 |
|||
Samo ti pjevaj, i ja sam na prvom porodu poprilično pjevala.zekana prvotno napisa
Bilo je simpatično kad su me poslije poroda odvezli u sobu, a cimerice u sobi me pitale "To se vas tako glasno čulo?", a nije da je rađaona od sobe udaljena cca 30 metara i da su rađaona i odjel rodilja odvojena dvojim vratima.
Ja sam se u oba poroda pogubila pri kraju. Nisam vise bila koncentrirana na nista, primalju sam jedva cula, pojma nisam imala gdje je MM (a bio je kraj mene) ni tko je u radjaoni i totalno sam izgubila kontrolu. A porodi su kratko trajali, tako da nisam bila ni umorna ni izmucena. Na kraju sam zadovoljna, samo mi fali u sjecanju taj dio pred izgon.
Onda sam prisustvovala porodu gdje je rodilja bila tako koncentrirana i prisebna od pocetka do kraja, ma prekrasan porod.
Nadam se, i stalno si mantram da cu i ja tako ovaj put. Ako nista, pokusat cu.
Nakon četiri sata u boksu i nekih 5 min prije samog poroda , kad je babica (koja je tek došla u smjenu) rekla sad ćemo mi to srediti i vi ćete roditi!! pomislila KOME TI PRODAJEŠ SARME!!! sigurno ću još sat vremena tiskati a ona će svaki puta vikati evo još malo, vidim glavicu, pa onda opet ispočetka.. al sam se na sreću prevarila i kad me žena namjestila u neki novi položaj, obasjnila mi što da radim, provjerila međicu i na kraju ju capnula Dora je samo izletila van.. a ja opet pomislila IPAK MI NIJE PRODAVALA SARME!!
Šiškice, istog smo dana rodile. Što je meni sve kroz glavu prolazilo, nije za podijeliti.
Na zadnjem porodu razmišljala sam samo o tome kakva će biti, bila sam baš ono u transu što ću je napokon uzeti u ruke..razmišljala sam i o ženskoj snazi, slozi..imala sam jedno 6,7 žena uz sebe i sve su bile presavršene, bodrile me i poticale, jedna mlađa je sva bila na rubu suza od uzbuđenja. Pa sam čitavo vrijeme bila pod dojmom te ženske snage, energije..ne znam, ne mogu to opisati, baš jak osjećaj pun ponosa. I rađamo ŽENU. Osim toga, razmišljala sam o vremenu koje sam potrošila na nagovaranje muža da idemo na tečaj, da bi mogao biti na pordu, njegovom odbijanju jer nam je četvrto a već je bio (samo što su se propisi promijenili) i o tome kako, nakon završenog tečaja, nije bio tamo jer se razbolio. I onda o tome kako mi ni ne treba tamo jer bi poremetio tu žensku energiju. A što ću, bila sam sva u transu i pod dojmom, i u tih sat, dva, imala viška vremena za razmišljanje. A kad sam JE rodila i uzela u ruke, prva pomisao je bila-opet sam rodila čudo.
Ali, baš ono prva pomisao kad mi je počeo svaki porod (osim prvog) bila je-kako sam mogla zaboraviti na ovu bol
Dok sam radjala prvog mislila sam nikad vise ajme pa sta mi je ovo trebalo. I sta me ne puste na miru hocu samo lezati i odmarati. To je bilo tijekom dvodnevne indukcije i izgona s nlijeganjem na trbuh i epizotomije te 4 i pol kile djeteta. Dok sam radjala drugu pomislila sam koji vrag sad to pece ajme poludit cu kako pece, opstetricarka me gnjavi da ne tiskam i nis mi jasno m pece ko sam vrag... da sam znala za famozni ring of fire vjerojatno ne bih popucala i sigurno bi poslusala kada da ne tiskam.
Ps-onaj prvobitni nikad vise me drzao dobre dve godne. Sada 7 mjeseci nakon drugog poroda ja vec nekako razmiljam o trecem
Dok nisu trudovi pod dripom počeli, bilo mi je super i nisam imala nikakve crne misli. Mislila sam si kako sam sad tamo i to je to, kad ponovo prođem kroz vrata boxa bit ću mama. Kad su trudovi počeli samo sam mislila kako to neću preživit i kako ne kužim žene koje idu na drugo, treće..... Sada bih htjela ponovo...
Ja sam si mantrala: samo da je zdrava...samo da je zdrava.....niš drugo me nije zanimalo, ni ja, ni bol...samo da je zdrava.
ajde izađi višeeee
S obzirom da je cijela prica trajala 66 sati, svastanesto je imalo vremena proci mi kroz glavu.
Tijekom tranzicije sam, izmedju ostalog, nakratko razmisljala i o eutanaziji, ali opcenito nisam mislila ni o cemu. Zapravo uopce nisam bila prisutna i bilo mi je odlicno.
identično :DDok nisu trudovi pod dripom počeli, bilo mi je super i nisam imala nikakve crne misli. Mislila sam si kako sam sad tamo i to je to, kad ponovo prođem kroz vrata boxa bit ću mama. Kad su trudovi počeli samo sam mislila kako to neću preživit i kako ne kužim žene koje idu na drugo, treće..... Sada bih htjela ponovo...
Na prvom porodu sam bila pod Dolantinom i ne sjećam se ničega. MOžda mi nešto i jest prolazilo kroz glavu, ali drogeština je učinila svoje..
Drugi porod - rodila sat i pol od prvog truda. Cijelo vrijeme sam bila skroz lucidna, zezala se s mužem, za vrijeme truda pjevušila i mislila si prvih pola sata - Kak je ovo dobro, uopće me ne boli jako; drugih pola sata - e sad je zapravo na granici izdržljivosti - nadam se da neće postati puno jače jer ne znam kak se budem s tim nosila; zadnjih pola sata PEČEEEE PEČEEE PEČEEE - o, ovo je fino! (nakon što sam dobila hladni oblog na međicu). I na kraju: koje olakšanje! Jesam ja to stvarno rodila?? Već?? OĆU OPET!!!
Sad sam u 27. tjednu i jako se veselim trećem porodu. Očekujem, naime, reprizu drugog i bit ću jako razočarana ako ne bude tako
prolazilo mi je kroz glavu da želim samo sklopiti oči
da želim samo da sve završi
da želim BILO što uzeti samo da sve prestane
da je ljudski život krhak
da sam na milost i nemilost sudbini
da neću nikad više imati djece
da sam glupa što sam poželjela imati djece
uglavnom, ništa lijepo ja nisam mislila, ma zapravo mi se čini da sam bila malo pomaknuta
a najviše em čudi kad sad pomislim kako bi bilo lijepo imati još jedno dijete, eto...
Rodila sam na carski,blizanci, jedna beba poprečno, druga guzom prema dole... umirala sam od straha i samo mislila Bože molim te da sve prođe ok...kad sam čula ljubavice da su zaplakale i ja sam plakala ko kišna godina
jos jedno klasicno nadripano iskustvo
sto puta sam pomislila-nemogu vise, dosta mi je, pustite me da spavam...
na drugo tiskanje- u jednom trenu mi se zacrnilo iako sam zmirila...i pomislila sam da cu umrijet, u iducem je dr nalego na trbuh i kad mi se jos jace zacrnilo bila sam uvjerena da je to.to, gotova, sam...mrtva...nema...
pa je mali u sekundi kliznio van ,a ja se cudila kako imam osjecaj da imam jos jedno u sebi(nagon za istiskivanje posteljice),i sva u soku prihvatila maloga na prsa
sad mi je smijesno i znam da necu vise bit tako negativna
ta riječ "glupa" i meni se na svakom porodu činila kao ona prava za mene.
flopice
prije izgona i odlaska u box prolazilo mi je kroz glavu da sam u ludari i da zelim nekom reci da mi tamo nije mjesto.
box, glavica vec viri i tu pocinje moj razgovor same sa sobom u glavi:
opa, pa sta oni na forumu trabunjaju, kakvo raspadanje, kakvo umiranje, nisam ni osjetila kad je glavica prosla i zdjelicu i kanal, fakat sam ocekivala da cu se raspasti. dobro kakav je ovo cudan osjecaj, sta mi to radi? sta je to, a? opa! masaza, super, nisam ni stigla reci da ne zelim da me se reze. ups! oooo OOOOO a to je taj ring of fire, majko moja one slike sa spota ring of fire nisu ni blizu ovom osjecaju gorenja. babica veli: nemojte mi sada prodisavati, tiskajte, jos samo jedan. a ja joj odgovaram u glavi, ma ne prodisavam samo pokusavam doci do zraka, nikako da udahnem punim plucima. ok, koji je tebi klinac (muzu se u glavi obracam) sta stojis ko tutlek, di je taj fotic, sve sam fino slozila, ona izlazi, zasto ne drzis fotic u rukama. i blup, sleti na moj trbuh <3
pocinje mi trestati u glavi refren "mi smo jaci i od sudbine" :rolleyes: i tu tek odlazim negdje u oblake.
eto, malo veselija verzija poroda. znam da sam zadnje pomislila: jbt i od ovog se radi big deal?
al moja mala je imala malu glavicu tako da sam imala srece :D
Moj porod ima jednu smiješnu priču.
Pristala sam donirati pupkovinu, ali kako je bila nedjelja, nisu znali kad ću roditi i da li da je uopće uzmu jer je transfer za Zg išao tek u ponedjeljak. Međutim, kad su skontali da rađam u vrijeme koje im dogovara za transfer pupkovine, odlučili su je uzeti. I tako su mom dragom u rađaoni uvalili formular s pitanjima koja on nije smio sam ispuniti, čak ni ona koja je znao, nego je meni morao čitao pitanja, a ja sam morala odgovarati na njih.
Problem je bio što je to bilo pod mojim najvećim trudovima pred sam kraj poroda!
A nikad kraja tim pitanjima! I nisu baš jednostavna, moraš razmišljati koje bolesti imaš u familiji, kad si putovala kamo, ma svašta nešto, a meni šibaju trudovi. Govorim im da nisu normalni, da zašto to ne možemo kasnije ispuniti, a oni - ne, ne morate prije poroda ispuniti i potpisati....
Dragi mi, jadan, čita obrazac, a ja rađam....
Uglavnom, nismo stigli završiti obrazac, rodila ja, a nakon što sam rodila i pomazila se s bebom, završili smo i obrazac.
Eto, moje misli u vrijeme poroda bile su: ovo je Monty Phyton, zar se ovo stvarno događa, ne moš od birokracije pobjeć ni dok rađaš...
ajme zuska ahahahahahah!
to me sjetilo u prvoj trudnoci kad sam prokrvarila u 25.tt i zavrsila na hitnoj. ja u ambulanti radjaone, jedna me skida, druga me brije, treca pregledava, ja u suzama, oprostila se dole s muzem kojeg su poslali doma jer "ja radjam" (25.tt!) a cetvrta tipka na masini i ispituje me podatke i onda se pocne na mene derati kako ne znam svoju adresu, a ja njoj: imam vaginalnu sondu u sebi i cekam bilo kakvu mimiku na licu doktorice da znam da mi je s bebom sve ok, da je ziva dok me ostale sve sestre pripremaju za porod, ne znam jel zelim umrijeti ovog trena na stolu ili vristati i probudit se iz nocne more, a vi me jebete sto se ne mogu skoncentrirati i dati vam podatke da ispunite jebeni formular! sram vas bilo.
usutila je.
to mi je jedno od najruznijih sjecanja u zivotu.
rodila sam ju na kraju puno puno tjedana kasnije, carski, i bila sam preuzbudjena da mi ista prolazi kroz glavu.
Ajme, grozno...
Meni ipak nije bilo tako, sve je išlo kako treba pa nije bilo neizvjesnosti ili straha za bebicu (do izgona).
Ma s jedne strane bilo mi je potpuno nevjerovatno da se nalazim u toj situaciji (sad vidim da mi u priči fali jedan onaj bitan zarez, dakle, oni su jako inzistirali da se obrazac popuni prije nego rodim iako su nam ga uvaljali 30 minuta prije poroda), moj dragi je gutao slinu i čitao mi pitanja, a ja sam bukvalno prolazila kroz zadnje trudove i urlala malo odgovore, a malo na njih da nisu normalni.
S druge strane, situacija mi je bila dovoljno opičena da sam ipak pristala na nju jer da stvarno nisam htjela odgovarati, ne bi mogli prisiliti...
Mada je tu bilo i dosta dovođenja pred gotovo čin...kao, pitaju dok još nemaš trudove, pristaneš i onda se pred porod sjete da ima i neki obrazac.
Sa prvim ajmeee sta mu je da ne ide van,pa tiskam vec 2sata! Na to ce muz,ali tiskas tek 3min! Kad se rodio,babica ga prinasa na prsa,a ja svoga sina doslovno otela
Sa drugim,muz nije stigao na porod, prolazi mi samo da bude sve uredu...! Nisu mi ga dali na prsa,bila sam febrilna!
Neoposivo me vuce na trecu bebu za koju god.! Toliko da decki malo ocvrsnu!
došlo mi je da skočim kroz prozor od bolova, gledam na ctg, vidim da ide još jedan trud i pitam se kad će kraj
kad sam rodila pomislila sam da uopće nije bilo strašno, bila sam si sva važna, i rekoh da znam da ću opet imati ovakav porod mogla bi roditi još jednom
Dok sam bila u predrađaoni gledala sam trudnicu kako se sprema u rađaonu,kako je peru trudovi i mislim jooj i ja ću tako.
Nakon nekih 7 sati idem i ja u rađaonu(ma nemam pojma kako je ona hodala,ja nisam mogla ni koraka od bolova)I dolazi mm. Normalno njemu je vruće i pita sestru da li može otvoriti prozor. Ajme.
I normalno samo sam mu drobila o prozoru,toplini sta on misli kakav crni prozor,šta nije i skijaško odjelo još navuko na sebe...bla bla. A cim bi ugledala doktora ili sestru samo sam zavijala koliko sam gladna i da li ću u sobi imati nešto za jesti.Prije zadnjeg izgona lijepo mi dr. objašnjava....tiskajte...bla bla ali znam samo da sam čula sestru kako je rekla da mi je večera u sobi. I odmah sam rodila.
Ajmee, taj osjećaj kad si u predrađaoni a slušaša druge kako rađaju i znaš da to i tebe čeka. Grozno
nekako sam se uspijela isključiti od ovog kad sam ušla u rađaonu, bilo mi je žao tih žena koliko se pate, pomislila sam koliko čovjeka mora intenzivno nešto boljeti da viče.
s jedne strane pomiriš se sa sudbinom jer roditi ipak moraš, ali stvarno bi voljela da su tehnički uvjeti u rađaoni bili bolji, znam da mogu biti bolji samo ne znam zašto se nitko ne trudi da ih poboljša?
jedna od stvari koju ću pamtiti dok sam rađala je strka koja je nastala u boksu do mog jer je nešto pošlo po krivu, doktor koji viče "svi u boks", osoblje koje se ustrčalo i vadi po ladicama razne instrumente, odjednom žena koja vrišti, i sestra koja nosi bebu omotanu u krvavu plahtu, i važe, a ti sve vidiš i čuješ jer boksovi su odjeljeni samo zidovima, ima neki paravan, ali to ništa baš ne pomaže.
ne znam kako sam se uspijela skulirati nakon ovog, mislim da nije bilo trudova i vlastite boli kojima sam bila preokupirana da bi se digla sa onog stola i pobjegla iz bolnice. spas su mi bili doktori i primalje koji su bili stvarno brižni i dragi, nasmijani, meni je to puno značilo.
upravo to + ovome nema kraaajaaa!!!! ( trudovi cijeli dan, na stolu 4 sata,,drip i beba od 4,100)ajde izađi višeeee
Dok sam ležala u rađaoni u poprilično bolnim trudovima, pomislila sam si da nema šanse da sljedeće dijete rodim doma, kako sam planirala. Bilo me strah i boljelo je.
Kad se pojavio nagon za tiskanjem, osjetila sam famoznu "loptu u guzici" i sjetila se Kaae i njene priče.
Kad sam počela s tiskanjem, u prvom je trudu glavica samo došla "do izlaza" i trud je prestao. Pitala sam primalju je li se beba sad vratila nazad. Rekla je da jest, ali da će sad to ići lakše i da je sljedeći put vani. Nadala sam se da mi ne laže.
Budući da mm nije baš zagrijan za biologiju, a nije ni previše slušao na trudničkom tečaju (ili bilo koji moj monolog prije poroda
Prvi porod; bila sam maximalno psihički spremna i unatoč tome što je predugo sve trajalo (12h) koncentracija nije popustila ni u trenucima izgona..kroz glavu mi je prolazilo '.i to je to!?! Ma nee..ne moze to biti sve..mora boljeti jace da bih rodila..' a u trenutku kada je moja mišica izašla van pomislih ' ..kad ću opet roditi!!''
Prvi mi je bio porod, što mishica0704 kaže, psihički spremna na sve! Hehe! 5 sati trudova u razmacima od 3 minute, u zadnjih sat vremena nakon pucanja vodenjaka sam totalno izgubila hrabrost i samo si mislila- idući puta idem na CARSKI!!!! Preskočit ću sve ostalo do samog izgona kad sam se totalno prestravila od boli! U jednom "guranju" sam se uspaničila i samo sam mislila, jaaaaaaooooo, ovo je nenormalno koliko booooliiiiii! Doktorica mi objašnjava kako trebam kod idućeg truda samo guuuuurati i držati se i guuuuuurati, a ja van sebe od straha!
I dolazi taj drugi trud, a ja panično guuuuram i mislim si kako ne smijem prestati gurati jer neću izdržati još jednom takvu bol. Tako sam vam ja guuuuurala, nisam prestajala mahnito gurati, panično, sve od straha. I tako sam izgurala svoju curu da ju nisu morale ni povući već samo prihvatiti! I nakon izgona sam samo odahnula i pomislila si- Aaaaaaaaaa! Boooože koja bol, al vrijedilo je. I nikakav carski, isto ćemo isto prirodno. Ako sam jednom izdržala onda ću i drugi puta! hehe!
Stvarno, nevjerovatno kako sam nabrzinu promijenila mišljenje čim sam dobila svoju curu... Sva ta neizvjesna bol je dobila sretan završetak i im se to dogodilo, sve mi je bilo jasno kako je i zašto je to totalno vrijedno svake sekunde bola!
BTW, uzdišem za svakom trudnicom... hoću opeeeet!
Posljednje uređivanje od zekana : 17.06.2013. at 14:04
Vidi vidi Zekana se vratila! Gdje je meni uopce promaklo da si ti rodila? Cestitam i tebi i Zekani Maloj! Nadam se da ste dobro obje
Presmišno!prvi put : sve poznato,sve knijge pročitane, završena srednja medicinska: Bože je li moguće da može još više boljeti? naravno , zacrnilo mi se prid očima, da sam morala još jednom tiskati,pala bi u afan;odmah nakon izgona sam rekla svima ovo je bilo 1.put,još ću vam ja doći..
drugi put,vodenjak ostao doma,10 km od bolnice, jedva smo stigli,glavica napola vani, ja tiskam, babica me brije, grane čempresa lupaju o prozor rađaone, kišica počela, a dežurnog gina u 00:00 uhvatila želja za recitiranjem: "ah divne li noći, kišica sipi....", mislim se "muči više,jer ću se morati dignuti i zadaviti te, jesi li doktor ili pjesnik?drži se onog što ti ide"; u tim trenucima sam mislila da ću imati prekrasne, dubokoumne i dubokomajčinske misli, ali ništa od toga, mislim da ni treći put neće biti ništa pametnije
Prvi porod iako je trajao "kratko" (od prvog truda do izgona 4ipo sata) bija je strašan...padala sam u nesvist i cilo vrime samo mislila kako ću umrit, kako ne mogu izdržat tu bol i kako nema šanse da ja rodim jer uopće neznam rađati / tiskati...
A kad se rodija bebač nisam mogla virovat kako sam ipak uspila i ostala živa, da bi zaključila isti sekund kako je maleni isti tata
Drugi porod evo prid vratima, užasno me strah i pitam se oće li mi i ovaj put takve crne misli prolazit kroz glavu jer naravno ja još uvik nisam svjesna kako sam uspila roditi i preživiti te bolove.
Hvaaaaaala!
A tema je genijalna! Znam da nisam nista razmisljala, za vrijeme zadnjih trudova samo sam se pustila toj boli i mislila ako trebam umrijeti, onda cu se barem opustiti!
A za vrijeme tiskanja, mislih, pa Sta tamo na rodi pricaju o ring of fire, ja to ne osjecam, i onda me je samo odjednom zapeklo da sam htjela skocit U bazen vode da prestaneeee! I Ono klasika,nikad vise!
Super tema, baš sam se nasmijala.
Meni je išlo kroz glavu: 'Više ništa ne mogu kontolirat. Tu sam gdje je sam, na pravom sam mjestu i sve će biti ok kako god bilo. I nastojala sam komunicirat sa svojom bebom - možemo mi to, još malo pa ugledat ćemo se.' U nadi da će ipak biti možda curica. A bio je dečko i pol, i tek u trenutku kad sam ga ugledala shvatila sam da zapravo i ne želim curicu. To mi je sad smiješno i toliko glupo, ali stvarno sam do tog zadnjeg trenutka razmišljala da je možda curica i da je ultrazvuk krivo pokazao.
A kad mi se po trbuhu migoljio prema cici i gledao me u oči, i sad se naježim kad se sjetim tog osjećaja. Na glas sam ponavljala: 'Ti si zapravo, ti si zapravo.' I ne znam, kak sam po pogledu znala da je dečko, nisam čula da je netko to već tada rekao.
ja sam rodila prije ravno 6 dana pa mi je sjecanje jos vrlo zivo
u glavi mi je prvo bilo: jooooj, sad sam u radjaoni, umrijeti cu od dosade dok to krene zapravo - cak sam vjerovali ili ne pokusala citati knjigu :D
kad je krenulo malo jace sam izmolila epiduralnu ( na protivljenje cjelokupnog osoblja i prijetnje da ce mi porod stati i da cu morati na carski rez.. what ever ), onda je dalje bilo diiivno, vidjela sam jedan mali komadic drveca vani, gledala listove na suncu i razmisljala o starijem sinu koji mi je pred par sati u auto odnio torbu za rodiliste, u stvari cijeli porod sam razmisljala o njemu kako je velik i to me ful drzalo do kraja..
na samom kraju sam osjetila ono sto prvi put od silne boli uopce nisam registrirala - nagon za tiskanjem! i tako je pocelo, a curicu sam rodila u tri prava truda kad je dosao taj dio...
kako se do tada nisam izmrcvarila i napatila od boli, mogla sam ljepo i kontrolirano slusati babicu i imala sam dovoljno snage za tiskanje., pa sam tiskala iz petnih zila hehe
u stvari, cijelo vrijeme nisam mogla vjerovati da je to to i cekala sam onu bol koja je bila prvi put, a ona hvala bogu nije nikada dosla.. rodila sam sve skupa za nekih 3 sata
e da, i kasnije sam mislila : wow, pa ovako bi ih mogla roditi jos petero
Posljednje uređivanje od samamama : 25.06.2013. at 10:24
Ovaj porod sam prolazila puno intenzivnije, baš sam bila skoncentrirana na svaku sitnicu...miris plodne vode itd.
Ušla u boks trčeći potpuno otvorena i nakon 5minuta rodila.
Muž je prisustova porodu...
Tih 5minuta sam konjski skoncentrirano tiskala, gledala na sat priko puta boksa...muževo bodrenje u pozadini pomoglo mi je da se ovaj put ne dam ka pri prvom porodu.
Mislila sam na sina koji me čeka doma i Emmu koju sam ja silno iščekivala...
Ufff kako boli to babicino masiranje, al super neće me rizati...ring of fire, eto glave...ajde ajde tiskaj tiskaj da osjetim kako se migolji svojim divnim tijelom na ovaj svit...evo je moja curica...predivna je...ima kosice
Grlim ju, mazim ju, mirišem ju, ljubim muža u potpunom šoku da je sve nakon samo 5minuta završilo!
za vrijeme carskog sam razmisljala: jos malo i gotovo, samo nek je ona dobro
opcenito mi je ostao u lijepom sjecanju, osim ono kad su me nenajavljeno uspavali za sivanje pa sam mislila da umirem i u tom trenu sam mislila: nema veze, ona je dobro, tata ju jako voli i sve ce biti dobro
nisam se niti tu uspanicila, al sam bila iznenadjena kad sam se probudila, ono, ziva sam
iako prizeljkivani, vbac mi je bio ruzno iskustvo
i u onim trenucima, kad sam od silnih droga i dripa bila pri svijesti, mislila sam: moras biti ili lud ili glup prolaziti ovako nesto vise od jedan put...
i eto, jos nisam odlucila sto sam od to dvoje, s obzirom da sam u 14 tt
Prvi porod - zadak, boliiii, izgon , sama u boxu, kad su shvatili da su trudovi prošli a beba je glavom još unutra panikaaa! Strah i očaj ! Pitala sam se zašto nisam bogata i slavna pa da mi pomažu a ne mrcvare?
Drugi porog - carski, boliii tek kasnije kad sve već prođe. Rekla sam si HVALA, ali ne hvala nikad više !
Treći porod - mislila sam da sve znam ( zbog prijašnjih iskustava) pa sam tiskala u glavu i zaradila pucanje kapilara u očima. Muž u rađaonu ušao sa novinama da si skrati vrijeme.
Četvrti porod - brzo, bolno, ring of fire me iznenadio i izvukao iz mene razne oblike uzdaha i cvileža a najdraže mi je bilo slavo MMMMM. Babica mi je rekla: "Tiho ženo !!"
prolazilo mi je kroz glavu
- neću preživjeti
-kako sam glupa- šta mi je ovo trebalo
-ne mogu više
-mrzim te, za ovo si sve ti kriv- naravno donosilo se na mog dragog
-nikad više, ovo je prvi i zadnji put (još uvijek tako mislim
+
sve moguce i nemoguće psovke koje možeš zamisliti
Posljednje uređivanje od mala-vila : 22.07.2013. at 01:03
1.porod Drip7h,prokidanje vodenjaka,epi....full tretman
-zasto si me majko lagala da cu prezivit
-ima li ovome kraja
-kad cu vise umrit
-Boze smiluj mi se
-sigurno su prozori zakljucani jer bi svaki dan bar dvi zene skocile
-sve zene koje su isle na drugo dite su psihicke bolesnice......
ima toga jooooos
svi su komentirali kako super suradujem a rezultat je moja prekrasna bebica slomivene kljucne kosti i kefalhematomom na glavi. upoznala san pravu ljubav i zakljucila da cu ipak doci opet
2.porod
mudro sam se skrivala u wc-u da me ne odvedu u box (necu drip)
odveli me taman u trenutku tranzicije
-dozivala sam doktora bez imalo pardona svako par trudova da bude kraj mene (dosao je svaki put,svaka mu cast) radaonica puna,svi sute osim mene i nije me briga
sta je sad PECEEEE,sta je tooooo rodila moju drugu ljubav za cas uz par povrsinskih puntica
DR.Savrseni ruke ti se pozlatile
SAVRSENI POROD
Uglavnom rodila bez dripa i epi i sve se odigralo relativno brzo ( iako se meni u pojedinim trenucima činilo da neću nikad roditi )..... Pred kraj kad su me šibali oni najači trudovi uff koji su stvarno bolili za poluditi u jednom trenu sam razmišljala kako cu se dignuti s stola i pobjeći iz Rodilišta i da danas ipak neću roditi... I onda se u drugom trenu mislim ma di pobjeći i onda sve ovo ispočetka
Imala sam trudove na 5 min 72 sata! Prilikom trudova sam sama sa sobom u glavi pricala-bije strasno,mozes ti to jos malo samo pa ce proc...zadna dva sata sam vikala i na glas i u sebi umrijet cu ja to znam! ...na kraju carskim rodila jer je beba bila prevelika i kad sam se budila od onih bijelih svjetala u intenzivnoj mislila da sam stvarno umrla
i godinu dana kasnije, sve mislim isto
i stalno me vuče ta pomisao na još jednu bebu
a ne da mi nisu trenutne okolnosti... uh
ali mi miriši beba, baš onako slatko i dječje
Ovaj put je porod je bio super pa mi nista strasno nije prolazilo kroz glavu
Mislila sam si koliko je sve lakse i bolje kad nije isforsirano
I da, kad mi je primalja rekla da rasirim noge da ide izgon, mislila sam si "mene si nasla zaj..., nema sanse da je to to i necu ti rasirit noge"
Al bilo je
Poslije sam razmisljala jesam to rekla na glas, al muz veli da nisam
"Nemoj me rezat. nemoj me rezat. nemoj me rezat. ajme ne mogu više. nemoj me rezat. gdje sam? dobro pa daj izađi tiskam ko konj!! nemoj me rezat. ajme nikad više! aaaa reže meee, koja kravaa!!..... Ljubav, vani si! :D "
ne boli me, ne boli me,to tako treba boljeti,to tako treba boljeti,stisni-diši-stisni-diši i beba vani. na kraju poroda sam rekla doktoru i babici-hvala vam na pažnji,nemojte ništa zamjerit
Ha ha haaaaaaaaa, lude ste
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom