodijskom predugo/prekratko...
Moj komentar je trebao biti ironičan. Da pojasnim:koliko ja znam, ima. jedna naša forumašica je njena zaposlenica. i jako je zadovoljna njome.
Da li i od djelatnica trazi da daju otkaz kada zatrudne? Da li bi svaka trudnica trebala dati otkaz? Po meni, isticati da si dao otkaz, kada se zene bore da zadrze posao i poziciju u trudnoci i nakon porodiljnog mi nije u redu.dala sam otkaz i ostala kod kuće gotovo pune dvije godine......
Nadalje, isla je uz dlaku onima koji krse zakon: po ZOR-u, poslodavac je duzan osigurati da zenu ceka pozicija sa koje je otisla. Pa bila to i pozicija clana uprave.
Zato je meni njen primjer negativan i los.Sigurno nije uzor za majke koje zele ostati doma sa djetetom, jer se insinuira da bi valjda trebale dati otkaz, a ne otiči na porodiljni. Koliko si trudnica može dopustiti (financijski) da da otkaz?Otkaz je, kaže, dala jer je bila svjesna da je tadašnja pozicija člana uprave obveznog mirovinskog fonda neće čekati godinu dana.
nadam se da si je poslala u neku stvar
nisam, al sam stala u obranu te zene, i rekla da bi i sama ostala sa djetetom 3 godine da su mi uvjeti bili takvi da mogu, a da se smatram jako ambicioznom i zenom koja izuzetno voli radit i uziva u svom poslu ali isto tako, i vise, uzivam i u majcinstvu, dobro se osijecam i kad sam sa djetetom doma i kad radim i pokusavam to izbalansirat koliko god mogu.
sad mi je ispalo ovako kako je, bila sam godinu na porodiljnom, sutra moze bit skroz drugacija situacija i budem se morala vratit brzo na posao, ili budem mogla ostat koju godinu vise sa djetetom, tko zna.
sad samo znam da cu postupit u skladu sa situacijom i trudit se da budem sto sretnija i zadovoljnija s tim kako mi u tom trenutku bude.
MC je to super rekla, tj citirala, da svi upadamo u klopku Velikog Majcinstva, one koje rade i one koje ne rade, one koje imaju djecu i one koje nemaju djecu.
definitivno mislim da bi, generalno, trebale pokazat puno vise razumijevanja jedna prema drugoj.
točno tako. na mene je okolina vršila ogroman pristisak što se vraćam na posao. moja vlastita mama, koja dobro zna koliko mi je nemoguće ostati doma, me proganjala da što radim svom djetetu.njene prijateljice su me zvale u kasne sate da mi objasne kako će mi dijete imati posljedice cijeli život (što ga ostavljam na četiri sata). susjedi su sa nevjericom odmahivali glavom kad bi me sreli...a nitko meni nije ostavljao pravo da sama odlučim između ostalog i po reakciji djeteta. da je alen vrištao i nije htio ostati kod tete čuvalice mislim da bi u ludnici završila
sada, kada on ima 3 i pol godine mogu samo reći da ne mislim da je to loše utjecalo na njega. jer ga poznam.
Ne uzrujavaj se bez veze, ja znam o čemu pričaš.
I ja sam morala natrag.
Da nisam 4 moje radnice bi na cestu (biro rada). I moje se je srce slamalo. Nakon 3 mj. našla sam tetu čuvalicu i divna nam je.
A za one koje žale moje dijete, da vas umirim. Moja curica ima 9 mj. I isto kao i djeca majki koje su ostale sa njima doma, meni prvoj pruža ruke, razlikuje mene od tete čuvalice, ja sam joj u bilo kojoj situaciji broj 1. Rasplače se kad smo doma i odem u drugu prostoriju jer me ne vidi. I ponaša se prema meni kao prema najdivnijoj mami, i zna da sam ja ta koja je najviše ljubi, koja je stavi navečer u krevet, koja je uvijek tu kad je najteže, koja je tu kad se udari, zaplače. Koja daje jesti, koja mazi, koja je voda svukud sa sobom kad ne radi.
I mi mame koje idemo raditi, patimo za svojom djecom, i nama da ne vjerujete poteku suze i na ispod lijevog plućnog krila imamo srce.
Mame zanemarivačice djeteta u i neke koje ostanu kod kuće. Moje dijete ima sve simptome koje uzrokuje pravo majčinstvo bez obzira što sam 8 sati dnevno posvetila poslu od kojeg živimo.
Daleko od toga da je dobro i najbolje da mama ostane kod kuće, jer je to i potrebno i lijepo i super, ali govoriti mi da netko žali moje dijete je jako bez veze. Što to netko misli da mojem djetetu nedostaje zbog mojeg posla. Odgoja? Ljubavi?
Ivy ja ne žalim tvoju djecu, i vjerujem da si divna majka.
Zato je meni njen primjer negativan i los.Sigurno nije uzor za majke koje zele ostati doma sa djetetom, jer se insinuira da bi valjda trebale dati otkaz, a ne otiči na porodiljni. Koliko si trudnica može dopustiti (financijski) da da otkaz?
ovo potpisujem i nadodajem da je uvijek lako biti "pametan" kad imaš mogućnosti (konkretno ovaj slučaj) ili kad se radi o drugome (slučaj s komentiranjem tuđih situacija)
moji komentari su se odnosili na ostavljanje djeteta trecoj osobi od strane roditelja u prvim danima ili mjesecima... (a posto sam pisala o konkretnom slucaju, to nije 8satno radno vrijeme vec cijeli dan i ne radi se o egzistenciji kao razlogu odlaska/povratka)cijelim ovim topicom, se na fini način, osuđuju žene koje se vrate na posao prije djetetovog prvog rođendana
Jučer sam i ja počela pisati post, citirajući upravo taj isti dio što je napisala magriz, htijući reći samo da se na fini način može reći sve, bez okretanja očima i posprdnih komentara, ali sam odustala, misleći da nema potrebe započinjati svađu...
Ali sad ne mogu više izdržati, pa ću samo objaviti da sam shvatila leonisu, a da i dalje tvrdim da prozivanje radi "moraliziranja", popraćeno okretanjem očima smatram nepotrebnim i neukusnim
Eto, toliko od mene, svoje sam već rekla
svadja?
bit ce da sam preskocila puno postova ili brijem drukciju vibru.
kad sam na pocetku napisala spornu rijec "zaljenje" ta sporna rijec odnosila se na ovakve (ekstremne) situacije.Rachida Dati, francuska ministrica pravosuđa, podijelila je tamošnju, ali i svjetsku javnost odlukom da se vrati na posao pet dana nakon što je na svijet donijela djevojčicu Zohru.
takodjer ju mogu upotrijebiti i u kontekstu kada se ocevi nakon 3 dana vracaju na posao jer, ako ne zele koristiti godisnji, napustaju svoje tek rodjeno dijete i odlaze na minimalno 9stani "izostanak". pa cu, da budem korektna, prvo svoje dijete zaliti zbog toga.
Javnost očito nema pametnijeg posla nego da brine o tuđim stvarima.
Već zamišljam idući naslov "osoba XY, podijelila je tamošnju, ali i svjetsku javnost izjavom da s mužem vodi ljubav pet puta tjedno. Javnost je zgrožena, pita se zar toliko puno/malo"
Post od Daedi ima puno smisla.
Ma ne, to su samo moja interna previranja, a kako je k tome totalni off, ispričavam se na napisanom
bit ce da sam preskocila puno postova ili brijem drukciju vibru.
Na ON, icyoh
Iako mislim da ZOR ne govori o konkretnom poslu, nego o sličnim poslovima u skladu sa spremom i radnim iskustvom, ali nisam to 100% ziher. Svejedno, mislim da je njoj lakše govoriti nego nekoj običnoj uredskoj ženi koja si to ne može priuštiti - davanje otkaza u trudnoći i sl.
U pravu si, mora se vratiti na prethodne ili slične poslove.
U konkretnom slučaju, mirovinsko društvo mora imati upravu, tako da ne može prestati potreba za članom uprave.
ZOR kaže:
Pravo povratka na prethodne ili odgovarajuće poslove
Članak 79.
Nakon što je prošao rodiljni dopust, posvojiteljski dopust ili rad u skraćenom radnom vremenu, radnik koji je koristio neko od tih prava ima pravo povratka na poslove na kojima je radio prije korištenja toga prava, a ako je prestala potreba za obavljanje tih poslova, poslodavac mu je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova.
jesam tebi kolutala? nisam, dakle ne glumi advokata.
a kad me već prozivaš - što da na fini način odgovorim savršenoj majci koja mene osuđuje? da prignem glavu i zatražim još malo pljuvanja?
ma daj molim te...
a meni je najblesavije od svega kad ni vlastito mišljenje ne možeš izreći. mislim, nisam ja baš nikome vučica
ja pričam iz vlastitog iskustva majke koja je 20 dana nakon rođenja prvog djeteta krenula natrag na predavanja. da me se osuđivalo, moram priznati da nije. baš nitko, niti bliži, niti dalji. ja sam živjela sa stalnom grižnjom savjesti, a cjelokupna situacija bila je rezultat nekih prijašnjih grižnja savjesti, pokušavanja dokazivanja tkoznačega tkoznakome.
s drugim djetetom sam bila 1,5 godinu. nisam još bila diplomirala, ali tad sam već bila drugačija, pa me nije smetao taj "nedorečeni" status.
ali zapravo sam htjela reći da je postojala razlika, ne u mojoj ljubavi i posvećenosti mojoj djeci, nego u povezanosti, privrženosti i reakcijama moje djece. i s ovim vremenskim odmakom i s ovim iskustvom, nikad, ali baš nikad više ne bih ponovila ono što sam napravila s prvim djetetom. jer i moje dijete je tad imalo pravo na svoju mamu. i svako dijete ima. i feminizam s tim nema apsolutno ništa.
a ni dojenje.
magriz, ne glumim advokata, samo podsjećam da se može reći što se želi reći i na ljepši način
Ali i to je opet stvar prava izbora, tj. svatko bira kako će komunicirati...
A mislim da se nije ni tebe direktno prozivalo, niti je tebi netko kolutao očima, pa stoga prije nego što optužuješ mene za fiškalstvo, najprije pometi ispred svojeg praga
Samo žalim što uvijek nasjedam na tvoje zamke, a obećala sam si da neću, i što zbog tebe vječito odlazim u offtopic i...
Ispričavam se opet moderatoricama i svim ostalima koji sudjeluju u raspravi, sad doista neću više
ne, direktno se prozvalo SVE MAJKE koje se vrate na posao prije DJETETOVE PRVE GODINEmagriz, ne glumim advokata, samo podsjećam da se može reći što se želi reći i na ljepši način
Ali i to je opet stvar prava izbora, tj. svatko bira kako će komunicirati...
A mislim da se nije ni tebe direktno prozivalo, niti je tebi netko kolutao očima, pa stoga prije nego što optužuješ mene za fiškalstvo, najprije pometi ispred svojeg praga
Samo žalim što uvijek nasjedam na tvoje zamke, a obećala sam si da neću, i što zbog tebe vječito odlazim u offtopic i...
Ispričavam se opet moderatoricama i svim ostalima koji sudjeluju u raspravi, sad doista neću više
moje duboke isprike što samo zbog mene vječito odlaziš u off topic, i što nasjedaš na moje zamke (imam ih raznih, za male zečiće, miševe...)
Još jednom naglašavam da podržavam pravo majke na izbor kada će se vratiti na posao, tim više što većini to ustvari niti nije "izbor" u pravom smislu riječi, nego nužna potreba
Isto tako ne smatram da je nečija želja za karijerom i dokazivanjem u poslu za koji se uglavnom mukotrpno školovala u direktnoj suprotnosti sa željom da se bude dobar roditelj, pogotovo što su mnogi poslovi upravo takvi da ne toleriraju dulji izostanak s istog (ma što ZOR rekao o tome, to je realnost).
Ja srećom (?) radim na poslu na kojem sam zamjenjiva, i uz to, kao i niz drugih okolnosti, mogla sam si bez problema priuštiti ostanak na porodiljnom punu godinu. Ali svjesna sam toga da mnogi ne mogu tako, i ne procijenjujem koji su razlozi "opravdaniji" od drugih.
Tako da se, ustvari, potpuno slažem i s tobom, magriz, te ću ubuduće izbjeći tvoju zamku za miševe/zečiće ili koja god da je kategorija u koju "upadam"
pa ne znači da moraju biti na odgovornim funkcijama ako imaju diplomu.
fakulteti ne školuju samo buduće direktore i managere.
odgovorna funkcija ≠ direktor, managerpa ne znači da moraju biti na odgovornim funkcijama ako imaju diplomu.
fakulteti ne školuju samo buduće direktore i managere.
moje bivše radno mjesto je bilo mjesto suradnika, ali sa dozvolom potpisa, a rezultatu mog obavljenog posla i potpisa je ovisio neliji život, i to doslovno. bilo je daleko od ikakve rukovodeće pozicije.
hoćeš reći da nije bilo odgovorno?
Joj nemojte se hvatati za svaku riječ.
neću...
ali moraš priznati da ima zanimanja koja zahtijevaju fakultetsku naobrazbu a da se baš ne mogu svrstati u odgovorne poslove o kojima ovisi nečiji život (knjižničarka, prevoditeljica...)
Zaista nisam moralist a kao ti se nikad nekome ne cudis zasto je tako napravio. U krajnjem slucaju zaboli me sto je netko drugi napravio, samo sam napisala sto i dalje mislim. Valjda svatko moza izostati s posla godinu dana! govorim o onima kojima posao nije ugrozen da bi dobili otkaz ili da bi iz nekog razloga ostali bez tog posla. I naravno o onima koji mogu to financijski podnijeti. Kao da meni posao ne fali i kao da ja volim sto sam stalno kod kuce. Ali smatram da se treba malo i zrtvovati-tj. godinu dana koje prohuje i to je to. Naravno da si i onda potreban djetetu ali ipak vec prihvaca i druge ljude i okolinu. Ponavljam, to je samo moje misljenje a nitko se sloziti ne moraegzistencija nije puko neimanje sredstava za preživit.I ja se to pitam? I to osudjujem
zaista ne shvaćam odakle toliko pravo osuđivati druge, moralistu
inloveagain vidim da se ovdje na veliko razglaba, sve sam ja skužila samo nisam mogla vjerovati svojim ušima, očima i ostalim čulima da je to mogla uopće izvesti (sjednje mislim), ali sam vrlo dobro shvatila što si htjela reći!! Krivo si me shvatila, sve petŠto ti nije jasno? Nije mogla normalno sjediti zbog epiziotomije. Ja nisam skoro dva mjeseca mogla sjediti kako bog zapovijeda, sve nešto nakoso i na jastučićima.
molim??????? kolut??????
pa nije stvar da li se može ili ne izostati s posla. možda netko ne želi ostati godinu dana doma. nije jedini razlog povratka čisti novac,Zaista nisam moralist a kao ti se nikad nekome ne cudis zasto je tako napravio. U krajnjem slucaju zaboli me sto je netko drugi napravio, samo sam napisala sto i dalje mislim. Valjda svatko moza izostati s posla godinu dana! govorim o onima kojima posao nije ugrozen da bi dobili otkaz ili da bi iz nekog razloga ostali bez tog posla. I naravno o onima koji mogu to financijski podnijeti. Kao da meni posao ne fali i kao da ja volim sto sam stalno kod kuce. Ali smatram da se treba malo i zrtvovati-tj. godinu dana koje prohuje i to je to. Naravno da si i onda potreban djetetu ali ipak vec prihvaca i druge ljude i okolinu. Ponavljam, to je samo moje misljenje a nitko se sloziti ne moraegzistencija nije puko neimanje sredstava za preživit.I ja se to pitam? I to osudjujem
zaista ne shvaćam odakle toliko pravo osuđivati druge, moralistu
vidim i ti si toga štufa
da, i ja sam nekad isfrustrirana sto sam kod kuce ali ipak ne mogu zamisliti da nisam
ja sam se na posao vratila prvenstveno zato što je netko morao plaćati režije i kredit. A kako je moja plaća 5x veća od MM onda je bilo puno logičnije da ja odem raditi nego da sjedim doma dok on obavlja šest dodatnih poslova da zaradi tu lovu.
Radim po 10, 12h dnevno. I ne, ne smatram se lošijim roditeljem od MM ili bilo koje žene koja je doma do treće godine djeteta. Štoviše, smatram da je meni puno teže jer balansiram sa poslovnim obvezama, malom bebom i kućom.
I digne mi se kosa na glavi kad mi netko počne s tim forama "ja sam divna mama, sjedila sam doma s djetetom dok nije krenulo u školu.."
Ljudi moji oko čega se vi prepucavate. Pustite žene koje ele biti doma nek budu a koje žele raditi nek rade. I kraj priče. Ova rasprava nema smisla. Svatko ima pravo izbora. Ja znam da ću biti sigurno cijelu godinu doma, a daj bože da imam blizance, bit ću doma i tri godine.
Onda to nikako nije svatko.
Zašto misliš da to nismo shvatile?
Generaliziraš. Pa onda opet generaliziraš. A žena je govorila isključivo iz svoje perspektive. Ma sram je bilo....
Čak je i odlazak sa pozicije menadžera u ovom postu dobio crnu notu. Kako se to desi?
Ma gle, tko to opet generalizira? I insinuira?
Čini se da je Ivančićka mogla reći BILO ŠTO, svejedno ne bi bilo dobro.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom