Kako dalje?

[LeiA]

Ja sam željela roditi dijete. MM i ja smo bili zajedno 8 godina prije nego smo se vjenčali, a onda sam ostala trudna tri mjeseca nakon vjenčanja. To smo željeli, a i uspjelo nam je iz prve. Prvo sam kao sumanuta kupovala testove za trudnoću - prva 2 sam napravila prerano pa su bila negativna. Odmah sam kupila maybe-baby i treći test. Ipak je bio pozitivan. U trudnoći nikakvih problema. Sinčić bio zdrav i rastao.
Imala sam relativno teži porod, epiziotomija i popucala sam. MM je bio sa mnom sve je pratio i dao mi punu podršku. Prerezao je pupčanu vrpcu i prvi nosio dijete u rodilištu...
Bila sam presretna - drugi dan se nisam mogla ustati niti hodati zbog rane - niti piškiti niti ono drugo. Nisam bila u depri jer sam samo mislila na dijete (kao i svi u bolnici - doji doji - nije važno što se ne možeš ustati i staviti dijete na drugu stranu!).
Prvi plač je bio kad su došli prvi gosti. Jedva sam izdržala sjedečki i plakala k'o kišna godina kad su otišli. Od bola i straha sam imala premalo mlijeka i bebica se nije mogfla najesti i plakala je. U panici sam poslala muža po hranu i, kasnije, uza sve izdajalice i silne napore nije htio više sisati i nisam imala više mlijeka. Tako da je sisao samo 2 tjedna...
To mi je teško palo jer sam znala sve prednosti dojenja jer sam radila seminar na tu temu na fakultetu
http://free-os.t-com.hr/dojenje
, a pomalo i zato što sam bila jako umorna i osjetila sam olakšanje kad je tako jednostavno i brzo pojeo svoju bočicu...i mogao je i tata hraniti.
Mali Noa je savršen. Gotovo nikad nije plakao. Samo kad je gladan. Mogla sam uz njega raditi dosta stvari - samo sam se uvijek jako bojala kad nešto počnem da će zaplakati i panično sam uvijek pogledavala prema njemu.
Sami smo i živimo u 30 kvadrata (naših, doduše...) i teško je.
SVE SE VRTI OKO BEBE a ja pogotovo SVE VRTIM OKO BEBE. Ne znam kako nastaviti dalje s normalnim životom i to mi fali. Željela bih ići na faks (vanredno studiram) ali ne idem iako ima tko čuvati bebicu, željela bih smršaviti ali nikako da počnem. Često plačem i svađam se s mužem koji mi je inače velika podrška. Nemam crne misli o bebi, ali imam o svom životu, ali nisu jako intenzivne. Samo mi se ne da ustati iz kreveta i žnjopam čokoladu. Ustajem se da bih nahranila i previla dijete, s njim se igram u krevetu, namještam krevet oko 14h i onda kuham ručak dok ne dođe MM s posla, žderem čokolade, pizze, sladolede, cocacolu... Ne znam kako da nastavim dalje? Osjećam kao da nemam snage niti energije za živjeti... Pogotovo kad se sjetim da me dijete treba od sada pa nadalje - a i samu sebe tjeram da rodim bar još jedno da Noa ne bude sam.
Pomisao na još jedan porod me užasava - pogotovo na posljedice... Bole me bubrezi, imam grozne hemoroide i bol pri odnosu... Dok sam rađala prvo dijete bila sam mirna, nisam ni zucnula, ali sam se osjećala ZAROBLJENO kao u klopci - SAD MORAŠ RODITI i DIJETE MORA IZAĆI VAN... Imala sam strahopoštovanje prema svakoj ženi koja je rodila i postala sam gorući zagovornik prava na pobačaj! Nisam mogla zamisliti da te netko prisili da prolaziš kroz sve to pogotovo ako ne želiš. Čak sam zamišljala koristiti sve moguće kontracepcije... da koja ne promaši...
Plačem... dišem... spavam... jedem... brinem se za dijete...
Kako da počnem dalje živjeti?
Hvala...

[Brunda]

LeiA, opusti se. Tek si rodila, 3 mjeseca je malo vremena da bi se sve vratilo u normalu. Kod nas je bila gotovo identična situacija sa dojenjem, a jednako tako smo se tih prva dva tri mjeseca stalno svađali. Bila sam i jako nezadovoljna svojim izgledom jer sam se u trudnoći strahovito udebljala. Pokušaj si napraviti neki realni plan. Pridržavaj ga se, idi korak po korak i vidjet ćeš, sve će se polako početi vraćati na svoje mjesto.
I najvažnije od svega, imaj pozitivne misli.
Zamisli, rodila si prekrasno malo biće koje je sasvim ovisno o tebi i koje ti formiraš i podižeš na noge iz dana u dan. zar to nije divan osjećaj?
Ne razmišljaj već o drugoj trudnoći, pogotovo ako te to toliko opterećuje. Uostalom ženo, pa tek si rodila!
Opusti se, uživaj u svom malom čovjeku i druži se s nama. Da vidiš samo kako cure ovdje liječe depresivne! :D

[LeiA]

Joj, hvala!

Kad kažeš samo 3 mjeseca... a ja imam osjećaj da mi je prošao cijeli jedan život otkako sam rodila.
Vjerojatno zato što se sve tako promijeni, a i stalno se mijenja.
Noa je svaki dan drugačiji i stalno ga moram pratiti da bih bila ukorak s njim i razumjela ga...

[Mony]

Ja bih samo duplo potpisala Brundu!!!

Zbilja ti je najbolje opustiti se i uzivati, jer maleni te nikad nece toliko trebati kao sada, a poslije ce ti to biti cudno.

Tvoj zivot ce se nastaviti i prije nego sto ocekujes i opet ces se vjerojatno sjetiti ovih dana kada si se odmarala i u svakom trenutku uzivala u pogledima na svoju bebicu. A vrijeme tako brzo prolazi...

Drugi porod - ne znam zasto te to opterecuje vec sada. Zbilja, nisu ni 3 mjeseca prosla od ovog poroda - logicno je da ne bi opet kroz sve to prolazila. No, ako dodje vrijeme i ako te pukne u glavu zelja za drugim djetetom, onda o porodu neces uopce razmisljati. A do tada ces se potpuno oporaviti od ovog poroda.

Najbitnije je znati uzivati u trenutku! A ti imas i vise od trenutka - imas svoju obitelj i svoju bebicu!!!
Pa zar to nije - SVE?!

[Amalthea]

Ne razmišljaj već o drugoj trudnoći, pogotovo ako te to toliko opterećuje. Uostalom ženo, pa tek si rodila!

Potpisujem u potpunosti!

Ja sam nakon prvog poroda mjesecima sanjala da rađam i pitala se u snu: "pa kako, zašto, pa rodila sam već..." Brrrrrr! Vjerojatno isto zbog gadne epi zbog koje mjesec dana nisam mogla iz kreveta. Onda stvarno nisam željela više rađati, ma - niti pomisliti na još djece.

Pa je prošlo neko vrijeme...

Za drugi porod sam znala što me očekuje, ali tada sam samo mislila na bebicu koju ću skoro upoznati.

Treći porod? Nema problema!

[mina]

Kad sam čitala tvoj post prisjetila sam se da sam i ja imala takvih dana... Još je bila jesen/zima, ružni tmurni dani koji samo sve pogoršavaju... Mislim da je to normalno, proći kroz tako jednu fazu... Mislim da je to jedan oblik poslijeporođajne depresije i da je to zbog hormona... Toliko želiš dijete i onda ti se život okrene naglavačke... I koliko god da se pripremiš i znaš što te čeka nisi spreman na to sve... Ustvari, više nemaš života i nemaš nijednu drugu ulogu osim biti majka i brinuti za dijete. Imaš potpuno druge prioritete ili bolje rečeno prioritet- svoje dijete... Ono je na prvom, drugom, trećem... mjestu, a onda dolaze svi ostali i sve ostalo... Pa se želiš posvetiti i mužu... A za sebe, svoje hobije ili faks (i ja sam izvanredni student) nemaš vremena... Ponekad nemaš vremena ni volje da se središ i hodaš cijeli dan nepočešljana i u pidžami... Moliš Boga da ti nitko ne dođe u goste... Postaneš bezvoljna i izluđena nepospremljenom kućom i svojim izgledom u ogledalu... I počneš sve druge kriviti za sve to, mamu što ti ne bi mogla više pomoći, muža što ne posprema kad dođe s posla... Ali nikad ti dijete nije ništa krivo, njega obožavaš i za njega nikad nisi umorna i nije ti problem dići se usred noći i ako treba ne spavati do jutra, ali ako te muž probudi odlaskom na WC objavljuješ rat... I osjećaš se kao da te nitko ne razumije... Ali jednoga dana ti se hormoni srede i ti se osjećaš happy, poletna i kreneš u novi život... I shvatiš da nije nitko kriv za to i da si nepravedno optuživala ljude, da se samo trebaš organizirati... I naučiš imati vremena za sve, i ostaviti dijete drugima na čuvanje bez grižnje savijesti da obaviš nešto za sebe (ispit ili samo frizer).
Trebaš samo napraviti neki plan i pridržavati ga se. Npr. ustajanje, doručak, šetnja s bebom i kava s još jednom mamom iz kvarta, susjedom, rođakinjom-bilo kim(važno ti je družiti se s ljudima i izlaziti), kuhanje ručka dok beba spava, igranje s bebom, zajedničko popodne,večer-samo vas troje, uspavljivanje... Nađeš vrijeme i da ukradeš nekoliko trenutaka za sebe. Ali uvijek ćeš htjeti da ti dani umjesto 24 traju 48 sati... Svi prođu tako neku krizu, ipak trebamo raščistiti sami sa sobom i svijetom, priviknuti se na novu ulogu i pozdraviti se sa svojom prošlosti

[Paulita]

Prije sam mislila da je postporođajna depresija glupost. Bez obzira na to kako je išao tijek događaja kad se Lovro rodio, sad kad je doma me svako malo hvata takav plač, jednostavno se nemogu smiriti. MM radi u Njemačkoj i sama sam s malenim doma. Nudili su se da dođu kod mene i mama i svekrva, ali ljepše mi je sama s njim uživati. Iako mi je stvarno naporno, nastojim si sve nekako olakšati. I misliti na sebe. Kad imam vremena zavalim se u kadu i uživam i opuštam se. A za uvalit se u kadu je dovoljno pola sata. Mislim da toliko vremena imaš, za sebe. I moraš si to vrijeme odvojiti.
Naravno da se sad sve vrti oko djeteta, ali to ne znači da sam ja prestala živjeti.
Imaš vremena za drugo dijete, ja isto jedva čekam da opet ostanem u drugom stanju. No nema žurbe.

[Mostarka]

I ja potpisujem Brundu !

Draga moja i ja sam prosla kroz slican period kao ti, tik poslije poroda a i vecina zena kroz to prolazi samo neka prizna, neka ne.

Ti prvo sto moras uraditi je da se opustis.

Drugo, zadovolji se sa onim sto imas i razmisli sta bi da ti je dijete rodjeno bolesno ili da je umijesto tvoje epizotomije doslo do komplikacija pa ispalo... da ne govorim naj gore!!!!
Kako bih se onda tek brinula i pala u depresiju.

Izidji vani.

Ako nisi u bas naj boljim novcanim uvijetima pa si nemozes priustiti frizera, kupi si farbu pa se sama ofarbaj, bit ces drugacija.

Prestani sa pizzama,koka-kolom,cokoladama itd... vec se probudi svako jutro u 8h30 i pospremi krevete,sredi kucu i kuhaj povrce i meso/ribu umijesto da se prejedas sa tim ne zdravim glupostima.

Sada je lijepo vrijeme, nije zima, dijete u kolica i idi u park, dobro ce doci i tebi i njemu, vidi se sa drugim mamama.

Pusti malo niz vodu probleme sa muzem i opusti se.Ako ne mozete voditi ljubav, pa ima i drugih igara u krevetu.

Sta ti mislis, svaka zena je Naomi Campbel poslije poroda? Ne draga moja.

Kazes da imas nekoga tko bih ti ostao sa bebom, onda to lijepo iskoristi i posveti se nekom sportu, npr. trcanju i trbusnjacima.
Ja sam si kupila sobno biciklo i 3x tjedno vozim po 1h i evo 7.5 mj. nakon poroda sam se vratila na staru kilazu.
Sve se moze kad se hoce.

Ne okrivljuj se sto nisi mogla dojiti, tako je i gotovo. Bolje je da se ti zabavis malo o sebi i razmislis kako ces se dovesti u red i biti bolje raspolozenija nego da se okrivljujes zbog necega sto je moralo da bude tako.

A za zdravstvene probleme potrazi lijecnicku pomoc.

Puno pusica ti saljem, budi jaka i samo si ti ta koja si moze pomoci

[Brunda]

Kad kažeš samo 3 mjeseca... a ja imam osjećaj da mi je prošao cijeli jedan život otkako sam rodila.

Haha!
Nakon samo mjesec dana imala sam osjećaj da je samnom cijeli moj život. Ponekad se nisam mogla niti sjetiti kako sam živjela prije njega.

A ono što sam se najčešće pitala bilo je kako sam uspjela potratiti tolike sate? Pa šta sam ja radila po cijele dane kada sad toliko toga stignem u 24 sata? Di bi mi bio kraj da sam si prije tako znala izorganizirati vrijeme?

[LeiA]

Kad imam vremena zavalim se u kadu i uživam i opuštam se. A za uvalit se u kadu je dovoljno pola sata.

Paulita, pa naši sinovi su se rodili na samo dan razlike!
Bilo bi mi baš super da imam nekoga blizu tko proživljava slične stvari. Imam jednu prijateljicu iz srednje koja je rodila mjesec dana poslije mene i koja još doji, samo živi na oko 50 minuta hodanja od mene (nemam vozačku...)
Voljela bih se s njom družiti, ali mi je to dugo vremena za šetati bebu. Nema veze, smislit ću nešto.
Ja se isto obožavam kupati u kadi (s mirisima, pjenom i svim ostalim), a nisam se kupala tako već godinu dana (jer nije preporučljivo u trudnoći...)
Mislim da ću to napraviti još ovaj vikend. Sad MM ide na godišnji pa će biti ljepše i zabavnije u troje.

HVALA VAM SVIMA!
PUNO JE LAKŠE ČUTI DA JE SVE TO NORMALNO I DA ĆE PROĆI!!!

Ja sam pokušala vježbati i jesti organiziranije i uspjelo mi je neka dva tjedna, a onda se Noa razbolio po prvi puta (upala grla) i ja sam bila pala u komu jer sam naravno mislila da sam ja nešto zbrljala, a i tako je teško gledati malo zlato kako stenje u temperaturi...iako je, anđelčić, čim mu skinem pa makar i na 37.9 već počeo veselo gugutati

[tweety]

vec smo pisale na nekom topicu o ovome i tamo smo mamma san i ja zakljucile da smo izvlacile jedna drugu.
bebu u kolica, sebe u bilo sto u sto stanes i put pod noge. ako ti krenes prema prijateljici i ona prema tebi trebat ce svakoj samo dvadeset i pet min, a to bas nije taaaaaakooooo puuuunooooo. dok si vani pojest ces i manje smeca, a setnja nakon tri mjeseca od poroda meni se cinila kao da sam odradila sat power stepa. kad sve zbrojis to ti je nekoliko muvica jednim udarcem.

i jos samo mali odlomcic o depresiji.cuj, vjerujem da svi imamo dana i daaaanaaaa.neki su prekrasni neki manje a neki nikako. meni sa bas neki dan nekako sve jadno poklopilo.i opet mi je mamma san na kavici, usred radnog vremena, podizala borbeni duh.
protiv depre, izmedju ostalog, super su i svakodnevne setnje sa Franovim vrsnjacima Vidom, Lovrom........

[mina]

Imam jednu prijateljicu iz srednje koja je rodila mjesec dana poslije mene i koja još doji, samo živi na oko 50 minuta hodanja od mene (nemam vozačku...) Voljela bih se s njom družiti, ali mi je to dugo vremena za šetati bebu.

Zašto bi ti to bilo dugo vrijeme za šetnju? Ne vjerujem da će bebi biti išta od zraka, pogotovo sad kad je toplo... A ionako si rekla da dugo spavaš... Dakle, umjesto da ležiš u krevetu, ustaneš rano, nahraniš bebu, uzmeš vruće vode u termosicu, mlijeko i flašicu za drugi obrok i šetaš dok ne postane prevruće...
Vjeruj, samo se trebaš izvući iz kuće i bolje ćeš se osjećati... I ja sam tražila sto isprika, beba je mala pa mi je dugo, sad je najviše auta, sad je hladno, sad je toplo... Uvijek neki razlog, a razloga zapravo nema... Ionako kod kuće ne radiš ništa nego ležiš...

[puros]

ma sve je to normalno. mene je recimo bilo puklo da bih htjela odmah drugo dijete. a svadali mso se muz i ja danima. sad je puuuno bolje i sve je lakse. sad zaista uzivam sa svojim sinom. i dalje sam debela, ali se ne opterecujem time. kila ce se vratiti na normalu kad dodje vrijeme za to. puno pusa i nista ne brini. puno te violimo bembo i ja.

[Paulita]

Nemoj misliti da je 50 minuta dugo za bebu. Moja frendica je skoro pa cjeli dan s malim vani, doji pa kad je mali gladan oni pravac u park i tamo ga nahrani. Sad je toplo i zašto da mali Noa ne uhvati malo zraka. Mislim da nije premali.
Vidjela sam da je Noa dan stariji od Lovra. Ali Lovro je došao doma pred tri tjedna. Još me nije stigla uhvatit depra kao tebe ...Drži se!!

[mamma san]

LeiA, kao što su curke napisale...bebača u kolica, toplu vodicu u termosicu, u drugu bočicu prah (ne doji), par pelenica, rezervna obleka, voda, nešto malo novaca za kavicu i put pod noge....kreni prema svojoj frendici, odite na kavu , razmijenite iskustva.....poveži se sa još nekim curkama sa bebironima...na rodama ih imaš cijelu hrpicu!!!! To će te i natjerati da malo više pažnje posvetiš sebi. Malo se dotjeraj, namaži i osjećati ćeš se bolje.

Tweety i ja smo bile sa bebačima i po 5-6 sati vani. I bilo nam je fantastično!!!!!!

Baš jučer sam pričala MM-u, kako je bilo savršeno kad je Lovro bio mali..ja i Lovri smo bili svugdje, mogli smo svugdje sjesti, prošetati se, (ja) popiti kavicu...a sad?? Mali trči, MM i ja na smjene pijemo kavu, a kad se i nađemo sa ZPBovcima (frendovi sa foruma), svi trčimo za klincima...

Postporođajne depresije imali smo skoro svi i to u ovom ili onom obliku...ja sam se stalno svađala sa MMom.

No ono što je bitno, ti si svoj problem SAMA shvatila. Znači svjesna si ga. Pobacaj sve čokolode koje imaš doma u smeće. Ne klopaj junk food. Kupi si voća. Odi sa bebačem do placa i kupi povrće. Ne trebaju ti dijete...samo promijeni ishranu i bolje ćeš se osjećati.
Kad ćeš i ti biti bolje, tvoj odnos sa bebom i tvoj odnos sa TM postati će bolji.

I na kraju...POKRENI SE. Zagasi internet i kreni van!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Pa makar i sama! Vidjeti ćeš koliko će ti trebati za prvo poznanstvo...(meni je trebalo oko 20 min....)...

[pcelica]

LeiA, pokreni se!
Napiši u kojem si kvartu. Sigurno ima još neka mama na forumu koja je raspoložena za druženje!

Bok svima!

Moja je beba vec napunila 8 mjeseci. Prosli smo rizicnu trudnocu, zastoj u razvoju poslednjih 6 tjedana, sve se lijepo zavrsilo, APGAR odlican, beba puca od zdravlja (hvala Bogu)!
No ja sam puna problema. Ne znam je li to depresija? Prvo da vam objasnim: morala sam se vratiti poslu vrlo rano, 3 mjeseca nakon poroda, jer mi je prijetio otkaz. Bebu sam pocela dohranjivati. Mislila sam da mogu sve, da imam snage, cak sam osijecala da mi posao pomaze i da sam se vratila "normalnom" zivotu.

No nakon 8 mjeseci, kad svaka postporodjajna depresija uglavnom zavrsi i kas je sve lakse, ja sam UZASNOG raspolozenja, trne mi prsti, vrti mi se u glavi, uzasne sam koncentracije i sve to traje tjednima. Moja doktorka kaze da je to posljedica stresa, da uzimam B6 i ne pada joj napamet da me posalje neuroloskom pregledu. A ja pomisljam na sve i svasta!
Molim Vas, pomozite! Trnenje prstiju traje i traje, bez obzira jesam naspavana ili ne. Imate li takvih iskustva???

Pozdrav,
Marina

Bok svima!

Moja je beba vec napunila 8 mjeseci. Prosli smo rizicnu trudnocu, zastoj u razvoju poslednjih 6 tjedana, sve se lijepo zavrsilo, APGAR odlican, beba puca od zdravlja (hvala Bogu)!
No ja sam puna problema. Ne znam je li to depresija? Prvo da vam objasnim: morala sam se vratiti poslu vrlo rano, 3 mjeseca nakon poroda, jer mi je prijetio otkaz. Bebu sam pocela dohranjivati. Mislila sam da mogu sve, da imam snage, cak sam osijecala da mi posao pomaze i da sam se vratila "normalnom" zivotu.

No nakon 8 mjeseci, kad svaka postporodjajna depresija uglavnom zavrsi i kas je sve lakse, ja sam UZASNOG raspolozenja, trne mi prsti, vrti mi se u glavi, uzasne sam koncentracije i sve to traje tjednima. Moja doktorka kaze da je to posljedica stresa, da uzimam B6 i ne pada joj napamet da me posalje neuroloskom pregledu. A ja pomisljam na sve i svasta!
Molim Vas, pomozite! Trnenje prstiju traje i traje, bez obzira jesam naspavana ili ne. Imate li takvih iskustva???

Pozdrav,
Marina

Bok svima!

Moja je beba vec napunila 8 mjeseci. Prosli smo rizicnu trudnocu, zastoj u razvoju poslednjih 6 tjedana, sve se lijepo zavrsilo, APGAR odlican, beba puca od zdravlja hvala Bogu!
No ja sam puna problema. Ne znam je li to depresija? Prvo da vam objasnim: morala sam se vratiti poslu vrlo rano, 3 mjeseca nakon poroda, jer mi je prijetio otkaz. Bebu sam pocela dohranjivati. Mislila sam da mogu sve, da imam snage, cak sam osijecala da mi posao pomaze i da sam se vratila "normalnom" zivotu.

No nakon 8 mjeseci, kad svaka postporodjajna depresija uglavnom zavrsi i kas je sve lakse, ja sam UZASNOG raspolozenja, trne mi prsti, vrti mi se u glavi, uzasne sam koncentracije i sve to traje tjednima. Moja doktorka kaze da je to posljedica stresa, da uzimam B6 i ne pada joj napamet da me posalje neuroloskom pregledu. A ja pomisljam na sve i svasta!
Molim Vas, pomozite! Trnenje prstiju traje i traje, bez obzira jesam naspavana ili ne. Imate li takvih iskustva???

Pozdrav,
Marina

Bok svima!

Moja je beba vec napunila 8 mjeseci. Prosli smo rizicnu trudnocu, zastoj u razvoju poslednjih 6 tjedana, sve se lijepo zavrsilo, APGAR odlican, beba puca od zdravlja hvala Bogu!
No ja sam puna problema. Ne znam je li to depresija? Prvo da vam objasnim: morala sam se vratiti poslu vrlo rano, 3 mjeseca nakon poroda, jer mi je prijetio otkaz. Bebu sam pocela dohranjivati. Mislila sam da mogu sve, da imam snage, cak sam osijecala da mi posao pomaze i da sam se vratila "normalnom" zivotu.

No nakon 8 mjeseci, kad svaka postporodjajna depresija uglavnom zavrsi i kas je sve lakse, ja sam UZASNOG raspolozenja, trne mi prsti, vrti mi se u glavi, uzasne sam koncentracije i sve to traje tjednima. Moja doktorka kaze da je to posljedica stresa, da uzimam B6 i ne pada joj napamet da me posalje neuroloskom pregledu. A ja pomisljam na sve i svasta!
Molim Vas, pomozite! Trnenje prstiju traje i traje, bez obzira jesam naspavana ili ne. Imate li takvih iskustva???

Pozdrav,
Marina[code][/code]

Bok svima!

Moja je beba vec napunila 8 mjeseci. Prosli smo rizicnu trudnocu, zastoj u razvoju poslednjih 6 tjedana, sve se lijepo zavrsilo, APGAR odlican, beba puca od zdravlja hvala Bogu!
No ja sam puna problema. Ne znam je li to depresija? Prvo da vam objasnim: morala sam se vratiti poslu vrlo rano, 3 mjeseca nakon poroda, jer mi je prijetio otkaz. Bebu sam pocela dohranjivati. Mislila sam da mogu sve, da imam snage, cak sam osijecala da mi posao pomaze i da sam se vratila "normalnom" zivotu.

No nakon 8 mjeseci, kad svaka postporodjajna depresija uglavnom zavrsi i kas je sve lakse, ja sam UZASNOG raspolozenja, trne mi prsti, vrti mi se u glavi, uzasne sam koncentracije i sve to traje tjednima. Moja doktorka kaze da je to posljedica stresa, da uzimam B6 i ne pada joj napamet da me posalje neuroloskom pregledu. A ja pomisljam na sve i svasta!
Molim Vas, pomozite! Trnenje prstiju traje i traje, bez obzira jesam naspavana ili ne. Imate li takvih iskustva???

Pozdrav,
Marina[code][/code]

Drzite se! Ja sam pocela raditi nakon 3. mjeseca. Sad je maloj 8. trne mi i ruke i noge i sve me boli. Pomisljam na najgore neuroloske bolesti. Imate li iskustva sa hipohondrijom?

Drzite se! Ja sam pocela raditi nakon 3. mjeseca. Sad je maloj 8. trne mi i ruke i noge i sve me boli. Pomisljam na najgore neuroloske bolesti. Imate li iskustva sa hipohondrijom?

[ninet]

LeiA, vjeruj mi da ces vec za koji mjesec zaliti za danima koje sad zivis (osobito ako radis)...ja nisam nikome vjerovala, ali sad bih sve dala da se ne izvlacim iz pidzame i da mi je sav posao ljubiti, presvlaciti i hraniti Viktora.

[mamazika]

Marina, meni se desilo da mi je trnula cijela lijeva strana tijela. Bila sam uvjerena da imam multiplu sklerozu, otišla neurologu koja mi je rekla da je moguće ali nije sigurno i da napravim magnetsku rezonanciju mozga, ali i vratne kralježnice (pametna žena). Ispostavilo se da mi je ispao jedan disk u vratnoj kralježnici, išla sam dosta dugo na terapije, kiropraktičaru, vježbala i sad je relativno dobro.
Promjene na kralježnici ti se vide i na običnom rentgenu. Otiđi fizijatru, uzrok ti je najvjerojatnije u tome.

[mamazika]

LeiA, puno ćeš se bolje osjećati ako počneš jesti zdravu, neprerađenu hranu (kuhaj sama ili jedi sirovo, izbjegavaj juhe iz vrećice, Vegetu i sl. - možda ti smeta aditiv glutamat) i kreneš što više u šetnje s bebom.
Ja sam se najbolje odmorila tako da bi otišla u šetnju sa ciljem nekog lijepog kafića smještenog u parku ili zoni bez prometa. Beba bi obavezno zaspala (bez toga nema kave) ja bi uzela nešto za čitati i uživala sat ili duže...
Nađi nekog da ti malo pomogne po kući za poslove koje najviše mrziš, recimo peglanje ili pranje podova.

Uh, multiplex je ono cega se plasim. NE DAJ BOZE!!!!!!!!
Drzite mi srecu!

Pozdrav,
Marina

[bibai]

Mamazika, prošla istu stvar prije godinu i pol Samo meni su trnule obje ruke uz još neke ispadiće. Kod kojeg kiropraktičara ideš. Može i na pp.

Marina, možda ti samo nedostaje magnezij. U stresu je njegov deficit vrlo čest, a zna se manifestirati na taj način.
Ja isto vjerujem da i ti imaš problema s vratnom kralješnicom pogotovo ako radiš sjedeći posao.
I koliko god ti se činilo da nisi umorna kombinacija problematične trudnoće, malenog djeteta i ranog povratka na posao iscrpljuje. Ipak da bi bila mirna (ako Mg ne pomogne) inzistiraj na pretragama, a ako ne uspiješ probaj privatno, barem RDG.

Meni se isto to dogodilo da su mi trnule ruke,pa zatim me pocela glava boljeti ali sve je to bila posljedica vrata.
Naime isla sam kod nurologa i morala sam na EEG,RTG,Dopller,kod ortopeda,ispostavilo se da mi je to zato sto mi je vratni kraljezak ispao za 2-3mm,znaci nista strasno ali od toga trnci i glavobolje cak i nervoza!To vam je tkz. kifoza koju imaju vise od 40% ljudi.
Tako da vam bas i nebih preporucila kiroprakticara,jer ako idete kod njega nema svrhe praviti rengen jer on moze mozda nesto napraviti,a sta ako zbrlja? :shock:

[mamazika]

Ni jedan suvisli kiropraktičar ti neće raditi manipulaciju bez slike kralješnice.
Ja idem kod dr. Bućana u Ligament (u Domu Sportova) - sviđa mi se jer ima i klasičnu fizikalnu terapiju i vježbe i to zgodno kombinira. Jest da ispadne skupo jer ne forsira brzinu, ali sigurnije je.
Inače sam prije 12 godina imala prve smetnje (trnci u jednoj ruci kod glave zabačene unazad), išla sam u Mihanovićevu na struju i vježbe, stvari su se malo popravile, ali su tek u prvoj trudnoći sasvim prestale - valjda se nešto presložilo ili su mišići oslabili i prestali zatezati kralježnicu - bilo mi je naime najgore kad sam bila izrazito aktivna i dobrog tonusa. No onda ubrzo poslije druge trudnoće javilo to po cijeloj polovici tijela, čak mi je i jezik trnuo, mislila sam i na moždani udar... Radim na kompjuteru od 89. godine pa vam je sve jasno. Još sam i kile nakupila a vježbala sklekove unaprijed i unatrag, i nosila kolica s bebom s 2. kata. Nešto od toga je sigurno prouzročilo ispad diska.

A recite mi, kako izgleda RTG ili RDG pretraga? I sto to znaci?

Hvala i pozdrav,
Marina

[mamazika]

Za vratni dio kralježnice radiš tzv. kose i funkcionalne snimke - mislim radi ih rentgen tehničar. Savija ti vrat u razne položaje i tako moraš ostati dok on ne poslika. Ti za to vrijeme stojiš.
Magnetska je prilično skupa ali se ne ozračiš. I nije ugodna, moraš nepomično ležati u tunelu nekih pol sata-sat. Ne smiješ ni kašljati ni gutati svako malo jer aparat snima (to čuješ kao lupanje).
Dobre su i slike na CT-u (kompjutorska tomografija) - to ti je rentgen u tunelu.

RTG ti je rengen,ma nista strasno stanes kod neke velike ploce i stojis dok te taj sto to radi neuslika iz druge prostorije,ali to nesmijes ako sumnjas da si trudna,a i ovako nepreporucuje se ako nije nesto sto moras jer jako zraci!
Neznam ja to mamazika za rengen tj. nisam nikad bila kod kiroprakticara vec znam sta su mi se jadali ostali koji su bili i nurolog mi je rekao,a neki netraze rengen vec samo po svome treba znati kiji je dobar da ne bi bilo

_________________
Lorena 02.03.'04.
Antonio 16.05.'05.

[LeiA]

Hvala svima!
Puno mi je bolje. Mislim da sam se izvukla iz kome jer ne plačem više već dva tjedna i jedem normalno i imam volje za raditi, a vraća mi se i kreativnost (studiram inače informatički dizajn)... Došla mi je menga, a počela sam piti Yasmin - zasad su fenomenalne. MM je bio na godišnjem pa mi je i to pomoglo. A najviše mi je pomoglo što mi se bebač stalno smije, jako je vesela beba i stalno guče... Što je veći sve mi više može pokazati da me vidi, treba i čak, voli... To je fantastično!

JA STANUJEM U OSIJEKU!
IMA LI KOJA MAMA S BEBAČEM OD 3-4 MJESECA NA PODRUČJU SJENJAK-VNO-JUG II KOJA BI SE ŽELJELA ŠETATI S NAMA?

Puno hvala!