Agresivan malac

[sanja77]

Dragi svi, molila bih za mišljenje.

Frendica mi doji bebu od 18 mjeseci i u zadnje vrijeme dijete je postalo agresivno prema njoj kada želi dojiti. Bili smo u dućanu i maleni se doslovno penjao po njoj jer je želio dojiti i kako stvarno nije bilo načina da ga podoji u tom trenutku i on je vrištao i udarao je dok god nismo uspjeli sjesti da ga podoji. Na frendici vidim da joj je to stašan stres i mislim da se bliži kraj njenog dojenja, a jako se borila sa ragadama i bila je prestretna kada je sve profunkcioniralo.

Kako ste vi rješavali ovakve situacije?

Hvala puno na odgovorima!

[Anci]

Moje je mišljenje da je tu dojenje, tj. želja da odmah sisa samo jedna od situacija. Isto tako se moglo dogoditi da dijete u tom trenutku želi nešto drugo što ne može odmah dobiti i reagira isto tako. Npr. životinjsko carstvo
Po meni potpuno normalno u toj dobi.
Kod mene pali da ja ostanem kul i kažem da znam da hoće, ali da ne mogu sad.
Naučit će se strpiti.

[ella]

znam kako joj je i mene je moja pokusavala skinuti kad god bi joj palo na pamet
ja sam u tim situacijama ako je nisam mogla ppodojiti pokusavala skrenuti psaznju
obcno je upalilo dati joj piti vode imala sam obicno malu janu sa sobom i malu plasticnu salicu pa sta od tog dvoje upali do prve prilike kad bi ju mogla podojit

nek proba tako mozda upali i njoj

[anchie76]

Ova tema bi trebala biti na izazovima roditeljstva

Dijete u toj dobi se ne zna nositi s frustracijom, i trebat ce vremena da nauci. Toj mami se to manifestira vecinom preko dojenja, drugima na igracku koji roditelji ne zele kupiti (pa se dijete baca na pod u trgovini) itd.

Dojenje tu nije problem. Da nema dojenja, nesto drugo bi mu uzrokovalo frustraciju. Rjesenje: puno strpljenja i ostaviti dijete da se ispuca - ne popustiti samo da se ne baca po podu. Nek se baca, kad se smiri onda mu smireno objasniti.

[anchie76]

Sad vidim da se mali ne baca po podu (netko drugi je to spomenuo) nego da udara mamu.

Ona se treba isto ponasati kao da se to dogadja zato sto mu ne zeli kupiti igracku. Znaci JASNO mu dati do znanja da ne smije udarati i da ce dobiti sisati kad se smiri.

[sanja77]

Curke hvala puno! Poslala sam joj postove.

[pomikaki]

sad vidim da mi se nije "primio" post koji sam prije poslala.
Nešto slično sam napisala kao i ostali, to su tantrumi koji se javljaju u to doba, netko vrišti u trgovini jer ne dobije igračku, a ovaj jer ne dobije cicu.
Treba vježbati smirivanje tih situacija, porazgovarati s djetetom kad je mirno, primjereno njegovoj dobi, kod kuće se može vježbati da malo pričeka kad nešto hoće, za početak dok mama nabroji do tri, a onda pomalo duže.
Ako je u trgovini, najbolje odmah izvući dijete iz trgovine i riješiti to vani, bez publike.

Preporuči joj možda knjigu H. Karpa "Najsretnije dijete u kvartu". Debela je ali se lako čita. Predložene metode se mogu i ne moraju koristiti, ali mene je najviše umirilo što opisuje razdoblja kad se takve stvari događaju kao normalne faze odrastanja.

[EvaP]

I mene je u toj dobi najviše pomoglo saznanje da je to ta faza i da će proći. Kod nas je palilo baš to "vježbanje strpljivosti" ali i "vježbanje povjerenja" tipa, kad bi nešto htio npr. da mu otvorim neku kutiju u kojoj su igračke, a ja baš gulim krumpire za ručak, onda mu kažem: "evo pričekaj samo da mama oguli ovaj krumpir" i onda bi on cupkao kraj mene i čekao da ogulim krumpir - vježba strpljivosti, ali onda taj čas kad je krumpir oguljen moram ustati i napraviti što je htio - to je vježba povjerenja da ću stvarno napraviti što sam rekla kad obavim što sam trebala... I to fakat tako kako je pomikaki rekla - prvo je "čekao" 2-3 sekunde, a poslije sam mogla fakat i oguliti krumpir do kraja....
A za sisanje taj čas u momentu kad su mi ruke pune vrećica i baš rušimo sve kraj sebe bi nam pomagalo pjevanje... taman bi ga to omelo u tom tijeku misli vezanih uz "hoću sad".