Rodezijskog. Za Tajlandskog još skupljam snage.
 |
|||
|
|
|||
Rodezijskog. Za Tajlandskog još skupljam snage.
Mislim da ne možete tako generalizirat, nije svaki pas bez papira automatski s nekom manom, bolestan ili agresivan.
Isto tako znam za neke pse koji su kupljeni sa papirima, plaćeni jako,jako skupo, a na kraju su ispali svakakvi.
Ja mogu samo napisati svoje iskustvo. Ja glasam - uvijek - za njemačkog ovčara. S papirima ili bez. moji su imali njemačku ovčarku prije nego sam jse ja rodila. Ona me čuvala, vukla na saonicama, uz nju sam prohodala. Kad je ostarila i uginula dobili smo drugu, također ženku, koju smo imali dugo godina, koja se redovito parila sa također čistokrvnim njemačkim ovčarem. Štence smo poklanjali u dobre ruke. Ona je bila najblaži, najdraži, najodaniji pas kojeg sam srela. Odrasla sam s njom, ona je čuvala moju šogoricu kad je bila trudna, čuvala je nećake kad su bili mali. Uz njenog sina je dvoje mojih nećaka prohodalo. U skoro 30 doina nikakvog incidenta s njima.
Trenutno ne mogu imati psa, imam samo mačku, ali čim budem imala uvjete, definitivno nabavljam njemačkog ovčara. S papirima ili bez.
[/quote]Za dijete se pas ne kupuje. Ako želiš kupiti psa koji će biti vani na dvorištu, labrador definitivno nije opcija. Također ti moram spomenuti da je pas biće ČOPORA i svaki kojeg kupiš pa 'izbaciš' van na lanac ili dvorište neće biti sretan, jer nije sa svojim čoporom. Od takvog psa nemoj očekivati da bude divan, sladak i umiljat obiteljski pas.
potpisujem
A ako dijete i dobije psa moraš jako paziti da ga previše ne ugnjetava, navlači za uši isl. jer i pas ima toleranciju boli.
Prvo treba naučiti dijete koji je pravilan način ophođenja sa psom. A to nije navlačenje i ine dogodovštine koje god pasmine bio pas.
Malo zeznuh post.
A što mislite o malim psićima, konkretno šnaucerima i to patuljastim?
Lea je poludila za jednim.
Nisam stručnjak, vjerojatno će cure koje se bave uzgojem znati više, ali svi mali psi koje sam upoznala bili su dosta nervozni.Mima prvotno napisa
Negdje sam davno pročitala da statistički najviše ugriza ima od strane njemačkih ovčara. To je bilo fakat davno tako da se ne sjećam je li u tu statistiku bilo uključeno i to što su oni i službeni psi. I mi smo imali ovčaricu, bila je predivno odgojena, ali to je pas koji većinom poštuje vlasnika, nije obiteljski pas i kad vlasnik (tj. osoba koja s psom najviše radi i kojeg pas smatra vođom čopora) nije prisutan takvi psi su dosta nekontrolirani. Kažem-govorim kao laik i o onom što sam čula, ne znam koliko sam u pravu.Ja glasam - uvijek - za njemačkog ovčara.
Moja sestra ima patuljastog šnaucera koji nije da ne sluša, ali nije za djecu malu. Čini mi se kao neki gospodski pas. Nije umiljat i malo mi je samovoljan, tj. inadžija neki mali
Ne znam koji pas je najbolji za dijete, ali želim podijeliti svoje iskustvo.
Mi smo silno željeli psa jer smo se uselili u kuću sa dvorištem i smatrali smo da imamo uvjete za njega. Prijateljičina kujica labradorica je dobila dva mala peseka, zaljubili smo se u njega i doveli doma ( Rahela
)
Nismo bili dovoljno educirani i dosta smo griješili.
Prvo smo zamislili da bude na dvorištu ( hand made kućica ga je čekala), ali od silne tuge i cviljenja naravno da je istu većer završio kod nas u stanu.
Malo pomalo završili smo tako da mi je ležao u krilu na fotelji. Ta beba je narasla do 45 kg i trenutno je najveći pas u kvartu ( ispostavilo se, a i potvdilo da mu je tata ooogroman njemački ovčar).
Užasno se linja i sauger mi je non-stop u ruci.
Zbog toga sam ga teška srce izbacila iz stana kad je curka počela puziti. NIsam mogla vidjeti crne velike dlake na njenim rukicama.
Isto tako nisam mogla u šetnju sa njih dvoje. On je poslušan i divan pas, ali je mene bilo strah da me ne povuće. Jednostavno se nisam usudila. Opet sam morala birati. U šetnje smo ga vodili ili muž ( češće) ili ja( puno rjeđe)
Isto tako postao nam je problem i odlazak sa autom negdje.
Uglavnom, u jednom periodu sam silno bila tužna jer sam znala da ne zadovoljavam sve njegove potrebe i mislila sam da je tužan.
Kako su djeca veća, opet je dobio svoje mjesto u dnevnoj sobi uz veliku dozu maženja svih ukućana.
Djeci je on predmet obožavanja, na kojem se odmaraju i koji ih čuva
On je apsolutno član naše obitelji, koji se na sve prilagođavao, bez kojeg ne možemo.
ALI...meni, mojoj obitelji i našem psu i bilo puno jednostavnije da je on-
manji pas i pas koji se ne linja
Tada bi mogao biti i sa djecom u krevetu, oni bi ga mogli voditi u šetnje, ma sve bi bilo jednostavnije.
Inače sam ovih dana jako tužna jer smo bili kod veterinara i polako pripremamo djecu da nam je naš Bubi jako star i moramo ga jako maziti jer vjerojatno neće još biti dugo s nama
snauceri se ne linjaju. barem su mi tako rekli vlasnici snaucera
psa treba i odgojiti, nece se on sam nauciti. znaci on treba znati da se ne ide na namjestaj, nego na svoje mjesto (ako tako vlasnik odluci), treba znati hodati na povodcu bez da navlaci.. ma sa psom treba bas raditi. i princip odnosenja prema psu treba takoder biti temeljen na ravnopravnom dostojanstvu, jer pas nije igracka.
Ma evo, baš ovo ja ne razumijem kad se priča o velikim psima za djecu -- kako dijete može voditi velikog psa u šetnju!? Ne mislim na malo dijete, nego na dijete od 10-ak godina?Tada bi mogao biti i sa djecom u krevetu, oni bi ga mogli voditi u šetnje, ma sve bi bilo jednostavnije.
Šnauceri se ne linjaju nego ih se trimaju (valjda je to prava riječ)...
Nikako ako želi imati kontrolu nad njim. Dovoljno je da vidi mačku i zaleti se, dijete ili odleti za njim ili ostaje bez lajne u ruci, ako ne i sa iščašenim ramenom :/
Mislim, imala sam divnu njem. ovčarku od kojih 30-ak kg. Ali ona kad je potegnula trebalo mi je dobra 2-3 metra da ju zaustavim.
Veliki psi zaista nisu za djecu. Sjetila sam se još nečega na šta jako pazimo ( pogotovo kad su klinci bili još manji)- rep!
Bubi je oduvijek jako pazio na djecu kad se kretao. Nikada ih nije srušio tijelom, ali jedino na šta on nema kontrolu je rep. Ajme, dok s repom zamahne znao ih je srušiti samo tako. Kod velikih pasa je to ipak udarac.
Nije se to dešavalo često jer su klinci naučili da moraju oni paziti.
Sa manjim psom o tome ne bi ni razmišljala.
Znam i sama u brzini srušiti svoje dijete pa ne može nitko na ovome svijetu reći da nisam za njega! Ja se ne bih složila da veliki psi nisu za malu djecu! Prije da mali kompleksaši nisu za malu djecu. Potražite malo po netu...naći ćete da je chiuaua usmrtila novorođeče. To kažem za sve koji misle da je totalno bezazlena. Jer nema bezazlene pasmine, nego odgojenih i neodgojenih pasa.
Ja se i dan danas bojim prići tim malim pasminama. Jer kad god me je kao dijete napao pas, bio je male pasmine. Valjda ih ljudi shvate neozbiljno (oni su mali slatki i pufasti) pa ih niti malo ne odgoje.
Ako mislite da veliki pas nije za dijete jer ga ne može šetati po gradu, nosati po vani i po kući i sl....ja vam kažem da to dijete ne treba raditi ni sa malim psom. I opet se vraćamo na temu "sebi kupujte pse, a ne djeci!".
Bernski planinski pas - u Švicarskoj i dan danas služi kao 'babysitter'
ja sam odrasla s njima....veliki jesu, ali su full miroljubivi, strpljivi, ne divljaju, onak su više lijeni i usporeni, obožavaju klince, jako jako privrženi .... za svaku pohvalu...
ovo se i ja slažem: MALI PSI SU OPASNI, što manji to opasniji ( valjda neki kompleks). barem moje iskustvo to govori. ja sam imala koker španijela, ajme, taj nije bio normalan!!! grizo je sve i svakopga, napado, zaleto se...užas...a samo sam htjela malog umiljatog psa!
pa terijeri: STRAVA!!!
Dok njemački ovčar, milo i drago stvorenje.
e sad, da se pohvalim, KUPILI MI ZLATNOG RETRIVERA JUČER!!!
Kaže vlasnik da je čistokrvan ( može mi reć šta hoće), ali vidila sam mu i mamu i tatu, i izgledaju kao zlatni retriveri!
malo me muči to što kad sam došla po štenca od 5-6 tjedana je jeo ostatke riže nekog ručka :shock: , mislim da im je to malo prerano (malo?!).
tako da pretpostavljam da su se i roditelji mog novog psića hranili tako :/
no dobro, daću sve od sebe, hraniću ga najbolje što znam, pa ćemo vidjeti...
on je jako mali, sladak, ŽENSKI, i moja Anja je zasad oduševljena!
ono moje malo iskustava s malim psima dovelo me, vjerojatno do generaliziranja, da su svi zivcani i puno nemirniji od moje mrcine. ima preko 40 kila, svi zivimo na vrlo malo prostora, na hrpi. Iako je mladi pas odlicno je prihvatio promjene koje su ga zatekle, rođenjem franke izgubio je neke povlastice (npr. zavuci se nama u krevet), stoicki to podnosi, njezan je prema njoj jako.
B je imao 7 godina kada smo kupili psa, kupili smo ga i radi njega ali ne njemu na brigu, ja se stvarno ne zanosim idejom da ce on jos dugo, dugo voditi psa u setnju, vjerojatno ne bi niti da je pas puno manji. mislim da je pas odgovornost odraslih.
i ja nekad pomislim: ma da je makar manji i da nema toliko dlaka, i da mi ne jede ruze u vrtu
Za moju djecu najbolji pas je SUSJEDOV pas!
Mješanka srednje veličine, ali tako draga i umiljata kako ne bi bio ni jedan rasni pas (u 2 godine zalajala je 2 puta, ako i toliko, samo maše repom)... Moja djeca je obožavaju, povremeno joj donose pesje konzerve i grickalice, pa se jadna raspameti i ne zna kud bi od sreće, a i inače - taj pas je zakon.
MM kaže da ima i dodatnu prednost - djeci je dostupan kad god ga se zažele, a ne spava u našem stanu!
No, već su počeli pritisci, a ako se u doglednoj budućnosti budemo selili (i imali vrt) mi bi odabrali jednog žutog labradora!
Ja imam svog mješanca pinča i čivave koji živi kod mojih. Je da je ko na baterije (više ne toliko, jako je star) ali da je nervozan, opasan, da grize..ma ne mogu nit zamisliti. To je najveća maza, beba koju sam ikad vidjela. Djeca ga obožavaju, nosaju, igraju se s njim ko da je novorođenče..nekad pretjeraju, on pobjegne (što nije teško budući da je veličine pantagane jelte
da dodam nešto u priču o malim i velikim psima.
Uz malo generalizacije, svakako stoji da su mali psi nervozni a veliki mirniji. Uvijek postoje iznimke i puno toga ovisi i o odgoju. S druge strane veći psi, ako im nešto pukne, mogu nanijeti veće ozljede. Mislim da smo se do sad svi složili.
Moj mali nervozni pas jasno pokazuje svoje granice. Onako po Juulu
Jednom smo bili na roštiljadi s više prijatelja s djecom, i neki klinci su malo napali mog psa, koji je počeo svoju predstavu sa škljocanjem zubima. Naravno, odmah sam psa vezala, djeci objasnila, ispričala se roditeljima. Njihova mama je rekla: nema problema, čak štoviše - oni doma imaju golemog psa koji pušta da ga navlače bez granica, i oni misle da svakog psa mogu jednako navlačiti. Bolje je da tu lekciju, da se ne mogu sa svakim psom ponašati jednako, nauče sad s ovako malim psom i pod nadzorom, nego da se kasnije nešto dogodi.
meni je zao malih pasa kad ih se tako dozivljava
jer oni bidni nisu krivi sto ih uglavnom uzimaju ljudi koji bi htjeli da im je pas sto manja obaveza, koji zele zivu plisanu igracku, pa zanemare njihov karakter i ne pruze im dovoljno intelektualne zabave... pudlice su među najinteligentnijim pasminama, ali tko ih uzima zbog toga?
MD je odrastao sa mjesankom pudlice i terijera (uzeli su je kad je on imao 7, a njegova sestra 12 godina), pozivila je 18 godina i dan danas slusam price kako ih je ostavljala bez rijeci s nekim pametnim forama
natasa cestitam na prinovi!
Mislim da je upravo to poanta cijele ove priče o psima.
Tak mi ide na živce to generaliziranje, imala sam čivavu koja nije bila niti opasna, niti živčana, izraziti veseljak je bio.ovo se i ja slažem: MALI PSI SU OPASNI, što manji to opasniji ( valjda neki kompleks
pa terijeri: STRAVA!!!
!
Sestra mi ima bichon hav., oni su stvarno zahvalna pasmina, ne gube dlaku, nemaju mirisa, ne trebaju puno hodanja, naravno 3x dnevno šetnja da, i jako su veseli, svima se raduju i imaju beskrajno puno strpljenja.
Nataša, ne znam koliko si čvrsto odlučila baš sad nabaviti psa, ali s obzirom na plan da uskoro imaš još jednog bebača, moj savjet bi ti bio da pričekaš još koju godinu, dok i to drugo dijete ne bude imalo kojih 3-4 godine. Psi su najčećše osuđeni na dvorište i mrvice slobodnog vremena njihovih vlasnika u vrijeme dok je beba u kući.
Kasno, nataša je već kupila zlatkićaNataša, ne znam koliko si čvrsto odlučila baš sad nabaviti psa, ali s obzirom na plan da uskoro imaš još jednog bebača, moj savjet bi ti bio da pričekaš još koju godinu, dok i to drugo dijete ne bude imalo kojih 3-4 godine. Psi su najčećše osuđeni na dvorište i mrvice slobodnog vremena njihovih vlasnika u vrijeme dok je beba u kući.
U tom slučaju, nataša, uživajte u svom novom ljubimcu
Ne treba generalizirati, naravno. Svako piše iz svog iskustva.
Iz mog iskustva najbolji pas za moju djecu je NAŠ pas!
Na stranu emocije, dovoljno sam realna da mislim da bi nam svima bilo lakše ( iz praktičnih razloga ) da je manji i da se ne linja.
Usporedba je samo mali - veliki, linja se - ne linja.
Koji pas je živčaniji mi je bespredmetno razgovarati jer mi to nije objektivno stanje, već nešto na što utječe odgoj psa, karakteri vlasnika...
Čestitam na kupnji psa. Samo ga lijepo i nježno mazite i ne dozvoljavajte nikakve grubosti (kako ni prema ljudima tako i ne prema psima). Što se riže tiče možda nije bio ostatak nekog ručka nego su vlasnici skuhali baš za pse rižu s nečim. Jer i dan danas pored svih ovih vrsta dehidrirane hrane neki vlasnici ponekad hrane psa kuhanim obrokom baš za njega (povrće, riža, iznutrice). Navodno je to dobro za njihovu probavu. A mislim da kod hranjenja pasa nikad nije nešto prerano. Pogotovo sa 6-7 tjedana. Oni su ipak životinje.
Hranu ti preporučujem K9 JUNIOR, cjenovno i kvalitetom odgovarajuća (Pet shop).
I još bih ti savjetovala da mu nikad, uključujući odmah ne dozvoliš penjanje na krevet ili kauč. Spusti ga dolje i reci ne. Kad naraste to će ti biti ogroman PLUS.
Ne bih baš puno ulazila u to na ovoj temi, ali mi je stvarno upitna ta teorija da je samo dehidrirana hrana dobra za pse i da će malte ne umrijeti od "naše" hrane. A šta su ti psi jeli godinama, godinama, stoljećima prije te dehidrirane hrane?
Sve me to podsjeća na adaptirano
Nataša - sretno sa psom i savjetujem ti da odeš malo na stranice - je li prijatelj životinja - ili nešto tako gdje se mogu pročitati razne stvari o odgoju psa.
maslačkica ima nešto u tome
ali ljudska hrana je loša za pse prvenstveno jer je prezačinjena za njih. ova kupovna hrskava hrana je dobra i zato što i čisti zube usput.
moja štrudla ima osjetljiv želudac pa joj ponekad kuhamo rižu i piletinu. inače je na sensitive prehrani. mogli bi mi njoj kuhat (i prat joj zube) svaki dan, al bogati, ne da mi se ni sebi svaki dan kuhat... dok jedna frendica svom psu stalno kuha neke đigerice i koješta
Nataša, nadam se da ste donijeli dobru odluku i da ste zadovoljni
Jedna opaska, što se tiče zubića kod retrivera (tako je bilo kod naše), prvi zubi su dosta oštri i kad im idu pravi to ih dosta svrbi tako da u početku pripazi da ti ne izgrize stvari-ne namjerno-to je kao kad dječicu svrbe pa sve guraju u usta-ako pretjera (kao naša u toj dobi-izgrizla nam je pet drvenih štokova od vrata) imaš za kupiti sprej u veterinarskoj apoteci koji našpricaš-možda ne tamo gdje dijete dira-taj sprej ih odbija i to je nas spasilo, može i kod maca koje sprečava da onda na tom mjestu obilježavaju svoj teritorij ili slično.
za pse je najbolje kuhati nezačinjenu hranu koja sadrži pravilne omjere mesa i ugljikohidrata. Dehidrirana hrana olakšava posao, može se koristiti povremeno, ali ne bih nikad rekla da je bolja od domaće, to je – naravno – marketinški trik.
Pretpostavljam da je pas u uzgajalištu ipak jeo hranu kuhanu za pse, ako uzgajivač imalo drži do uzgoja, uostalom, teško da bi prehranio i kujicu i cijelo leglo samo s ostacima sa svog stola.
Nataša, čestitam na novom članu obitelji!
Veeeliki X na ovo!!
Sad odredi granice, ako nećeš da ti ide na krevet, u spavaću sobu, dječju sobu-kako ju sad naučiš to će za nju biti zakon i nemoj misliti da će zbog toga biti zakinuta, jer kad naraste i kad dlaka počne ispadati, bit ćeš sama sebi zahvalna na takvoj odluci.
pas mora imati svoje igračke za žvakanje, i svaki put kad lizne nešto što mu ne pripada vičeš fuj! i daješ mu da žvače igračku.
a psići su tako slatki kad su krezubi
mi još umiremo od smjeha kad se sjetimo kako je prvi dan naša štrudla sebi zamislila pravila. popodne se zavalimo u krpe (siesta), dogovor je bio naravno da ne smije na krevet (a smije na kauč - to i danas vrijedi). a ona sva sretna, s mojom papučom u zubima
Čestitam, Nataša!
Lijepo se brinite o malcu i uživajte jedni u drugima!
Ja ih uopće ne krivim za ništa! I naravno da ima puno iznimaka koji su jako smireni.meni je zao malih pasa kad ih se tako dozivljava
jer oni bidni nisu krivi sto ih uglavnom uzimaju ljudi koji bi htjeli da im je pas sto manja obaveza, koji zele zivu plisanu igracku, pa zanemare njihov karakter i ne pruze im dovoljno intelektualne zabave... pudlice su među najinteligentnijim pasminama, ali tko ih uzima zbog toga?
MD je odrastao sa mjesankom pudlice i terijera (uzeli su je kad je on imao 7, a njegova sestra 12 godina), pozivila je 18 godina i dan danas slusam price kako ih je ostavljala bez rijeci s nekim pametnim forama
natasa cestitam na prinovi!
Ali meni su za sve živo krivi ljudi
niiiije tako!Ali meni su za sve živo krivi ljudi
evo ja sam već negdje spomenula, imala sam 2 poveća psa ranije, i bili su zbilja dobroćudni (ovaj drugi je skoro budalast koliko je dobar, zapravo ga imaju moji roditelji) i uvijek sam smatrala da se pas ponaša živčano samo ako su mu i gazde živčani. I dobijem ovog pikavca, ženku, mazim, pazim, odgajam više nego nijednog prije (uostalom starija sam i pametnija nego ranije). I živčana je. Najpametnija do sad, privržena, mazna, poslušna, ali karakter samo takav.
Srećom otkad je moj potomak malo porastao pa su si već kompice, malo se udobrovoljila po pitanju djece. Vole se one puno, ali ja moram dežurati i dalje.
Čestitam na prinovi, a sad: ravno u školicu!
čestitam na novom članu!
ovo se i ja slažem: MALI PSI SU OPASNI, što manji to opasniji ( valjda neki kompleks
pa terijeri: STRAVA!!!
Dok njemački ovčar, milo i drago stvorenje.
e sad, da se pohvalim, KUPILI MI ZLATNOG RETRIVERA JUČER!!!
Moram reagirati na ova velika slova puna diskriminacije određenih pasmina i stvaranja nervoze, osuda!
Mali psi NISU opasni, kao ni veliki ako ih se tako odgoji!
Mali psi NISU nervozni, ako nemaju razloga biti.
I definitivno terijeri NISU strava-temperamentni jesu, ali i pre-privrženi svojim! vlasnicima.
Nebrojeni su primjeri terijera i malih pasa u obiteljima, i ne sjećam se da je ijedan napravio nešto svom ukućanu. A ovo mogu potvrditi iz osobnog iskustva.
Ako svom psu pružite ljubav, potrebnu pažnju, istrčavanja, zabavu i školovanje sigurno će biti najbolji pas za vas! I to vrijedi za sve čistokrvne i mješance!
X
E, Nataša, umalo zaboravih... ako si imala kokera koji je bio koma po ponašanju kako si gore napisala, i s njime nisi nikad riješila ili barem pokušala riješiti probleme, onda nažalost imaš velike šanse da i s ovim psom napraviš velike pogreške. Bez obzira što je totalno drugačija pasmina i što kokeri iz nekontroliranog uzgoja često nose agresiju, nervozu i ogromnu nestabilnost.
(Molim te, nemoj se uvrijediti što sam ti to tako otvoreno napisala, govorim to iz iskustva.)
I ja potpisujem .
X
i zato, natasa, obavezno odi u neku školicu za pesonje. nije stvar u komandama, nego razvoju odnosa i razumijevanju
Ja sam kao mala imala pudlicu (ne linja se), bio je divan, ni malo nervozan.
Sada imamo 2 pincha, ženkice, i oduševljena sam njima. Klinci ih obožavaju, vode van, nisu živčani, nema šanse da ih ugrizu, klinci znaju sa njima, a ako pretjeraju (klinci) pesi samo zbrišu ispod kreveta. I još nešto što mi je važno je da su jako živahni i razigrani, pa im nije problem stalno biti u pokretu (stalno se netko od klinaca želi igrati sa njima). Linjaju se vrlo malo, spavaju sa nama u krevetu. Tjeranje je problem 2x po par dana godišnje, onda ne puštam klince sa njima van.
Duboko sam uvjerena da su psi onakvi kakvi su im i vlasnici, odnosno kako ih se odgoji.
Naravno, potpisujem lulu-mamu.
Manji psi su u svakom slučaju jednostavniji za servisirati.
Ja neznam kak bi mi na more da kojim slučajem imamo neki normalan auto a ne alhambru sa 30kila psetetine i 2 djece
Napisala sam-čast iznimkamaniiiije tako!Ali meni su za sve živo krivi ljudi
To ja cijelo vrijeme pričamčestitam na novom članu!
ovo se i ja slažem: MALI PSI SU OPASNI, što manji to opasniji ( valjda neki kompleks
pa terijeri: STRAVA!!!
Dok njemački ovčar, milo i drago stvorenje.
e sad, da se pohvalim, KUPILI MI ZLATNOG RETRIVERA JUČER!!!
Moram reagirati na ova velika slova puna diskriminacije određenih pasmina i stvaranja nervoze, osuda!
Mali psi NISU opasni, kao ni veliki ako ih se tako odgoji!
Mali psi NISU nervozni, ako nemaju razloga biti.
I definitivno terijeri NISU strava-temperamentni jesu, ali i pre-privrženi svojim! vlasnicima.
Nebrojeni su primjeri terijera i malih pasa u obiteljima, i ne sjećam se da je ijedan napravio nešto svom ukućanu. A ovo mogu potvrditi iz osobnog iskustva.
Ako svom psu pružite ljubav, potrebnu pažnju, istrčavanja, zabavu i školovanje sigurno će biti najbolji pas za vas! I to vrijedi za sve čistokrvne i mješance!
Ninči je moj idol. 8)
http://Ako mislite da veliki pas nij... a ne djeci!".
Možeš li definirati "dijete" - koliko staro dijete misliš da ne bi trebalo šetati psa bio on velik ili mali? I to samostalno, i koliko bi dijete trebalo biti staro da može voditi malog psa na uzici u pratnji odrasle osobe?
Ja se recimo sjećam kako je moja prijateljica iz djetinjstva bila zadovoljna kad su se njeni roditelji odlučili za manjeg psa, jer psa kojeg su prije imali nikako nije mogla šetati.
Ne znam, moja je ideja bila baš da nabavim psa djetetu (jednog dana, kad poraste) i da pas bude (djelomično naravno) i odgovornost djeteta.
Koliko recimo treba biti stara osoba koja ide sa psom u 'školicu'? Može li to dijete uopće?
Gle, ja UVIJEK govorim svojim 'školarcima' da se dijete nije sposobno brinuti za psa dok se nije sposobno pobrinuti za vlastito dijete. To jest malo ekstremno, priznajem, ali je to moj stav.
Ako ćemo malo 'olabaviti', onda tvrdim da dijete prije 16-te godine (sad je to već sklono raspravama, jer nisu svi 16-godišnjaci isti) nema što raditi samo vani s psom. Bez obzira na veličinu, pasminu ili doba dana.
Ljudi koji puštaju djecu van s psima su - prema mojim iskustvima - vrlo neodgovorni i neupućeni te nesuočeni s činjenicom da njihov pas može biti najbolji na svijetu, ALI TUĐI NE MORA! I ne samo tuđi pas, već se uvijek može dogoditi bilokakva situacija (da sad ne izmišljam bezveze) koju dijete ne može i ne zna riješiti.
Također, ako vam se dogodi ne daj Bože situacija s psom kojeg vodi dijete, a vas kao odgovorne osobe nema u blizini, nahebali ste. I vi i dijete i pas. Od policije i CZSS-a.
Meni se prvoj nije jednom dogodilo na nasipu kod Boćarskog da je dijete cca. 10, 12 godina vodilo psa malenog rasta koji se bez pardona postavio na moju mrcinu od 48 kg. I da ta mrcina nije toliko poslušna koliko jest, bilo bi krvi. U takvim situacijama može nastradati i dijete, a da ne pričam kolika bi to bila trauma djetetu.
PSI NISU ODGOVORNOST DJECE!
Uh buh :/ Ja sam baš zamišljala - mala pasmina, pa dijete može podići psa u slučaju nekakvog problema sa drugim psima
Što ću, nemam pojma o psima, osim što mi se sviđaju i rado bih ga imala (a i moje dijete).
Pravila pisanja postova
