pomikaki, nisam ni ja tip koji bi u trudovima potaknuo ili cak volio potaknuti komunikaciju s osobljem, zato sam ja posto poto htjela ostati van bolnice na drugom porodu.
na prvom, koliko god informirana bila, to jednostavno nije to. em ne znas sto te ocekuje. em ako spadas u neki mali postotak po bilo cemu odmah krenu price koje te plase (ja sam sa 41+6 bila potpuno zatvorena, bez trudova, a vec od 37. tjedna su mi se iscudavali "pa vi se uopce ne otvarate". sta sam ja, kao prvorotka, nakon vise od mjesec dana iscudavanja trebala napraviti, biti puna samopouzdanja?!). na kraju sam otisla da me hospitaliziraju sa 41+4, i dozivjela porod kakav sam dozivjela. to sam shvatila kao svoj osobni poraz (trebala sam se jace boriti), i kao silovanje (sve intervencije, krenuvsi od klistira koji mi je ostao u sjecanju kao posebno gnjusna stvar), na vrhuncu s epiziotomijom, za koju znam da je stetna, i slag na kraju odnosenje bebe, donosenje po rasporedu, dohranjivanje ad i mutavi komentari sestara kao odgovor na pitanja o dojenju (ona cuvena, kad je sestra dosla, stisnula mi cicu i posprdno rekla "vi s
ovim mislite dojiti?!", kao da je stisnula u najmanju ruku drek
).
hvala lijepa, never again.
Jasna prvotno napisa
Odgovori s citatom
Imala sam kompliciranu trudnoću i spontani iza sebe.... ni ova trudnoća nije dobro prošla.... puno komplikacija i problema.... dokt mi je rekao da ću biti sretna ako ne završim na hitnom carskom.... to su mi predviđali cijelu trudnoću.... ja sam se borila veći dio tjedna... potpisivala da idem doma.... opirala se... kad ti svakodnevno govore da ćeš si ubiti dijete, počneš gubiti vjeru u sebe i svoje tijelo.... pogotovo jer sam imala cijelu trudnoću pod povećalom.... rodila sam za vikend, a "rađala" sam cijeli tjedan (tako su tvrdili od pon kad sam bila na pregledu) i dijete mi je bilo ozbiljno ugroženo cijeli tjedan (tako su tvrdili)... 
e pa ja ne bih više nikome kome je cilj vaditi dijete iz mene, ta ideja mi se ne sviđa ni najmanje. Nije mi baš ni usporedivo ni s odlaskom zubaru, recimo za početak da bih zubara mogla odvaliti nogom u ... da mi je radio bilo što usporedivo, a ovdje nisam mogla. (na jednom se topicu baš uspoređivalo kako se teško može dogoditi da bi se jedan zubar ponašao toliko bahato dok vam brusi zube kako se često ponašaju opstetičari pri porodu)
evo i ja ovdje raspravljam dosta sama sa sobom, moram si rasčistiti to u glavi prije nego što krenem na drugo dijete. Kad bih bar mogla naći babicu koja bi mi došla doma. Pojma nemam. Moja omiljena bolnica je u međuvremenu nabavila jedan stolčić, ali opet strah me ljudi. I premda postoji rooming in, mislim da je moje dijete ipak imalo nepotrebne traume tamo.
(ako ne odlučim "slučajno"roditi doma sama)
