...mislim da smo uspjeli
Proslo je duuuugo vremena od mojeg zadnjeg posta, povremeno sam provirila i citala, ali odlucila sam pisati kada bude nesto dobro....i evo me sa prvim korakom.
04.02. prosle godine imali smo konzultacije u Mariboru i dogovorili termin za godinu dana.
U ozujku sam operirala spetum u maternici (uzrok pobacaja), svasta nesto se iskompliciralo, napravili mi perforaciju maternice, ostala u bolnici dva tjedna umjesto dva dana, no pretrpjela sve i odlucila na postupak u pol. Vili. Predivan dr. R dao je sve od sebe, ali nazalost beta je bila 0 (vratili jednu blasticu i jednu morulu). Tvrdoglava kakva jesam, odlucila sam za jos jedan postupak u IVF pol., no beta opet 0 (dvije blastice, no po biologu sam i prije transfera shvatila da nisu naj).
Taj zadnji postupak je bio u srpnju, u Novembru dobijem protokol iz Maribora i sjetim se rijeci od MM-a nakon konzultacija "ovi ce nam napraviti bebu".
Supresija, gonali i evo nas na punkciji...16 js, vidimo se za pet dana.
Dan transfera, razgovor, 12 js se oplodilo 5 odlicnih blastocisti, dr. savjetuje po deseti put da vratimo samo jednu a ostatak zamrznemo...imamo pola sata za odluku....vazemo, vazemo...na jednoj strani blizanci koje zelim, veca uspjesnost...a na drugoj moj pobacaj, dvoroga maternica, perforacija, velika vjerojatnost preranog porodjaja...vracamo se kod dr.- i kazemo mu "napravite onako kako mislite da je najbolje" Predivni dr. V. i dr. R. kazu da bez obzira sto nam je ovo peti pokusaj, idemo na jednu blastocistu, da je "top kvalitete" i da nam je cilj jedna zdrava beba...i pristajemo. Ne mogu vam opisati zbrku u glavi i dusi, osjecam se kao kukavica...no sto je tu je, transfer ne osjetim, dobijam slikicu i cujemo se 05.02.
Od prvog dana transfera ponasam se sasvim uobicajeno, radim sve sto i prije, lezim samo kada stavljam utrice, pazim samo da ne dizem tesko, pijem Prenatal, sretna sam, MM pazljiv kao i uvijek, stalno se smijem i razmisljam pozitivno (nikada se nakon transfera nisam tako ponasala, uvijek sam pazila na sve i svasta). Osmi dan nakon transfera (dan transfera je nulti) kupujemo dva testa Intim Plus i Clear Blue za koja se dogovorimo da necemo koristiti jos dva dana, no naravno testici su doma, nemamo mira i u petak poslijepodne kazem muzu "ajmo napraviti jedan, ako bude - necemo se zivcirati, jos je rano" necka se, necka i pristane. Znaci osmi dan, poslijepodnevni urin i + :D u roku 10 sekundi, svjetliji je ali je +...placemo, grlimo se, nosamo test po kuci, smijemo se....ma divno. U subotu ujutro popiskim i Clear Blue jer osjecaj pojavljivanja plusica je predobar i evo ga opet, nakon 10 sec. tamniji od jucerasnjeg....i eto nas...prvi korak je tu....strah je tu, molimo Boga da ovaj put bude dobro... A simptomi..ne mogu usporediti sa PMS-om jer nemam nikada PMS (lucky me), lagano boluckanje u predjelu jajnika, lagana bol u ledjima, bolne i pune grudi i kosa mi je duze cista, mozda je glupost, ali inace ju moram prati svaka dva dana..sad je vec treci dan i super je...sada je sve super
Sutra vadim betu, a za mariborsku ekipu nemam rijeci
 |
|||
Odgovori s citatom
rotty prvotno napisa
