Majčinstvo i studij

[Romy]

Ja sam berba '82. U današnje vrijeme, kad se početna dobna granica ostvarivanja majčinstva poprilično pomakla, što zbog emancipacije, što zbog drugih i osobnih razloga, rekla bih da sam u odnosu na svoju generaciju, pogotovo one cure koje su se nakon srednjoškolskog obrazovanja odlučile dalje fakultetski obrazovati, relativno rano zašla u sferu majčinstva i svega što ono nosi....
Ne bih uopće o tome na taj način razmišljala da sam učinila sve po nekom "PS-u", tj., završila faks "kako je i priličilo" .
Eto, sad se još uvijek mučim s tim.....Imam dijete od 3 god, drugo (potpuno neplanirano) na putu i još poveći broj ispita na pravu.
Ne znam kako ću. Dosad sam uspijevala, ali vidim da me volja napušta i da bi takoreći nakon velikog dijela prevaljenog puta odustala.... , a niti se na taj korak ne mogu odlučiti .....obzirom da bih onda sav trud bacila u vjetar. Teško mi je biti i studentica i mama, velikim dijelom jer mi fali hrabrosti i volje, a najvećim što sam uvijek teško balansirala u različitim ulogama....tj., više sam neki tip "sve-ništa", pa ako sam jako dobra u jednoj ulozi, druga će patiti....ne znam učiti za 2, prosjek ocjena mi je izvanredan, ali zato ispite sporo dajem....ne mogu se okuražiti na ispit, ako nisam apsolutno sve naučila.... .
Ono što me zanima jest kako kod ostalih mama-studentica to funkcionira. Naime, ne mogu (zbog zakonske regulative) studirati do penzije tako da bih te ispite trebala podavati dok sam još na porodiljnom, a s bebom, je to vrlo teško. Da, uzet ću nekoga za pomoć, ali kakva sam onda kao mama???
Voljela bih to završiti i zbog djece i zbog muža koji se dosad dosta žrtvovao da bih ja mogla nesmetano učiti i studirati, a najviše zbog sebe....
Kako drugi na to gledaju?

[abonjeko]

Ja sam berba '82. U današnje vrijeme, kad se početna dobna granica ostvarivanja majčinstva poprilično pomakla, što zbog emancipacije, što zbog drugih i osobnih razloga, rekla bih da sam u odnosu na svoju generaciju, pogotovo one cure koje su se nakon srednjoškolskog obrazovanja odlučile dalje fakultetski obrazovati, relativno rano zašla u sferu majčinstva i svega što ono nosi....
Ne bih uopće o tome na taj način razmišljala da sam učinila sve po nekom "PS-u", tj., završila faks "kako je i priličilo" .
Eto, sad se još uvijek mučim s tim.....Imam dijete od 3 god, drugo (potpuno neplanirano) na putu i još poveći broj ispita na pravu.
Ne znam kako ću. Dosad sam uspijevala, ali vidim da me volja napušta i da bi takoreći nakon velikog dijela prevaljenog puta odustala.... , a niti se na taj korak ne mogu odlučiti .....obzirom da bih onda sav trud bacila u vjetar. Teško mi je biti i studentica i mama, velikim dijelom jer mi fali hrabrosti i volje, a najvećim što sam uvijek teško balansirala u različitim ulogama....tj., više sam neki tip "sve-ništa", pa ako sam jako dobra u jednoj ulozi, druga će patiti....ne znam učiti za 2, prosjek ocjena mi je izvanredan, ali zato ispite sporo dajem....ne mogu se okuražiti na ispit, ako nisam apsolutno sve naučila.... .
Ono što me zanima jest kako kod ostalih mama-studentica to funkcionira. Naime, ne mogu (zbog zakonske regulative) studirati do penzije tako da bih te ispite trebala podavati dok sam još na porodiljnom, a s bebom, je to vrlo teško. Da, uzet ću nekoga za pomoć, ali kakva sam onda kao mama???
Voljela bih to završiti i zbog djece i zbog muža koji se dosad dosta žrtvovao da bih ja mogla nesmetano učiti i studirati, a najviše zbog sebe....
Kako drugi na to gledaju?

Apsolutno isti problem imamo (samo što ja, na moju sreću) nemam "drugo" na putu... Teško jest...ali volje ne nedostaje jer koliko god da je sada teško znam da ulažem u budućnost...Bolonja me je, u jednu ruku, spasila jer bolonjski proces studiranja zahtjeva stalan angažman, stalno prisustvo na predavanjima, redovno studiranje...stalni kolokviji (koji su obvezni), stalna testiranja (često preko njih riješim sve ispite)

Sada sam na diplomskom studiju..studiram redovito (dakle, bez ponavljanja) već šestu godinu (prvu godinu sam izgubila jer sam upisala "promašenu" ekonomiju koja me nikako nije zanimala)...Sada sam na posljednjoj, petoj godini diplomskog studija (po Bolonji je to isto kao i četverogodišnji studij - sada svi nakon završenih pet godina stječemo nazvim magistra).
Svi smo žrtve mog faxa..moje dijete, partner, roditelji, uža obitelj, partnerova obitelj...svi ulažemo već godinama, a ne primamo ništa zauzvrat (još uvijek)...stvara se već godinama oportunitetni trošak ili ti ga propuštena prilika zarade...

Sada pišem svoj posljednji znanstveni (diplomski-magistarski rad) i zaista mi se više ne da ulagati svoj trud u sve to...studentica sam s 4.8 prosjekom i cijela se dajem svugdje i u sve...najgore je što u cijeloj toj priči zapostavljam sebe, svoj balans, svoj psihički i "fizički" rast...još uvijek uz to moram biti primjerena i redovita majka te strapljiva i staložena partnerica...a, valja štošta i zaraditi uz sve to...

Najgori udarac mi je bio kada sam ove godine izgubila državnu stipendiju (bila sam 4 godine državna stipendistica po obrascu A - koji stipendira 10% najboljih studenata - barem sam znala za što učim i da ću biti koliko-toliko nagrađena i "priznata" s tih 800kn mjesečno :/ )...radi revizije ostatoh i bez toga...puno radno vrijeme (isključivo radi faxa i redovnog studiranja) ne mogu raditi..dakle, moj plan je bio da max. ulažem u sebe i znanje kako bih primala taj koliki-toliki iznos stipendije...

Nakon toga su se zaredale "odbijenice" na razne natječaje koji su bili potpuno falsificirani...duboka je to i odvratna hrvatska priča...imam posla sa zakonodavcima, županima i dožupanima, gradskim poredstavnicima koji su me doslovno zaobišli, davši stipendije puno "lošijim" (prvenstveno po prosjeku) studentima od mene, davši stipendije maturantima zaobilazeći sve moje stručne i znanstveno-istraživačke radove, zaobilazeći moj status samostalnog roditelja skrbnika (koji već odavno nije na skrbi kod svojih roditelja), zaobilazeći sve moje (i više no kvalificirane) uvjete....jednostavno ne želim pustiti da me nepravičnost sustava pretvori u trenutačnu "kolaborativnu" žrtvu...

Vjerojatno (sigurna sam) da do svih ovih problema ne bi došlo da jednostavno mogu početi raditi kako bog zapovijeda...da završim više tu dugu i mučnu obrazovnu strukturu, da ne budem više ograničena svakodnevnim zadaćama i projektima uz dolaženje na fax...

Ali, vjerujem da za 10-ak godina niti to moje petogodišnje "maltretiraje" neće biti dovoljno...sumnjam da će mi tada netko reći kako nisam dovoljno kvalificirana te da postoji netko tko ima nešto više...E, upravo zato sam odlučila da, usprkos tomu što zaista više nemam motivacije, u siječnju upisujem doktorat...Upravo da se riješim svih mogućih daveža, koje sam na svojem putu iskusila. Nadam se da ću ostati "čiste glave" u tih slijedećih 3 godine jer kada se već kotrlja neka se zakotrlja do kraja...moja muka zapravo kupuje moju buduću slobodu...i ja sam uvjerena u to!!!

Zato, podržavam sve vas koji studirate i ne gubite nadu...cilj je vrlo jasan i svrsishodan...

[krumpiric]

Ja sam '83.
Dijete je u potpisu.
Ja ti ništa ne mogu reći jer su apsolutno nesrodni fakulteti (FER) u pitanju, mislim nikakav savjet o učenju...ali mogu svoje iskustvo.
Ja sam ostala trudna na kraju 3.godine faksa, tj. prije davanja uvjeta za 4.
Imala sam još najteži ispit s druge i najteži ispit s treće za uvjet za 4.
dala sam ih isti dan, u 10.tjednu trudnoće, otprilike, to sam htjela obavit prije obznane...
da stvar bude zabavnija, mm je moj vršnjak. , samo je on bio vrijedniji i dao je uvjete u 6.mjesec.

Mi smo znali-ili ćemo sjest i štrebat il se možemo pozdravit s normalnim životom. I to je bilo to.

Ostali smo živjet u domu do mog 7.mj trudnoće, sa stipendijama i inim, ko obični studenti. Onda smo preselili u podstanarstvo, mm se zaposlio, puštali ga s posla na labose, popodne učio, a navečer išo u civilku....


čisto da opišem situaciju

Kad sam rodila ostalo mi je (budući sam ležala više od pola trudnoće) skoro čitava 4.god i 9.semestar za odradit i svi ispiti.
Nisam imala luksuz odgađanja, od jedne plaće-podstanari i s roditeljima koji skoro ništa nisu mogli pomoć-trebalo je što prije završit.
I eto.Meni motiva nedostajalo nije. Na vježbe bi išla samo kad sam MORALA, buraz bi šetao okolo s M u kolicima
ako nisam uspjevala dobit popodnevnu grupu, ako da, onda bi šetao mm s maramom...
Učila sam kadgod sam mogla, dok je M spavao, kad bi se smirio na podu(što znači skoro nikad), nekad i s njime u krilu....
Ne vjerujem da trebaju specijalni uvjeti ni ništa-samo motiv. :/
Kad su mi bili jako teški ispiti, došla bi mi mama na par dana, to je bilo nekih 5-6 puta. Od više od 20 ispita....

Diplomirala sam oko 6-7 mj iza prvih mogućih rokova.Tj. nisam izgubila ni čitavu godinu u odnosu na većinu kolega. Moje kolegice s faksa još su uvijek tamo, u velikom broju.
Ja imam godinu i po staža i čekam drugo dijete....


Ja mislim da ti nitko ne može "pomoći" i da nije problem organizacija.
Problem je jedino motiv, ako imaš i ovako okej mogućnosti i život, onda ga vjerojatno nemaš...ako imaš mogućnosti ko šta sam imala ja...jednostavno počneš učit
Bez "sutra ću", "samo da stavim kavu"....

[slava]

krumpiric svaka čast! Motiv je ključan i ti si to i dokazala.

[puntica]

evo još jedne mame studentice, doktorskog studija, ali ipak studentice


ajme kako ja to ne mogu

Prošla mi je godina dana porodiljnog samo tako...proletila. počela sam raditi, imam još 10ak ispita i valjda još toliko seminara za napisat. da ne govorim o doktoratu koju ću isto morati početi pisati (skupila sam dobar dio literature, ništa više od toga). osim toga posao mi je takav da i za njega moram stalno učiti i pisati

a dijete se neće od mene odljepiti, nema mi je ko pričuvati (osim mm-a kad ne radi).


neki dan sam shvatila da tako više ne ide i da moram odlučiti: hoću li studirati ili ću odustati? i premišljala sam si dosta dugo... ZAključila sam da ću ipak studirati. malo sam se organizirala i sada tučim 2 sata dnevno, svaki dan, i a prema mogućnostima i više (npr. vikendom se sakrijem u radnu sobu jedno popodne i ne mičem se par sati).

vjerujem da bi, trenutno, mojoj obitelji (a bome i meni) bilo bolje da ne studiram jer bih slobodno vrijeme posvetila samo njima, ali znam da će od mog studija svi imati koristi (na duge staze) i zato sam se odlučila potruditi.

i uspjet ću


draga Romy, nadam se da ćeš naći motivacije da daš sve od sebe i što prije završiš fax (iskoristi trudnoću za polaganje ispita, ako ikako možeš). nećeš vjerovati koje olakšanje ćeš osjetiti kad položiš zadnji ispit. kad sam diplomirala bilo mi je najčudnije kad bi došao vikend a ja ne moram učiti (ili razmišljati o tome da bih trebala učiti). SLOBODA :D

[/quote]

[tocekica]

Evo i mene među vama! Berba 82', upisala stom 2002. nakon promašene veterine, lijep prosjek, sve super i ostala trudna(planirano) sa 7 ispita u apsolventskoj god. Mislila sam ih sve riješiti ali sam morala mirovati u trudnoći, tak da su mi sad ostala 3. Nisam još počela učiti jer me Petar skroz zaokuplja.

[Annie]

Sve se može cure. Ja sam magistrirala uz jednog, a magisterij obranila 10 dana prije poroda drugog pingača. Stvar je organizacije. Teško je,ali...

A što se tiče odgode, ima neka caka. Ja sam dobila godinu dana više za davanje svih ispita na temelju rođenja prvog djeteta, raspitaj se u referadi

[anamar]

puntica ti ćeš mi biti uzor.
ja niti godinu i pol nakon što sam rodila još nisam uzela knjigu u ruku. studentica sam na magisteriju. do kraja još malo, ali neće se završit samo.

:/

[babyboys]

drage moje, svaka vam čast.

i ja sam berba '82,djeca su u potpisu. moja priča je malo drugačija.
ja sam odustala nasred druge godine (PBF). jer sam bila preumorna, jer sam se razbolila, jer sam nepovratno izgubila motiv.

postalo mi je užasno naporno balansirati između faksa, povremenog posla i djeteta i činilo mi se da gubim na svim frontovima. tri godine sam izvlačila iz sebe svaki atom snage da bi mogla držat se rasporeda koji sam si zadala, a to je bilo dojenje u 5 i pola8 ujutro, trk na faks di sam odradila dva labosa za redom ili labos i predavanje. u pauzama sam tčal doma podojiti dijete i izdojiti se za popodne, opet faks, pa popodnevna šetnja s bebom, večernji rituali, kad zaspe učenje,. spavala sam samo dva tri sata dnevno i došl u fazu kad više nisam mogla. dijete je bilo sve veće, ja sve nezadovoljnija jer se nisam uspjela prebacit na smjer koji sam htjela i na kraju sam digla ruke.

dal mi je žao?sada više ne. bilo je trenutaka, pogotovo kad sam tražila posao kada sam uvjeravala sebe da sam blesava i da trebam nastaviti, ali danas više ne razmišljam tako. ja sam digla ruke od PBF-a, ne od svoje g obrazovanja, pa sam se okrenula nekim drugim izvorima iz kojih se stječu praktična znanja iz područja kojim se sada bavim, koje volim i zanima me. a znam da ću i faks završit jednom. možda ne ovaj, ali neki sigurno. samo dok opet nađem motiv.

Romy, ja se slažem u potpunosti s krumpirić da je motiv ključan, pa ako ga imaš, ne odustaj nego izguraj još malo.
jer, gdje ima volje ima i načina.

kad sam rodila, jedna doktorica u vinogradskoj mi je rekla nešto što me definitivno obilježilo . kada imaš volje da sama sebi pomogneš, pomoći će ti i svi drugi. kad ti digneš ruke od sebe, isto će učiniti i svi drugi.

[ivana s]

Evo i mene u ovo društvo. Nakon diplome ostala radit na faksu, rodila dijete nakon pola godine staža. Kad sam se vratila položila stručni ispit i upisala doktorski studij. Sad završavam drugu godinu i počela sam raditi na doktoratu. Meni je problem što sam prije godinu i pol počela i sa specijalizacijom a i tu treba učit, svaki tjedan pisat seminare, polagat kolokvije...
S vremenom sam se navikla na učenje i pisanje seminara gotovo svaku večer kad E. zaspe. Moram prizanat da mi je naporno i ponekad pomislim što mi je sve to trebalo ali sam sigurna da ne bih bila zadovoljna sa sobom bez toga.
Trenutno mi je najveći problem što jako želim drugo dijete ali u glavi sam si zacrtala da će to biti poslije doktorata, a to mi izgleda nekako dugo za čekati a ako ostanem prije trudna znam da ću se osjećati u jednom segmentu loše.
Tako da se slažem sa curama, sve se može i stigne, samo volja je bitna. Napominjem da nisam imala nikakvu pomoć baka niti ikog sastrane da uleti pričuvati dijete.

[single]

evo jos jedne mame studentice....'85 godiste.......posto sam samohrana majka nemam muza koji ce cuvati maloga...tu uskoci moja mama......no knjige ni ne nosim doma...ucim ujutro izmedu predavanja ili za vrijeme rucka jedem panin i ucim.....od kad je mali(3godine) krenuo u vrtic radim...od 14 do 20 h.....mali popodne bude sa mojom mamom i spava popodne da bi mogao sa mnom biti na vecer......i tako ja i on ludujemo i igramo se do pola noci......a meni ujutro se jedva oci otvore.....da li vrijedi? i te kako malo volje i ide...nemam neki sjajan prosjek s obzirom da ne stignem puno uciti....ali ispiti za sada idu......

[gita75]

Evo vam malo motivacije.
Rodila sam s 20 godina i kad je L. napunio godinu dana njega sam upisala u jaslice, a sebe na faks. Diplomirala (skoro) u roku, nisam okinula ni jednu godinu.
Moram reći da mi je bilo jako teško jer sam bila samohrana. Živila sam kod staraca koji su me praktički financirali. Negdje na 3. godini sam počela raditi da malo rasteretim kućni proračun. Spavala sam skoro nikad...
Danas ne znam jel se toliko truda isplatilo, valjda je. Jednostavno sam morala završiti što sam počela.
I da... Nitko nije završio faks jer je posebno pametan nego jer je uporan.
Samo naprijed curke!

[brane]

sve se to može cure....
mi smo postali roditelji na prvoj godini faxa
na četvrtoj godini faxa smo postali drugi put roditelji
kad nam je djetešce imalo 6 mjeseci prvo diplomirala ja a onda nakon 3mj i mm

motiv....motiv su nam naša djeca....i naša bolja budučnost....

sve se može izbalansirati samo mal ovolje...

mi nismo imali ničiju pomoć oko čuvanja djece
učili smo dok djeca spavaju ili jedno šeta s djecom drugo uči
ja sam morala ležati obje trudnoče od prvog do zadnjeg dana
prvu godinu sam zamrzla, i u toj godini priprepila sve ispite što sam pripremiti mogla, kad je starije dijete imalo 6mj ja sam se vratila na fax i sve ispite dala i počela slušati drugu godinu
mm je morao ići samo na neke vježbe, ja sam bila obavezna na svim predavanjima i svim vježbama, nije bilo izvlačenja, jutro su vježbe i metodička praksa a popodne predavanja, odlazila sam od doma u 7 i dolazila u 20:00 i tako godinu dana....

ali isplatilo se....

sad...4 godine poslije diplome...ja radim, mm radi, imamo svoj stan koji ne bibili imali da nismo zaposlenjem postali kreditno sposobni, a za kreditnu sposobnost je trebalo osigurati dobro radno mjesto uz pristojnu plaću imamo novo auto, koje isto tako ne bi imali da nisam fax završila i nisam se zaposlila...

MOTIV si morate biti vi i niko drugi....to je ulaganje u vas i vašu bolju budučnost...
mi smo si križali ispite, ispitivali jedno drugo, bodrili jedno drugo, kad je jedno gubilo volju za učenjem ono drugo bi ga guralo i bodrilo predivnim mislila o budućnosti s hrpom love u našem stanu (bili smo podstanari) i s hrpom djece oko nas...

[betty blue]

'83 godište, diplomirala prije dvije godine... prošle godine upisala magisterij. predavanja su završena, ja dala dva ispita dok sam još bila neudana...odtad ništa....
trebala bih se natjerati bar da ispite riješim prije nego se beba rodi...a ja se ulijenila....jer u opuštenim situacijama ne funkcioniram baš najbolje, samo me stresne situacije tjeraju naprijed... grozno, znam.

Trenutno su mi najveći motiv te tisuće eura koje sam dala za upis...

[lucij@]

Čini se da sam ja najstarija studentica ovdje, godište ´80. Ostao još samo jedan ispit 8) . Motivacija je na nuli zbog toga što moj fakultet nema veze sa poslom koji sada radim, koji mi ide jako dobro i s kojim se mislim i dalje baviti. svejedno, nadam se do jeseni diplomirati, ne volim stvari nedovršene.

[marta]

Motiv je vazan, i upornost.
Zatrudnila sam na cetvrtoj godini FER-a. Od trenutka kad sam otkrila da sam trudna vise nisam imala nikakvih problema s koncentracijom niti slaganjem prioriteta, samo sam slagala ispite. Rodila sam pocetkom devetog semestra, predavanja nisam morala slusati, labose sam odradjivala doma u dogovoru s predavacima. Sve preostale ispite i diplomski sam rijesila za nekih desetak mjeseci.
Diplomirala sam mjesec dana prije nego je Andrija imao svoj prvi rodjendan. Jako sam ponosna na to.

[lucij@]

Diplomirala sam mjesec dana prije nego je Andrija imao svoj prvi rodjendan. Jako sam ponosna na to.

marta, imaš na što i biti!

[abonjeko]

BRAVO cure!!!

Ja se osjećam (s faxom i obitelji) upravo ovako ...već duže vrijeme... ... gazimo se međusobno...

motiv isti kao i kod većine, posebice krumpirića

[Romy]

Thanks, cure.....no, ja se vraćam na posao 01.04-og, radit ću do lipnja, uzeti GO i onda porodiljni....dotad bih trebala dati 2 jako teška ispita, ne znam hoće li mi to biti moguće.....i to tako da mi na porodiljnom ostane zadnja godina koja nam je u pravilu i najlakša. Najviše me zanima da li je moguće davati ispite s baš malom bebom, do prve godine životado 16.30 jer tada se stariji vraća iz vrtića, a i on zahtijeva svoje vrijeme.....

I još nešto, kod vas koje ste na magisteriju ili doktoratu, što vam se pokazalo programski težim, fakultet ili poslije doškolovanje (magisterij, doktorat)?

[abonjeko]

Thanks, cure.....no, ja se vraćam na posao 01.04-og, radit ću do lipnja, uzeti GO i onda porodiljni....dotad bih trebala dati 2 jako teška ispita, ne znam hoće li mi to biti moguće.....i to tako da mi na porodiljnom ostane zadnja godina koja nam je u pravilu i najlakša. Najviše me zanima da li je moguće davati ispite s baš malom bebom, do prve godine životado 16.30 jer tada se stariji vraća iz vrtića, a i on zahtijeva svoje vrijeme.....

I još nešto, kod vas koje ste na magisteriju ili doktoratu, što vam se pokazalo programski težim, fakultet ili poslije doškolovanje (magisterij, doktorat)?

Meni osobno je bilo nevjerojatno lako učiti s bebom do godine dana njezina života. Poslije, kao što i sami znate, postaju zahtjevnija (blago rečeno :/ )

Naravno da je programski teži magisterij/doktorat...Ja svoj dodiplomski studij nisam niti osjetila...sada nas na doktorat žele isfiltrirati...od ukupno 60 upisanih ostalo nas je 14...omča se steže...ne daju da svi samo tako lako završe...

[Trina]

Čini se da sam ja najstarija studentica ovdje, godište ´80..

Nisi, godinu sam starija. Ja sam na višoj, ostalo mi komada 8 i rastrgana sam do kraja. S njih troje ja ne stignem ništa, jednostavno ne postoji doba dana koje mogu odvojiti za učenje. A nekidan sam saznala informaciju da mi "stari" moramo diplomirati do 9. mj. ove godine. Prema tome odustajem jer mi je to neizvedivo. Žao mi je ko psu

[krumpiric]

Motiv je vazan, i upornost.
Zatrudnila sam na cetvrtoj godini FER-a. Od trenutka kad sam otkrila da sam trudna vise nisam imala nikakvih problema s koncentracijom niti slaganjem prioriteta, samo sam slagala ispite. Rodila sam pocetkom devetog semestra, predavanja nisam morala slusati, labose sam odradjivala doma u dogovoru s predavacima. Sve preostale ispite i diplomski sam rijesila za nekih desetak mjeseci.
Diplomirala sam mjesec dana prije nego je Andrija imao svoj prvi rodjendan. Jako sam ponosna na to.

ja sam stekla dojam da sam im ja prvi susret s trudnicom

[sasa]

ja sam zatrudnila na 4. godini medicine, planski. učila sam kao luda, no ja sam štreberica čitav svoj vijek. meni je bilo još i lakše jer sam puno manje izlazila i nisam radila nikakve dodatne poslove uz studij. kad se v. rodio na 5. godini jedino što se promijenilo je što sam sada uz knjigu u rukama imala i njega na cici. naših prvih 100 fotografija su u tom aranžmanu. predavanja sam išla tako da je MM šetao sa malcem okolo, a ja bih trazila pauzu za dojenje kad bih preko mobitela dobila poruku da je gladan, na 6. to i nije bilo potrebno pošto su predavanja svega 2-3 sata dnevno najčešće.diplomirala sam na 1. roku svoje generacije, zahvaljujući divnom djetetu kojem je jedino bilo važno da ja dok učim imam njega kraj sebe prikopčanog, divnom mužu koji je imao volje i mogućnosti da se prilgodi praktičnim zavrzlamama i ponajviše tome što ja ni u jednom trenutku i ni u jednom kutku svog mozga nisam pomislila da bi mogla past/zamrznut/odustat od faxa zbog trudnoće/klinca.

[sasa]

eh da, najlakše je učit sa savim malom bebom, jer ona toliko doji, a ti u krevetu s knjigom i štrebaš...milina..

[abonjeko]

eh da, najlakše je učit sa savim malom bebom, jer ona toliko doji, a ti u krevetu s knjigom i štrebaš...milina..

Off, ali čitam ti Cave-a u potpisu i oko srca mi toplo! jako, jako volim Cave-a...

[Anci]

Imala sam još najteži ispit s druge i najteži ispit s treće za uvjet za 4.
dala sam ih isti dan, u 10.tjednu trudnoće, otprilike, to sam htjela obavit prije obznane...
.

Jel sklopove?
Stvarno, krumpiric, svaka čast.

Ja sam na porodiljnom isto učila. Ne za faks, za pravosudni.
Učila sam kad ona spava. Pripremala sam taj ispit duže nego ostale kolege jer sam bila u drugačijoj situaciji. No, naj tempo učenja sma imala kad sma uzela tetu č. za dijete, tad je imala preko godinu dana i ja sam onda to "ispnavljala". Teta ju je čuvala ujutro, onda je ona išla spavati pa sam opet mogla učiti i nakon toga sam bila s njom.

Moj savjet: hmmm ... kreni
Najteže je, ali nema ti druge
Ne znam hoće li ti ovo veće dijete na porodiljskom netko čuvati ili će u vrtić pa iskoristi to vrijeme. Kad beba zaspi.
Moja je kao beba stvarno bila "zahvalna. Super je spavala. Kad je bila budna, bila je zalijepljena za mene. Zato sam učila dok spava.

Ajde, sretno

[makita]

Čini se da sam ja najstarija studentica ovdje, godište ´80..

Nisi, godinu sam starija. Ja sam na višoj, ostalo mi komada 8 i rastrgana sam do kraja. S njih troje ja ne stignem ništa, jednostavno ne postoji doba dana koje mogu odvojiti za učenje. A nekidan sam saznala informaciju da mi "stari" moramo diplomirati do 9. mj. ove godine. Prema tome odustajem jer mi je to neizvedivo. Žao mi je ko psu

Nije nego do 9.mj.2010., dakle, ima malo više vremena. Držim svima palac gore

[Ora]

Evo još jedne koja vam se pridružuje.

Rastegnula sam faks jer sam morala čuvati trudnoću i onda godinu nakon nisam ništa dala ih čiste lljenosti.

Ali primila sam se u koštac sa time i odlučila završiti faks. Evo upravo sam jutros položila jedan ispit i još 3 i dipl.
I želja mi je upisati još jedan

Slažem se da je potrebna motivacija i organizacija vremena. Ništa nije nemoguće.

[betty blue]

eh da, najlakše je učit sa savim malom bebom, jer ona toliko doji, a ti u krevetu s knjigom i štrebaš...milina..

Off, ali čitam ti Cave-a u potpisu i oko srca mi toplo! jako, jako volim Cave-a...

X

[*mamica*]

Čini se da sam ja najstarija studentica ovdje, godište ´80..

Nisi, godinu sam starija. Ja sam na višoj, ostalo mi komada 8 i rastrgana sam do kraja. S njih troje ja ne stignem ništa, jednostavno ne postoji doba dana koje mogu odvojiti za učenje. A nekidan sam saznala informaciju da mi "stari" moramo diplomirati do 9. mj. ove godine. Prema tome odustajem jer mi je to neizvedivo. Žao mi je ko psu

Ja sam od drugog do devetog mjeseca prošle godine položila 9 ispita jer sam stvarno bila zapela, nisam imala djece, ali sam imala stisku, isto tako neku vrstu prisile, dakle ako ikako možeš naći nekoga tko bi ti brinuo o djeci da si uzmeš neko dnevno vrijeme za učenje.. Može se to!

[abonjeko]

[quote="betty blue"]predavanja su završena, ja dala dva ispita dok sam još bila neudana...odtad ništa....
quote]
...dakle, nisam najmlađa (ja sam '84.)
zato volim Bolonju...jer ne ostavlja prostora za neaktivnost...Bolonja traži i zahtjeva stalnu akciju i angažman...jednostavno ti ne dozvoljava da se "ulijeniš"...ali, zato je tempo ubitačan! :/

[Inda_os]

Evo još jedne... berba '82, na doktorskom studiju, beba 3 mjeseca

Nakon pauze koja je trajala od sredine trudnoće do nedavno, svaki dan uspijem uhvatiti 1h-1,5h za učenje, Je da je to daleko od dnevnog vremena koje bi trebala provesti nad knjigom ali i to je nešto. Još mi je malo u glavi zbrka prioriteta i što god da radim imam grižnju savjesti što ne radim ono drugo ali valjda će sve sjest na svoje.

Neke od vaših postova ću si objesiti iznad radnog stola kao nadahnuće

[Inda_os]

Evo još jedne... berba '82, na doktorskom studiju, beba 3 mjeseca

Nakon pauze koja je trajala od sredine trudnoće do nedavno, svaki dan uspijem uhvatiti 1h-1,5h za učenje, Je da je to daleko od dnevnog vremena koje bi trebala provesti nad knjigom ali i to je nešto. Još mi je malo u glavi zbrka prioriteta i što god da radim imam grižnju savjesti što ne radim ono drugo ali valjda će sve sjest na svoje.

Neke od vaših postova ću si objesiti iznad radnog stola kao nadahnuće

[Kaae]

Čini se da sam ja najstarija studentica ovdje, godište ´80. Ostao još samo jedan ispit 8)

'77 godiste, dakle, starija sam. Sest ispita do kraja. Jedino sto, iz raznoraznih razloga, jos nemam dijete. Usprkos tome, nasla sam u proteklih 12 godina tisucu i jedno opravdanje zasto ne mogu ili necu u roku (ili jednostavno brze) diplomirati. Otkako se u glavi dogodio sudbonosni klik, rijesila sam dvoznamenkasti broj ispita u otprilike 6 mjeseci. Sve se moze.. vjerujem i uz dijete. Na zalost, iz vlastitog iskustva tu nemam sto reci.

[Cubana]

Ja nisam studentica al me nakon porodiljskog čeka stručni poslijediplomski studij i specijalistički ispit (jedan od težih), a dvoje male djece...
Ne znam kako se uči s dvoje male djece. Čitam vas i tješim se da je moguće.

[la_mama]

Nisam u ovoj grupi, ali bih da spomenem svoju generacijsku prijateljicu koja je na FESB-u (ST FER), diplomirala u roku s dvoje djece. Diplomski rad je branila samo mjesec dana nakon drugog poroda, davne '94

[Deaedi]

Moje iskustvo nije bas idilicno, ali pokazuje da se ipak valjda nekako moze...
Za vrijeme studija bila sam odlicna studentica, sve davala u roku, ni dana nisam bila apsolvent...
Onda sam se zaposlila, i tako, dobila priliku ici na strucni pds studij...islo mi je bez problema, iako je bilo dosta naporno, ujutro posao, popodne predavanja i tako godinu dana...no, zavrsila sam bez problema...

Onda sam upisala i znanstveno pds, magisterij...sve ispite dala među prvima, počela pisati radnju...i onda sam promijenila posao, prešla u sasvim drugo područje...a magistarski mi je temom bio vezan uz 1. posao...otegnulo se 6 godina...

I onda sam skužila da moram zavrsiti, jer cu izgubiti svu lovu koju sam za to dala (sama sam placala)...i tako, na jedvite jade...uzas...ja uz H nisam nikako mogla uciti...nakon posla dodjem doma umorna ko pas, ona me jedva doceka...i kad da ja zavrsim radnju...pa sam pisala na poslu...
Nasrecu, bas sam bila u promjeni posla, pa sam bila na otkaznom roku u staroj firmi...odlicno...nitko na ocekuje vise nista od tebe, pa sam lijepo zavsrila tu radnju...sada mi je to jako drago, jer u novoj firmi 70% ljudi ima magisterije, cak uglavnom strane.

Sada bi trebala ici i na jedan strucni ispit, ali nikako mi se ne da...znam da nece ici lako, jer sam perfekcionista...ne mogu nauciti polovicno, moram 100% ili ne idem na ispit...a to uz obitelj nije lako...i tako, sad me ceka i taj ispit, a ja ne bi, sve cekam mozda ga ipak izbjegnem

[keka]

Nadovezat ću se na ovu temu pitanjem koje me već neko vrijeme muči. No, prvo moja priča. Ja sam završila studij u HR, rodila 2X, preselila se u Dansku, studij mi nisu priznali pa sam upisala magisterij i sad sam na doktoratu. E, ja znam da je moja situacija potpuno drugačija i nije mi namjera trljati vam sol na ranu, ali evo kako je to uređeno ovdje.

U Danskoj ima jako puno mladih roditelja/studenata. Svi oni imaju pravo na porodiljski dopust i nakon toga se vraćaju na studij, a djeca su u jaslicama. Studij je izjednačen s poslom i nitko od mlade mame ne očekuje da će ona biti i full time mama i studentica. Iz sličnih razloga, uvijet za biti na burzi rada je da su djeca u jasticama/vrtiću, jer se smatra da se ne može aktivno tražiti posao s djetetom doma, te da se mora biti u svakom trenu spreman prihvatiti eventualnu ponudu za posao.

Ja moram priznati da je meni to puno normalnije gledanje na stvari. Vidim da u HR mnoge mame s roditeljstvom zaglave doma, dijete ne može u vrtić dok ne nađu posao (završe studij), a za tražiti posao (diplomirati) s djetetom nemaju snage. S druge strane, vidim da su mnoge zadovoljne time što je prihvatljivo duže ostati doma s djetetom, te da se jaslice smatraju nužnim zlom. Isto tako znam da problem ponekad nije samo praktičan, nego se s roditeljstvom pretumbaju svi životni prioriteti.

Ono što mene zanima je sljedeće: Smatrate li da bi se pri upisu u jaslice/vrtić trebala izjednačiti prava zaposlenih roditelja i roditelja studenata? Da imate tu mogućnost, biste li upisale dijete u jaslice i potpuno se posvetile studiju? I ako je odgovor pozitivan, što mislite kako bi se to odrazilo na vaš studij?

[dunja&vita:-)))]

Evo i mene...
4. godina, zatrudnila, morala sam čuvat trudnoću, na faxu upisala mirovanje i baš sam se ovaj tjedan vratila studiju. I nije lako...malena ima 6 mjeseci, ali morala sam se vratit na fax pošto sam zadnja generacija po starom programu, a iza mene samo bolonjci. Ono što meni predstavlja najveći problem je brdo terenske nastave. Evo cijeli ovaj tjedan se budim u 5 ujutro jer u 6 krećemo na teren, kući se vraćam u 7 navečer. Mrvica je onda već okupana i spremna za krevet i samo čeka mamu da ju poljubi za laku noć. Srce mi puca jer ju skoro pa uopće ne vidim. Ali zato je MM zlatan, preuzeo je sve na sebe uz malu pomoć tete čuvalice.
Ispita još imam brdo, ne želim ni brojit.
Ne znam kako i kada vi uspijevate učit? Na kraju dana kad malena zaspi ja zaista više nemam snage, a preko dana nema teorije jer mi je cijeli dan u krilu i ne mogu se maknut ni koraka da ona ne zaplače.
Hvala vam, jako ste me motivirale da i ja malo više zapnem

[makita]

Nadovezat ću se na ovu temu pitanjem koje me već neko vrijeme muči. No, prvo moja priča. Ja sam završila studij u HR, rodila 2X, preselila se u Dansku, studij mi nisu priznali pa sam upisala magisterij i sad sam na doktoratu. E, ja znam da je moja situacija potpuno drugačija i nije mi namjera trljati vam sol na ranu, ali evo kako je to uređeno ovdje.

U Danskoj ima jako puno mladih roditelja/studenata. Svi oni imaju pravo na porodiljski dopust i nakon toga se vraćaju na studij, a djeca su u jaslicama. Studij je izjednačen s poslom i nitko od mlade mame ne očekuje da će ona biti i full time mama i studentica. Iz sličnih razloga, uvijet za biti na burzi rada je da su djeca u jasticama/vrtiću, jer se smatra da se ne može aktivno tražiti posao s djetetom doma, te da se mora biti u svakom trenu spreman prihvatiti eventualnu ponudu za posao.

Ja moram priznati da je meni to puno normalnije gledanje na stvari. Vidim da u HR mnoge mame s roditeljstvom zaglave doma, dijete ne može u vrtić dok ne nađu posao (završe studij), a za tražiti posao (diplomirati) s djetetom nemaju snage. S druge strane, vidim da su mnoge zadovoljne time što je prihvatljivo duže ostati doma s djetetom, te da se jaslice smatraju nužnim zlom. Isto tako znam da problem ponekad nije samo praktičan, nego se s roditeljstvom pretumbaju svi životni prioriteti.

Ono što mene zanima je sljedeće: Smatrate li da bi se pri upisu u jaslice/vrtić trebala izjednačiti prava zaposlenih roditelja i roditelja studenata? Da imate tu mogućnost, biste li upisale dijete u jaslice i potpuno se posvetile studiju? I ako je odgovor pozitivan, što mislite kako bi se to odrazilo na vaš studij?

Meni ni stariji nije dobro prihvatio vrtić i evo ga doma, a kamoli manji u jaslice :/
Al, evo to je samo moje mišljenje tj. situacija u kojoj sam

[abonjeko]

Nadovezat ću se na ovu temu pitanjem koje me već neko vrijeme muči. No, prvo moja priča. Ja sam završila studij u HR, rodila 2X, preselila se u Dansku, studij mi nisu priznali pa sam upisala magisterij i sad sam na doktoratu. E, ja znam da je moja situacija potpuno drugačija i nije mi namjera trljati vam sol na ranu, ali evo kako je to uređeno ovdje.

U Danskoj ima jako puno mladih roditelja/studenata. Svi oni imaju pravo na porodiljski dopust i nakon toga se vraćaju na studij, a djeca su u jaslicama. Studij je izjednačen s poslom i nitko od mlade mame ne očekuje da će ona biti i full time mama i studentica. Iz sličnih razloga, uvijet za biti na burzi rada je da su djeca u jasticama/vrtiću, jer se smatra da se ne može aktivno tražiti posao s djetetom doma, te da se mora biti u svakom trenu spreman prihvatiti eventualnu ponudu za posao.

Ja moram priznati da je meni to puno normalnije gledanje na stvari. Vidim da u HR mnoge mame s roditeljstvom zaglave doma, dijete ne može u vrtić dok ne nađu posao (završe studij), a za tražiti posao (diplomirati) s djetetom nemaju snage. S druge strane, vidim da su mnoge zadovoljne time što je prihvatljivo duže ostati doma s djetetom, te da se jaslice smatraju nužnim zlom. Isto tako znam da problem ponekad nije samo praktičan, nego se s roditeljstvom pretumbaju svi životni prioriteti.

Ono što mene zanima je sljedeće: Smatrate li da bi se pri upisu u jaslice/vrtić trebala izjednačiti prava zaposlenih roditelja i roditelja studenata? Da imate tu mogućnost, biste li upisale dijete u jaslice i potpuno se posvetile studiju? I ako je odgovor pozitivan, što mislite kako bi se to odrazilo na vaš studij?

Meni ni stariji nije dobro prihvatio vrtić i evo ga doma, a kamoli manji u jaslice :/
Al, evo to je samo moje mišljenje tj. situacija u kojoj sam

Ja sam isto imala problema s prihvaćanjem jaslica...sada je doma!
Danju ne mogu nikako s njom učiti, a noću mi se više ne da... Radi faxa zapostavljam i partnera radi prislilnih cjelovečernjih učenja...a nikada nisam bila noćni tip za učenje, ja sam obično noću "landrala" naokolo

[krumpiric]

keka, to nije istina, itekako su izjednačena.
mm i ja smo bili redovni studenti kad smo dobili Marina (mm je radio preko SServisa) i dobili smo vrtić UPRAVO zbog toga!
Ja sam čula da je nekad davno na Laščini bilo studentskih soba za one s bebom, eto, to bi nama onda bilo super. Čula sam da to ima i u Ljubljani, od mamine frendice, da ima studentski dom u kojem su mladi studenti-roditelji, s bebom, i da su u sklopu istog mini jaslice/vrtić...neznam jel to istinita info?!

Mjesto u domu košta oko 150kn (s režijama), a mi smo stan plaćali (najjeftiniji-prvi) 250 eura+ režije. I bili smo daaaaleko od faksa.
:/

[babyboys]

keka, to nije istina, itekako su izjednačena.
mm i ja smo bili redovni studenti kad smo dobili Marina (mm je radio preko SServisa) i dobili smo vrtić UPRAVO zbog toga!

i ja isto ovako, samo bez muža

[melange]

kad sam diplomirala bilo mi je najčudnije kad bi došao vikend a ja ne moram učiti (ili razmišljati o tome da bih trebala učiti). SLOBODA :D

ovo je tako istinito, i nadam se da ću sutra oko podne biti skroz preplavljena tim osjećajem.

[leonisa]

Čini se da sam ja najstarija studentica ovdje, godište ´80..

Nisi, godinu sam starija.

nisi ni ti.
tu sam sa Kaae, 3 ispita.
jos uvijek ne mogu, nakon 3 godine neucenja, ulovit zamaha.
istna je da mi fali motivacije jer su mi ispiti koji su ostali totalno neinteresantni, odbojni i totalno streberski sa previse stranica.

[Anci]

...jer su mi ispiti koji su ostali totalno neinteresantni, odbojni i totalno streberski sa previse stranica.

Ma, zaljubit ćeš se u jednog

[leonisa]

keka, to nije istina, itekako su izjednačena.
mm i ja smo bili redovni studenti kad smo dobili Marina (mm je radio preko SServisa) i dobili smo vrtić UPRAVO zbog toga!
Ja sam čula da je nekad davno na Laščini bilo studentskih soba za one s bebom, eto, to bi nama onda bilo super. Čula sam da to ima i u Ljubljani, od mamine frendice, da ima studentski dom u kojem su mladi studenti-roditelji, s bebom, i da su u sklopu istog mini jaslice/vrtić...neznam jel to istinita info?!

Mjesto u domu košta oko 150kn (s režijama), a mi smo stan plaćali (najjeftiniji-prvi) 250 eura+ režije. I bili smo daaaaleko od faksa.
:/

da i ja sam znala za te sobe. takodjer sam imala frendove, oboje studenti, nezaposleni, djete je bez problema dobilo mjesto u vrticu.

[melange]

eh da, najlakše je učit sa savim malom bebom, jer ona toliko doji, a ti u krevetu s knjigom i štrebaš...milina..

Off, ali čitam ti Cave-a u potpisu i oko srca mi toplo! jako, jako volim Cave-a...

X

everytime

[leonisa]

...jer su mi ispiti koji su ostali totalno neinteresantni, odbojni i totalno streberski sa previse stranica.

Ma, zaljubit ćeš se u jednog

ne sumnjam.
da nema dosadnih uvodnih 400 str. teorije...njih prezivjet treba! od muke peglam. a ja inace ne peglam

[Anci]

MM je znao reći da mu je stan najuredniji kad treba učiti.
Sve samo da ne uči