(pre)otvoreno govori i posvojenju?

[Mariela]

Mi smo se jako trudili da ne stvaramo nikakav tabu oko posvojenja, svi oni koji nas poznaju zanaju da smo sina posvojili, njemu od najranijeg uzrasta pričamo "njegovu" priču bez ikakve i primisli da je to "nešto drugačije".
E, sad moje dijete najnormalnije priča o tomu kako ga je rodila teta i svoju priču na što se ponekad (zapravo u većini slučajeva) ljude "unezgode". Kako je jako otvoreno dijete, lako započinje razgovor s nepoznatima pa je tako nepoznatom čovjeku u tramvaju rekao da ga je rodila teta, a ne tata kako je ovaj tvrdio jer su se malo šalili. Odmah sam vidjela da se čovjek unezgodio, ne zna kamo bi pogledao iako je meni cijela situacija bila sve osim neugodna.
Također je ispričao svoj djeci u vrtiću sve o posvajanju pa su me danima poslije djeca zaustavljala da im pojasnim "tehnikalije".

Sve je to meni ok, ali se bojim da ne naleti na drugačiju okolinui, ili da se ne nađe neko dijete u školi ili vrtiću koje će mu se rugati. Je li moj strah opravdan, trebam li mu reći da se o svojoj intimi ne mora baš govoriti na sva zvona (bi li to bilo stvaranja tabua što nikako ne želim), ili trebam pustiti da sve ide svojim tokom?

Molim vaša mišljenja.

[Zdenka2]

Djeca su različita - teško je odgovoriti što učiniti da dijete ne bi shvatilo da je to što priča nešto loše, što drugi ne bi smjeli znati. Da je moje dijete ne bih mu priječila da to priča. Moj sin nije svakome pričao o posvojenju, ali je sa svojim prijateljima u vrtiću razgovarao o tome i objasnio im kako to ide. Sad je u 2. r OŠ i još uvijek ne priča s prijateljima o posvojenju. Nasuprot tome, moja kći svima sve priča - o posvojenju, o životu u domu... Ne nastojimo je u tome ni na koji način zaustaviti. Ako želi, neka priča. Kada bi došlo do situacije da bi joj to stvorilo neki problem, rješavali bismo taj problem, a u samom pričanju ne vidim nikakvog problema.

[čokolada]

A. je također vrlo otvorena, doduše ne priča puno o posvojenju, ali zato s neznancima rado raspreda o nekim temama koje bih ja zadržala za sebe (napr. sve pojedinosti oko mog poroda CR-om s detaljnim opisima kako i zašto je do toga došlo, s osvrtom na iznenadnu trudnoću ...). Povremeno je podsjetim da o našoj obitelji može slobodno pričati s ljudima koje poznajemo, svojim vrtićarcima i sl., ali ne i u tramvaju potpuno nepoznatim ljudima, tj. da s njima komunicira tako da odgovori na njihova pitanja bez ničim izazvanih dodatnih pojašnjenja.
Tvom je malenom posvojenje nešto čime se želi pohvaliti, pa dok to ne iskače iz nekih normalnih okvira ili dok "ne maltretira" okolinu svojom pričom ja ga ne bih sprječavala. Vjerujem da će vremenom naučiti kada je prikladno nešto spomenuti.

[rahela]

nemam posvojeno dijete, ali prva reakcija mi je bila, "super da to dijete sad već zna"
i jedino bih ga možda pripremila na eventualne "čudne" poglede drugih ljudi
i više bih mu pričala o općenitoj različitosti i o uvažavanju

[Vlvl]

Naš mlađi spominje svoju prvu obitelj i udomitelje, i povremeno ispituje sjećamo li se kad je on dolazio u posjetu. Rođacima i malom susjedu zna pričati kakve je igračke prije imao.
U vrtiću su nas tete pitale govorimo li o posvojenju, odnosno smije li se o tome govoriti i pred drugom djecom - da, naravno. Mali je nedavno započeo o tome kako je prije drugačije živio, i raspričao se pred tetom i klincima o svojoj prvoj obitelji, što nam je bilo drago.

Mariela, ja se ne bih brinula zbog toga hoće li naići na nekoga tko će se rugati - tko je tome sklon već će naći razlog. Drugo je pitanje govorenja na sva zvona o intimi - sjećam se da sam svojoj mami priredila nekoliko neugodnih situacija u tramvaju dok nisam savladala što nisu teme za neznance.

[didi_17]

pozdrav!

vidim da je tvoj sin totalna suprotnost od mene..
ja sa svojih 17 teško pričam o tome..možda zato jer sam svjesnija svega..
a negdje u 1,2 osnovne sam i ja bez problema o tome pričala..
a kasnije više ne..
danas tek nekoliko prijatelja zna to..i nema nikakvog problema,,
nadam se da tvoj sin neće imati nikakvih neugodnosti zbog toga,kao
što ni ja nisam imala..
jer to nije ništa zbog čega bi se sramili..