Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12
Pokazuje rezultate 51 do 53 od 53

Tema: vizite u rodilistu

  1. #51

    Početno

    Citiraj Mette Marit prvotno napisa
    majko mila, nece te pusiti iz bolnice, ako se odupres, kao da si u zatvoru... sta bi bilo da samo izades van sa djetetom , bi dosli po tebe doma odveli te nazad? ne primili te vise ako ti treba za sebe ili djete?
    Evo ti moje friško iskustvo sa SD...

    Vizite su ujutro i navečer, ranu doktor pogleda samo prvo jutro nakon poroda, sestra pomakne uložak rukama u rukavicama, oblači novi par za svaku mamu. I to da vidi da li je sa šavovima sve u redu, ako je, dalje nema gledanja ni komentara. Pita kako se osjećamo, pogleda kakav nam je zadnji izmjereni tlak i ako je povišen određuje da li i kada će se ponovo mjeriti. Pita nas da li smo imale stolicu (drugi dan) jer im je nakon klistira normalno bitno da se probava vrati na svoje. Ako nismo imale do trećeg dana dobijemo glicerinske čepiće. Nadalje pita ima li kakvih bolova i trebamo li nešto protiv istih. Večernja vizita je samo pitanje kakav nam je bio dan, pogled na tlak i pitanje hoćemo li nešto protiv bolova.

    Ako se svađaš i odupireš onda vjerojatno ovisi kako je doktor raspoložen - meni su bili fenomenalni cijelo vrijeme, i kad sam ležala na odjelu prije sva mjeseca, i nakon poroda, objašnjavali apsolutno sve što me zanimalo ili plašilo, i to ne samo pojedinci nego svaki doktor s kojim sam bila u kontaktu, i skoro pa sve sestre - uključujući i oni o kojima sam čula horor priče.

    Ja sam išla kući na svoju ruku u utorak kad Filip nije imao ni 48h, inače bi ostala dan duže da mu provjere bilirubin. Nije mi točno jasno što misliš pod 'natjerali da potpise', to je koliko znam standardna praksa - signing yourself out - u jako puno zemalja, uključujući Englesku, bila tamo pa znam...Meni je sasvim normalno da, ako idem doma na svoju ruku, doktori imaju pravo tražit da to bude i pismeno potvrđeno, da ne ispadne da su me bolesnu šopili na ulicu. Pitali su me da li se dobro osjećam, da li imam problema s probavom, i zamolili moje dvije cimerice da potpišu kao svjedoci. Za Filipa sam potpisala ja, jedna od sestara i jedna cimerica - ponovo je uvjet bio taj da budem svjesna mogućih rizika, da je u bilo kojem trenutku netko rekao da nešto sa mnom ili s njim nije u redu, ostala bih bez razmišljanja. U svakom slučaju da je nešto pošlo po zlu išli bi na Hitnu u Klaićevu ili na Rebro, a ne natrag njima obzirom da SD konkretno nema odjel pedijatrije odvojen od neonatologije.

  2. #52

    Početno

    Ancica je napisala da ako se bunis u osjeckoj bolnici moze ti se dogoditi da ti napisu nesto u tvoj karton, da se mora jos vaditi krv ili ovo ili ono i da te zadrze duze .Zato sam ja napisala da sta bi se dogodilo da jednostavno odes iz bolnice ili da kazes da hoces van,da li bi te dosli doma traziti.....to se odnosilo na njen komentar.
    A ja sam citala na web stranici www.doktori.net/gradovi/zg_petrova.htm da je zena koja je rodila u Petrovoj htjela izaci van nakon 48 sati , zbog ocajnog odnosa prema njoj, pa su joj na izlasku, nakon silnog potpisivanja rekli da ako joj nesto bude da se ne vraca u Petrovu, nek si sama nade doktora za pomoc.

  3. #53
    Honey avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2005
    Lokacija
    D.Resa
    Postovi
    1,962

    Početno

    Da su barem mene pustili da dojim kad hoću i koliko god hoću. Moj maleni je prvih dana visio stalno na ciki, mlijeka je bilo (u to su se sve uvjerile štipajući me bez pitanja za bradavice), ali je on sporo papao i svako malo je zaspao na sisi, bile su velike vrućine, a on u onom groznom jastuku. Sestre su bile uvjerene da je gladan jer dugo siše i 6 (!) puta u 5 dana su mi nudile bočicu sa dohranom. Pa komentari: nećete ga valjda i doma tako dugo dojit, pa dosadit će vam, kaj ćete se mučit dajte mu bočicu... Molila sam ih da pogledaju da li nam je položaj kod sisanja dobar, a jedna starija sestra se na jednu moju takvu molbu samo okrenula i donijela bočicu. Ja sam se samo okrenula od nje i nastavila dojiti. Srećom, postoji SOS telefon za dojenje pa su mi cure jako pomogle i, što je najvažnije, uvjerile da radim sve kako treba. Sestre na odjelu su bile od nikakve pomoći, samo su me obeshrabrivale. Meni je bilo žao kad sam po noći znala vidjeti mlade mame kako po mračnom hodniku hodaju ko mjesečari sa bočicama za svoje bebe. Nitko im nije ponudio dohranu na čašu, žličicu ni išta slično.

Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •