ariela, žao mi je što ti je prvi porod ostao u tako ružnom sjećanju. ponajprije jer u našim bolnicama nažalost nemamo uvjete da rodimo potpunno prirodno , osim ako dođeš potpuno otvorena a ponekad i tad čak se daje drip i sve pokvari..
i mene je užasno strah vaginalnog poroda. možda je pomalo i smiješno i čudno jer radim u blizini rađaonice,odnosno na intenzivnoj njezi babinjača. presretna sam što sam trudna, jer do bebice smo došli potpomognutom oplodnjom i jedva čekam da ga ugledam.
ali ja za svoju bebicu i sebe biram carski rez u spinalnoj anesteziji.. jer vidim šta se ponekad događa kod isforsiranih poroda i strah me da nešto ne krene po zlu. bude i prekrasnih poroda,žena koje lakše podnesu bol,beba kojima apgar bude 10/10 i nakon puno boca oksitocina,ali ja znam da nisam izdržljiva za tu vrstu boli i da ću lakše podnijeti sekciju psihički a ujedno time i fizički. čak sam svjesna da bi na nas dvoje još više pazili jer radim s tim ljudima, ali ipak..ja se ne usudim. jedva smo došli do bebača ,prošli puno fizičke i psihičke boli gdje nisam imala mogućnost izbora , već smo se morali prilagoditi radu klinike i želim se nagraditi za sav trud, odnosno proći iskustvo poroda linijom manjeg otpora. nadam se da me razumijete. a iz iskustva znam da žene koje su se bojale vaginalnog poroda i stoga izabrale sekciju,bile su zadovoljne jer su dobile porod kakav su željele. ne kažem da je carski rez idealan izbor,ali svaka žena bi trebala imati pravo izbora. žao mi je svih koji to nemaju.
svima želim sreću na porodima i ako se bojite vaginalnog poroda, ili obratno, ako se bojite sekcije, potrudite se naći liječnika koji je skloniji jednom ili drugom načinu porađanja. u svakoj bolnici ima takvih.
najvažnije je da porod ne ostavi traumu majci i bebi,jer sve fizičke rane zarastu, ali psihičkim puno više treba. treba ići i u krajnost ako nemate izbora..makar dobili nalaz psihijatra da se bojite carskog reza ili vaginalnog poroda. jer strah i prijašnje loše iskustvo žene na porodu nisu za zanemarit i mogu se loše odrazit na sam porod. da nisam prošla boli punkcija tijekom potpomognute oplodnje,da ne slušam krikove iz rađaone,da ne znam puno sretnih i pretužnih priča,da ne gledam žene poslije sekcije skoro svaki dan možda bi drugačije razmišljala, ali eto..