prvi put : sve poznato,sve knijge pročitane, završena srednja medicinska: Bože je li moguće da može još više boljeti? naravno , zacrnilo mi se prid očima, da sam morala još jednom tiskati,pala bi u afan;odmah nakon izgona sam rekla svima ovo je bilo 1.put,još ću vam ja doći..
drugi put,vodenjak ostao doma,10 km od bolnice, jedva smo stigli,glavica napola vani, ja tiskam, babica me brije, grane čempresa lupaju o prozor rađaone, kišica počela, a dežurnog gina u 00:00 uhvatila želja za recitiranjem: "ah divne li noći, kišica sipi....", mislim se "muči više,jer ću se morati dignuti i zadaviti te, jesi li doktor ili pjesnik?drži se onog što ti ide"; u tim trenucima sam mislila da ću imati prekrasne, dubokoumne i dubokomajčinske misli, ali ništa od toga, mislim da ni treći put neće biti ništa pametnije