Rodilje koje "ne surađuju" pri porodu

[sirius]

Prebačeno s drugog topika
Fidji

a ako neka trudnica ne "surađuje" tokom vaginalnog poroda (vidjela sam i toga),a razlog je vjerojatno nešto blisko paničnim atakama ,ishod i najčešće bude car,a što je najgore to obično bude hitan car.

Malo OT...Ali kao rodilja koja je okrakterizirana da ne "surađuje" tokom poroda moram samo napomenuti svoje mišljenje, a ono je to da bi osoblje trebalo surađivati sa mnom a, ne ja sa njima.To jest oni bi trebali imati razumjevanje i empatije za rodilju,i to u većoj količini nego inače ako postoje posebne okolnosti u porodu.
Nažalost,iz mog iskustva,stav osoblja je potaknuo paniku sa kojom nisam došla u rodilište.Iako je ,naravno, postojao strah od ishoda.
Ono što je meni u tom trenutku padalo na pamet da bi sigurno dobila bolji ljudski pristup i veće razumjevanje osoblja da sam se inzistirala i dogovorila CR ,a ne došla na porod koji je spontano počeo te inzistirala na što manje intervencija.I,to je ono što me je jako rastužilo.
Tako da razumijem žene koje iz straha inzistiraju na CR...

[Poslid]

Malo OT...Ali kao rodilja koja je okrakterizirana da ne "surađuje" tokom poroda moram samo napomenuti svoje mišljenje, a ono je to da bi osoblje trebalo surađivati sa mnom a, ne ja sa njima.To jest oni bi trebali imati razumjevanje i empatije za rodilju,i to u većoj količini nego inače ako postoje posebne okolnosti u porodu.

Odličan point, sirus!

[icyoh]

a ako neka trudnica ne "surađuje" tokom vaginalnog poroda (vidjela sam i toga),a razlog je vjerojatno nešto blisko paničnim atakama ,ishod i najčešće bude car,a što je najgore to obično bude hitan car.

Malo OT...Ali kao rodilja koja je okrakterizirana da ne "surađuje" tokom poroda moram samo napomenuti svoje mišljenje, a ono je to da bi osoblje trebalo surađivati sa mnom a, ne ja sa njima.To jest oni bi trebali imati razumjevanje i empatije za rodilju,i to u većoj količini nego inače ako postoje posebne okolnosti u porodu.
Nažalost,iz mog iskustva,stav osoblja je potaknuo paniku sa kojom nisam došla u rodilište.Iako je ,naravno, postojao strah od ishoda.
Ono što je meni u tom trenutku padalo na pamet da bi sigurno dobila bolji ljudski pristup i veće razumjevanje osoblja da sam se inzistirala i dogovorila CR ,a ne došla na porod koji je spontano počeo te inzistirala na što manje intervencija.I,to je ono što me je jako rastužilo.
Tako da razumijem žene koje iz straha inzistiraju na CR...

definitivno potpisujem.

[mihim]

slazem se s vama i razumijem kaj hocete rec, al stvarno ima zena koje ne surađuju. ruzno zvuci, al evo primjer, ja gledala zenu koja radja, sve ok, vikala, al nikom nista, podrazumijeva se da zenu boli i svi su bili super prema njoj, bez ikakvih ispada. e a kad je doslo vrijeme da tiska, ona je jadna tolko vikala " ne moguuuuuuuuu" sto puta da je mogla tu snagu za deranje stvarno iskoristit za tiskanje. beba je na kraju jadna izasla ful plava, stavili ga mami na prsa al je presto disat, za minutu sve super nakon sto su ga hitno odnjele sestre. samo hocu rec, to njeno " ne mogu " i plava beba mi je tolko ostalo urezano u sjecanje da sam znala da cu tiskat kad mi to kazu. al sam pretjerala, tolko jako sam stisla da sam pukla unutra, i kapilare od vrata do mojih crvenoocnica , u glavu sam jer sam ga htjela vidit cim izađe pa nisam oci zatvorila, al jos sam samo 2 puta tiskala - glava, tijelo. meni je ona stvarno pomogla, ta zena. al nazalost ocito ih ima jos, al vecina ne ostavi zivotni primjer ko meni, nego dignu vjerojatno zivac osoblju...

[sirius]

slazem se s vama i razumijem kaj hocete rec, al stvarno ima zena koje ne surađuju. ruzno zvuci, al evo primjer, ja gledala zenu koja radja, sve ok, vikala, al nikom nista, podrazumijeva se da zenu boli i svi su bili super prema njoj, bez ikakvih ispada. e a kad je doslo vrijeme da tiska, ona je jadna tolko vikala " ne moguuuuuuuuu" sto puta da je mogla tu snagu za deranje stvarno iskoristit za tiskanje. beba je na kraju jadna izasla ful plava, stavili ga mami na prsa al je presto disat, za minutu sve super nakon sto su ga hitno odnjele sestre. samo hocu rec, to njeno " ne mogu " i plava beba mi je tolko ostalo urezano u sjecanje da sam znala da cu tiskat kad mi to kazu. al sam pretjerala, tolko jako sam stisla da sam pukla unutra, i kapilare od vrata do mojih crvenoocnica , u glavu sam jer sam ga htjela vidit cim izađe pa nisam oci zatvorila, al jos sam samo 2 puta tiskala - glava, tijelo. meni je ona stvarno pomogla, ta zena. al nazalost ocito ih ima jos, al vecina ne ostavi zivotni primjer ko meni, nego dignu vjerojatno zivac osoblju...

Žao mi je što tako misliš.
Pogotovo ovaj dio da netko to radi namjerno.
Sebe smatram vrlo razumnom osobom i nimalo sklonom konfliktima,ali porod nije mjesto gdje prevladava naš razum.Tu su u igri neke sile jače od nas.
I nisam surađivala sa osobljem,to je bilo jače od mene.
Ali da je osoblje(koje je bilo na domačem terenu,ne u jakim trudovima,ne u strahu,ne polugolo...)možda surađivalo samnom ,možda bi mi bilo lakše.
Možda bi se opustila,možda nijhove postupke ne bih osječala kao silovanje i možda bih se osjećala kao ljudsko biče.
A teorija da su žene krive jer ne surađuju je tako poznata.
Nismo li je već čuli npr.u slučaju obiteljskog nasilja?
A prije je i to bilo normalno,samo su se stvari u glavama promjenile.

Ali razumijem tvoje mišljenje,jer tvoja i moja percepcija načina poroda,mjesta poroda i super ponašanja osoblja pri porodu sigurno se razlikuju.

[mihim]

slazem se s vama i razumijem kaj hocete rec, al stvarno ima zena koje ne surađuju. ruzno zvuci, al evo primjer, ja gledala zenu koja radja, sve ok, vikala, al nikom nista, podrazumijeva se da zenu boli i svi su bili super prema njoj, bez ikakvih ispada. e a kad je doslo vrijeme da tiska, ona je jadna tolko vikala " ne moguuuuuuuuu" sto puta da je mogla tu snagu za deranje stvarno iskoristit za tiskanje. beba je na kraju jadna izasla ful plava, stavili ga mami na prsa al je presto disat, za minutu sve super nakon sto su ga hitno odnjele sestre. samo hocu rec, to njeno " ne mogu " i plava beba mi je tolko ostalo urezano u sjecanje da sam znala da cu tiskat kad mi to kazu. al sam pretjerala, tolko jako sam stisla da sam pukla unutra, i kapilare od vrata do mojih crvenoocnica , u glavu sam jer sam ga htjela vidit cim izađe pa nisam oci zatvorila, al jos sam samo 2 puta tiskala - glava, tijelo. meni je ona stvarno pomogla, ta zena. al nazalost ocito ih ima jos, al vecina ne ostavi zivotni primjer ko meni, nego dignu vjerojatno zivac osoblju...

Žao mi je što tako misliš.
Pogotovo ovaj dio da netko to radi namjerno.
Sebe smatram vrlo razumnom osobom i nimalo sklonom konfliktima,ali porod nije mjesto gdje prevladava naš razum.Tu su u igri neke sile jače od nas.
I nisam surađivala sa osobljem,to je bilo jače od mene.
Ali da je osoblje(koje je bilo na domačem terenu,ne u jakim trudovima,ne u strahu,ne polugolo...)možda surađivalo samnom ,možda bi mi bilo lakše.
Možda bi se opustila,možda nijhove postupke ne bih osječala kao silovanje i možda bih se osjećala kao ljudsko biče.
A teorija da su žene krive jer ne surađuju je tako poznata.
Nismo li je već čuli npr.u slučaju obiteljskog nasilja?
A prije je i to bilo normalno,samo su se stvari u glavama promjenile.

Ali razumijem tvoje mišljenje,jer tvoja i moja percepcija načina poroda,mjesta poroda i super ponašanja osoblja pri porodu sigurno se razlikuju.

nemoj ni ti mene shvacat ko da napadam, jer stvarno mi to nije namjera, ni ja ne volim konflikte. oprosti, al ja nigdje nisam napisala da to zene rade namjerno. prosla sam porod i sve mi je jasno i jace sile i sve, ja sam mislila da cu umrijet od bolova, skoro se onesvjestila, mozda i jesam koju sekundu, nisam vikala, nisam ni disala kak treba, bilo mi je lakse malte ne ne disat dok traje trud, smetali su mi zvukovi i dodiri, suprug je morao sutit i ne dirat me, molila sam sestru da mi ne objasnjava kak i zasto mi stavlja kateter jer jednostavno sam htjela tisinu, al kad su rekli " evo sad cete rodit, samo tiskajte kad kazemo" vise nije bilo mjesta da je mislim na sebe, beba je najbitnija i moramo tad mi surađivat, mi moramo stisnut tu bebu van a ne nitko drugi. a ovo o mjestu poroda, vjerojatno bi ti doma, al ja imam pravo na svoje misljenje o tome. ne znam, mozda je previse strucnih stvari znam pa se zato nikad nebi usudila rodit doma. ja sam se u bolnici u kojoj sam rodila, na porodu osjecala ko ljudsko bice i nisam imala osjecaj da me netko siluje. al, ne mozemo sad sve stavljat pod isto... vjerujem, tj. znam da ima odvratnih doktora i primalja vjerojatno, koji ne zasluzuju i nisu sposobni da rade taj posao, oni koji vrijeđaju il tak nesto.... al ja na srecu to nisam dozivjela..... pricali smo o surađivanju, mislim da ni jedna zena nebi smjela ugrozavat svoje dijete zato sto " ona vise ne moze ", ona MORA. A kad se nesto desi bebi onda su svi drugi odgovorni..

[Mirtica]

Za mene su govorili da surađujem, dokt mi je čak i čestitala,...ali ja nisam ni bila na tom porodu.... imala sam osjećaj kao da sam van svog tijela.... što od tkoznačega što su mi davali u infuziju, što od silnih poniženja koje sam doživjela, što od straha za dijete zbog komplikacija tijekom trudnoće i najavljivanih deformacija i poteškoća koje je "trebao" imati...

Pojam suradnje na porodu je jako individualan....

Dok sam ležala u predrađaoni, jedan žena je rodila s nama u sobi.... tijekom trudova su je prikopčali na ctr i morala je ležati na leđima.... ona je vrištala i derala se da će umrijeti.... i pokušavali su je smiriti.... u jednom trenutku je toliko pukla da se s kreveta bacila na pod i četveronoške nastavila zapomagati.... pa su joj donijeli loptu i mazili ju i pazili.... jedva se stigla popeti na krevet prije nego je rodila.... na kraju je dobila tretman kakav bismo sve htjele....

Mene su prikovali za ctg.... ja sam "surađivala" pa nisam dobila ni loptu, niti sam mogla biti u položaju u kojem sam htjela.... rodila sam industrijski i kao na traci.... za dokt savršeno, za mene ne...

[sirius]

Mirtica,identično je prošao moj prvi porod.
Ja jednostavno nisam bila tamo ,od silne kemije koju su mi davali kroz infuziju.
I bila sam "dobra",ni glasa pustila nisam,i radila sam što su tražili jer sam mislila da oni znaju bolje od mene što treba raditi i još sam se čudila zašto žene u susjednim boksovima toliko viću.
Mislila sam da ću umrjeti tamo sama,a bila sam toliko drogirana da nisam uspjela ni vikati.Nije li to strašno?

Na drugom porodu sam znala da bi osoblje trebalo surađivati samnom,a ne ja sa njima.Jedino oni to nisu znali...
Uglavnom ,u jednom trenutku izgona (koji je bio potpuno bez poriva za tiskanje dirigiran od strane osoblja) doktor mi je rekao rečenicu "Ako niste htjeli surađivati,trebali ste roditi doma." :/
Da nije žalosno bilo bi smješno...

pricali smo o surađivanju, mislim da ni jedna zena nebi smjela ugrozavat svoje dijete zato sto " ona vise ne moze ", ona MORA. A kad se nesto desi bebi onda su svi drugi odgovorni..

Zar ti misliš da netko može birati da li može ili ne može ?
Da li stvarno misliš da je beba ugrožena (u normalnim okolnostima) jer ju majka nije istisnula u tri truda kada su joj rekli da tiska?
A kemija koju primi tokom poroda ,a ležeći položaj majke u koje dobiva manje kisika i ima manje mjesta za prolaz,a nalijeganje na trbuh od strane porodničara kojim izlet kao šprih...

Rodilja bi trebala biti subjekt,a ne objekt oko kojeg se vrti porod.

[srecica]

pricali smo o surađivanju, mislim da ni jedna zena nebi smjela ugrozavat svoje dijete zato sto " ona vise ne moze ", ona MORA. A kad se nesto desi bebi onda su svi drugi odgovorni..

Zar ti misliš da netko može birati da li može ili ne može ?
Da li stvarno misliš da je beba ugrožena (u normalnim okolnostima) jer ju majka nije istisnula u tri truda kada su joj rekli da tiska?

Isto ovo bih i ja pitala.
Porod je fizioloski proces ... kao npr. piskenje i kakanje koje ne mozes bas napraviti po naredbi zar ne?

Ruzan mi je naslov ovog topika, ali je to nazalost surova stvarnost bolnickih poroda ... suraduju samo one koje leze na ledima, sute i nista ne pitaju, i tiskaju kad doktor kaze ... sve one druge koje bi hodale, cucnule, koje postavljaju pitanja 'sto cete mi to dati?', tiskaju kad imaju nagon, one ne spadaju u tu kategoriju :/

Zao bi mi bilo da netko misli kad zena kaze 'ne mogu' da se ustvari prenemaze i izvoljeva i izmislja ... jer nema ne mogu, MORAS!

[MGrubi]

ja sam ponosna na sebe što sam "magare" 8)

naziv za jogunastu, tvrdoglavu, samovoljnu, neposlušnu osobu

suradnja je moguća samo ako se ne gazi moj integritet

suradnja i posluh nisu ista stvar
suradnja podrazumjeva kompromis ili dragovoljnost
posluh podrazumjeva samo to: poslušnost

[thara]

vi imate iskustva sa ''suradnjom'' i ''nesuradnjom'', a mene to tek čeka kroz nekoliko dana, baš sam danas sastavila plan porođaja kojeg ću nadam se imati kome dati i koji će se uvažiti.
kad malo bolje pogledam što sam sve napisala, sve spada u ono kako bi trebalo biti, da sve ide prirodno(bez analgetika, dripa, epiziotomije...i naravno informacijama o svemu što rade), a ako to budu nazvali nesuradnjom, onda zbilja bolje da rodim kod kuće uz pomoć muža

[Felix]

suradnja je moguća samo ako se ne gazi moj integritet

suradnja i posluh nisu ista stvar
suradnja podrazumjeva kompromis ili dragovoljnost
posluh podrazumjeva samo to: poslušnost

tocno tako!

[krumpiric]

potpis.ovdje se ne radi o suradnji, nego o pokornosti.

[kli_kli]

Sto se saradnje tice, mene bukvalno plase one vezbe disanja koje drze babice po porodilistima. Oba puta kad sam radjala dolazila je poneka zena koja se "kune u skolicu", znale su sve o porodjanim dobima, kako kad da se dise, naucile sve a nisu bile spremne da cuju nista pored toga. Na kursu su naucile i sve o prednostima epidurala, i skroz su bile spremne da rode po pravilima doticnog porodilista.

Sreca kod nas ne daju droge, "samo" drip.

[dunja&vita:-)))]

I ja sam vrištala na porodu, boli strašno, pa kako neću vrišat, ali sama sebi nisam dozvolila da ni u jednom trenutku kažem da više ne mogu, zadnji atom snage sam izvukla iz sebe da na svijet donesem svoju mrvicu. I bila sam tako ponosna na sebe, srce mi je bilo puno kad mi je dr. nakon poroda rekao "bravo, Dunja, bili ste odlični".
Ali i ta gesta puno govori o tome kakve sam divne ljude imala uz sebe u tom trenutku. Da nije bilo tako, vrlo lako je sve moglo otići i u drugom smjeru i ja sam mogla postat jedna od "onih koje ne surađuju ".

[mihim]

I ja sam vrištala na porodu, boli strašno, pa kako neću vrišat, ali sama sebi nisam dozvolila da ni u jednom trenutku kažem da više ne mogu, zadnji atom snage sam izvukla iz sebe da na svijet donesem svoju mrvicu. I bila sam tako ponosna na sebe, srce mi je bilo puno kad mi je dr. nakon poroda rekao "bravo, Dunja, bili ste odlični".
Ali i ta gesta puno govori o tome kakve sam divne ljude imala uz sebe u tom trenutku. Da nije bilo tako, vrlo lako je sve moglo otići i u drugom smjeru i ja sam mogla postat jedna od "onih koje ne surađuju ".

nije moglo otic u krivom smjeru, lijepo si to rekla - zadnji atom snage -, i to nikom nebi trebalo bit tesko za svoje dijete.

[mihim]

vi imate iskustva sa ''suradnjom'' i ''nesuradnjom'', a mene to tek čeka kroz nekoliko dana, baš sam danas sastavila plan porođaja kojeg ću nadam se imati kome dati i koji će se uvažiti.
kad malo bolje pogledam što sam sve napisala, sve spada u ono kako bi trebalo biti, da sve ide prirodno(bez analgetika, dripa, epiziotomije...i naravno informacijama o svemu što rade), a ako to budu nazvali nesuradnjom, onda zbilja bolje da rodim kod kuće uz pomoć muža

nebi te htjela strasit, al da sam iz vinkovaca mislim da bi rodila doma il bi otisla kod rodbine u zg.

[mihim]

pricali smo o surađivanju, mislim da ni jedna zena nebi smjela ugrozavat svoje dijete zato sto " ona vise ne moze ", ona MORA. A kad se nesto desi bebi onda su svi drugi odgovorni..

Zar ti misliš da netko može birati da li može ili ne može ?
Da li stvarno misliš da je beba ugrožena (u normalnim okolnostima) jer ju majka nije istisnula u tri truda kada su joj rekli da tiska?

Isto ovo bih i ja pitala.
Porod je fizioloski proces ... kao npr. piskenje i kakanje koje ne mozes bas napraviti po naredbi zar ne?

Ruzan mi je naslov ovog topika, ali je to nazalost surova stvarnost bolnickih poroda ... suraduju samo one koje leze na ledima, sute i nista ne pitaju, i tiskaju kad doktor kaze ... sve one druge koje bi hodale, cucnule, koje postavljaju pitanja 'sto cete mi to dati?', tiskaju kad imaju nagon, one ne spadaju u tu kategoriju :/

Zao bi mi bilo da netko misli kad zena kaze 'ne mogu' da se ustvari prenemaze i izvoljeva i izmislja ... jer nema ne mogu, MORAS!

ja sam kad sam ove postove pisala, mislila samo na tiskanje da se mora i treba, a o drugim razdobljima poroda nisam pisala. ako se smatras zdravom i svijesnom osobom onda normalno da mozes birat dal mozes il ne. ispricavam se sto sam dala svoj primjer tri truda, naravno da ne mora bit tri, al da to svojem djetetu priustis 33 puta, jel to normalno :shock: ?, porod je sok i za bebu, ane samo za nas. zao mi je kaj sam krivo shvacena, al ja sam ponovo nedavno gledala porod gdje zena " nije mogla " tiskat, znate kakav prizor??? ona jadna mala glavica, iz rodnice je virila ko teniska loptica, sva se preklopila i stajala tamo dok nije bilo truda, a kad je dosao trud samo vriska bez tiskanja i ta glavica u takvim okolnostima malo se jos napne van, pa opet malo unutra i tako dugoooo, ja sam se prepala da beba nece bit dobro, ( pitala sam primalju, ona je samo slegnula ramenima i rekla, a valjda hoce), al ja toj zenici nisam nista zamjerila jer nije prosjecnog IQ. i meni se tad zamjerila dr. koja je samo klecala ispred nje i ko da ju je bas bilo briga, na kraju sam ju ja stiskala za ruku i molila je da stisne.
po naredbi??? rodilji se kaze da tiska kad se glavica vidi skroz dolje i kad dođe jali trud, a tad i postoji nagon za tiskanje. dijte dobiva najvise kisika kad si na lijevom boku.. ja sam imala isto pitanja i nitko mi nije zamjerio ni bio otresit. a sto se tice drogiranja, pa naravno da imate pravo odbit lijek ako ga ne zelite. bla, bla bla. kaj mislite da bebin m ozak ne prozivi sok tak zgnjecen i preklopljen između nasih kostiju, mozda su dijelom i zbog toga mozdana krvarenja danas tolko cesta....................................

[sirius]

mihim (napisa):
dunja&vita)) (napisa):
I ja sam vrištala na porodu, boli strašno, pa kako neću vrišat, ali sama sebi nisam dozvolila da ni u jednom trenutku kažem da više ne mogu, zadnji atom snage sam izvukla iz sebe da na svijet donesem svoju mrvicu. I bila sam tako ponosna na sebe, srce mi je bilo puno kad mi je dr. nakon poroda rekao "bravo, Dunja, bili ste odlični".
Ali i ta gesta puno govori o tome kakve sam divne ljude imala uz sebe u tom trenutku. Da nije bilo tako, vrlo lako je sve moglo otići i u drugom smjeru i ja sam mogla postat jedna od "onih koje ne surađuju ".
nije moglo otic u krivom smjeru, lijepo si to rekla - zadnji atom snage -, i to nikom nebi trebalo bit tesko za svoje dijete.


E,pa ja sam se za svoje dijete borila zadnjim atomima snage.
Da mi ne ubrzavaju porod i da ga poštede kemije,da ne ležim da bi ono imalo više kisika,da mi ne rade epizotomiju da mogu nakon poroda biti što prije uz njega (u drugoj bolnici jer smo znali da je bolesno i treba transport),da mu ne režu pupčanu vrpcu dok još pulsira da bi dobilo što više krvi je ga je čekala operacija,da ga stave odmah meni na prsa da ga koloniziraju moje (a ne bolničke bakterije)...
I uložila bih opet zadnje atome snage za to ,ali porod nije pravi trenutak za borbu.
Porod ne bi trebao biti bojno polje.
I zbog svega gore navedenog prozivana sam da ne surađujem,jer osoblje to nije tako zamislilo.
Prozivana sam ,držane su mi prodike u trudu,polugooj na hodniku i propuhu,ignorirana sam i dobivala komentare tipa "popucali ste ,jesam vam rekao ..." samo i jedino zato jer sam imala zahtjeve koji su bili u intersu mog djeteta,ali eto ne slažu se sa bolničkom rutinom.

Mene sve to što sam postigla ne veseli , možda ja i jesam dobila bitku(uz puno bola),ali znam da rat sigurno nisam dobila.
Moj porod nije bio niti blizu ono što bi porod trebao biti,sjećanje na njega me ne ispunjava nikakvom snagom,blaženstvom ili dodatnim samopuzdanem .Samo gorčina i potvrda spoznaje da nam porodi ne bi smjeli to biti.

[mihim]

mihim (napisa):
dunja&vita)) (napisa):
I ja sam vrištala na porodu, boli strašno, pa kako neću vrišat, ali sama sebi nisam dozvolila da ni u jednom trenutku kažem da više ne mogu, zadnji atom snage sam izvukla iz sebe da na svijet donesem svoju mrvicu. I bila sam tako ponosna na sebe, srce mi je bilo puno kad mi je dr. nakon poroda rekao "bravo, Dunja, bili ste odlični".
Ali i ta gesta puno govori o tome kakve sam divne ljude imala uz sebe u tom trenutku. Da nije bilo tako, vrlo lako je sve moglo otići i u drugom smjeru i ja sam mogla postat jedna od "onih koje ne surađuju ".
nije moglo otic u krivom smjeru, lijepo si to rekla - zadnji atom snage -, i to nikom nebi trebalo bit tesko za svoje dijete.


E,pa ja sam se za svoje dijete borila zadnjim atomima snage.
Da mi ne ubrzavaju porod i da ga poštede kemije,da ne ležim da bi ono imalo više kisika,da mi ne rade epizotomiju da mogu nakon poroda biti što prije uz njega (u drugoj bolnici jer smo znali da je bolesno i treba transport),da mu ne režu pupčanu vrpcu dok još pulsira da bi dobilo što više krvi je ga je čekala operacija,da ga stave odmah meni na prsa da ga koloniziraju moje (a ne bolničke bakterije)...
I uložila bih opet zadnje atome snage za to ,ali porod nije pravi trenutak za borbu.
Porod ne bi trebao biti bojno polje.
I zbog svega gore navedenog prozivana sam da ne surađujem,jer osoblje to nije tako zamislilo.
Prozivana sam ,držane su mi prodike u trudu,polugooj na hodniku i propuhu,ignorirana sam i dobivala komentare tipa "popucali ste ,jesam vam rekao ..." samo i jedino zato jer sam imala zahtjeve koji su bili u intersu mog djeteta,ali eto ne slažu se sa bolničkom rutinom.

Mene sve to što sam postigla ne veseli , možda ja i jesam dobila bitku(uz puno bola),ali znam da rat sigurno nisam dobila.
Moj porod nije bio niti blizu ono što bi porod trebao biti,sjećanje na njega me ne ispunjava nikakvom snagom,blaženstvom ili dodatnim samopuzdanem .Samo gorčina i potvrda spoznaje da nam porodi ne bi smjeli to biti.

meni je zao sto si imala takvo iskustvo, jer po mom misljenju si imala potpuno pravo na to sto si htjela i u normalnim okolnostima za to se nebi bas trebalo borit nego samo rec. stvarno mi je zao... ja sam, vec sam rekla mislila samo na tiskanje da se treba njih slusat, jer nije dobro tiskat npr. kad imas ful trud a beba jos pod cicama... ja cu drugi put odbit drip jer sam na faksu naucila sve komplikacije, a mislim da bi i moj prvi porod bio laksi bez njega, trudovi su sibali ko ludi, a anđelcic se nije spustao, eto ja za to krivim " neprirodne " trudove. al tad nisam bas previse znala o dripu i veselio me jer sam jedva cekala mog bebaca i vjerovala sam da ce uz drip brze. nadam se da je tvoja bebica dobro.

[pomikaki]

i meni je ružan naslov topica... :/

[icyoh]

Ja nisam surađivala. I ako ćemo iskreno vrijeđa me ikakva insinuacija na nesuradnju (štogod vam to značilo) i ugrožavanje svog djeteta. Netko je već napisao i to mi je odlično rečeno - doktor i babica bi trebali surađivati sa mnom, a ne ja s njima.
Nismo svi jednaki i ne reagiramo isto u istim situacijama. Idealna špranca i scenarij za porod nisu identični za svaku ženu jer se svaka različito nosi s boli, stresom, panikom...


Konkretno u mom slučaju - poroda sam se panično bojala, no ne radi boli (iako me i to brinulo). Bila sam profesionani sportaš, preživjela otvoreni prijelom noge, tri puta razbila nos i da ne nabrajam dalje...i podnosim bol. Ono što ne podnosim i od čega dobivam instant napad panike je kada situacija nije pod mojom kontrolom. I ako nešto pođe po zlu, ja sebi ne mogu pomoći nego se moram pouzdati u nekoga drugoga. I to u trenutku kada sam najranjivija i trenutku koji mi znači život (i više od života).
Konkretno moj porod - jest on bio brz i relativno bezbolan, no ja sam bila van sebe od panike. A činjenica što sam ležala SAMA samcata u rađaonu dok su sestre kafenisale mi vjerojatno nije pomogla da se opustim. I onda oni blesavi komentari koji se dobaciju u prolazu. Tužno je reći, no jednu sestru sam zviznula kad mi je bez riječi, nasilu pokušala raširiti noge. Jedino kad je MM došao su se sve sjatile i cvrkutele - prije toga ništa.

Osnovni razlog radi kojeg bi možda i razmislila o carskom drugi put nije bol...ne...već mislim da bi se na carskom barem netko više bavio sa mnom. Ovako kad te ostave samu u rađaoni i ignoriraju dozivanje....što da se nešto desilo? I onda da ja surađujem?? I još da i zahvalim po mogućnostii?

[mikka]

ona jadna mala glavica, iz rodnice je virila ko teniska loptica, sva se preklopila i stajala tamo dok nije bilo truda, a kad je dosao trud samo vriska bez tiskanja i ta glavica u takvim okolnostima malo se jos napne van, pa opet malo unutra i tako dugoooo,

ja bi rekla da je ovo najprirodniji moguci izlazak bebe, polako, da se tkivo stigne rasiriti. beba ionako dobiva sve sto je potrebno kroz pupcanu vrpcu.

al ja toj zenici nisam nista zamjerila jer nije prosjecnog IQ.

ne razumijem. hoces reci da zene koje kontrolirano tiskaju imaju manji IQ, da su glupe? sta si ti to njoj imala zamjerati, nisam skuzila?

dijte dobiva najvise kisika kad si na lijevom boku..

otkud ti ovo? meni bi bilo logicno da dijete ima najvise kisika kad zena stoji ili kleci, a ne lezi.

[mikka]

aha, da se on topiciram

ja sam suradivala na porodu, bila sam dobra i poslusna, nisam postojala. davali su mi sto su htjeli, pricali o meni u trecem licu, busili vodenjak, lezala sam nepomicno na stolu, ni ne pomisljajuci na promjenu polozaja, tiskala ko manijak na kraju, ni beknula na epiziotomiju (naravno, nezeljenu).

i osjecam se grozno. sad se grizem sto je moj f. dosao na svijet na tako grozan nacin. sve oko mog prvog poroda me tjera da placem kad se sjetim, svaka prokleta sekuda u prokletom rodilistu. fuj. i danas mi je doslovno zlo kad vidim rodiliste. muka me uhvati kad si zamislim da sam rodilja i da idem tamo, i ne sve one jadne zene koje moraju ici na takvo mjesto da ih netko ponizava i unistava im najljepsi dogadaj u zivotu.

eto, sori na ovakvom postu, ali barem je iskren

[mihim]

ona jadna mala glavica, iz rodnice je virila ko teniska loptica, sva se preklopila i stajala tamo dok nije bilo truda, a kad je dosao trud samo vriska bez tiskanja i ta glavica u takvim okolnostima malo se jos napne van, pa opet malo unutra i tako dugoooo,

ja bi rekla da je ovo najprirodniji moguci izlazak bebe, polako, da se tkivo stigne rasiriti. beba ionako dobiva sve sto je potrebno kroz pupcanu vrpcu.
neda mi se objasnjavat, teniska loptica - doslovno, sumnjam da je to najbolje za bebu.

al ja toj zenici nisam nista zamjerila jer nije prosjecnog IQ.

ne razumijem. hoces reci da zene koje kontrolirano tiskaju imaju manji IQ, da su glupe? sta si ti to njoj imala zamjerati, nisam skuzila? ne draga, nisam se htjela ruzno izrazit, sa retardacijama i slicno, zena je stvarno bila nizeg IQ pa joj zato nema tko sta rec, jer nije bas sve razumijela.

dijte dobiva najvise kisika kad si na lijevom boku..

otkud ti ovo? meni bi bilo logicno da dijete ima najvise kisika kad zena stoji ili kleci, a ne lezi.

kad lezis na l boku smanji se pritisak na glavne zile pa je zato cirkulacija bolja.

[mikka]

sta nije da pritisak na zile nastaje lezanjem? u tom slucaju bilo koji vertikalni polozaj je optimalan. naravno, to ne pase opstetricarima, zato je uvedeno radanje lezecki.

[mihim]

da, pogotovo na leđima, al na lijevom boku je ok.

[mihim]

ja sam bila na leđima samo za vrijeme " rađanja ".

[thara]

nebi te htjela strasit, al da sam iz vinkovaca mislim da bi rodila doma il bi otisla kod rodbine u zg.[/quote]
niti ja ne želim roditi u vk bolnici, planiram ići u vukovar, ali jedini problem je što u vukovaru muž ne može biti sa mnom ako rađam po noći, pa ću ja lijepo stisnuti do zore

[Fidji]

ja sam bila na leđima samo za vrijeme " rađanja ".

Ležanje za vrijeme trudova, a pogotovo izgona je najlošiji položaj i za mamu i za bebu.

[Leilani-m]

aha, da se on topiciram

ja sam suradivala na porodu, bila sam dobra i poslusna, nisam postojala. davali su mi sto su htjeli, pricali o meni u trecem licu, busili vodenjak, lezala sam nepomicno na stolu, ni ne pomisljajuci na promjenu polozaja, tiskala ko manijak na kraju, ni beknula na epiziotomiju (naravno, nezeljenu).

i osjecam se grozno. sad se grizem sto je moj f. dosao na svijet na tako grozan nacin. sve oko mog prvog poroda me tjera da placem kad se sjetim, svaka prokleta sekuda u prokletom rodilistu. fuj. i danas mi je doslovno zlo kad vidim rodiliste. muka me uhvati kad si zamislim da sam rodilja i da idem tamo, i ne sve one jadne zene koje moraju ici na takvo mjesto da ih netko ponizava i unistava im najljepsi dogadaj u zivotu.

eto, sori na ovakvom postu, ali barem je iskren

potpisujem... ako se ikada odlučim na drugo dijete, sigurno neću ići u neku bolnicu u rodilište

[MGrubi]

ja sam bila na leđima samo za vrijeme " rađanja ".

Ležanje za vrijeme trudova, a pogotovo izgona je najlošiji položaj i za mamu i za bebu.

X
beba se naslanja na maminu glavnu aortu koja prolazi uz samu kičmu, tada može doći do jakog pritiska na aortzu - blokira mami krv i mama pada u nesvjest

osim toga za razliku do čučećeg i sl. položaja , mamina zdjelica je uža za 30%

[Felix]

kaj mislite da bebin m ozak ne prozivi sok tak zgnjecen i preklopljen između nasih kostiju, mozda su dijelom i zbog toga mozdana krvarenja danas tolko cesta....................................

ja sam tiskala 45 minuta, malo pomalo, u kadi, da izgon bude sto njezniji i laksi i za dijete i za mene. da on dobije vremena da mu se kosti glavice preklope, da ja dobijem vremena da mi se tkivo polako rastegne i da on sto lakse izadje van. beba je naravno bila super, kao i u debeloj vecini poroda gdje se tiska u prirodnijem polozaju, bez forsiranja, bez naredbi, nego onako kako majka osjeca da treba tiskati.

mozdana krvarenja su tako cesta mozda upravo zato sto se forsira brzi, neprirodni izgon koji je opasan i za dijete i za majku. ako naredis majci da tiska svom, svom snagom, a s druge strane nalegnes svom tezinom na trbuh, dijete leti van poput katapulta, i to je (osim u situacijama kad je zivot zaista ugrozen) najgora moguca kombinacija koja vrlo cesto nosi posljedice. moguce je i nagnjecenje mozga, i lom kljucne kosti, i hrpa drugih posljedica po dijete (o majci i njenoj rodnici da i ne govorim).

[MGrubi]

mozdana krvarenja su tako cesta mozda upravo zato sto se forsira brzi, neprirodni izgon koji je opasan i za dijete i za majku. ako naredis majci da tiska svom, svom snagom, a s druge strane nalegnes svom tezinom na trbuh, dijete leti van poput katapulta, i to je (osim u situacijama kad je zivot zaista ugrozen) najgora moguca kombinacija koja vrlo cesto nosi posljedice. moguce je i nagnjecenje mozga, i lom kljucne kosti, i hrpa drugih posljedica po dijete (o majci i njenoj rodnici da i ne govorim).

i hematom, koji se smatra "normalnom" pojavom ali ga nečeš vidjeti u drugih životinjskih okota

zamisli da moraš proći kroz otkšrinuta vrata, taman toliko odškrinuta da se možeš provući
ako se provlačiš polako, malo po malo, malo gornji dio tijela, malo donji dio tijela , paziš na kvaku koja te pritišče po leđima ... iiiii prođeš
ogrebotina = 0
masnica = 0
lomova = 0

a sad zamisli se u tom istom pokušaju, ali da te netko svom snagom gura kroz ta vrata, moraš proći kroz 2 pokušaja, guraš ti svom snagom, a ovaj iza tebe se zaleti na tebe (da te gurne)
rezultat? izađeš van u rekordnom vremenu
posljedice:
ogrebotina - moguće
masnica= 100% na mjestu gdje si naletio na kvaku
lomovi= mogući na mjestu gdje te ovaj iza tebe naskočio

tako bi bila razlika izmeđuz prirodnog nenasilnog poroda i bolničkog vaginalnog poroda

[thara]

a u većini slučajeva med. osoblje želi što prije poroditi ženu, čisto da mogu ići na miru popiti kavu...
ali naravno svaka čast iznimkama, da ih je barem čim više

[njokica]

Evo i ja bih komentirala...

Termin mi je bio 11.1. po onoj klasičnoj metodi, a po uzv 18.1., što je naravno bilo točnije (imam duge cikluse, po cca 36 dana). 12.1. na prvom pregledu u klinici dr konstatira da sam otvorena 4-5cm, ctg bilježi nekakve kontrakcije (ne osjećam ih niti bole).
I sad meni dr kaže da ima nalaz za poslati me u rađaonu, a da isto tako mogu doma ako hoću. Ja rekla da idem doma jer ne želim da mi induciraju porod, ili da u najmanju ruku bezveze ležim u predrađaoni.

I tako svaki drugi dan na pregledu napominjem da ne želim indukciju. I sad dođe taj dan, 21.1., i dr veli da će me poslati u rađaonu jer bi me najbolje bilo poroditi dok je nalaz sasvim uredan, bilo bi opasno čekati, bla bla. I vidio je valjda na meni izraz lica, i rekao: "Nemojte se ništa bojati, u rađaoni su sve stručnjaci koji znaju što rade, prvo će vas obrijati i dati klistir, probušiti vodenjak, onda drip i rodit ćete do 3 popodne " (tada je bilo nekih 10 ujutro).

I meni od toga trenutka uopće nije padalo na pamet da se suprotstavljam ikome. Iako sam imala veliku želju za prirodnim porodom. I tako sam 'odgulila' tipični industrijski porod, ali kada danas gledam na sve to ipak mi je žao što nisam bar pitala da vide kakvi će biti 'moji' trudovi nakon prokidanja vodenjaka, a ne da mi uvale drip iste minute. Zaklela bih se da sam osjetila trud 10 sekundi nakon što mi je istekla voda

eto danas mi je žao što se nisam bar minimalno zauzela za sebe na taj način, ali u onom trenutku mi je bilo najvažnije što prije završiti sa svim tim :/

Jedino postignuće mi je eto što sam izdržala bez epiduralne. I nikakav drugi lijek protiv bolova mi nisu dali/nudili.

[Maslačkica]

MGrubi, baš je slikovit opis ubrzanog i prirodnog poroda! Prenijet ću ga dalje

[Poslid]

mozdana krvarenja su tako cesta mozda upravo zato sto se forsira brzi, neprirodni izgon koji je opasan i za dijete i za majku. ako naredis majci da tiska svom, svom snagom, a s druge strane nalegnes svom tezinom na trbuh, dijete leti van poput katapulta, i to je (osim u situacijama kad je zivot zaista ugrozen) najgora moguca kombinacija koja vrlo cesto nosi posljedice. moguce je i nagnjecenje mozga, i lom kljucne kosti, i hrpa drugih posljedica po dijete (o majci i njenoj rodnici da i ne govorim).

i hematom, koji se smatra "normalnom" pojavom ali ga nečeš vidjeti u drugih životinjskih okota

zamisli da moraš proći kroz otkšrinuta vrata, taman toliko odškrinuta da se možeš provući
ako se provlačiš polako, malo po malo, malo gornji dio tijela, malo donji dio tijela , paziš na kvaku koja te pritišče po leđima ... iiiii prođeš
ogrebotina = 0
masnica = 0
lomova = 0

a sad zamisli se u tom istom pokušaju, ali da te netko svom snagom gura kroz ta vrata, moraš proći kroz 2 pokušaja, guraš ti svom snagom, a ovaj iza tebe se zaleti na tebe (da te gurne)
rezultat? izađeš van u rekordnom vremenu
posljedice:
ogrebotina - moguće
masnica= 100% na mjestu gdje si naletio na kvaku
lomovi= mogući na mjestu gdje te ovaj iza tebe naskočio

tako bi bila razlika izmeđuz prirodnog nenasilnog poroda i bolničkog vaginalnog poroda

Fantastičo slikovito objašnjenje. Moram to zapamtiti.

[smedja]

aha, da se on topiciram

ja sam suradivala na porodu, bila sam dobra i poslusna, nisam postojala. davali su mi sto su htjeli, pricali o meni u trecem licu, busili vodenjak, lezala sam nepomicno na stolu, ni ne pomisljajuci na promjenu polozaja, tiskala ko manijak na kraju, ni beknula na epiziotomiju (naravno, nezeljenu).

i osjecam se grozno. sad se grizem sto je moj f. dosao na svijet na tako grozan nacin. sve oko mog prvog poroda me tjera da placem kad se sjetim, svaka prokleta sekuda u prokletom rodilistu. fuj. i danas mi je doslovno zlo kad vidim rodiliste. muka me uhvati kad si zamislim da sam rodilja i da idem tamo, i ne sve one jadne zene koje moraju ici na takvo mjesto da ih netko ponizava i unistava im najljepsi dogadaj u zivotu.

eto, sori na ovakvom postu, ali barem je iskren

mikka ovo bolno potpisujem, ama bas svaku tvoju rijec... opet cekam bebu i cudno mi je sto neki ljudi ne shvacaju da u bolnicu vise NE ZELIM!! Niti tu niti neku drugu jer sve su slicne...

[Fidji]

MGrubi, baš je slikovit opis ubrzanog i prirodnog poroda! Prenijet ću ga dalje

Inženjerka! :D

[betty blue]

Od svih tema na forumu ova me najviše uznemiruje...

Sad imam osjećaj da je nemoguće roditi u bolnici i zadržati dostojanstvo a opet za porod doma nemam hrabrosti.

Skoro pa da mi je žao što sam se uopće informirala o porodu i tuđim iskustvima.

Majkemi, sve dosad sam bila ufurana neke pozitivne vibre i kako ću ja to s lakoćom, i radovala se porodu, a sad

[Maslačkica]

Betty Blue, pa ima jako lijepih i pozitivih iskustava iz bolince koje možeš pročitati na pričama s poroda.
U kojoj bolnici ćeš rađati? Ja ti savjetujem Varaždin, plan poroda, neku osobu koja će štiti tvoje želje i interese i što veći mir...

[Fidji]

Od svih tema na forumu ova me najviše uznemiruje...

Sad imam osjećaj da je nemoguće roditi u bolnici i zadržati dostojanstvo a opet za porod doma nemam hrabrosti.

Skoro pa da mi je žao što sam se uopće informirala o porodu i tuđim iskustvima.

Majkemi, sve dosad sam bila ufurana neke pozitivne vibre i kako ću ja to s lakoćom, i radovala se porodu, a sad

Znaš onu narodnu "Znanje je moć i prokletstvo".
Bit će sve ok, dovoljno znaš da se od početka postaviš na pravi način.

[tibica]

Za mene su govorili da surađujem, dokt mi je čak i čestitala,...ali ja nisam ni bila na tom porodu.... imala sam osjećaj kao da sam van svog tijela.... što od tkoznačega što su mi davali u infuziju, što od silnih poniženja koje sam doživjela, što od straha za dijete zbog komplikacija tijekom trudnoće i najavljivanih deformacija i poteškoća koje je "trebao" imati...

Pojam suradnje na porodu je jako individualan....

Dok sam ležala u predrađaoni, jedan žena je rodila s nama u sobi.... tijekom trudova su je prikopčali na ctr i morala je ležati na leđima.... ona je vrištala i derala se da će umrijeti.... i pokušavali su je smiriti.... u jednom trenutku je toliko pukla da se s kreveta bacila na pod i četveronoške nastavila zapomagati.... pa su joj donijeli loptu i mazili ju i pazili.... jedva se stigla popeti na krevet prije nego je rodila.... na kraju je dobila tretman kakav bismo sve htjele....

Mene su prikovali za ctg.... ja sam "surađivala" pa nisam dobila ni loptu, niti sam mogla biti u položaju u kojem sam htjela.... rodila sam industrijski i kao na traci.... za dokt savršeno, za mene ne...

I meni su čestitali na suradnji i prisebnosti
Ali ja sam dobila sve što sam htjela skoro i bez traženja... Loptu, šetanje, kadu (čak su me pustili duže unutra od ona famozna dopuštena 2 sata), bežični ctg, muža na porodu, bebu na prsa, prvi podoj...sve bez infuzije, dripa, epi i sličnih nepotrebnih gluposti. Ja sam iz zahvalnosti dopustila da mi na porodu bude nekih cca 15-ak studenata medicine .

[betty blue]

Betty Blue, pa ima jako lijepih i pozitivih iskustava iz bolince koje možeš pročitati na pričama s poroda.
U kojoj bolnici ćeš rađati? Ja ti savjetujem Varaždin, plan poroda, neku osobu koja će štiti tvoje želje i interese i što veći mir...

Ma uopće se ne radi o mjestu nego o mojoj zabludi da će mi biti onako kako sama budem htjela, odnosno koliko se izborim za sebe.
Sad vidim da se žene i bore pa ne dobiju to što hoće...iako naravno ima iznimaka, moja frendica prvorotka npr. rodila u petrovoj potpuno "prirodno" odnosno onako kako ja zamišljam prirodan porod u bolnici, dakle bez epi, dripa i sličnog.
A uopće se nije posebno informirala o porodu.
Kakve sam ja sreće, dobit ću ikebanu od intervencija
Ovo mi je danas neki loš dan pa kukam, sutra ću opet uključit optimizam

[pomikaki]

draga... ikebana ti je jako minimalistički zamišljen aranžman

[mihim]

nebi te htjela strasit, al da sam iz vinkovaca mislim da bi rodila doma il bi otisla kod rodbine u zg.

niti ja ne želim roditi u vk bolnici, planiram ići u vukovar, ali jedini problem je što u vukovaru muž ne može biti sa mnom ako rađam po noći, pa ću ja lijepo stisnuti do zore [/quote] nadam se da neces morat stiskat, da ce krenut u zoru!! sretno

[mihim]

ja sam bila na leđima samo za vrijeme " rađanja ".

Ležanje za vrijeme trudova, a pogotovo izgona je najlošiji položaj i za mamu i za bebu.

znam

[mihim]

X
beba se naslanja na maminu glavnu aortu

samo je jedna aorta.

[Fidji]

X
beba se naslanja na maminu glavnu aortu

samo je jedna aorta.

Zapravo je u pitanju donja šuplja vena ili vena cava.